Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1371/2025-4

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ĆMC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-4579722, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 11.12.2007., koji članak ima naslov:

NAKNADA, a koja odredba glasi: „1.00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 89,05 EUR-a (osamdesetdeveteura- petcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 2. listopada 2025. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti. U tužbi je navela da je 11. prosinca 2007. s tuženikom, u njegovoj poslovnici u Osijeku, sklopila Ugovor o kreditu br. 528-50-4579722, prema kojem joj je tuženik, kao kreditor, odobrio kredit u iznosu od 20.800,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok od 180 mjeseca. Nadalje, navela je da ju je čl. 3. predmetnog Ugovora tuženik obvezao na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, bez da joj je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno objasnio svrhu, odnosno predočio strukturu navedenih troškova, zašto je određena naknada baš u toj visini, a kamoli da je o tome pregovarao s njom, a kakva neodređena odredba tuženikova standardnog ugovora (na koju nije mogla imati utjecaja) nedvojbeno uzrokuje značajnu neravnotežu među strankama protivnu načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica je nadalje navela da joj je tuženik dana 13. prosinca 2007. naplatio na ime predmetne naknade iznos od 916,14 /121,59 EUR-a. Istaknula je da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, zbog čega je sudu predložila da istu utvrdi ništetnom, dodajući kako o navedenoj odredbi nije mogla pregovarati, a niti je bila o istoj informirana na što se odnosi i kako je formulirana njena visina. Uzimajući u obzir odredbe članaka 81. – 87. ZZP/03, odnosno odredbe članaka 96. - 102. ZZP/07, te tumačeći iste u duhu temeljnih načela obveznog prava iz odredbi članaka 3. -8. ZOO- a, kao i u duhu prava Europske unije i prakse suda Europske Unije, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, kao i sukladno nedavno izraženom stavu u svezi nezakonitosti naplate ulazne naknad Vrhovnog suda RH iz presude br. Rev 673/23 od 13.02.2024. i dr., navela je, jasno se da zaključiti da je tuženik obvezivanjem tužiteljice na snošenje naknade za obradu zahtjeva te odobravanje kredita, postupao nepošteno i time je, doveo u neravnopravan položaj, slijedom čega je ništetan dio ugovornih odredbi koji se odnosi na ugovaranje naplate troškova obrade kredita. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potraživala je i naknadu parničnog troška. Tužiteljica je uz tužbu dostavila preslik izračuna naplaćene naknade iz kn u EUR-o (list spisa 4), Vjenčani list (list spisa 5), Potvrdu banke (list spisa 6), Ugovor o kreditu (list spisa 7-11).

1.1. Tužiteljica je podneskom od 17. studenog 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da je nadopunila svoju adresu, a koja adresa je trebala glasiti " [adresa]" umjesto " [adresa]".

2. Tuženiku je dopisom br. P-1371/2025-2 od 3. listopada 2025. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu s pozivom na davanje odgovora tuženik je primio 16. listopada 2025. (list spisa 16), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Vjenčanog lista (list spisa 5) proizlazi da se tužiteljica udala dana 15. svibnja 2010. te da je promijenila prezime iz ĆM u ĆM.

7. Iz Potvrde banke (list spisa 6), proizlazi da banka potvrđuje da je ĆMC, ovdje tužiteljica, bila korisnica kredita broj 528-50-4579722, da je kredit isplaćen 13. prosinca 2007., a otplaćen 12. siječnja 2023. te da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 916,14 kn, a sukladno čl. 3 predmetnog Ugovora, te da je ista naplaćena prilikom isplate odobrenog kredita.

8. Iz Ugovora o kreditu (list spisa 7-11) proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita Ugovor o kreditu, a kojim je korisnici kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 20,800,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena naknada koja iznosi 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, a koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

9. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica predložila u tužbi, osobito iz Ugovora o kreditu i Potvrde banke, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

10. Nadalje, budući da je iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljicne navode da joj je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisnici kredita kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

11. Slijedom svega navedenoga, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. izreke.

12. Prije svega, potrebno je reći da je ovaj sud sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 121,59 EUR-a (iz Potvrde banke proizlazi da je tužiteljici naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 916,14 kn), odnosno u visini iznosa naknade koju je tužiteljica platila temeljem ništetne ugovorne odredbe. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut je samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužiteljica osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužiteljice koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom predmetne odredbe.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan tužiteljici platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR-a, a što ukupno iznosi 89,05 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke.

Osijeku, 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku