REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-235/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03521671835, URBROJ: 341-99-06/2-24-3091, broj spisa: 765481 od 7. siječnja 2025.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-03/03521671835, URBROJ: 341-18-06/2- 23-18278 od 24. travnja 2024.

III Utvrđuje se da je kod tužitelja pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane 19. siječnja 1993. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 50% bolesti zadobivene zbog sudjelovanja u ratu i 50% zbog bolesti koja nije u svezi sa sudjelovanjem u ratu.

IV Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužitelja utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora od 2.850,00 eur (dvijetisućeosamstopedeset eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03521671835, URBROJ: 341-99-06/2- 24-3091, broj spisa: 765481 od 7. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-03/03521671835, URBROJ: 341-18-06/2-23-18278 od 24. travnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je ranjen u Bosni i Hercegovini 19. siječnja 1993. prilikom detonacije granate krhotinama u glavu pri izvršavanja redovite dužnosti po zapovijedi zapovjednika na prvoj crti bojišnice, te je zbog udara sile u glavu zadobio trajna oštećenja mozga (encefalopatija), a ranjavanje je izazvalo akutnu reakciju za stres koja je prerasla u PTSP s trajnim promjenama ličnosti, te je na temelju ranjavanja ostvario status ratnog vojnog invalida VI grupe s 60% tjelesnog oštećenja.

3. Smatra da je činjenično stanje u upravnom postupku pogrešno utvrđeno jer zadatak vještacima nije bio pravilno postavljen, a sve bolesti tužitelja su kronološki dosljedno navedene, kao i tijek liječenja nakon svih stradavanja u ratu, pa predlaže sudu da provede sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada Mariji Zavalić, te predlaže da se utvrdi od kada je eventualno nastupila radna nesposobnost tužitelja, zbog kojeg uzroka i to na temelju medicinske dokumentacije u spisu i po potrebi na temelju osobnog pregleda tužitelja.

4. U odnosu na važnost vještačenja u upravnim sporovima poziva se na predmet Europskog suda za ljudska prava Korošec protiv Slovenije u kojem je donesena presuda od 8. listopada 2015., te ističe važnost primjene načela jednakosti oružja i tumačenje svrhe i cilja mjerodavnih zakonskih odredaba.

5. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i da tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 100% zbog sudjelovanja u ratu u Bosni i Hercegovini te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja te smatra da je tuženik pravilno utvrdio da kod tužitelja ne postoji smanjenje niti potpuni gubitak radne sposobnosti, jer tužitelj nije osoba navedena u članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

10. Na raspravi sud nije saslušao stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Mariju Zavalić, specijalista medicine rada, jer su se stranke u podnescima suglasile da navedeno saslušanje u konkretnom slučaju nije potrebno.

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

13. Pri donošenju presude, sud je uzeo u obzir činjenično stanje utvrđeno prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić, specijalista medicine rada koji je pribavljen u ovom upravnom sporu, a u kojem je vještak na temelju medicinske dokumentacije ocijenio da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog ranjavanja tužitelja od 19. siječnja 1993. nastalog zbog detonacije granate sa 50% (traumatska encefalopatija sa izraženim neurasteničnim tegobama, organske promjene mentalnih funkcija, glavobolje, smetnje pamćenja i zapamćivanja, smetnje koncentracije i psihičke promjene raspoloženja) i 50% bolest koja nije u svezi sa ratnim okolnostima (kontraktura lijevog koljena i lijevog stopala praćena bolovima sa posljedičnim hodom uz štake), te kontrolni pregled nije potreban.

14. I tužitelj i tuženik u podnescima su se očitovali da im je vještačenje prihvatljivo, pa je iz navedenog razloga, sud riješio o pravu tužitelja na način da je prihvatio kao potpuno i pravilno činjenično stanje utvrđeno u ovom upravnom sporu u odnosu na postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja s ratnim uzrokom invalidnosti u omjeru 50% naprama uzroku od 50% koji nije u svezi ratnih okolnosti, te je vještak u konkretnom slučaju na temelju svog najboljeg znanja i opće poznatih medicinskih činjenica došao do prethodno opisanog zaključka, sa kojim su stranke suglasne i koji kao valjan prihvaća i ovaj sud.

15. Obzirom da je tužitelj uspio u sporu, sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora za provedeno neovisno sudsko vještačenje u iznosu od 350,00 eur, za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), a što iznosi ukupno 2.850,00 eur.

16. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Mate Knezović, putem e-kom.

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-kom.

3. U spis