REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1004/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici LHG, dipl.iur. i PH, mag.iur, zaposlenima u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 2, protiv tuženika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB: 13887374452, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Ilica 191 F, radi isplate plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja PH, mag.iur i zamjenice punomoćnika tuženika Jelena Kunac, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Ulica Oktavijana Miletića 2, Zagreb, OIB: 13887374452, MBS: [matični broj subjekta], da tužitelju LH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razliku plaće u iznosu od 5.163,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 79,67 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 83,46 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 87,26 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 75,87 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 102,57 eura od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 98,11 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 93,65 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 102,57 eura od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 89,19 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 96,67 eura od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 101,28 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 105,88 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 92,07 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 105,88 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 101,28 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 96,67 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 105,88 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 96,67 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 101,28 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 105,28 eura od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 91,54 eura od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 103,84 eura od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 103,84 eura od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 99,13 eura od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 103,84 eura od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 108,57 eura od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 99,13 eura od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 103,84 eura od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 103,84 eura od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 99,13 eura od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 108,57 eura od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,69 eura od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 94,95 eura od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 112,50 eura od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 102,72 eura od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 102,72 eura od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 112,50 eura od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 103,31 eura od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 98,39 eura od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 116,48 eura od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,35 eura od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 142,65 eura od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 142,65 eura od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 136,17 eura od 16. kolovoza 2022. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za isplatu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 26. kolovoza 1987. i zaposlen je na radnom mjestu Cjevar – monter. Tuženika obvezuje Kolektivni ugovor „MONTER – STROJARSKE MONTAŽE“ d.d., sklopljen dana 15. ožujka 2018. na neodređeno vrijeme, u primjeni od 1. travnja 2018, koji je još uvijek na snazi.

Odredbom članka 53. Kolektivnog ugovora iz 2018. godine propisano je: „Osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od osnovne plaće.

Početkom primjene Kolektivnog ugovora iz 2018. godine prestao se primjenjivati Kolektivni ugovor „MONTER – STROJARSKE MONTAŽE“ sklopljen dana 29. kolovoza 2008. godine, koji je u odredbi članka 52. propisivao: „Osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od najniže osnovne plaće.

Dakle, tuženik je do 1. travnja 2018. godine uvećanje od 0,5 posto s osnove radnog staža morao obračunavati na najnižu osnovnu plaću, koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, a od 1. travnja 2018. godine na radnikovu osnovnu plaću, koja se utvrđuje ugovorom o radu. Međutim, tuženik je tužitelju sve do srpnja 2022. osnovnu plaću nastavio uvećavati na način da je 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnoga staža obračunavao na najnižu osnovnu plaću, kako je to bilo propisano odredbom člankom 52. ranije važećeg Kolektivnog ugovora „MONTER – STROJARSKE MONTAŽE“ d.d., iz 2008. godine, umjesto ispravno na osnovnu plaću, kako je to propisano člankom 53. važećeg Kolektivnog ugovora „MONTER – STROJARSKE MONTAŽE“ d.d., iz 2018. godine.

Dakle, tužitelju je dodatak na staž i nadalje isplaćivan prema odredbi članka 52. Kolektivnog ugovora iz 2008. godine, slijedom čega mu je za utuženo razdoblje isplaćivana plaća niža od one koja mu je pripadala.

Slijedom izloženog tužitelj predlaže Sudu da nakon provedenog postupka donese sljedeću

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj pod točkom II. historijata tužbe navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 26. kolovoza 1987. te da je zaposlen na radnom mjestu Cjevar – monter, a što je činjenično netočno.

Naime, tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj:

47/2022 od dana 29. 04. 2022. godine, a presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-2205/2022 nadomještena je suglasnost Sindikata graditeljstva Hrvatske za donošenje odluke o redovnom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 47/2022 od dana 29. 04. 2022. godine, radniku LH, zaposlenom na radnom mjestu cjevar – monter, uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika, koja odluka je donesena dana 03.11.2022., a suglasnost na nju uskraćena očitovanjem Sindikata graditeljstva Hrvatske od dana 08.11.2022.

Po pravomoćnosti više označene presude ovdje tužitelj zatražio je sporazumni raskid ugovora o radu.

Tužitelj predmetnom tužbom traži dosudu novčanog iznosa koji se odnose na isplatu razlike plaća odnosno isplatu dodataka na plaću.

Kao dokaz svojih tužbenih navoda tužitelj je prema sadržaju tužbe, uz tužbu priložio obračune plaća za razdoblje od lipnja 2018. do srpnja 2022. osim obračuna za kolovoz 2018., srpanj 2019., rujan 2019., listopad 2019., prosinac 2020. i veljaču 2021.

S tim u vezi tuženik se protivi ovlasti tužitelja voditi parnični postupak protiv njega, koji se sastoji u činjenici da tužitelj raspolaže platnim listama odnosno da raspolaže ovršnim ispravama u smislu odredbe članka 93. Zakona o radu, pa nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

6.Tuženik se dalje protivi prijedlogu tužitelja da mu sudnaloži dostavu isplatnih lista za tužitelja za kolovoz 2018., srpanj 2019., rujan 2019., listopad2019., prosinac 2020. i veljaču 2021.

. Međutim, isti više nije na snazi jer je dana 27. srpnja 2022. godine između tuženika i Sindikata graditeljstva Hrvatske zaključen novi kolektivni ugovor koji se primjenjuje od 01. kolovoza 2022.

Nije sporno da je čl. 53. Kolektivnog ugovora zaključenog u ožujku 2018. godine bilo propisano da se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od osnovne plaće.

Međutim,sporno je što se u smislu Kolektivnog ugovora ima smatrati osnovnom plaćom. Odgovor na to pitanje sadržan je u čl. 49. predmetnog Kolektivnog ugovora kojim je bilo određeno da je osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova i normalne uvjete rada na tom radnom mjestu,a u skladu sa odredbama ovog ugovora predstavlja najniži iznos kojeg je poslodavac dužan isplatiti radniku.

Dakle, osnovica za izračun dodatka na radni staž izrijekom je, precizno i nedvojbeno Kolektivnim ugovorom definirana kao najniži iznos kojeg je poslodavac dužan isplatiti radniku prema odredbama važećeg kolektivnog ugovora, a ne ugovora o radu.

Prema čl. 50. st.1.predmetnog Kolektivnog Ugovora najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove bila je utvrđena u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kuna, dok je st. 2. istog članka određeno da svaka ugovorna strana može podnijeti prijedlog za korekciju najniže osnovne plaće koji je druga ugovorna strana dužna razmotriti i ocijeniti njegovu opravdanost.

Napominje se da su stranke Kolektivnog ugovora tuženik i Sindikat graditeljstva Hrvatske, a što znači da je osnovna plaća kao osnovica za obračun dodatka na radni staž trebala biti izmijenjena Kolektivnim ugovorom, a što je i učinjeno, ali tek 2022. Ako se više označene odredbe Kolektivnog ugovora sagledaju u njihovom izvornom značaju postavlja se pitanje koja bi bila svrha odredbe prema kojoj svaka ugovorna strana može podnijeti prijedlog za korekciju najniže osnovne plaće, ako ona nije osnovica za obračun dodatka na radni staž.Da je stvarna namjera i volja ugovornih strana bila da osnovnicu za obračun dodatka na radni staž predstavlja plaća svakoj pojedinog radnika određen ugovorom o radu onda bi zasigurno u kolektivni ugovor unijeli odredbu prema kojoj bi osnovna plaća u skladu sa odredbama kolektivnog ugovora predstavlja najniži iznos kojeg je poslodavac dužan isplatiti radniku prema ugovoru o radu, a što nisu učinili.

Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare na novčana potraživanja koja tužitelj potražuje tužbom s osnove radnog odnosa.

Slijedom navedenog tuženik predlaže Sudu odbaci tužbu podredno da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Kolektivni ugovor od 29.8.2008. uz tarifne stavove, Kolektivni ugovor od 15.3.2018. uz tarifne stavove, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28.9.2018., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29.4.2022., isplatne liste, izračun razlike plaće za razdoblje od lipnja 2018. do srpnja 2022., mail poruku, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih sporno tumačenje odredbe članka 53. Kolektivnog ugovor „MONTER-STROJARSKE MONTAŽE“d.d., sklopljenog dana 15. ožujka 2018. godine ( dalje KU/18) neodređeno vrijeme, u primjeni od 01. travnja 2018. godine, sukladno kojem tužitelj potražuje razliku manje isplaćene plaće.

6. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, pa imajući u vidu da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 13. srpnja 2023., a utuženo razdoblje predstavlja period od lipnja 2018. do srpnja 2022., razvidno je kako isto nije u zastari.

7. Uvidom u navedeni Kolektivnog ugovora utvrđeno je da je istim propisano da se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od osnovne plaće. Pravo na povećanje osnovne plaće prema stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž koji je upisan u e-radnu knjižicu, uvećan za tekući radni staž kod poslodavca.

8. Neosnovano se tuženik poziva na odredbe Kolektivni ugovor „MONTER – STROJARSKE MONTAŽE“ sklopljen dana 29. kolovoza 2008. godine, koji je u odredbi članka 52. propisivao da se osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od najniže osnovne plaće, obzirom da je navedeni KU prestao važiti stupanjem na snagu KU/18, a izrijekom je promijenjena primjena „najniže“ osnovne plaće.

9. Osnovna plaća predstavlja najniži iznos plaće koji poslodavac mora isplatiti radniku za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, u punom radnom vremenu i za razdoblje od jednog mjeseca. Osnovna plaća se utvrđuje kao umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice za obračun plaće, pri čemu se u nekim sustavima dodatak za radni staž (npr. 0,5% po godini radnog staža) obračunava kao poseban dodatak na osnovnu plaću, ne kao njezin sastavni dio.

10. Najniža osnovna plaća je minimalni iznos osnovne plaće koji poslodavac mora isplatiti za najjednostavnije poslove, odnosno za radna mjesta s najnižim koeficijentom složenosti, ali ne može biti niži od zakonski propisane minimalne plaće ili minimalne osnovice utvrđene posebnim propisima ili kolektivnim ugovorima.

11. Slijedom navedenog tužitelju ima pravo na uvećanje za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto na osnovnu plaću od dana stupanja KU/18 odnosno 01.04.2018.

12. Između stranaka je bila sporna visina potraživanja te je sud odredio financijsko vještačenje radi utvrđivanja manje isplaćene plaće, te naložio tuženiku da za sporno razdoblja dostavi isplatne liste za tužitelj i to za kolovoz 2018., srpanj, rujan i listopad 2019., prosinac 2020. i veljaču 2021. koje tužitelj nije posjedovao, rješenjem od 27.ožujka 2025., 12. lipnja 2025, te 17. srpnja 2025., a niti na traženje vještaka nije dostavio dokumentaciju, te se vještačenje nije moglo provesti.

13. Budući tuženik nije dostavio dokumentaciju, a tužitelj je temeljem Ugovora o radu i ugovorenu osnovnu bruto plaću tužitelja, tužiteljev ukupni radni staž, godišnji mjesečni prosjek sati i mjesečni fond sati, te izračuna stručne služba Sindikata graditeljstva Hrvatske, kojega je tužitelj član, izračunala tužitelju za utuženo razdoblje dodatak na staž prema najnižoj osnovnoj plaći i dodatak na staž prema ugovorenoj plaći tužitelja i slijedom toga utvrdila pripadajuću razliku, to je sud prihvatio navedeni izračun kao visinu potraživanja.

14. Tražena dokumentacija predstavlja isprave zajedničke za obje stranke te se tuženik ne može opravdavati da je tužitelj bio dužan navedene isplatne liste dostaviti jer je temeljem njih postavio tužbeni zahtjev, upravo suprotno ukoliko tuženik smatra da potraživanje u navedenoj visini nije ispravno trebao je navedenu činjenicu dokazati.

15. Odredbe članka 233.stavak 5. ZPP-a propisuje da će sud obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakvog je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda, to je sud utvrdio da tuženik nije ničim opovrgnuo navode tužitelja, a pri tome je odugovlačio postupak svojim postupanjem.

16. Slijedom navedenog valjalo je dosuditi razliku plaće kao pod I izreke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez na dohodak. Dospijeće kamata je 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno članku 47. stavka 2. Kolektivnog ugovora.

17. Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/07) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koje važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 19. stavak 9. i članka 16. stavak 2. tog zakona, te umanjenog za osobni dobitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, a što znači da od trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan.

18. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troška.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku