Posl. br. K-18/2026-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika CĐ, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KO-DO-413/2025 od 22. prosinca 2025. godine, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona, i kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 23. ožujka 2026. godine, koje ročište je održano u prisutnosti optuženika CĐ, branitelja optuženika Toma Šoletića, odvjetnika iz [adresa], svjedoka TĐ i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ZĐ, državnoodvjetničkog savjetnika, dana 24. ožujka 2026. godine, uz prisutnost optuženika CĐ, branitelja optuženika Toma Šoletića, odvjetnika iz [adresa], i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ZĐ, državnoodvjetničkog savjetnika objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i EĐ rođene T, rođen **.**.1964. u [adresa], prebivalište na adresi [adresa], državljanin  Republike  Hrvatske,  razveden,  otac  dvoje djece, umirovljenik, lošeg imovnog stanja, prima socijalnu pomoć u iznosu od 200,00 eura, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 21. veljače 2025., u nakani da kod svoga brata ČĐ izazove osjećaj straha i prepasti, svom bratu, koji se u tom trenutku nalazio u Kuparima, Stari Kupari 27, prvo sa svog mobilnog telefona broj [broj telefona] poslao SMS poruku tekstualnog sadržaja "MOLIM TF ODG NA OVAJ BR OŠ MI POSLATI MOJE I SAD TE SAMO NA FINO UPOZORAVAM DA TO UČINIŠ ILI ĆEŠ HODATI KAO ŠKENDER, SAD ZBOGOM POSTOJI DRUGI ZAKOSNI NAČIN PA", te dana 23. veljače 2025. sa istog broja svom bratu ĆĐ poslao SMS poruku sadržaja: "DO ČEGA SAN DOŠO MORAM MOLITI IDEM U MIROVINU I TREBA MI VOJNA ISKAZNICA. DA IMAM SOLADA DOŠO BI DOLE OZEO MALJ I UZEO SVOJE ALI POSUDIT ČU I DOČI, SVE ČU STUČI", a koje poruke su kod ČĐ izazvale osjećaj straha i prepasti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. što je 22. studenog 2025. oko 12,10 sati, na adresi [adresa], prilikom intervencije policijskih službenika Policijske postaje Dubrovnik i djelatnika Zavoda za hitnu medicinu DNŽ prema njemu, nalazeći se u alkoholiziranom stanju, prilikom smještaja u vozilo hitne pomoći, u nakani napada na policijskog službenika DĐ ustao sa nosila te zamahnuo zatvorenom šakom desne ruke u smjeru glave policijskog službenika DĐ u namjeri da ga udari, koji udarac je policijski službenik izbjegao i prema njemu uporabio sredstava prisile, nakon čega ga je AĐ počeo pljuvati da bi isti ponovno, kada su sa vozilom krenuli prema Općoj bolnici Dubrovnik, zamahnuo lijevom nogom prema policijskom službeniku DĐ te mu je, u nakani da kod njega izazove osjećaj straha i prepasti, rekao da će ga ubiti i da će ubiti sve policajce, a koje riječi su kod policijskog službenika DĐ izazvale osjećaj straha i prepasti,

dakle, silom, izvan slučajeva iz čl. 312. i 314. Kaznenog zakona napao policijskog službenika dok je obavljao službenu dužnost, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njenim radom,

čime je pod toč. I. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a pod točkom II. kazneno djelo protiv javnog reda - napadom na službenu osobu – opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona, sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona.

III. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, optuženiku AĐ se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, opisano u toč. I. izreke presude

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 315. st. 1. KZ/11 optuženiku AĐ se za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11, opisano u toč. II. izreke presude

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženiku AĐ se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, opisano u toč. II. izreke presude

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, optuženika CĐ se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci.

V. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku AĐ se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 23. studenog 2025. godine u 10:40 sati, pa nadalje.

VI. Temeljem čl. 69. KZ/11, optuženiku AĐ se

i z r i č e

sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

Navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

Sudac izvršenja će obustaviti izvršenje mjere iz st. 1. ovoga članka, ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

VII. Na temelju odredbe čl. 68. KZ/11, optuženiku AĐ se izriče

sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava

Navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

VIII. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, troškove vještačenja po vještaku dr. Hrvoju Markoviću u iznosu od 432,00 eura, kao i troškove svjedokinje BĐ u iznosu od 16,70 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-1826 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-18/2026), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 22. prosinca 2025. godine optužnicu broj KO-DO-413/2025 od 22. prosinca 2025. godine, protiv okrivljenika CĐ, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona, kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona, sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona.

1.1 Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Kov-246/2025, od dana 2. siječnja 2026. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-413/2025 od 22. prosinca 2025. godine.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, iznosit će svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja, te će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj, te je temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan iskaz oštećenog kao svjedoka ČĐ, koji je dao kod Županijskog suda u Dubrovniku dana 27. studenog 2025. godine (list spisa 124-125), ispitani su oštećeni kao svjedok DĐ, svjedoci RĐ, TĐ i stručna osoba dr. Hrvoje Marković, psihijatar te su pročitani i pregledani izlist SMS poruka upućenih od strane CĐ (list spisa 20-24), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s potvrdom o upoznavanju s razlozima uhićenja i pravima uhićenika Policijske postaje Dubrovnik, br: K-110/2025 od 23. studenog 2025. godine (list spisa 49-55), medicinska dokumentacija za CĐ (list spisa 64).

3.1 Izveden je i dokazni prijedlog optuženika te je ispitana svjedokinja BĐ, dok su odbijeni dokazni prijedlozi za ispitivanjem svjedoka MĐ i OĐ, cijeneći iste nepotrebnim i usmjerenim ka odugovlačenu postupka.

3.2 Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 61-62).

4. Optuženik AĐ je u svojoj obrani naveo da je bratu slao poruke, molio ga je ko [katastarska općina], ko brata, da mu pomogne, a kada mu nije htio pomoći, onda je poslao te dvije poruke, to je istina, koje on smatra prijetećima, a što on ne bi nikada napravio. Odveo je majku, brine o njoj. U životu nije nikoga ozlijedio, napravio zlo, niti bi ga ikada dirnuo, koliko mu je pomogao u životu. Što se tiče događaja od 22. studenog 2025. godine, dan prije je bila Gospa od zdravlja, kako su došle rodica i dvije prijateljice, kupilo se alkohola, pio je uvečer, ujutro se digao i ustao, a gospođa BĐ je išla u grad. On je napravio ručak, išao je iskrenut pepeo iz špahera, a kako je bilo mokro, on se izvrnuo u draču. Policajac, koji je tu bio i svjedočio, nije bio, već je bio drugi policajac, potezao ga je i drpio kroz draču, on je jaukao i govorio "Što me potežeš tako, ja sam bio branitelj", a on je rekao "Kakav si ti branitelj, kada tako kukaš.". Poviše njega je stajala jedna starija žena, gledala je, ništa nije govorila, a nije bio ni ovaj svjedok, što je danas svjedočio (TĐ). Ništa ga ta ženska osoba nije pitala, nije imala ni torbu, ništa, zna kako Hitna pomoć postupa, nije mu prvi put. Dvojica policajca su ga uveli unutra u kuću, pored kauča je stalo vino, a što su u torbi našli unučiće, može reći da to jutro ništa nije pio. Policajca je pitao što je napravio, on mu je rekao da se obuče i da ide s njim, na što je on rekao da nikome ništa nije napravio. Govorio mu je da se presvuče, što on nije htio. Rekao je drugom policajcu da odvede BĐ vanka, te su ostali njih dvojica sami, uzeo je cigaretu, da će zapaliti, on mu je izbio cigar iz ruke, i uhvatio ga za lijevu ruku, koljena na leđa i odmah mu je u kući stavio lisice. Hitna je bila kraj kapije, vidio je ovu žensku, ona je ušla na pomoćna vrata, sa strane, sjela je na onaj pomoćni sic, okrenuta leđima prema kabini, vozač je spustio nosila i vezao ga. Ta starija ženska osoba je cijelo vrijeme bila u kolima Hitne pomoći, gdje je i on bio. Nastavio se svađati sa policajcem, govoreći mu "Pogledaj kolika ti je glava, gledaj kakve su ti oči, ko da si dijete, kako si tako bezobrazan, što nisi išao u specijalce, glavom si trojicu mogao slomiti, deset si ih mogao oboriti, nego si došao mene jadnika", na što mu je rekao "Vidi u tebe repa", povukao ga za rep i pritisnuo na prsa i uhvatio za testise, bio je vezan ispod koljena. Cijelo vrijeme je bila prisutna ta sestra, ako je sestra. Na upit tužitelja, svjedok je naveo da je u draču upao negdje oko 10,30 sati, a kuhao je ujutro rano. Nije bio agresivan prema policijskim službenicima, kada je sjeo na njega, on ga je pokušao udariti, a kako ga je držao za testise, nije mogao noge su mu bile vezane. Na upit branitelja, optuženik je naveo da u trenutku kada mu je policijski službenik sjeo na prsa, njemu su ruke b ile vezane lisicama od pozadi. Bile su mu vezane noge, te nije bio u mogućnosti ikoga udariti, kada su mu bile vezane noge.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CĐ s elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim službenicima Policijske postaje Dubrovnik od 18. kolovoza 2025. (list spisa 38-43), kao i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CĐ s elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim službenicima Policijske postaje Dubrovnik od dana 23. studenog 2025. godine (list spisa 59-63).

4.2 U svojoj obrani, koju je dao pred policijskim službenicima Policijske postaje Dubrovnik od 23. studenog 2025. godine, okrivljenik je naveo da nije mogao udariti šakom policijskog službenika DĐ, jer su mu lisice bile na leđima.. Pljunuo je policajca, koji je onda skočio na njega, psovao je policajcu majku, da će ubiti sve policajce, šta mu radi, tako nešto je rekao. Noge su mu bile vezane trakom, što vezivaju tehničari da ne padne sa vozila. Dana 22. studenog se probudio, pokušao zvati rođaka na telefon , bio je mamuran pošao je prosuti pepeo , izmaknuo mu se kamen i pao je. Rekao je prijateljici kod koje živi da zove vatrogasce, a kada je vidio policiju i hitnu, poludio je. Dan prije pio je, znao je da ima alkohola i da će ga voditi na Psihijatriju. Doktor je samo šutio. Vezan je lisicama vani. Prijetio je da će ubiti policajca, govorio mu govno jedno, zato što ga je gurao. Pljunuo je policijskog službenika, nije mogao udariti rukom ni nogom, jer je bio vezan.

5. Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan je iskaz svjedoka ČĐ, koji je dao kod Županijskog suda u Dubrovniku dana 27. studenog 2025. godine (list spisa 124-125), kada je izjavio da može reći za svoga brata da nije baš najboljeg zdravstvenog stanja i da se liječio na Odjelu psihijatrije Opće bolnice Dubrovnik i čak van Dubrovnika. Istina je da mu je u veljači pisao neke poruke između ostalog u jednoj poruci je doslovno naveo da će hodati kao ĐĐ, a ako se uzme u obzir da je ĐĐ poznati hrvatski pjevač koji je inače invalid i u kolicima, onda ga je to zabrinulo i prepalo. Inače njegov brat Z ima zabranu komunikacije sa njim. Zna da je zvao i slao poruke sa svog mobilnog telefona. Poruke je slao sa svog mobilnog telefona, a u to je siguran jer prepoznaje bratov način, stil i tekst pisanja, drugim riječima poznaje njegov „rukopis“. Ne ističe imovinskopravni zahtjev za naknadom štete. Optuženik, a nakon što je slušao iskaz svoga brata SĐ je izjavio da je govorio istinu, ali da mu je žao danas zbog toga i da ga moli da mu oprosti. Na glavnoj raspravi odgovarajući na pitanja branitelja optuženika, a s obzirom na poruke koje su mu poslane, da li se boji, svjedok je izjavio da se ne boji kada mu ne može doći brat, ali inače da se boji. Svjedok je nadalje naveo da je bio skrbnik svom bratu, da mu je pomogao dosta puta, međutim kada je isti prijetio majci i njegovom djetetu, on više nije želio imati s njim nikakav kontakt, dok se optuženik ispričao svom bratu navodeći da nikada nikome nije nanio zlo, a niti bi mogao nanijeti.

6. U svom iskazu oštećeni ispitan kao svjedok DĐ je naveo da su upućeni od strane dežurstva PP Dubrovnik u [adresa], a po dojavi da je osoba pala u draču, da se ne može izvući. Dolaskom na mjesto događaja su zatekli gospođu BĐ, rekla je da je njezin podstanar AĐ upao u draču. Došli su do gospodina, ispilali su par drača da mu pomognu. Cijelo vrijeme je bio nesuradljiv, nepovezano je govorio. Pomogli su mu da dođe do kuće, nakon čega je došla Hitna, sa dr. TĐ. Za vrijeme pregleda TĐ je primijetio da se osoba ponaša agresivno, što su i oni vidjeli, psovao je prema gospođi BĐ te je zatražena od strane liječnika i psihijatrijska procjena. Zatražili su od dežurstva odobrenje da se pruži asistencija, pitali su da pođe, prvo je odbijao, nakon čega su mu rekli da će biti upotrjebljena sredstva prisile, nakon čega je pošao. Doktor mu je objasnio da će biti zadržan na Odjelu psihijatrije, CĐ se ustao, a dok je sjedio u vozilu Hitne pomoći zamahnuo je prema njemu desnom šakom, on je bio na vratima vozila Hitne pomoći te ga je uhvatio za podlakticu, bacio ga je na pod, stavio mu ruke na leđa i vezao lisicama, stavili su ga na nosila Hitne, pružao je aktivan otpor, pokušao se izvući iz zahvata, a prilikom vožnje prema bolnici prijetio je "Ubit ću vas sve policajce, ubit ću tebe", nakon čega je počeo pljuvati prema njemu, nije ga pogodio sa sekretom, nakon čega su mu stavili masku na lice, fiksirali su ga remenom, te je zamahnuo svojom lijevom nogom prema njemu, što je također spriječio. Dolaskom u bolnicu, pregledan je i smješten u bolnicu i njihova asistencija je tada prestala. Na upit branitelja optuženika, svjedok je naveo da je bio na vratima vozila, točnije na pragu vozila, kada je optuženik zamahnuo prema njemu desnom rukom. AĐ je sjedio na nosilima unutar Hitne pomoći, kada mu je doktor rekao da mora ići na psihijatriju, tada se podigao i zamahnuo prema njemu desnom rukom. Ne može procijeniti koje jačine je bio taj zamah, on je instinktivno reagirao da bi obranio sebe i doktora, kada se osoba ustane i krene prema njemu i ne postupa prema njegovim zapovijedima, on očekuje napad i postupa u obrani. Prema njemu nije uporabio veću silu, nego što je bilo potrebno da se svlada njegov otpor. Gospodinu CĐ nisu bile vezane noge, njegovo postupanje je bilo postepeno, ako ga napadne rukom, vezao bi ruke, a noge su bile slobodne. On je sjedio na stolici, preko puta ležaja, na kojem se nalazio CĐ, dok mu je medicinsko osoblje svezalo remen oko struka, a što je i uobičajeno prilikom transporta u vozilu Hitne pomoći. S obzirom da je bio vezan oko struka, nije bio onemogućen da se okrene u bilo kojem trenutku i mogao mu je uputiti udarac nogom. Optuženik navodi da mu se čini da ovo nije ista osoba koja je postupala prema njemu, bio je gromada, obrijane glave, na što svjedok navodi da je to bio on, samo je imao drugačiju frizuru.

6.1 Temeljem čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka DĐ koji je dao kod Općinskog državnog odvjetništva dana 10. prosinca 2025. godine (list spisa 143-146), kada je izjavio da su dana 22. studenog 2025. godine, oko 11:30 sati, od strane operativnog dežurstva on i kolega UĐ upućeni na adresu [adresa], a nakon zaprimljene dojave da je osoba AĐ upao u draču i da ne može izići. Dolaskom na mjesto događaja zatekli su CĐ, a koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju, kako leži na tlu zapetljan u draču i raslinje u blizini kuće. Isti je zapomagao i govorio da ne može izaći. On i kolega UĐ su sasjekli draču te su CĐ izvukli van, a on je cijelo to vrijeme bio neugodan, stalno nešto vikao i prigovarao, odnosno negodovao zašto su uopće pozvani policijski službenici. Ubrzo su na mjesto događaja došli i djelatnici Zavoda za hitnu medicinu te je doktor TĐ nakon pregleda CĐ utvrdio da je istog potrebno prevesti u OB Dubrovnik radi pružanja psihijatrijske pomoći, te je pozvao CĐ da dragovoljno ode s njima u bolnicu, a što je isti odbio. Doktor TĐ je tada od njih zatražio pružanje pomoći o čemu su oni obavijestili operativno dežurstvo i oni su dali odobrenje da mogu postupati po zahtjevu za pružanje pomoći. Nakon toga je AĐ upozoren da može biti dobrovoljno prevezen u OB Dubrovnik, a ukoliko odbije da će prema njemu biti upotrjebljena sredstva prisile, te je on nakon toga dragovoljno ušao u vozilo hitne pomoći. Isti je potom sjeo na nosila u vozilu, doktor TĐ je bio s njime, a on je stajao na nogama unutar vozila u blizini vrata da bi u jednom trenutku, nakon što mu je priopćeno da će biti odveden na psihijatriju, AĐ zamahnuo šakom desne ruke prema njemu. On se izmaknuo te je CĐ uhvatio za podlakticu, povukao ga na pod vozila i polegao na prsa. Potom mu je na ruke stavio lisice i polegao ga na nosila da bi ga on tada počeo pljuvati te mu je medicinska sestra stavila masku na lice. Nakon toga, a kada su krenuli sa vozilom, AĐ ga je ponovno pokušao napasti na način da je zamahnuo lijevom nogom prema njemu, ali ga nije uspio udariti te mu je tada rekao da će ga ubiti, da će ubiti sve policajce, a misli da je nešto i psovao. Cijelim putem za vrijeme vožnje u OB Dubrovnik, AĐ je pružao otpor na način da se upirao nogama od nosila pri čemu se pokušavao izvući iz zahvata. Dolaskom u OB Dubrovnik istome su skinuta sredstva za vezivanje te je zadržan na Odjelu psihijatrije. Oštećeni nije postavio imovinskopravni zahtjev. Nakon što mu je pročitan njegov iskaz kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku svjedok je izjavio da je činjenica da ga je optuženik pokušao pljunuti, što nije uspio, nije ga uspio pogoditi pljuvačkom.

7. U svom iskazu svjedok UĐ je naveo da su došli na intervenciju, na poziv da je CĐ upao u draču. Kada su došli, zatekli su BĐ, našli su CĐ u drači, okrenut naopačke te je dozivao u pomoć. Upotrijebili su sjekiru i pilu da ga izvuku. Smjestili su ga u kuću, zna da je došla i Hitna pomoć, ne zna tko ju je pozvao, došao je doktor TĐ, pregledao je CĐ, koji je po njegovom mišljenju bio u alkoholiziran stanju, pokazivao je znakove duševnog rastrojstva, doktor je rekao da bi ga odveo na Odjel psihijatrije. Zatražena je n jihova asistencija, koja je i odobrena. CĐ je pojašnjeno da ukoliko ne pođe mirno da će biti uporabljena sredstva prisile, nakon čega je pristao, smješten je u vozilo Hitne, a on je bio u službenom vozilu, koje je bilo od vozila Hitne udaljeno nekih 50-tak metara, u međuvremenu kolega DĐ je uporabio sredstva prisile, a što on nije ni vidio. Na upit branitelja optuženika, svjedok je naveo da nije vidio trenutak kada su gospodinu CĐ stavljene lisice. Optuženik je naveo da je svjedok sve vidio, jer je i on bio stanu, kada su mu stavljene lisice, njemu su lisice stavljene odmah u stanu.

8. Svjedok TĐ je izjavio da je događaj bio prije četiri mjeseca, koliko se sjeća. Oni su dobili poziv od strane dispečera, da imaju intervenciju, van grada. Čuli su i da je policija tamo. Kada su došli, on nije znao zašto je policija tamo, čuli su da je pacijent u grmlju i da ga treba izvući. Kada su došli, osobno je vidio pacijenta, kako je izašao iz grmlja. Sa njim su bili sestra MĐ i vozač OĐ. Obavili su bazični pregled, izmjerili su tlak, puls, saturaciju, a kako je pao u grmlje, vidio je par ozljeda, u vidu ogrebotina. Ono što mu je bilo neobično je to što je vidio par alkoholnih bočica, koje je držao u nekoj torbici te je bio u kući sa određenom ženskom osobom, u razgovoru sa njim nije uspio izvući puno informacija o tome što se dogodilo. Ta ženska osoba je rekla da je bio u šikari, da su ga policajci izvukli, te da ju je pacijent pokušao politi vrućom vodom te da ima problema sa alkoholom. Predložio je pacijentu da krene sa njim na psihijatriju, policija mu je počela objašnjavati, te je isti počeo negodovati prema policajcima, počeo je vikati na njih. Vidio je da je prema policajcu, koji je sa njim ulazio u kola Hitne pomoći, zamahnuo, pokušavši ga udariti, ali ga nije udario. Pacijent je, također, zamahnuo koljenom i kada su izlazili iz vozila Hitne pomoći, ali nije siguran je li tu bilo namjere da ozljedi policajca. Prvi put, kada je zamahnuo šakom prema policijskom službeniku, on je otrčao da pozove drugog policajca. Vožnja je trajala nekih 15, 20 minuta, od strane osumnjičenika je bilo više uvreda, prema policajcu, tu je bilo puno riječi, a on se malo isključio, dok se vozio. On nije imao nikakvu interakciju sa pacijentom, u kolima. Dolaskom u bolnicu, pregledan je od strane dežurnog psihijatra. Na upit branitelja optuženika, svjedok je naveo da prilikom vožnje u kolima medicinske pomoći, gospodin AĐ je bio vezan lisicama za ruke, ali misli da mu je policajac čak rekao ako se smiri da će ga odvezati, misli da ga je odvezao, ali se ne može točno sjetiti. Ne može se sjetiti da li su mu noge bile vezane u bilo kojem trenutku, ali misli da jesu. U trenutku kada je gospodin AĐ probao udariti rukom policijskog službenika, tada je bila prisutna i sestra MĐ, ali ista je bila prisutna van samog vozila. Dok su se vozili prema bolnici, naprijed su sjedali vozač i medicinska sestra, a on je bio pozadi, sa policijom. Optuženik navodi da nema što pitati svjedoka kad on tamo uopće nije bio, jedino ako je on bio vozač.

8.1 Pročitan je iskaz svjedoka TĐ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod PU dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, dana 15. prosinca 2025. godine (list spisa 156-158) kada je naveo da je liječnik i da radi na Zavodu za hitnu medicinu dubrovačko-neretvanske županije te je zajedno sa svojim timom dana 22. studenog 2025. godine oko 12,00 sati upućen na intervenciju u [adresa], na adresi [adresa], a poradi dojave da je muška osoba pala iza kuće u nisko raslinje i draču te zapomaže jer se ne može izvući. Dolaskom na adresu zatekli su gospođu koja tamo živi i policijske službenike. Po njihovom dolasku osoba kojoj su trebali pružiti pomoć nalazila se ispred kuće i cijeli je bio izgreban i u vidno alkoholiziranom stanju. Tom prilikom nije vidio da je ta osoba bila agresivna prema policijskim službenicima, ali je bio agresivan prema gospođi s kojom živi odnosno gospođom koju su zatekli ispred kuće. Tada su utvrdili da se ta osoba zove CĐ koji je zajedno sa njima ušao u kuću i on mu je sukladno pravilima struke prišao i pregledao ga je, odnosno izvršio brzi trauma test i druge pretrage. Ta gospođa mu je tada rekla da joj je CĐ noć prije polio vrućom vodom i on je iz tog razloga i iz razloga što je bio u vidno alkoholiziranom stanju, naložio da se pacijent transportira u OB Dubrovnik na hitni bolnički prijem kako bi ga pregledao dežurni liječnik psihijatar. Nakon što je naložio transport CĐ u bolnicu i zatražio policijsku asistenciju , CĐ je počeo biti neugodan i vrijeđati gospođu i policijske službenike tako da ih je vrijeđao raznim pogrdnim riječima. Ne sjeća se više koje su to pogrdne riječi bile. Kada su policijski službenik i AĐ ušli u vozilo hitne medicinske pomoći u jednom trenutku je vidio da je CĐ zamahnuo rukom prema policijskom službeniku u namjeri da ga udari u čemu nije uspio s obzirom da se policijski službenik izmaknuo, nakon čega je drugi policijski službenik na njegov poziv došao u vozilo, međutim on nije dalje gledao, ali je kasnije vidio da je CĐ bio zavezan. Sjeća se da je AĐ cijelim putem do bolnice vrijeđao policijskog službenika DĐ govoreći mu da će mu jebati mater, da će ga naći, da je četnik i neke druge proste riječi i prijetnje koji se sada ne može sjetiti, ali je to trajalo cijelim putem do dolaska u bolnicu. Taj put do bolnice je trajao najmanje 15 minuta. Na ovoj intervenciji su u njegovom timu bili prisutni medicinska sestra MĐ i vozač OĐ. Napominje da je on tijekom prijevoza do bolnice bio u prostoru za prijevoz pacijenata zajedno sa AĐ i policijskim službenikom. Malo prije dolaska u bolnicu vidio je da je AĐ zamahnuo nogom prema policijskom službeniku te ga tom prilikom nije udario. On stvarno ne zna koja je bila namjera CĐ u tom trenutku. Po dolasku u bolnicu CĐ je pregledan od strane dežurnog psihijatra, a njihovo postupanje je tada završilo te ne zna što se dalje sa CĐ događalo.

9. Svjedokinja BĐ je izjavila da je bila u spenzi u gradu, kada je došla kući, CĐ nije bilo, a čula ga je da je zove " A, A.". Bio je u drači, te joj je rekao da zove vatrogasce, a oni su joj rekli da to nije njihov posao, nakon čega je došla policija i izvadili ga iz drače, došla je i Hitna pomoć, jer ga je drača ozlijedila. Ona nije mogla primijetiti što se događa, jer ne može ona sa policijom, pomakli su je vanka. Na upit branitelja optuženika, svjedokinja je navela da je bila u kući s njim, a policija joj je rekla da se malo odmakne, kao i Hitna pomoć. Nije vidjela kada je CĐ ušao u vozilo Hitne pomoći, jer joj nisu dali, odnosno Hitna joj je rekla da se malo odmakne. Dok je ona bila u kući, CĐ nije bio vezan. Optuženik je naveo da ona nije mogla vidjeti što se događa u kući, jer su je makli iz kuće.

10. U svom iskazu stručna osoba dr. Hrvoje Marković iskazivao je suglasno kao u svom nalazu i mišljenju od dana 8. prosinca 2025. godine, kada je naveo da uzimajući u obzir sve informacije sadržane u sudskom spisu, medicinsku dokumentaciju, kao i anamnestičke podatke dobivene od samog ispitanika i klinički dojam o njegovom ponašanju tijekom intervjua zaključuje da ne boluje od duševne bolesti, nije osoba sa nedovoljnim duševnim razvitkom. Psihičke tegobe posljedica su karakternih crta ličnosti te ovisnosti o alkoholu. Ispitanika je doživio kao osobu rigidnije strukture, nešto reduciranijih emocionalnih sposobnosti, sa narcističkim osobinama ličnosti koje se manifestiraju povećanim osjećajem vlastite vrijednosti, s naglašenim očekivanjima da im ta vrijednost bude priznata. Dominantne psihičke poteškoće koje ima su vezane uz ovisnost o alkoholu koja dovodi do neprilagođenog ponašanja i vodi klinički značajnijim oštećenjima ili subjektivnim problemima. Moralne norme kod kroničnih alkoholičara su izmijenjene, te im se smanjuje osjećaj odgovornosti , oštećeno je rasuđivanje (nedostatak samokritike i uvida u svoje ponašanje), izraženo antisocijalno ponašanje te nepoštivanje društvenih i zakonskih normi. Nekritičan je prema abuzusu alkohola i nesuradljiv oko liječenja. Kod ispitanika su izražene promjene mozga u okviru dugogodišnjeg alkoholizma koje mu dodatno smanjuju kritičnost, rasuđivanje i kontrolu ponašanja. Smatra da je u vrijeme inkriminiranog događaja s obzirom na sve navedeno bio smanjeno sposoban shvatiti svoje postupke i vladati svojom voljom. Ne boluje od duševne bolesti. Osoba je s narcističkim i ovisničkim crtama ličnosti. Dugogodišnji je ovisnik o alkoholu. Izražena su oštećenja mozga uslijed ovisnosti. Na osnovu cjelokupne procjene njegovog intelektualnog i voljnog funkcioniranja u inkriminirano vrijeme bio je smanjeno sposoban shvatiti vlastite postupke i vladati svojom voljom u znatnoj mjeri, odnosno bio je smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri. Obzirom na navedeno (dugogodišnji ovisnik o alkoholu, izražena oštećenja mozga uslijed ovisnosti) postoji opasnost da bi mogao počiniti novo kazneno djelo. Radi navedenog odnosno dugogodišnje ovisnosti o alkoholu potrebno mu je izreći mjeru obveznog liječenja od ovisnosti po čl. 69. KZ -a, a radi izraženih oštećenja mozga uslijed ovisnosti potrebno mu je izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja po čl. 68. KZ-a. Obzirom na mnogobrojna provedena liječenja koja nisu dovela do značajnijih promjena tretman se ne može započeti na slobodi, a može se provoditi i u zatvorskim uvjetima. Tijekom suđenja je sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumije pojedine procesne radnje i njihove posljedice i može se sporazumijevati sa braniteljem te je raspravno sposoban. Na upit branitelja stručna osoba dr. Hrvoje Marković je naveo da s obzirom na probleme koji su se do sada javljali kod optuženika, činjenicu da je bio trajno smješten u ustanovi u Splitu koju je napustio i vratio se ponovno u Dubrovnik, mišljenja je da se liječenje treba nastaviti u zatvorskim uvjetima, a ne na slobodi.

11. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, uspoređujući ih s materijalnom obranom optuženika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je optuženik AĐ počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona, opisano pod. toč. I. izreke presude, kao i kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona opisano pod toč. II. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona, sve to u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, opisano pod toč. I. Kaznenog zakona.

12. Naime, u svojoj obrani optuženik ne poriče da je svom bratu oštećenom ĆĐ slao poruke, moleći ga da mu pomogne, a kada mu nije htio pomoći, onda mu je poslao te dvije poruke, koje njegov brat smatra prijetećima, a što on ne bi nikada napravio. Iz iskaza oštećenog, ispitanog kao svjedoka ČĐ, koji je dao kod Županijskog suda u Dubrovniku, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi na koju je pristupio i ovaj svjedok, nedvojbeno proizlazi da mu je optuženik njegov brat slao poruke, između ostalog je naveo u jednoj poruci doslovno da će hodati kao ĐĐ, a kako je ĐĐ poznati hrvatski pjevač koji je inače invalid u kolicima da ga je to zabrinulo i prepalo. Da je optuženik svome bratu oštećenom ĆĐ, poslao navedene poruke proizlazi i iz ispisa SMS poruka koje su upućene ĆĐ, priloženih spisu. Dakle, kroz postupak nije bilo sporno da je optuženik AĐ uputio svome bratu oštećenom ĆĐ poruke sadržaja MOLIM TF ODG NA OVAJ BR OŠ MI POSLATI MOJE I SAD TE SAMO NA FINO UPOZORAVAM DA TO UČINIŠ ILI ĆEŠ HODATI KAO ŠKENDER, SAD ZBOGOM POSTOJI DRUGI ZAKOSNI NAČIN PA", te dana 23. veljače 2025. sa istog broja svom bratu ĆĐ poslao SMS poruku sadržaja: "DO ČEGA SAN DOŠO MORAM MOLITI IDEM U MIROVINU I TREBA MI VOJNA ISKAZNICA. DA IMAM SOLADA DOŠO BI DOLE OZEO MALJ I UZEO SVOJE ALI POSUDIT ČU I DOČI, SVE ČU STUČI" , a koje poruke su kod oštećenog izazvale osjećaj straha i prepasti. Nadalje, imajući u vidu činjenicu poremećenih odnosa između optuženika i njegovog brata, kao i činjenicu koju optuženik spominje u svojoj obrani da je molio brata za pomoć, i kada mu isti nije želio pomoći, da mu je poslao dvije poruke, koje njegov brat smatra prijetećim, a imajući u vidu sadržaj ovih poruka po stavu ovoga suda optuženik ih je i uputio sa ciljem da kod svoga brata izazove osjećaj straha i prepasti , pri čemu je po stavu ovoga suda bio svjestan da će takvim svojim postupanjem, dakle, slanjem prijetećih poruka oštećenom ĆĐ, svome bratu da će hodati kao ĐĐ, i da će doći dole i sve stući kod oštećenog izazvati osjećaj straha i prepasti. Dakle, temeljem rezultata ovako provedenog postupka utvrđeno je da je optuženik prijetio oštećenom SĐ, a djelo je počinjeno prema bratu, dakle bliskoj osobi u smislu odredbe čl. 87. st. 9. KZ/11, pa su se u postupanju optuženika stekla obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11. Za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

12.1 Navedeno postupanje optuženika kada svome bratu upućuje poruke sadržaja MOLIM TF ODG NA OVAJ BR OŠ MI POSLATI MOJE I SAD TE SAMO NA FINO UPOZORAVAM DA TO UČINIŠ ILI ĆEŠ HODATI KAO ŠKENDER, SAD ZBOGOM POSTOJI DRUGI ZAKOSNI NAČIN PA", te dana 23. veljače 2025. sa istog broja svom bratu ĆĐ poslao SMS poruku sadržaja: "DO ČEGA SAN DOŠO MORAM MOLITI IDEM U MIROVINU I TREBA MI VOJNA ISKAZNICA. DA IMAM SOLADA DOŠO BI DOLE OZEO MALJ I UZEO SVOJE ALI POSUDIT ČU I DOČI, SVE ČU STUČI" predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga se teško tjelesno ozlijediti i objektivno su kod oštećenog mogle izazvati osjećaj straha i prepasti pod navedenim okolnostima. Znači zbog takvog ponašanja optuženika oštećeni je doveden u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranim radnjama zastrašiti istog i da je želio da oštećeni ove poruke prijetećeg sadržaja shvati ozbiljno.

12.2 Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u toč. I. izreke presude, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, te je njegova nakana bila prijetiti oštećenom, dakle, da je postupao s izravnom namjerom i na taj način ostvario obilježje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret pa je stoga i proglašen krivim za isto.

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11, opisano u toč. II. izreke presude.

13. U svojoj obrani na glavnoj raspravi, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11, počinjenog na štetu policijskog službenika DĐ optuženik poriče učin na teret mu stavljenog kaznenog djela u bitnom navodi da je išao baciti pepeo iz štednjaka, a kako je bilo mokro izvrnuo se u draču, policajac ga je potezao i „drpio“ kroz draču, a on je jaukao, dok je poviše njega stajala jedna starija žena, gledala ga i nije ništa govorila, da nije bio prisutan svjedok TĐ, da su ga policajci uveli u kuću, pored kauča je stalo vino, a on nije pio to jutro ništa, pio je dan ranije, da je policajac tražio da se obuče i pođe, a on je pitao zašto jer nije ništa napravio, a kada je rekao drugom policajcu da izvede BĐ vani, i kada su ostali sami policajac mu je izbio cigaretu iz ruke, uhvatio ga za lijevu ruku, koljena i odmah mu je u kući stavio lisice, hitna je bila kraj kapije, vidio je ovu ženu stariju, vozač je spustio nosila i vezao ga je. Svađao se sa policajcem, koji ga je povukao za rep, pritisnuo na prsa, uhvatio za testise, a on je bio vezan ispod koljena. Nije bio agresivan prema policajcima, kada je policajac sjeo na njega pokušao ga je udariti, a kako ga je držao za testise, nije mogao jednom nogom jer je bio vezan, a u trenutku kada mu je policajac sjeo na prsa, njemu su ruke bile vezane lisicama od pozadi, a bile su mu vezane i noge te nije bio u mogućnosti ikoga udariti. Obranu optuženika sud je cijenio neosnovanom i usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti. Iz iskaza ispitanog svjedoka oštećenika DĐ, policijskog službenika, koji je inkriminirane zgode upućen na intervenciju u mjesto [adresa], a povodom dojave da je osoba pala u draču i da se ne može izvući, proizlazi da su nakon dolaska na mjesto događaja ispilali par drača da bi pomogli optuženiku, da bi potom došla Hitna pomoć sa dr. TĐ, da su zatražili asistenciju policije, za prijevozom optuženika (pacijenta) u Opću bolnicu Dubrovnik, koju je dežurstvo odobrilo, da su pitali optuženika da pođe na psihijatriju, prvo je odbijao, a nakon što mu je rečeno da će biti upotrijebljena sredstva prisile pošao je, a dok je sjedio u vozilu Hitne pomoći zamahnuo je prema njemu desnom šakom, on se izmaknuo i onda ga je uhvatio za podlakticu, bacio na pod, stavio mu ruke na leđa i vezao lisicama, putem do bolnice pružao je aktivan otpor, pokušavao se izvući iz zahvata, pljuvao prema njemu, fiksirali su ga remenom, te je optuženik zamahnuo prema njemu lijevom nogom, koji udarac je također spriječio. Iskaz ovoga svjedoka dijelom potvrđuje i ispitani svjedok TĐ, koji je inkriminirane zgode došao na intervenciju kao liječnik hitne medicinske pomoći, i koji je prilikom dolaska vidio pacijenta kako izlazi iz grmlja, te je obavio bazični pregled istoga, a vidio je i par alkoholnih bočica koje je držao u torbici, predložio mu je da pođe na psihijatriju, policija mu je počela objašnjavati proceduru, počeo je negodovati prema policajcima, vikao je na njih, zamahnuo šakom prema policajcu, pokušavši ga udariti, ali ga nije udario, te je isto tako vidio da je zamahnuo koljenom prema policajcu, kada su izlazili iz vozila Hitne pomoći, ali nije siguran je li tu bilo namjere za ozljeđivanjem policijskog službenika. Ispitani svjedok policijski službenika UĐ, koji je inkriminirane zgode zajedno sa svjedokom oštećenim DĐ pristupio na mjesto događaja u [adresa], upućen od strane dežurstva policijske postaje, opisuje njihovo postupanje prema optuženiku, koji je upao u drač, i dozivao u pomoć, te kojega su nakon što su mu pomogli da izađe iz drača, odveli u kući, gdje je došla i Hitna pomoć , i dr. TĐ pregledao optuženika, koji je po njegovom mišljenju bio u alkoholiziranom stanju, te je i zatražena njihova asistencija, za prijevoz optuženika do Opće bolnice Dubrovnik, a optuženiku pojašnjeno da ukoliko ne pođe mirno da će biti uporabljena sredstva prisile, nakon čega je i bio smješten u vozilo Hitne, dok ovaj svjedok nije vidio daljnje postupanje prema optuženiku.

13.1 Sud je poklonio vjeru iskazima oštećenika DĐ, policijskog službenika, kao i iskazu svjedoka TĐ liječnika Hitne medicinske pomoći, koji je te zgode pregledao optuženika i utvrdio da istoga treba pregledati liječnik psihijatar, u Općoj bolnici Dubrovnik, čije iskaze smatra jasnim, detaljnim i uvjerljivim, te ničim dovedenim u sumnju, tim više što su isti kao službene osobe pristupili na mjesto događaja, prvo policijski službenici, a potom i Hitna medicinska pomoć sa liječnikom, te su isti i postupali u skladu sa svojim ovlastima. Iskazi svjedoka oštećenika DĐ, kao i iskaz svjedoka NĐ su životni, logični, uvjerljivi i sud smatra kako ovi svjedoci nemaju namjeru na bilo koji način lažno teretiti optuženika, tim više što svjedok NĐ nije siguran je li bilo na strani optuženika namjere za ozljeđivanjem policajca, dok oštećeni DĐ protiv optuženika niti ne postavlja imovinskopravni zahtjev, pa po mišljenju ovoga suda, nema nikakvog razloga da bi optuženiku, ovi svjedoci, bez ikakvog posebnog povoda, išli naštetiti.

13.2 Osim toga za istaknuti je, da sud vjeruje oštećenom DĐ jer je bio dosljedan u svom iskazu, opisujući ponašanje optuženika, koji je prilikom vršenja njegove službene radnje odnosno pružanje asistencije hitnoj medicinskoj pomoći u nakani napada zamahnuo zatvorenom šakom desne ruke u smjeru njegove glave u namjeri da ga udari, koji udarac je policijski službenik izbjegao i prema njemu uporabio sredstva prisile, da bi potom kada su s vozilom krenuli prema OB Dubrovnik optuženik ponovno zamahnuo lijevom nogom prema njemu pa su se u postupanju optuženika inkriminirane zgode stekla obilježja kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona. Iz iskaza svjedoka oštećenog DĐ kao i iz iskaza svjedoka TĐ koji su dali prilikom ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, odnosno kod Službe kriminalističke policije proizlazi da je inkriminirane zgode optuženik bio u alkoholiziranom stanju, a što u svom iskazu navodi i svjedok UĐ. Iz provedenog vještačenja po stručnoj osobi dr. Hrvoju Markoviću, kao i iz njegovog iskaza koji je dao kod ovoga suda proizlazi također da je optuženik ovisnik o alkoholu te da su kod istog izražene promjene mozga u okviru dugogodišnjeg alkoholizma koji mu dodatno smanjuju kritičnost, rasuđivanje i kontrolu ponašanje te na osnovu cjelokupne procjene njegovog intelektualnog i voljnog funkcioniranja u inkriminirano vrijeme bio je smanjeno sposoban shvatiti vlastite postupke i vladati svojom voljom u znatnoj mjeri, odnosno bio je smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri. Iskazu stručne osobe dr. Hrvoja Markovića, kao i njegovom nalazu i mišljenju sud je poklonio vjeru, cijeneći ga jasnim, detaljnim i uvjerljivim te sačinjenim prema pravilima struke.

14. Na iskazu svjedoka UĐ, policijskog službenika, koji je došao na intervenciju, zajedno sa oštećenim DĐ, sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, tim više što ovaj svjedok nije bio nazočan u vozilu hitne pomoći gdje se inkriminirani događaj zbio, već je bio u službenom policijskom vozilu koje je od vozila hitne pomoći bilo udaljeno oko 50 metara.

15. U odnosu na iskaz svjedokinje BĐ, za istaknuti je da sud na njezinom iskazu nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, tim više što ova svjedokinja nije vidjela što se događa, jer ju je kako to navodi u svom iskazu policija „pomakla“ vani, a dok se nalazila u kući, AĐ nije bio vezan.

16. Dakle, temeljem rezultata ovako provedenog postupka utvrđeno je da je optuženik napao policijskog službenika DĐ, dok je obavljao službenu dužnost čime su se u njegovom postupanju stekla obilježja kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. KZ/11. Naime, neprijeporno je da je optuženik, a prilikom intervencije policijskog službenika prema njemu, a nalazeći se u alkoholiziranom stanju prilikom smještaja u vozilo hitne pomoći u nakani napada na policijskog službenika DĐ ustao sa nosila te zamahnuo zatvorenom šakom desne ruke u smjeru glave policijskog službenika DĐ u namjeri da ga udari, a koji udarac je policijski službenik izbjegao i prema istom uporabio sredstva prisile, nakon čega ga je optuženik počeo pljuvati i ponovno kada su sa vozilom krenuli prema OB Dubrovnik zamahnuo lijevom nogom prema policijskom službeniku, dakle da je fizički nasrtao na policijskog službenika pokušavajući mu zadati udarce u glavu i tijelo. Optuženik je dakle, primjenjivao aktivne radnje napada, koje su bile usmjerene prama tijelu policijskog službenika, a za vrijeme njegovog obavljanja službene dužnosti, pa optuženo činjenje optuženika iz predmetne inkriminacije nesumnjivo predstavljaju primjenu sile prema zaštićenim osobama u smislu čl. 315. st. 1. KZ/11. Kako je već ranije navedeno sud nije prihvatio obranu optuženika, kojom poriče učin na teret mu stavljenog kaznenog djela, cijeneći istu usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti tim više što optuženik poriče da bi oštećeni DĐ uopće bio osoba koja je prema njemu postupala inkriminirane zgode navodeći da se radilo o osobi „gromada, obrijane glave“, a osim toga poriče da bi liječnik Hitne medicinske pomoći TĐ uopće bio na mjestu inkriminiranog događaja, navodeći osim ako nije bio vozač Hitne medicinske pomoći.

16.1 Sud smatra da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela koje je počinio , te da je bio svjestan da zamahivanjem šakom prema glavi policijskog službenika, odnosno nogom prema policijskom službeniku, koji obavlja službenu radnju, odnosno pruža asistenciju Zavodu za hitnu medicinu, prilikom smještaja u vozilo hitne pomoći primjenjuje aktivne radnje napada prema službenoj osobi, pa je isti inkriminirane zgode postupao sa izravnom namjerom, i u njegovom postupanju su se stekla obilježja kaznenog dje la iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 opisano pod toč II. izreke presude

17. U svojoj obrani na glavnoj raspravi optuženik navodi da se inkriminirane zgode svađao sa policajcem, dok je u svojoj obrani koju je dao kod policije dana 22. studenog 2025. godine naveo da je policijskog službenika pljunuo i prijetio mu da će ga ubiti, kao i da će ubiti sve policajce zato što ga je gurao. Iz iskaza svjedoka oštećenog DĐ, čijem iskazu je sud poklonio vjeru cijeneći da isti nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, tim više što prema istome nije ni postavio imovinskopravni zahtjev, proizlazi da mu je optuženik, a nakon što ga je prethodno fizički napao uputio i riječi prijetnje da će ga ubiti i da će ubiti sve policajce.

17.1 Navedeno postupanje optuženika kada prijeti policijskom službeniku, prilikom obavljanja njegove službene radnje, i nakon fizičkog napada na policijskog službenika DĐ, da će ga ubiti, i da će ubiti sve policajce, a izrečena u naprijed navedenim okolnostima, odnosno prilikom asistencije policijskih službenika Hitnoj medicinskoj pomoći, objektivno je podobna da kod oštećenika izazove osjećaj straha i prepasti. U postupanju optuženika stekla su se bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona, jer je oštećeniku ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi policijskom službeniku, prilikom vršenja njegove službene radnje.

17.2 Znači, zbog takvog ponašanja optuženika oštećenik je doveden u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranim radnjama zastrašiti istog i da je želio da on ove prijetnje shvati ozbiljno.

17.3 Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u toč. II.izreke presude, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, te je njegova nakana bila prijetiti oštećenom, dakle, da je postupao s izravnom namjerom i na taj način ostvario obilježje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pa je stoga i proglašen krivim za isto.

18. Slijedom izloženog, proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženika stekla sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, opisanog pod toč. I. izreke presude, kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona opisana pod toč. II. izreke presude, a sve u svezi sa čl. 51. KZ/11.

19. Prilikom odlučivanja o vrsti kaznenopravne sankcije, koja bi bila primjerena krivnji optuženika, ovaj sud je olakotnom okolnošću cijenio činjenicu da je prilikom počinjenja djela optuženik bio smanjeno ubrojiv (znatno) što proizlazi iz iskaza stručne osobe dr. Hrvoja Markovića, kao i iz njegovog nalaza i mišljenja, dostavljenog sudu, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena brojnost počinjenih kaznenih djela i njihova društvena opasnost, kao i iskazana upornost u protupravnom postupanju, a posebice činjenica da je optuženik do sada pravomoćno kazneno osuđivan upravo za kaznena djela prijetnje presudama ovoga suda posl. br. K-59/2022 od 25. travnja 2022. godine, presudom posl. br. K-196/2022 od dana 3. listopada 2022. godine, što proizlazi iz podataka kaznene evidencije priloženih spisu, dakle da ranije izrečene presude nisu utjecale na optuženika da promijeni svoje ponašanje.

19.1 Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti na strani optuženika, a s druge strane cijeneći težinu i vrstu počinjenih kaznenih djela te društvenu opasnost od činjenja ovakvih kaznenih djela, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, opisano pod toč. I. izreke presude utvrdio optuženiku kazn zatvora u trajanju od 7 (sedam ) mjeseci, temeljem odredbe čl. 315. st. 1. KZ/11, za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11 opisano pod toč. II. izreke presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, temeljem odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a potom ga na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine i 7 (sedam) mjeseci, a koja sankcija će, prema mišljenju ovoga suda, ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju, po izlasku iz zatvora, ponovno uključivanje u društvo.

19.2 Ovaj sud smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti zakonska svrha kažnjavanja, odnosno jedino će bezuvjetna kazna zatvora u konkretnom slučaju odgojno i preventivno djelovati na optuženika kako u svom budućem životu ne bi činio nova kaznena djela, a time će se poslati poruka i drugim osobama kako je neprihvatljivo činjenje ovakvih ili sličnih kaznenih djela te kako će svatko onaj tko se bude ponašao na ovakav ili sličan način biti primjereno sankcioniran.

20.Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od dana 23. studenog 2025. godine u 10:40 sati, pa nadalje.

21. Na temelju odredbe čl. 69. KZ/11, optuženiku AĐ je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a radi otklanjanja opasnosti da optuženik ponovno počini kazneno djelo.

21.1 Navedena sigurnosna mjera izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine. Sudac izvršenja će obustaviti izvršenje mjere iz st. 1. ovog članka, ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

21.2 Obzirom da je stručna osoba psihijatar dr. Hrvoje Marković vještačenjem optuženika utvrdio da je isti bio smanjeno ubrojiv (u znatnoj mjeri ) u inkriminirano vrijeme, a dugogodišnji je ovisnik o alkoholu, koji je inkriminirana mu kaznena djela opisana pod točkom II. izreke presude i počinio pod utjecajem alkohola, to mu je potrebno izreći sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti, a sve radi postojanja opasnosti da će optuženik zbog ovisnosti o alkoholu u budućnosti ponovo počiniti kazneno djelo, pa je sud sukladno odredbi čl. 69. st. 1. KZ/11 prema optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

22. Na temelju odredbe čl. 68. KZ/11, optuženiku AĐ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, budući da je djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a radi otklanjanja opasnosti da optuženik ponovno počini kazneno djelo.

22.1 Navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

22.2 Obzirom da je stručna osoba dr. Hrvoje Marković vještačenjem optuženika utvrdio da je isti bio bitno smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri u inkriminirano vrijeme te kako bi se smanjio rizik od počinjenja novog težeg kaznenog djela u budućnosti, a prvenstveno zbog izraženih oštećenja mozga radi ovisnosti o alkoholu, optuženiku je potrebno odrediti sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja, pa je sud prema optuženiku i izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora.

23. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08 i to paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, troškove vještačenja po stručnoj osobi dr. Hrvoju Markoviću u iznosu od 432,00 eura, troškove svjedokinje BĐ u iznosu od 16,70 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i o imovnom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 24. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-413/2025

- optuženiku AĐ, putem Zatvora u Dubrovniku

- branitelju optuženika Tomu Šoletiću, odvjetniku iz Dubrovnika

- oštećenicima ĆĐ i DĐ