REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-801/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, po prijedlogu sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, zastupanog po punomoćniku ĐT, mag. iur., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Republike Austrije 20, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ĐT i punomoćnika tuženika, zamjenika Općinskog građanskog državnog odvjetnika Matije Burića, 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang iz Zagreba poslovni broj Ovrv-122962/2022 od 1. veljače 2023. kojim je tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Republike Austrije 20 , naloženo isplatiti tužitelju Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, u roku od 8 dana iznos od 591,98 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 253,59 EUR od 26.03.2022.,

- na iznos od 218,74 EUR od 03.05.2022.,

- na iznos od 119,65 EUR od 18.06.2022.,

pa do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, naknaditi tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Republike Austrije 20, trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Gorana Blaić Hebrang iz Zagreba, donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-122962/2022 od 1. veljače 2023. kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.460,30 HRK/ 591,98 EUR uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku na iznos od 1.910,68 HRK / 253,59 EUR od 26.03.2022., na iznos od 1.648,10 HRK / 218,74 EUR od 03.05.2022., na iznos od 901,52 HRK / 119,65 EUR od 18.06.2022. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 187,50 HRK/ 24,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ponajprije ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom, odnosno pravni temelj obveze tuženika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije dostavio dokaz na koji je način obračunao tražbinu te prigovara tijeku kamata jer tužitelj ničim nije dokazao da je tražbina dospjela. Pored navedenog prigovara izvatku iz poslovnih knjiga navodeći da je nepodoban za ovrhu.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-801/2023-2 od 20. travnja 2023. stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj navodi da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi [adresa] pod šifrom 57721, temeljem zahtjeva od 21. ožujka 2018. godine a u skladu s odredbama Općim uvjetima za opskrbu prirodnim plinom. Ističe da iz navedenog zahtjeva nesporno proizlazi da tuženik raspolaže predmetnom nekretninom, obzirom da istu da je u zakup i na korištenje trećim osobama. Navodi da se na predmetnoj adresi sustav grijanja provodi putem zajedničke kotlovnice, te da se isporučena količina plina na obračunskom mjernom mjestu mjeri plinomjerom. U slučajevima grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice, kao što je i u konkretnom slučaju, jedan plinomjer se nalazi u kotlovnici te obračun potrošnje u cijelosti odgovara podacima na računu. Naveo je da se predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Količina potrošenog plina utvrđena je očitanjem plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Tuženiku da su uredno ispostavljeni računi za svako obračunsko razdoblje na koje tuženik nije istaknuo nikakve prigovore. Slijedom navedenog, predlaže sudu održati na snazi platni nalog, uz naknadu troška u vidu sudske pristojbe na presudu.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da je tužitelj pogrešno označio površinu nekretnine. Naime, da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je tužitelj dopisom Državnih nekretnina d.o.o. od 04. siječnja 2018. obaviješten o površini nekretnine – 106,60 m2 na adresi [adresa] koja nekretnina se grije preko sustava zajedničke kotlovnice u [adresa]. Ističe da je tužitelj pogrešno označio korisnika nekretnine, te dostavlja hodogram dokumenata tuženika od 10. lipnja 2022. iz kojeg da je vidljivo da su računi obuhvaćeni ovom ovrhom odbijeni od strane tuženika te hodogram dokumenata tuženika od 23. svibnja 2022. kojim se tužitelju dostavlja dokumentacija i poziva na zaduživanje ispravnog obveznika– Državni inspektorat, stvarnog korisnika nekretnine još od srpnja 2019. godine. Ukazuje da iz Ugovora o uporabi poslovnog prostora od 26. travnja 2022. i dopisa upućenog ovrhovoditelju od 10. lipnja 2022. kojim se moli prijenos obveze proizlazi da je korisnik predmetnog prostora površine 106,6 m2 Državni inspektorat koji je preuzeo prava i obveze te stupio u posjed predmetne nekretnine 1. srpnja 2019. Tuženik prigovara i visini obračunate potrošnje plina obzirom je na računima naznačen volumen prostora od 338 m3, što ne odgovara površini prostora od 106,60 m2, te navodi da je sporan identitet nekretnine za koji se potražuje isplata. Slijedom navedenog, predlaže odbiti platni nalog u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženoj sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 19 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi prirodnim plinom (list 37 spisa), preslike e-mail prepiske ( list 38-39 spisa), račun (list 40 spisa), popis naziva kupaca (list 41-44 spisa) račune ( list 45-47 spisa), analitičke kartice (list 48 spisa), hodogram dokumenata od 10. lipnja 2022. (list 53 spisa), hodogram dokumenata od 23. svibnja 2022. (list 54 spisa), hodogram dokumenata od 23. svibnja 2022. (list 55 spisa), preslike e-mail prepiske (list 56-57 spisa), Ugovora o uporabi poslovnog prostora broju: 115-03/2022 od 26. travnja 2022. (list 59-60 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/2025 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. U postupku se spornim ukazuje osnova tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije, postojanje ugovornog odnosa, a posljedično i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvenstveno valja istaknuti u odnosu na prigovor tuženika da prijedlog za ovrhu nema sve potrebne sastojke odnosno da se radi o nevjerodostojnim ispravama, da je odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) propisano da su račun i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojne isprave. Računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tužitelj svoj prijedlog za ovrhu, odnosno tužbu temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a koji se sukladno OZ-u smatra vjerodostojnom ispravom i sadrži sve potrebne sastojke.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa utvrđeno je da se potraživanje odnosi na prostor u [adresa] priključen na zajedničku kotlovnicu, [adresa], volumen prostora 338 m3, šifra kupca 57721 za razdoblje od veljače 2022. do travnja 2022., s datumima dospijeća računa broj 57721- 020005861-223 dana 25. ožujka 2022., računa broj 57721-020007475-223 dana 2. svibnja 2022., te računa broj 57721-020009032-221 dana 17. lipnja 2022.

11. Uvidom u e-mail prepisku (list 38-39 spisa) utvrđeno je da se gospodin PT iz Državnih nekretnina d.o.o. dana 4. siječnja 2018. očitovao u odnosu na isporučeni račun za razdoblje prosinca 2017. na način da je izvijestio zaposlenike tužitelja da se navedeni prostor za koji je račun izdan odnosi na prostor koji se nalazi na lokaciji [adresa], površine 106,60 m2, volumena 338,00 m3, te da istim upravlja Ministarstvo državne imovine, a u međuvremenu da je dodijeljen na korištenje Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove.

12. Uvidom u popis naziva kupaca sud je utvrdio da je pod šifrom br. 400 kao kupac zavedena Vlada RH-audio 12090034 s kubaturom prostora 338,00, odnosno da je na dokumentu (list 44 spisa) za kotlovnicu [adresa], šifra kotlovnice 530000001 pod šifrom kupca 57721, na adresi [adresa], površine prostora 338, zavedena Republika Hrvatska – Ministarstvo.

13. Uvidom u hodogram dokumenata od 10. lipnja 2022., hodogram dokumenata od 23. svibnja 2022. i hodogram dokumenata od 23. svibnja 2022. sud je utvrdio da su utuženi računi broj 57721-020005861-223 račun broj 57721-020007475-223 te račun broj 57721-020009032-221 u statusu dokumenta odbijeno, te isti sadrže napomenu da je ispravni obveznik plaćanja potrošnje zajedničke kotlovnice na adresi [adresa], OMM 000001, broj plinomjera [broj plinomjera], koja se razmjerno obračunava za poslovni prostor na adresi [adresa], površine 106,60 m2, Državni inspektorat, Šubićeva ulica 29, Zagreb. Nadalje se navodi da su računi zaprimljeni samo s adresom zajedničke kotlovnice te tuženik nije u stanju identificirati nekretninu na koju se obračun potrošnje plina odnosi.

14. Uvidom u e-mail prepisku (list 57 spisa) utvrđeno je da je stručni savjetnik tuženika gospodin VT dana 10. lipnja 2022. izvijestio tužitelja da tuženik zaprima račune za potrošnju zajedničke kotlovnice na adresi [adresa] u [adresa], OMM 000001, broj plinomjera [broj plinomjera], a da u internom registru nekretnina na navedenoj adresi nema nekretnina koja se nalazi na upravljanju kod tuženika, te da je u korespondenciji sa zaposlenicom tužitelja razjašnjeno da je riječ o potrošnji koja se razmjerno obračunava za nekretninu na adresi [adresa], u [adresa], interne oznake PP2, površine 106,60 m2, koja je navodno grijana preko zajedničke kotlovnice na adresi [adresa] u [adresa]. Radi regulacije odnosa između tuženika i Državnog inspektorata kao korisnika nekretnine dana 26. travnja 2022. da je sklopljen Ugovor o uporabi poslovnog prostora broj 115-03/2022, Klasa:

372-01/21-02/102. Nadalje navodi da na računima koji su ispostavljeni tuženiku nije navedena stvarna adresa nekretnine te stoga nije bilo moguće identificirati nekretninu niti korisnika koji bi bio u obvezi plaćanja.

15. Uvidom u Ugovor o uporabi poslovnog prostora broj 115-03/2022 od 26. travnja 2022. utvrđeno je da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u ime Republike Hrvatske kao vlasnika daje, a Državni inspektorat kao korisnik prima na uporabu poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, u [adresa], na adresi [adresa] (interne oznake PP2) ukupne površine 106,60 m2, označen kao poslovni prostor u prizemlju površine 106,60 m2 koji se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi P+4 u [adresa] s potkrovljem W2 sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] u Franjevačkoj ulici broj 11 upisan u [broj poduloška] zk. ul. br. [broj ZK uloška] KPU Grad Bjelovar.

16. U odnosu na zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi prirodnim plinom (list 37 spisa) sud napominje da isti nije posebno cijenio obzirom na to da spisu prileži isključivo jedna stranica navedenog zahtjeva a na kojoj nisu navedeni niti datum predaje, niti je isti potpisan, stoga sud nalazi da je isti nepodoban za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku.

17. Člankom 67. stavkom 1. i 8. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 28/13., 14/14., 18/18. i 23/20.; dalje ZTP) prava i obveze između opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a svaki opskrbljivač je obvezan sklopiti ugovor o opskrbi s krajnjim kupcem u pisanom obliku.

18. Člankom 4. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 158/2013., 74/2017., 18/2018., 50/2018.; dalje Opći uvjeti) propisano je da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: ugovor o opskrbi plinom, ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca, a koji se ugovori sklapaju u pisanom obliku uz propisani minimalni sadržaj navedenih ugovora.

19. Člankom 7. stavkom 1. Općih uvjeta određeno je da Ugovor o opskrbi plinom sklapaju opskrbljivač i krajnji kupac koji ne koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako krajnji kupac nije ujedno i vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline za koju se sklapa ugovor o opskrbi plinom, ugovor o opskrbi plinom može sklopiti isključivo uz suglasnost vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline.

20. Slijedom navedenog, a obzirom na prigovore tuženika, tužitelj nije dokazao postojanje ugovora o opskrbi plinom, a koji se ugovor sklapa u pisanom obliku uz propisani minimalni sadržaj ugovora. Naime, činjenica da se u e-mail-u navodi da prostorom na adresi [adresa] upravlja Ministarstvo državne imovine, a u međuvremenu da je dodijeljen na korištenje Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove nije dokaz o postojanju ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika niti je dokaz o vlasništvu tuženika predmetnog prostora. Pored toga, ukazuje se da je na izdanim utuženim računima naznačeno je da se radi o neplaćenim računima za potrošnju plina na adresi [adresa] te spisu nigdje ne prileži dokaz niti obrazloženje da se radi o istoj nekretnini na adresi [adresa], posebno imajući u vidu da je člankom 23. Općih uvjeta propisano da račun za isporučeni plin, uz obvezne dijelove propisane posebnim propisima, sadrži između ostalog i adresu obračunskog mjernog mjesta, ukoliko je različita od adrese krajnjeg kupca. Valja napomenuti da u situaciji kada tuženik spori postojanje ugovornog odnosa, te pasivnu legitimaciju na tužitelju je teret dokaza da dokaže temeljem koje dokumentacije je zaveo tuženika kao korisnika. Iz dostavljene e-mail prepiske, te nepotpunog zahtjeva za sklapanje ugovora o opskrbi prirodnim plinom ne može se utvrditi temeljem koje dokumentacije je tuženik zaveden kod tužitelja kao korisnik kao što niti nije nedvojbeno utvrđeno gdje se predmetna nekretnina nalazi.

21. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj, obzirom na dostavljenu dokumentaciju, nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, kao ni osnovu i visinu potraživanja tužitelja jer dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga i računi, kao ni ostala dokumentacija, osim što ne dokazuju postojanje ugovornog odnosa između stranaka na temelju pisanog ugovora sukladno članka 67. stavka 1. i 8. ZTP-a, ne dokazuju ni da je takav ugovor sklopljen u smislu odredbe članka 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje ZOO).

22. Naime, prava i obveze tužitelja i tuženika uređuju se ugovorom o opskrbi plinom, a koji ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku. Tužitelj tijekom postupka ne dokazuje u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a da bi s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi plinom sukladno Općim uvjetima, a niti da je eventualno došlo do sklapanja ugovora u smislu članka 294. ZOO-a obzirom, nije dokazao da bi stranke ispunile ugovor u cijelosti ili pretežitom dijelu (da je tuženik snosio prethodne račune, koristio usluge tužitelja i sl.) za predmetni prostor.

23. Pritom se napominje da, u svakom slučaju, samo vlasništvo nekretnine nije dovoljno za obvezu plaćanja isporučenog plina, već je potrebno dokazati da je vlasnik ujedno i ugovorna ili faktična strana opskrbe, odnosno korisnik usluge, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti da je tuženik vlasnik nekretnine na koju bi se odnosili utuženi računi, niti je dostavio valjan ugovor o opskrbi plinom s tuženikom, ali ni druge dokaze (primopredajni zapisnik, zapisnik o očitanju plinomjera, dopise o korištenju prostora, potvrde o plaćanju iz kojih bi bilo razvidno da je tuženik već podmirivao račune za isporuku plina na navedenoj adresi i sl.) iz kojih bi proizlazila obveza tuženika da podmiri traženi dug (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-2249/2024-3 od 10. rujna 2025.).

24. Nadalje se ukazuje da tužitelj niti ne dokazuje visinu potrošnje plina, odnosno nije dostavio dokaz kako je utvrdio visinu potrošnje, a spisu ne prileži niti evidencija očitanja plinomjera. Obzirom da tuženik osporava visinu potrošnje, a izvadak iz poslovnih knjiga i preslike računa su jednostrane privatne isprave koje nemaju snagu javnih isprava, sukladno članku 230. ZPP-a, osnovan je prigovor tuženika visini potraživanja tužitelja.

25. Sukladno odredbi članku 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pasivnu legitimaciju i postojanje obveznog odnosa, odnosno nije u spis dostavio ugovor o zasnivanju poslovnog odnosa sa tuženikom, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja u utuženom razdoblju, te ukoliko bi eventualno i bio korisnik tužitelja nije dokazao pod kojim uvjetima je ugovoren obvezni odnos čime nije dokazao osnovu i pasivnu legitimaciju tužbenog zahtjeva, niti da je isporučio svoju uslugu prema tuženiku, te je stoga sud primjenom članka 219. stavka 1. i članka 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

24. Stoga je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog u cijelosti ukinut te je ujedno u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kako je navedeno u točki I. izreke presude.

25. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

26. Tuženiku su temeljem članka 154. stavka 1., članka 155. i 163. ZPP-a priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, i to trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 8. veljače 2023. u visini 50 bodova prema Tbr. 11/1 Tarife, trošak sastava podneska od 6. rujna 2023. u visini 50 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, te trošak zastupanja na ročištu od 11. veljače 2026. u visini 50 bodova rema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno ukupno 150 bodova, što sve uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi ukupno 300,00 EUR.

27. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno članku 151. stavku 3. ZPP- a i članku 30. stavku 2. OZ-a te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci II. u odnosu na naknadu parničnog troška tuženiku, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

28. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku po OGDO Zagreb