Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-509/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik ČD dipl. iur. protiv tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi isplate iznosa od 7.013,40 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CESTE - RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232 isplatiti tužitelju Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 iznos od 7.013,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. rujna 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 246,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. rujna 2025. podnio tužbu pred ovim sudom protiv tuženika radi isplate iznosa od 7.013,40 EUR s kamatom. Obrazlaže da je **.**.2014. OD iz [adresa], krećući se vozilom marke Nissan King, registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vlasništvu ĐD iz [adresa], 2 dionicom državne ceste DC 501 iz smjera Meje u smjeru Gornjeg Jelenja, doživio prometnu nezgodu na km/oznaci 0+82 metra, na način da je uslijed udara vjetra došlo do naleta nepravilno učvršćene, neosigurane i nezaključane rampe za zatvaranje ceste na predmetno vozilo kojim je upravljao. U opisanom štetnom događaju, DD iz [adresa] je pretrpio imovinsku štetu na svojem vozilu. Pred Općinskom sudom u Rijeci, oštećeni DD podnio je tužbu protiv Hrvatskih cesta d.o.o., kojom tužbom potražuje naknadu štete koja je nastala u opisanom štetnom događaju. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-189/2017-69 od 29. lipnja 2021. koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3386/2021-3 od 1. srpnja 2022. naloženo je tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. isplatiti tužitelju ŠD iznos od 26.546,70 kuna te troškove parničnog postupka u iznosu od 22.938,42 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Po pravomoćnosti presude Hrvatske ceste d.o.o. su isplatile tužitelju ĐD putem njegovog punomoćnika odvjetnika Margan Vladimira dosuđeni iznos od ukupno 52.842,49 kuna, što preračunato u EUR sukladno službeno utvrđenom tečaju iznosi ukupno 7.013,40 EUR. Poziva se na odredbu čl. 33. Zakona o cestama te na odredbe čl. 2., 23., 24., 61. i 38. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 31. ožujka 2014. U predmetnom slučaju do štete je došlo jer tuženik nije izveo radove koji bi onemogućili nastanak štetnog događaja. Naime, u obrazloženju navedenih presuda je utvrđeno da uzrok predmetne prometne nezgode činjenica da je predmetna rampa bila nepravilno učvršćena, da nije bila osigurana, niti zaključana te da je uslijed udara vjetra rotacijom ušla u kolnički trak kojim se kretao vozač OD neposredno prije samog sudara te da se radilo o iznenadnoj i neočekivanoj prepreci u zraku koju vozač nije mogao predvidjeti, slijedom čega proizlazi da je šteta nastala zbog propusta u održavanju predmetne ceste u stanju sigurnom za nesmetan promet i nepoduzimanja svih potrebnih radova redovitog održavanja ceste koje je bio dužan obavljati tuženik sukladno predmetnom Ugovoru sklopljen s tužiteljem. Kako je do nezgode i nastanka štete iz navedene nezgode došlo zbog propusta u održavanju ceste, što je obveza tuženika sukladno navedenom Ugovoru sklopljenom između parničnih stranaka, tužitelj je temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se ne smatra odgovornim za predmetni štetni događaj jer nije obaviješten o ovom događaju pa osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Smatra da tužitelj nije obrazložio prema čemu to tuženik nije postupio sukladno obvezama iz Ugovora za 2014. Smatra da tuženik nije morao obaviti nešto više od obavljenog u skladu s Ugovorom. Po stavu tužitelja tuženikova bi obveza valjda bila osigurati da ni na jednom dijelu ceste ne dođe do toga da na cesti dođe do nezgode i da nitko ne udari u bilo kakvu prepreku koja stoji, kada, nalijeće na vozilo ili prolijevanja ulja ili nafte tj. da nadzire cestu 0-24 na svakom metru (nemoguća činidba). Tužitelj je donio Plan ophodnje i redovitih pregleda državnih cesta prema kojem je tuženik i postupao. Dakle, tužitelj kao investitor određuje tuženiku što mu je činiti. Tuženik je obavio ophodnju predmetne dionice dan prije i na dan nezgode, kako mu je tužitelj to odredio i nije primijetio ništa neobično u vezi rampe koja se navodno otvorila. Tuženik smatra da nije dokazana bilo kakva uzročno posljedična veza između nekog eventualnog tuženikovog propusta i nezgode koja se dogodila jer je tuženik obavio sve što je morao sukladno Ugovoru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je predložio da se treća osoba CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, kao njegov osiguravatelj, obavijesti o ovoj parnici jer to osiguravajuće društvo odgovara solidarno s tuženikom do iznosa određenog policom osiguranja.

3. Tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je dalje istaknuo da je tuženik u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji obaviješten o otpočetoj parnici, čime je u odnosu na tuženika ostvaren tzv. intervencijski efekt.

4. Ovosudnim dopisom od 16. prosinca 2025. treća osoba-CROATIA osiguranje d.d. Zagreb obaviještena je o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.). CROATIA osiguranje d.d. je u podnesku od 24. prosinca 2025. istaknula da nema pravni interes stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu umješača.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-189/2017 utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a.

5.1. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.2. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu regresa u iznosu od 7.013,40 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji tužitelj potražuje od tuženika s osnova naknade štete nastale povredom ugovorne obveze. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnim navodima da je **.**.2014. OD iz [adresa], krećući se vozilom marke Nissan King, registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vlasništvu ĐD iz [adresa], 2 dionicom državne ceste DC 501 iz smjera Meje u smjeru Gornjeg Jelenja, doživio prometnu nezgodu na km/oznaci 0+82 metra, na način da je uslijed udara vjetra došlo do naleta nepravilno učvršćene, neosigurane i nezaključane rampe za zatvaranje ceste na predmetno vozilo kojim je upravljao. Budući da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-189/2017-69 od 29. lipnja 2021., koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3386/2021-3 od 1. srpnja 2022. tužitelj isplatio oštećeniku ŠD dosuđeni (ovdje utuženi) iznos od 7.013,40 EUR, to temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima tužitelj smatra da je stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je **.**.2014. OD iz [adresa], krećući se vozilom marke Nissan King, registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vlasništvu ĐD iz [adresa], 2 dionicom državne ceste DC 501 iz smjera Meje u smjeru Gornjeg Jelenja, doživio prometnu nezgodu na km/oznaci 0+82 metra, na način da je uslijed udara vjetra došlo do naleta nepravilno učvršćene, neosigurane i nezaključane rampe za zatvaranje ceste na predmetno vozilo kojim je upravljao. Nije sporno da je pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji DD iz [adresa] podnio tužbu protiv Hrvatske ceste d.o.o. kojom je tražio naknadu štete nastale na vozilu. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-189/2017-69 od 29. lipnja 2021., koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3386/2021-3 od 1. srpnja 2022. naloženo je tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da tužitelju ŠD iz [adresa] na ime naknade štete isplati novčani iznos od 26.546,70 kuna i 22.938,42 kuna na ime troškova postupka s kamatom. Po pravomoćnosti presude Hrvatske ceste d.o.o. su isplatile oštećeniku ukupan iznos od 7.013,40 EUR (52.842,49 kuna, potvrda o izvršenom nalogu na stranici 28-29 spisa). Također nije sporno da je za područje Primorsko-goranske županije tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2014. (stranica 32-48 spisa, dalje u tekstu: Ugovor). Visina tužbenog zahtjeva nije sporna (izjava tuženika na ročištu 24. veljače 2026., stranica 88 spisa). Budući da navedene činjenice nisu sporne, ne treba ih dokazivati u smislu čl. 221. ZPP-a.

7. Sporno jest je li tuženik pravovremeno i kvalitetno te redovito održavao predmetnu dionicu na kojoj je došlo do prometne nezgode, odnosno je li nastala šteta posljedica tuženikova neodržavanja te dionice, a u odnosu na koju je tuženik sukladno Ugovoru dužan obavljati poslove redovitog održavanja. S obzirom na to, također je sporno ima li tužitelj pravo prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplatu utuženog iznosa. To stoga što je tuženik tu odgovornost u cijelosti osporio svojim prigovornim tvrdnjama da je u potpunosti ispunio sve svoje obveze iz Ugovora jer su njegovi djelatnici redovito obavljali ophodnju sukladno Planu ophodnje.

8. Odredbom čl. 342. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (st. 1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 343. ZOO-a propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik je bio dužan dokazati svoje činjenične navode, odnosno da je uredno ispunio svoju ugovornu obvezu pravovremenog i kvalitetnog redovitog održavanja predmetne dionice na kojoj je došlo do prometne nezgode.

8.1. Sud utvrđuje da tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao osnovanost svojih činjeničnih navoda odnosno prigovornih tvrdnji.

8.2. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o cestama (dalje: ZC-a, "Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23. i 156/25.) propisani su poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona i to: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta; ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta;osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnja.

8.3. Potom, odredbom čl. 33. ZC-a propisano je da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 1.). Izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima (st. 2.). Radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom (st. 3.). Stranke su sukladno citiranoj odredbi čl. 33. ZC-a sklopile predmetni Ugovor.

8.4. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da tužitelj kao naručitelj ustupa, a tuženik kao izvođač preuzima obvezu izvođenja radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Primorsko-goranske županije prema popisu državnih cesta koje čine sastavni dio Ugovora (čl. 1.). Tuženik se kao izvođač obvezao održavati i štititi državne ceste na području Primorsko-goranske županije tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih Zakona i propisa donesenih na temelju tih Zakona, a koji uređuju pitanja sigurnosti odvijanja prometa na cestama (čl. 23. st. 1.). Izvođač se obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometa na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima u skladu s ovim ugovorom (čl. 23. st. 2.). Odredbom čl. 24. Ugovora stranke su ugovorile da dio ceste na kojem su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila te isti treba preusmjeriti na druge zaobilazne ceste, tuženik je obvezan obilježiti odnosno preusmjeriti promet postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera radi poduzimanja daljnjih mjera. U protivnom, temeljem odredbe čl. 61. Ugovora izvođač se obvezuje obeštetiti naručitelja u pogledu svih potraživanja šteta, gubitaka i troškova, uključivo i troškove odvjetnika i sudske pristojbe u odnosu na, između ostalog, smrt bilo koje osobe, a što je uzrokovano izvođenjem radova, odnosno propustom u izvođenju radova koji su predmet Ugovora, dovršenjem ili otklanjanjem nedostataka, osim ako se to može pripisati nemaru, namjeri ili kršenju ugovora od strane naručitelja.

8.5. Dakle, cijeneći sadržaj citiranih odredbi Ugovora, ovaj sud utvrđuje da su parnične stranke svoj poslovni odnos u vezi s odgovornošću za štetu prema sudionicima u prometu zbog nepravovremenog i nekvalitetnog redovitog održavanja i zaštite ceste uredile tako da tu štetu prouzročenu trećima ili tužitelju snosi tuženik kao izvođač ugovorenih radova.

8.6. Osim toga, tuženikova obveza redovitog održavanja cesta određena je i Pravilnikom o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14. i 3/21.). Odredbom čl. 12. Pravilnika određeno je da redovito održavanje čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu. Sukladno čl. 13. Pravilnika pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se i poslovi, između ostalog, redovitog održavanja prometne signalizacije i opreme, kao i redovito održavanje cestovnih naprava i uređaja.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-189/2017 od 29. lipnja 2021. (stranica 8-22 spisa) utvrđeno je da je sud u tom postupku na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrdio da postoji propust tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.) u održavanju predmetne ceste sigurnom za promet. Navedeno iz razloga što je u tom postupku utvrđeno da se 2. veljače 2014. dogodila prometna nezgoda kada je uslijed udara vjetra došlo do naleta rampe na vozilo tužitelja, a kojim je tom prilikom upravljao sin tužitelja OD; da se tom prilikom vozač kretao prilagođenom brzinom i to upola manjom brzinom od dozvoljene, a da je predmetna rampa bila nepravilno učvršćena odnosno da nije bila osigurana, niti zaključana pa da je, uslijed udara vjetra, rotacijom, ušla u kolnički trak kojim se kretao vozač OD neposredno prije samog sudara; da se radilo o iznenadnoj i neočekivanoj prepreci u zraku koju vozač nije mogao predvidjeti, na koju je isti reagirao kočenjem međutim sudar nije uspio izbjeći jer je sudar bio neizbježan; da je u navedenoj nezgodi vozilo tužitelja bilo oštećeno te da visina imovinske štete na vozilu tužitelja iznosi 26.546,70 kuna, kao i da je, s obzirom da je tuženik, sukladno odredbe čl. 82. st. 1. Zakonom o cestama (“Narodne novine” broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., koji je u sporno vrijeme bio na snazi, u daljnjem tekstu: ZC) kojim je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o., Zagrebu i st. 3. istog članka prema kojem u predmet poslovanja istog ulazi organiziranje i obavljanje djelatnosti, a između ostalih i poslovi održavanja iz članka 26. ZC u kojem su svrstani i poslovi redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, isti u obvezi tužitelju, kao korisniku javne ceste, naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju prouzrokovanu nepravilno pričvršćenom rampom na cesti. Dakle, u navedenom predmetu je utvrđeno da predmetna cesta u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila održavana u smislu odredbi Zakona o cestama obzirom da je, tijekom vožnje, vozilo tužitelja kojim je upravljao sin tužitelja, predmetnog dana, zbog naglog udara vjetra, udarila neosigurana rampa, koji udar vozač nije mogao izbjeći odnosno da u postupanju vozača nije bilo doprinosa za nastanak štetnog događaja te da postoji odgovornost tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.) za štetu koju je tužitelj u tom predmetu pretrpio.

10. Tuženik je u navedenom predmetu od strane suda obaviješten o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a, što je utvrđeno i na zapisniku od 23. ožujka 2017. (stranica 75 spisa), čime je u odnosu na tuženika ostvaren tzv. intervencijski efekt, slijedom čega tuženik, sukladno odredbi čl. 208.a ZPP-a, ne može tvrditi da predmetni spor nije pravilno riješen, niti može poricati činjeničnu i pravnu ocjenu stvari iznesenu u pravomoćnoj presudi iz te prijašnje parnice, koja ne može biti predmet ponovnog raspravljanja i utvrđivanja u ovom postupku.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se na predmetnoj dionici ceste 2. veljače 2014. dogodila prometna nezgoda kada je uslijed udara vjetra došlo do naleta rampe na tužiteljevo vozilo, te da je rampa bila nepravilno učvršćena odnosno da nije bila osigurana, niti zaključana te je uslijed udara vjetra ušla u kolnički trak kojim se kretao OD neposredno prije samog sudara, a što je utvrđeno i iz Nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husineca od 2. prosinca 2020. koji Nalaz je izrađen u predmetu P-189/2017 pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji.

12. Stoga sud utvrđuje da je tuženik propustio obaviti radove redovitog održavanja, odnosno da nije pravilno učvrstio, odnosno osigurao ili zaključao predmetnu rampu, što je dovelo do nastanka predmetne prometne nesreće odnosno štete korisniku javne ceste. Naime, tuženik je bio taj koji je povrijedio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora time što nije vodio brigu o zaštiti prometa na cesti te nije pravovremeno poduzeo primjerene mjere glede osiguranja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa budući da predmetnu rampu nije pravilno učvrstio te je uslijed udara vjetra rampa ušla u kolnički trak, čime je postupio protivno odredbi čl. 23. st. 2. Ugovora.

12.1. Tuženik je postupio i protivno odredbi čl. 38. st.1. Ugovora, kojom je propisano da tuženik mora uspostaviti organizaciju koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa koje su predmet ovoga ugovora. Odredbom čl. 38. st. 2. Ugovora je propisano da tuženik snosi odgovornost za štetu tužitelju ukoliko ne uspostavi djelotvornu organizaciju iz gore navedenog stavka. Budući da je nesporno došlo do prometne nezgode te da je u navedenom parničnom postupku utvrđeno da je uzrok prometne nezgode činjenica da je predmetna rampa bila nepravilno učvršćena te je uslijed udara vjetar rotacijom ušla u kolnički trak neposredno prije sudara, to sud utvrđuje da tuženik nije osigurao sigurnost odvijanja prometa i sigurnost sudionika u prometu. Tuženik je također postupio protivno citiranim odredbama Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju cesta.

12.2. Stoga je sud primjenom citiranih ugovornih i zakonskih odredbi, te čl. 342. i čl. 346. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, te tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj platio po pravomoćnoj presudi (t. I. izreke presude). Odredbom čl. 346. ZOO-a propisano je da vjerovnik (tužitelj) ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnike (tuženik) u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu bile poznate ili morale biti poznate.

12.3. S obzirom na to da je tužitelj zatezne kamate zatražio od 15. rujna 2022., odnosno od prvog slijedećeg dana nakon što je temeljem pravomoćne presude platio utuženi iznos, njegov zahtjev je i u tom dijelu osnovan sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a u vezi s čl. 349. ZOO-a.

13. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud je tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 7.013,40 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 246,45 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 129,86 EUR i na presudu u iznosu od 116,591 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

13.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).