Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-425/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja Lučka uprava Senj, Obala Dr. Franje Tuđmana 1b, OIB: 43342467134, kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić iz Rijeke, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4 protiv tuženika NOVALJA 9 d.o.o. Kostrena, Ive Šodića 16D, OIB: 21880078115, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5/I, radi isplate 1.592,68 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Josipa Govića sa sjedištem u [adresa] poslovni broj sudski predmet Ovrv-198/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-8/2025 od 19. veljače 2025. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.592,68 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2024. do isplate,

sve po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. veljače 2025. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.283,18 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 8. siječnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 1.592,48 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-198/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-8/2025 od 19. veljače 2025., koje je donio javni bilježnik Josip Gović sa sjedištem u [adresa], kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da osporava rješenje o ovrsi jer nema nepodmirenih dugovanja prema ovrhovoditelju.

2. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-150/2025-3 od 28. svibnja 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-198/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-8/2025 od 19. veljače 2025., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Na temelju istog rješenja Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 4. srpnja 2025., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 4. rujna 2025. naveo da je nesporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o koncesiji 10/21 od 12. veljače 2021. (dalje u tekstu: Ugovor), a na temelju kojega je tuženik dobio ovlaštenje za postavljanje reklamnog panoa na području luke Prizna na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz postojeći LED pano). Međutim, isto tako je nesporno kako tuženik nikada nije postavio reklamni pano na području luke Prizna sve iz razloga jer nikada nije izvršena primopredaja predmeta koncesije, a sve krivnjom tužitelja. Usprkos činjenici što je tužitelj znao kako tuženik nije u mogućnosti koristiti predmet koncesije, sve krivnjom tužitelja, tužitelj je svejedno neosnovano izdao utužene račune za „naknadu za postavljanje reklamnih panoa“, iako reklamni panoi nikada nisu postavljeni. Isto tako, zakonski zastupnik tuženika je u više navrata usmeno kontaktirao tužitelja sa zamolbom za prestankom neosnovanog naplaćivanja obračuna troškova za uslugu koja nije nikada pružena. Tužitelj je sve ignorirao te je tuženik dopisom od 21. ožujka 2025. pisanim putem obavijestio tužitelja o odustanku od Ugovora s obrazloženjem kako tužitelj nije nikada stupio u korištenje koncesije na predmetnoj lokaciji jer je treća strana već zauzela istu lokaciju, čime je tužitelju onemogućeno korištenje koncesije sukladno uvjetima iz ugovora.

3.1. Tuženik ističe i prigovor zastare. Naime, račun broj 127/21 od 1. srpnja 2021. s rokom dospijeća 15. srpnja 2021. je u zastari još u srpnju 2024., a budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio tek u siječnju 2025., to je nesporno kako je utuženi račun broj 127/21 od 1. srpnja 2021. u cijelosti u zastari.

4. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ŠD (iskaz na stranici 89-91 spisa) i svjedoka PD (iskaz na stranici 94-96 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

4.1. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

4.2. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži od tuženika plaćanje koncesijske naknade za postavljanje reklamnih panoa u luci Prizna u iznosu od ukupno 1.592,68 EUR temeljem Ugovora o koncesiji broj 10/21 od 12. veljače 2021. i to temeljem računa broj 127/2021 u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kuna) s dospijećem 15. srpnja 2021. (stranica 11 spisa), računa broj 73/22 u iznosu od 398,17 EUR s dospijećem 15. srpnja 2022. (stranica 12 spisa), računa broj 57/23 u iznosu od 398,17 EUR s dospijećem 15. srpnja 2023. (stranica 13 spisa) i računa broj 68/24 u iznosu od 398,17 EUR s dospijećem 15. srpnja 2024. (stranica 14 spisa). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao davatelj koncesije i tuženik, kao ovlaštenik koncesije sklopili Ugovor o koncesiji 10/21 od 12. veljače 2021. (dalje u tekstu: Ugovor, stranica 67-70 spisa), a na temelju kojega je tuženik dobio ovlaštenje za postavljanje reklamnog panoa na području luke Prizna na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz postojeći LED pano) sukladno čl. 1. Ugovora. Sukladno čl. 2. Ugovora koncesija se daje na vrijeme od pet godina s početkom od 12. veljače 2021. pa zaključno do 31. prosinca 2025. s mogućnošću produljenja. Godišnja naknada koju ovlaštenik koncesije plaća za koncesiju iznosi 3.000,00 kuna te se plaća jednokratno po ispostavljenom računu i to do 15. srpnja tekuće godine sukladno čl. 5. Ugovora. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

6. Sporno jest je li tuženik dužan platiti koncesijsku naknadu s obzirom na tuženikove navode da Ugovor od 12. veljače 2021. nikada nije ispunjen, odnosno da tuženik nikada nije postavio reklami pano na području luke Prizna. Tuženik je također istaknuo prigovor zastare u odnosu na račun broj 127/21 od 1. srpnja 2021.

6.1. Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), sud je prije svega odlučio o tuženikovom materijalnopravnom prigovoru zastare. Tuženikov prigovor zastare u odnosu na račun broj 127/21 od 1. srpnja 2021. u iznosu od 398,17 EUR je osnovan.

6.2. U konkretnom slučaju primjenjuje se rok zastare od tri godine sukladno odredbi čl. 228. st. 1. ZOO-a, a koja odredba propisuje kako međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Citirana se odredba odnosi na ugovore između trgovca i obrtnika kad u tom svojstvu sudjeluje u prometu robe i usluga, kao što je to ovdje slučaj. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine slijede njezinu sudbinu. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a).

6.3. Uvidom u utuženi račun broj 127/21 (račun na stranici 11 spisa) sud je utvrdio da je dospio na naplatu 15. srpnja 2021. Budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 8. siječnja 2025., tužba je podnijeta izvan trogodišnjeg roka zastare u odnosu na navedeni račun. Stoga je sud, s obzirom da je tuženikov prigovor zastare osnovan u odnosu na potraživanje po računu 127/2021, odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 398,17 EUR temeljem računa broj 127/2021 koji je dospio na naplatu 15. srpnja 2021. i u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

7. Radi utvrđenja sporne odlučne činjenice je li predmetni Ugovor ispunjen odnosno je li tužitelj obavio primopredaju prostora za postavljanje reklamnog panoa te je li tuženik postavio reklamni pano luci Prizna, sud je izveo dokazni postupak saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ŠD i svjedoka PD.

8. Zastupnik po zakonu tuženika ŠD je iskazao da nakon što je predmetni Ugovor sklopljen, tuženik je čekao primopredaju te je pred ljeto vidio da je pozicija za koju je Ugovor sklopljen bila zauzeta s prometnim znakovima, označavanjem parkirnih mjesta te oznakom ingerencije lučke kapetanije. Budući da je pozicija koja je bila ugovorena bila zauzeta te s obzirom da se nitko od strane tužitelja nije javio nakon što je Ugovor sklopljen, niti je obavljena primopredaja, smatrao je da Ugovor nije konzumiran, odnosno da je tužitelj odustao od Ugovora jer je tu poziciju zauzeo sa svojim oznakama. Komunalni djelatnik je trebao izaći na lice mjesta i označiti točkicama dio za koji je sklopljena koncesija. Nadalje je naveo da u mu svi računi dostavljeni uz opomenu koja je tuženiku dostavljena prije prijedloga za ovrhu. Zaprimio je obavijest o dospjeloj, a nepodmirenoj naknadi od 20. lipnja 2024. (obavijest na stranici 62-63 spisa), no nikada prije nije primio opomenu za plaćanje računa za prethodne godine. Nakon toga je kontaktirao tužitelja te je poslao e-mail poruku od 21. ožujka 2025. (e-mail poruka na stranici 78 spisa) u kojoj je obavijestio tužitelja da odustaje od ugovora. Iskazao je da nije postupio po članku 4. Ugovora odnosno da nije sklopio ugovor o osiguranju jer nije imao što osigurati.

8.1. Svjedok PD je iskazao da je u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora o koncesiji 10/21 bio ravnatelj Lučke uprave Senj. Iskazao je da osobno nije obilazio sve lokacije koje su predmet Ugovora o koncesiji jer mu to nije u opisu posla. Lučko redarstvo je kontroliralo izvršavaju li se uredno koncesije. Nema saznanja o tome da nije postavljen reklamni pano sukladno predmetnom Ugovoru. Iskazao je da inače nisu obavljali službeno primopredaju, osim ako je bilo nedoumica gdje se reklamni pano treba postaviti.

9. Na temelju iskaza saslušanih osoba sud je utvrdio da tuženik nikada nije postavio reklamni pano na području luke Prizna, odnosno da nije obavljena primopredaja od strane tužitelja tuženiku na način da bi komunalni djelatnik označio dio za koji je sklopljen Ugovor o koncesiji. Osim toga, iz dokumentacije priložene spisu sud utvrđuje osnovanim tuženikove navode da mu je tužitelj tek uz opomenu od 20. lipnja 2024. dostavio obavijest o dospjeloj, a nepodmirenoj naknadi za koncesiju (stranica 62-63 spisa), budući da tužitelj ničim nije dokazao da je tuženiku dostavljao godišnje račune za koncesijsku naknadu od sklapanja Ugovora nadalje sukladno članku 5. Ugovora. Tužitelj tijekom postupka nije posebno tvrdio, niti dokazao da je tuženik postavio reklamni pano na ugovorenom mjestu, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Isto tako, PD, saslušan kao svjedok, koji je u sporno vrijeme bio ravnatelj Lučke uprave Senj je iskazao da nema saznanja o tome da nije postavljen reklamni pano sukladno predmetnom Ugovoru. Također tuženik nije sklopio ugovor o osiguranju sukladno čl. 4. Ugovora. Dakle, tužitelj nije dokazao da je obavio primopredaju dijela za koji je sklopljen Ugovor o koncesiji tuženiku, niti je dokazao da je tuženik postavio reklamni pano sukladno Ugovoru pa stoga nije ovlašten niti tražiti plaćanje naknade za koncesiju od tuženika.

9.1. Slijedom navedenog, a budući da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je tuženik postavio reklamni pano na području luke Prizna, odnosno da se koristio predmetnom koncesijom, to sud utvrđuje da tuženik nije dužan tužitelju platiti naknadu za koncesiju u utuženom iznosu. Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao u t. I. izreke presude.

10. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.592,68 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 1.283,18 EUR (t. II. izreke presude). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 33,18 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11/1, troška sastava obrazloženog podneska od 4. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 5. studenog 2025., 1. prosinca 2025. i 24. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 600,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 42.

Rijeka, 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).