REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUDU SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU
Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13
Poslovni broj: P-1316/2019-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Lei Erak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćniku Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 2. st. 1. i st. 3. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između Tužitelja i Tuženika 13.02.2007.godine broj: 3208412794, solemniziranog 19.02.2007.godine po javnom bilježniku Ignacu Vugera iz Sesveta, pod posl. br. OV-3203/2007, a u dijelu u kojima se promjena kamatne stope utvrđuje jednostrano sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama tuženika.
II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između Tužitelja i Tuženika 13.02.2007.godine. broj: 3208412794, solemniziranog 19.02.2007.godine po javnom bilježniku Ignacu Vugera iz Sesveta, pod posl. br. OV-3203/2007, u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti, a prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja.
III. Nalaže s tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužitelju ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], SOBLINEC, s osnove preplate zbog jednostrano promjenjive kamatne stope, isplatiti iznos od 16.694,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 09.01.2016.godine sve u visini stope iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže s tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužitelju ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove uglavničene zatezne kamate na ime preostalog iznos zateznih kamata na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene kamatne stope do dana provođenja konverzije kredita isplati iznos od 1.546,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.01.2016.godine sve u visini stope iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužitelju ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], SOBLINEC, s osnove pretplate valutne klauzule (po tečaju CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj) isplati iznos od 26.977,71 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
0,58 EUR počev od 16.4.2007. pa do isplate
1,12 EUR počev od 16.1.2008. pa do isplate
27,02 EUR počev od 16.3.2008. pa do isplate
20,23 EUR počev od 16.4.2008. pa do isplate
25,72 EUR počev od 16.10.2008. pa do isplate
52,24 EUR počev od 16.11.2008. pa do isplate
14,56 EUR počev od 16.12.2008. pa do isplate
116,22 EUR počev od 16.1.2009. pa do isplate
117,27 EUR počev od 16.2.2009. pa do isplate
83,13 EUR počev od 16.3.2009. pa do isplate
90,96 EUR počev od 16.4.2009. pa do isplate
95,43 EUR počev od 17.5.2009. pa do isplate
79,04 EUR počev od 16.6.2009. pa do isplate
81,39 EUR počev od 16.7.2009. pa do isplate
73,54 EUR počev od 16.8.2009. pa do isplate
88,53 EUR počev od 16.9.2009. pa do isplate
71,88 EUR počev od 16.10.2009. pa do isplate
82,63 EUR počev od 16.11.2009. pa do isplate
80,92 EUR počev od 16.12.2009. pa do isplate
109,96 EUR počev od 16.1.2010. pa do isplate
125,45 EUR počev od 17.2.2010. pa do isplate
124,57 EUR počev od 16.3.2010. pa do isplate
143,10 EUR počev od 16.4.2010. pa do isplate
177,04 EUR počev od 16.5.2010. pa do isplate
180,18 EUR počev od 16.6.2010. pa do isplate
219,18 EUR počev od 16.7.2010. pa do isplate
217,87 EUR počev od 16.8.2010. pa do isplate
298,73 EUR počev od 16.9.2010. pa do isplate
251,63 EUR počev od 16.10.2010. pa do isplate
262,52 EUR počev od 16.11.2010. pa do isplate
298,33 EUR počev od 16.12.2010. pa do isplate
313,03 EUR počev od 19.1.2011. pa do isplate
314,90 EUR počev od 2.3.2011. pa do isplate
295,83 EUR počev od 16.3.2011. pa do isplate
296,39 EUR počev od 16.4.2011. pa do isplate
343,83 EUR počev od 21.5.2011. pa do isplate
396,31 EUR počev od 16.6.2011. pa do isplate
473,64 EUR počev od 16.7.2011. pa do isplate
545,50 EUR počev od 16.8.2011. pa do isplate
415,22 EUR počev od 16.9.2011. pa do isplate
371,40 EUR počev od 16.10.2011. pa do isplate
375,59 EUR počev od 22.11.2011. pa do isplate
380,37 EUR počev od 16.12.2011. pa do isplate
418,19 EUR počev od 16.1.2012. pa do isplate
432,25 EUR počev od 25.2.2012. pa do isplate
413,96 EUR počev od 2.4.2012. pa do isplate
413,96 EUR počev od 14.4.2012. pa do isplate
431,98 EUR počev od 13.6.2012. pa do isplate
429,32 EUR počev od 21.6.2012. pa do isplate
424,65 EUR počev od 31.7.2012. pa do isplate
415,12 EUR počev od 16.8.2012. pa do isplate
412,18 EUR počev od 18.10.2012. pa do isplate
423,92 EUR počev od 16.11.2012. pa do isplate
428,00 EUR počev od 24.11.2012. pa do isplate
404,33 EUR počev od 16.1.2013. pa do isplate
404,33 EUR počev od 16.1.2013. pa do isplate
404,39 EUR počev od 23.2.2013. pa do isplate
396,85 EUR počev od 16.3.2013. pa do isplate
420,28 EUR počev od 24.4.2013. pa do isplate
380,51 EUR počev od 25.5.2013. pa do isplate
374,42 EUR počev od 5.7.2013. pa do isplate
381,75 EUR počev od 16.7.2013. pa do isplate
388,28 EUR počev od 28.8.2013. pa do isplate
401,30 EUR počev od 16.10.2013. pa do isplate
405,20 EUR počev od 29.10.2013. pa do isplate
414,27 EUR počev od 26.11.2013. pa do isplate
405,67 EUR počev od 16.1.2014. pa do isplate
424,93 EUR počev od 7.2.2014. pa do isplate
364,03 EUR počev od 01.3.2014. pa do isplate
356,90 EUR počev od 18.4.2014. pa do isplate
350,71 EUR počev od 27.5.2014. pa do isplate
350,71 EUR počev od 27.5.2014. pa do isplate
349,59 EUR počev od 2.7.2014. pa do isplate
360,69 EUR počev od 01.8.2014. pa do isplate
361,67 EUR počev od 22.8.2014. pa do isplate
367,52 EUR počev od 26.9.2014. pa do isplate
374,44 EUR počev od 23.10.2014. pa do isplate
381,81 EUR počev od 20.11.2014. pa do isplate
378,58 EUR počev od 23.12.2014. pa do isplate
383,17 EUR počev od 10.2.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 5.3.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 19.4.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 22.4.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 12.6.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 19.6.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 21.7.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 21.8.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 19.9.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 27.10.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 18.11.2015. pa do isplate
383,17 EUR počev od 17.12.2015. pa do isplate
sve u visini stope iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže s tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužitelju ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], SOBLINEC, isplati prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.015,45 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 21. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. podnio ovom sudu tužbu u kojoj u bitnom navodi da je dana 13. veljače 2007. sklopio sa tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208412794 (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 316.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita zajedno sa ugovorenom redovnom kamatom. U članku 2. i 7. predmetnog ugovora stoji da je tužitelj tuženiku dužan platiti ugovorenu redovnu stopu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Ugovorena je početna kamatna stopa od 4,50% godišnje. Da su navedene odredbe ugovora kojima je određena promjenjivost kamatne stope ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinka promjenjivosti kamatne stope. U čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja CHF. Navedene odredbe su također ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U tužbi se poziva na postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i pravomoćnu Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 719/13 od 13. lipnja 2014 te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a koje se imaju primijeniti u ovom predmetu. Slijedom navedenog navodi da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan plaćati da se od početka otplate do dana 1. siječnja 2014. za cijelo vrijeme primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50%, a nakon 1. siječnja 2014. do konverzije ugovora o kreditu u valutu euro zakonski određena kamatna stopa od 3,23%. Navedeno iz razloga što je zakonodavac za tužiteljev Ugovor o kreditu čl. 11b Zakona o potrošačkom kreditiranju prisilno uveo fiksiranu kamatnu stopu od 3,23%. Nadalje, da je tužitelj 7. siječnja 2016. s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je gore navedeni ugovor konvertiran u valutu EUR sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). Da se sklapanjem navedenog Dodatka tužitelj ni na koji način nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodataka. Slijedom navedenog, tužbom traži povrat preplaćenih iznosa anutiteta.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom navodi kako ističe prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014. Nadalje, da se na premetni Ugovor ne primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju jer se radi o kreditu isplaćenom u iznosu višem od 1.000.000,00 kn. Ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije u dijelu u kojem je iz materijalne dokumentacije vidljivo da tužitelj nije plaćao dospjele anuitete već treće osobe. Da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačko kreditiranju (NN 102/2015) jer su tužitelji tuženik 7. siječnja 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, te da su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Da je banka prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama, a slijedom čega da za banku postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom. Da je sklopljeni pravni posao povodom tužiteljevog prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Nadalje, i da je zahtjev tužitelja u odnosu na tvrdnju da se od 1. siječnja 2014. na inicijalni otplatni plan treba primijeniti zakonski određena kamatna stopa od 3,23% (a ne početno ugovorena kamatna stopa) je očito neosnovan. Predlaže nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan. U daljnjem tijeku postupka, tuženik osporava i svojstvo potrošačkog Ugovora CHF kredita.
3. Podneskom od 21. ožujka 2022. tužitelj proširuje svoj tužben zahtjev, odnosno, postavlja dodatni zahtjev u odnosu na isplatu uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Navodi kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u skladu sa odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/07) jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo. Također, da je tuženik koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru koji se odnosi na potrošačko kreditiranje – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, to je također protivno čl. 96. i 97. ZZP. Nadalje, da su odredbe o valutnoj klauzuli nerazumljive i nedorečene te sadržane u unaprijed pripremljenom standardnom obrascu ugovora. Da tužitelj tuženika nije upoznao sa valutnim rizikom, kao što ga nije u samom ugovoru a i prilikom odobravanja kredita upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom. Takve odredbe nisu ni u skladu sa odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Također, predmetni Ugovor nije sadržavao kriterije temeljem kojih bi se predmet obveze mogao odrediti. Da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao potrošač, za kupnju kuće, u privatne svrhe, bez ikakve namjere da ta sredstva koristi za bilo kakvu poduzetničku/obrtničku aktivnost. Navodi da konverzijom nije obeštećen, kao i da konverzija ne poništava pravne učinke osnovnog ugovora koji je bio na snazi na dan konverzije. Traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o valuti te isplatu s osnove promjenjive kamatne stope i valute. Ponovno se poziva na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u pogledu valutne klauzule.
4. Podneskom od 29. ožujka 2022. tuženik se protivi preinaci tužbe te ističe prigovor zastare na sve iznose koje tužitelj potražuje po osnovi valutne klauzule, ustraje na iznesenim prigovorima, i osporava istaknute tužbene zahtjeve. Ističe i prigovor zastare na tijek kamate.
5. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. lipnja 2023. konačno specificirao tužbeni zahtjev. Tuženik se preinaci protivi i ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose. Po dostavi dopunskog očitovanja vještaka tužitelj konačno uređuje tužben zahtjev podneskom od 29. siječnja 2026., čemu se tuženik također protivi.
6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao slijedeće dokaze:
Ugovor o kreditu od 13. veljače 2007. (list 9-17 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur od 7. siječnja 2016. (list 18-22 spisa), rekonstrukcija prometa kredita br. 7103503232 (list 23-30 spisa), Obavijest o prihvatu izračuna konverzije i potvrda (list 31 spisa), Obavijest o stavljanju kredita u otplatu i dospijeću interkalarne kamate (list 32 spisa), potvrda o uplatama (list 33 spisa), promet po kreditu (list 34 spisa), obavijest tuženika od 12. studenog 2015. (list 35 spisa-36 spisa), pregled otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. (list 37 spisa), prijedlog izmjene ugovor o kreditu (list 38 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 39 spisa), promet po kreditu (list 40- 48 spisa), informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30 rujna 2015. (list 49 spisa), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. (list 50 spisa), informativni izračun preplaćenih kamata i tečaja (list 51-52 spisa), Izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak (CHF), odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom uz CHF, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama ( list 68-70 spisa), obavijest tuženika od 12. studenog 2015. (list 71 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 73-79 spisa), informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30 rujna 2015. (list 81 spisa), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. (list 83 spisa), prijedlog izmjene ugovor o kreditu (list 85 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo SLIŠKO GRADNJA d.o.o. (list 91 – 92 spisa), zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 136-137 spisa), Nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o., izračen od financijske vještakinje Petre Blašković iz ožujka 2023. (list 279-307 spisa), saslušana je sudska vještakinja Petra Blašković na ročištu kod ovog suda 25. listopada 2023. (list 361-362 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu kod ovog suda 27. studenog 2023. (list 373-375 spisa), Dopuna Nalaza i mišljenje od 23. lipnja 2025. (list 447-448 spisa).
7. Među strankama u postupku nije sporno:
- da je banka kao kreditor sklopila sa tužiteljem kao korisnikom kredita Ugovor o namjenskom kreditu, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta 19. veljače 2007. pod poslovnim brojem OV-3202/2007, kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 316.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita zajedno sa ugovorenom redovnom kamatom. U članku 2. i 7. predmetnog ugovora ugovoreno je da je tužitelj tuženiku dužan platiti ugovorenu redovnu stopu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Ugovorena je početna kamatna stopa od 4,50% godišnje;
- da je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (NN 102/2015) jer su ugovorne strane dana 7. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.
8. Među strankama u postupku je sporna aktivna legitimacija tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, jesu li ništetne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutoj klauzuli, odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja, radi li se o potrošačkom ugovoru o kreditu kao i jesu li stranke konverzijom riješile sve svoje pravne odnose.
9. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
10. U ovom postupku prvenstveno je bilo potrebno odrediti o kojem tužbenom zahtjevu tužitelja se ima raspravljati u postupku.
Tužitelj prvotno postavljenom tužbom u predmetu od 13. lipnja 2019 godine (list 1-7 spisa) potražuje samo isplatu s osnove promjenjive kamatne stope po predmetnom ugovoru.
Podneskom od 21. ožujka 2022. (list 123-135 spisa) proširuje tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje ništetnim odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke kao i u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti (valuta), prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja, te isplatu s osnova promjenjive kamatne stope i s osnove valutne klauzule.
Tuženik se takvoj preinaci protivio podneskom od 29. ožujka 2022.
Sud je u skladu sa odredom čl. 190.st.3. ZPP-a dopustio navedenu preinaku jer je ista od strane tužitelja postavljena prije zaključena prethodnog postupka, i ista je po mišljenju ovog suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, slijedom čega je riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Nadalje, tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 7. lipnja 2023. uredio tuženi zahtjev, a nakon što je provedenim vještačenjem saznao za točan iznos odnosno visinu predmetnog potraživanja.
Potom je podneskom od 29. siječnja 2026. nakon dopune nalaza i mišljena vještakinje konačno uredio tužbeni zahtjev, kako je isti naznačen u izreci ove presude.
Tuženik se protivio i uređenim tužbenim zahtjevima kako su isti učinjeni podneskom od 7. lipnja 2023. i 29. siječnja 2026. nakon provedenog vještačenja.
Prema mišljenju ovog suda obzirom da je tužitelj podneskom od 7. lipnja 2023. tužbeni zahtjev uredio po provedenom financijskom vještačenju, a nakon što je saznao za točan iznos, odnosno visinu predmetnog potraživanja, radi se o nepravoj preinaci tuženog zahtjeva, a podneskom od 29. siječnja 2026. tužbeni zahtjev je uredio na način da je od iznosa zakonskih zateznih kamata po osnovi promjenjive kamatne stope umanjio iznos pretplate po konverziji, a nakon provedene Dopune Nalaza i mišljenja financijske vještakinje, te je uglavničio zakonske zatezne kamate na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene kamatne stope do dana provođenja konverzije kredita, što će biti obrazloženo u nastavku presude.
Dakle, prema mišljenju ovog suda u postupku se ima odlučivati prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 29. siječnja 2026.
11. U odnosu na istaknutu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga da su uplate kredita vršile i treće osobe, a ne samo tužitelj za istaknuti je kako isti nije osnovan, iz razloga kako slijedi.
Iz prometa po kreditu (list 40-45 spisa) vidljivo je da je svega par uplata u 2017. izvršeno prijebojem sa računa JZ, koja je ujedno i sudužnik po predmetnom ugovoru.
Navedeni prigovor je neosnovan, a o tom pitanju shvaćanje je dao i Ustavni sud RH u većem broju odluka donesenim 7. lipnja 2023. i to: U-III-5101/2021, U-III-
6022/2021, U-III-6027/2021, U-III-6158/2021, U-III-7227/2021, U-III-535/2022, U-III-
587/2022, U-III-878/2022, U-III-1246/2022, U-III-1358/2022, U-III-2103/2022, U-III-
108/2022, U-III-3119/2022, U-III-3122/2022, U-III-4120/2022, U-III-4182/2022, U-III- 4492/2022, U-III-4493/2022, U-III-4499/2022, U-III-4995/2022, U-III- 5203/2022, U- III-5360/2022, U-III-539/2022. U tim odlukama USRH je naveo da činjenica da su treće osobe, različite od korisnika kredita, otplaćivale neke anuitete (kao što su članovi obitelji, bračni drugovi, sudužnici i dr.), nije od utjecaja i time korisnici kredita nisu izgubili aktivnu legitimaciju u smislu članka 1111. ZOO-a zahtijevati povrat stečenog bez osnove jer su te treće osobe, u skladu s člankom 161. ZOO-a platile dug u ime i za račun korisnika kredita, što je banka prihvatila kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita. Pri tome nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u položaj korisnika kredita, a interni odnos između korisnika kredita i uplatitelja (u smislu eventualnih regresa) banku ne oslobađa niti umanjuje njezinu obvezu utvrđenu presudama u kolektivnom sporu.
12. U odnosu na pravna utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interese za istaknuti je kako slijedi.
Odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.
Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a gdje je između ostalog navedeno da u svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, a ne interesima potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Odluka VTSRH potvrđena je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
Jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena je nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 4.7.2013., presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., presudom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te presudom Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015 od 13.12.2016. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.
Valutna klauzula je pak, pravomoćno utvrđena nepoštenom i ništetnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/18 od 3.9.2019.
Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora te predstavlja potrošački ugovor, a što će obiti obrazloženo u nastavku. Stoga se i na taj ugovor primjenjuju utvrđenja iz prethodno navedenih odluka.
13. U odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke za istaknuti je kako slijedi.
Čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, čl. 81.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 84. ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Čl. 87. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
Nadalje, odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 dalje u tekstu ZOO) propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Radi se o jednom od temeljnih načela obveznog prava.
Čitanjem samog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužitelja utvrđeno je da se radilo u unaprijed sastavljenom Ugovoru od strane banke kao jače ugovorne strane, dok je tuženik kao druga ugovorna strana taj ugovor mogao ili prihvatiti kao takav ili ostaviti.
Ocjenom iskaza tužitelja (list 373- 375 spisa) sud je utvrdio da je djelatnica banke rekla tužitelju da je kredit u švicarcima povoljniji, da se radi o stabilnijoj valuti. Da nije imao mogućost ni pregovarati ni mijenjati ni kamatnu stopu ni valutu. Da je jedino mogao birati hoće li ugovor sklopiti u eurima ili u švicarskim francima, ali da da mu je bilo rečeno da je ugovor u švicarskim francima povoljniji, kako rok otplate tako i visina mjesečnih anuiteta. Da nije mogao znati da će promjenjiva kamatna stopa toliko narasti što će rezultirati i visokim anuitetima, te da nije znao što znači valutna klauzula, a da od djelatnika banke nije bio upozoren na rizik valutne klauzule, već mu je rečeno da je to sigurno valuta, a također nitko ga nije upozorio ni na rizik kamatne stope, već mu je bilo rečeno da uzme taj kredit da je on bolji. Također, utvrđeno je da je on kredit podigao za stambene potrebe, odnosno za dovršetak kuće u kojoj je živio, a u kojoj i sada živi sa suprugom i troje djece. Da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije bio osoba ovlaštena na zastupanje neke pravne osobe, ni vlasnik obrta, te da je bio zaposlen u firmi Tvornica namještaja Antunović, a da sada ima svoju firmu Sliško gradnja d.o.o. na adresi [adresa].
Prvotno je trebalo utvrditi radi li se u konkretnom predmetu o potrošačkom ugovoru.
U skladu sa odredbom čl. 3. st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje u tekstu ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Uvidom u sam ugovor o kreditu utvrđeno je da je namjena kredita kupnja kuće. Iskazom saslušanog tužitelja koji sud u cijelosti drži istinitim, uvjerljivim i životnim sud je utvrdio da je tužitelj predmetni kredit podigao radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno kuće u kojoj tužitelj i danas živi sa svojom suprugom i djecom. Nadalje, tužitelj u postupku dostavlja dokaz da je tužitelj vlasnik društva SLIŠKO GADNJA d.o.o., ali po mišljenju ovog suda nije dokazao da je tužitelj sredstva kredita utrošio za poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost. Dok je tužitelj s druge strane dokazao da je predmetni kredit digao za rješavanje stambenog pitanja, kuće u kojoj još živi sa svojom suprugom i djecom. Isto je utvrđeno iskazom tužitelja i čitanjem zk izvatka za predmetnu nekretninu iz kojeg ne proizlazi da bi nekretnina bila u vlasništvu društva tužitelja ili pak da je ista na ijedan način korištena za poslovnu djelatnost tužitelja.
Dakle, po mišljenju ovog suda radi se o potrošačkom ugovoru o kreditu.
Nadalje, tužitelja prije i u vrijeme sklapanja ugovora nitko nije upozorio na rizik ugovaranja kredita u valuti švicarski franak. Specifičnosti te valute bile je poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču. On kao takav nema stručnog znanja, a banka ga kao profesionalac o tome nije ni informirala niti ga je upozorila što to konkretno za njega znači, odnosno kako iste može utjecati na visinu njegove preuzete obveze. Potrašač nije mogao biti svjestan rizika koji je time na sebe preuzeo. Nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda uzrokuje značajnu neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Navedeno iz razloga što banka zna za taj rizik, ali ga prešućuje potrošaču, tim više uvjerava ga da je to sigurna valuta te da je takva vrsta kredita za njega najpovoljnija.
Također, tuženik ne obavještava tužitelja i ne upozorava ga na potencijalne rizike ugovaranja promjenjive kamatne stope, niti mu ukazuje na koji način isto može utjecati na visinu plaćanja anuiteta. Pri tome ta odredba ovisi o odluci banke i ista nije razumljiva jer iz iste nisu vidljivi nikakvi kriteriji o čemu ovisi i kako se može mijenjati ta kamatna stopa.
Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
Dakle tuženik nije na transparentan način obavijestio tužitelja o razlozima i načinu promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Dakle, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja sukladno odluci banke je ovisna isključivo o odluci tuženika, u njoj nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti stope za koju se veže promjena, a pravilnost promjene potrošač ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
Zaključno, banka kao jača ugovorna strana na unaprijed pripremljenom standardnom obrascu ugovora u ugovor ugrađuje valutu švicarski franak, bez da tužitelja kao potrošača obavještava i upozorava na mogućost potencijalnog rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskom franku, kao i na konkretno značenje promjene kamatne stope od početno ugovorene u skladu sa odlukom banke, na taj način ne omogućujući tužitelju da on procijeni što ugovaranje navedene odrede predstavlja za njega u ekonomskom smislu, čime po mišljenju ovog suda navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
Prethodno navedene ugovorne odredbe koje je u predmetom ugovoru o kreditu pripremio tuženik su u svojoj ukupnosti dovele do toga da je tužitelj iako je uredno podmirivao mjesečne anutitete su isti s vremenom značajno rasli (od prvotne rate oko 4.500,00 kn koja je tijekom vremena narasla do oko 11.000,00 kn), pa umjesto da se njegova ukupna obveza po kreditu smanjuje, ista je znatno rasla. Navedeno uzrokuje značajnu neravnotežnu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
U skladu sa svim prethodno navedenim, takve ugovorne odredbe su ništetne u skladu sa čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP, i u skladu sa odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.
Nadalje, za istaknuti je i kako je u predmetnom slučaju radilo o tipskom ugovoru, jer je isti unaprijed sastavljenom od strane banke kao jače ugovorne strane, koja nudi drugoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi. Dakle, radi se o tipskom ugovoru, koji je ništetan ako je sastavljen suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja odnosno ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, u skladu sa odredbom čl. 296. ZOO-a.
Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Z i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
Naposljetku, potrebno je ukazati i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u kojoj je posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.
14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za istaknuti je kako je isti neosnovan.
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. navedeno je da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž-7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 11. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. U odnosu na valutnu klauzulu zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, a zastarni rok se računa 5 godina od tada sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a kako je tužbeni zahtjev u odnosu na valutnu klauzulu u postupku postavljen 21. ožujka 2022., računajući od dana 14. lipnja 2018. godine tužitelj nije u zastari ni s ovim zahtjevom. Pri tome nije zastario niti jedan pojedinačni iznos jer su zahtjevi za preplatu po anuitetima dakle i za kamatu i za valutu cjeloviti restitucijski zahtjevi.
S obzirom da tuženik u tijeku cijelog postupka ističe prigovor zastare, pa tako i prigovor zastare nakon provedenog financijskog vještačenja za istaknuti je da je prema stavu VSRH broj Su-IV-162/21 zauzet jasan stav da u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Konačno valja dodati da je i zauzeto shvaćanje VSRH izraženom u presudi Rev-254/24 od 23. travnja 2024. jasno navedeno da kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe. Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
15. U odnosu na tvrdnje tuženika su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu od 7. siječnja 2016.g. voljom tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, te kako tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, za istaknuti je kako slijedi.
U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu ZID ZPK) ovaj sud je mišljenja kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.
Naime, izračun i način na koji je provedena konverzija proizlazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku (tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. gdje je navedeno da: ''…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…“. Naime, cilj ZID ZPK –a iz 2015. godine nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača niti je taj zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate niti je vršio obeštećenja korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je bio cilj izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti euro. Tim je izračun konverzije kredita do dana konverzije, a u ovom slučaju je to 7. siječnja 2016. godine, napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak koja se mijenja odlukom banke pa je predmet konverzije bio valutna klauzula – švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene odredbe jer se otplata kredita nakon 7. siječnja 2016. godine nastavlja uz primjenu valutne klauzule sada u valuti euro a sve u skladu s Općim uvjetima banke i ponovno određena samovolja od strane tuženika po principu uzmi ili ostavi. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK-a iz 2015. godine te u odredbama tog zakona odnosno čl. 19.c kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je u st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1., 2., 3. i 4. tog članka. Banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on od početka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu, kakvu je u istu vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinilo do tada i tako je utvrđeno je li nešto potrošač preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču već je bila predviđena za korištenje za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivala početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav je bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u eurima kakva je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platili banci neki dodatni iznos. Cilj ZID ZPK-a nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredit imali denominirane u eurima, a niti jednom odredbom nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvan ugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuje preplaćeni tečaj. Aneksima ugovora, dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njime se ne rješava pitanje tečajnih razlika ni preplaćenih iznosa promjenjive kamate stope za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega po mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na preplatu po valuti i preplatu iznosa na ime promjenjive kamatne stope iako je kredit konvertiran.
Također, prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi broj C–452/18 od 9. srpnja 2020. – XZ protiv Ibercaja Banco SA nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Isto tako, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.
Stoga tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužio ovom tužbom.
Tome u prilogu govori i sam iskaz tužitelja u kojem isti navodi da njemu kod konverzije nitko posebno nije objašnjavao niti jednu odredbu konvertiranog kredita, te da je to bilo prvi put da je netko s njim htio razgovarati, te da je iz cijele te situacije što se tiče kredita nastojao „izvući“ što se dalo.
16. Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je izveo dokaz vještačenjem po CENTRU ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o., financijskoj vještakinji Petri Blašković.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj tijekom otplate kredita u odnosu na promjenu kamate u anuitetu pretplatio iznos od 16.694,50 Eur-a, a u odnosu na valutu u iznosu od 26.977,71 Eur-a.
Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelji nije imao primjedaba, dok je tuženik prigovorio da prigovara načinu obračuna i primjene kamatne stope od 3,23% nakon 01.01.2024. navodeći da takav obračun nije ispravan, kao i da prigovora da vještakinja nije uzela u obzir pretplatu po konverziji, prigovara da vještakinja mijenja inicijalni anuitet sa promjenom kamatnih stopa.
Po prigovoru tuženika vještakinja je i usmeno saslušana na ročištu kod ovog suda dana 25. listopada 2023. (list 361-362 spisa), te je navela da je posebno iskazan efekt promjene kamatne stope a posebno samo valuta te da nema duplog uračunavanja po istoj osnovi.
Nakon i usmenog saslušanja vještakinje, tuženik je i nadalje ustrajao kod prigovora pretplate i prigovora na kamatu od 3,23%.
U odnosu na kamatna stopa od 3,23% ista se morala primijeniti jer je izmijenjen ZID ZPK koji je propisao da najviša kamatna stopa na kredite u CHF-u nakon 01.01.2014. smije iznositi maksimalnih 3,23%.
Nakon navedenog prigovora tuženika u odnosu na pretplatu po konverziji, na prijedlog tužitelja izrađena je Dopuna Nalazi i mišljenja od 23. lipnja 2025. (list 447- 448 spisa) u kojoj je vještakinja utvrdila razliku iznosa zatezne kamata na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene kamatne stope i preplate priznate po konverziji na dan 30. rujna 2015. te je utvrdila preostali iznos zateznih kamata na svaki preplaćeni anuitet zbog promjena kamatne stope do dana provođenja konverzije u iznosu od 1.546,95 Eur-a.
Na navedenu dopunu Nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbe, a tužitelj je u skladu sa istom onda konačno i uredio tužben zahtjev podneskom od 29. siječnja 2026.
Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao i Dopunu tom nalazu i mišljenju kao stručan i nepristran, dan na temelju odgovarajućih izračuna te primjena tečaja i kamatnih stopa, detaljno obrazložen pisano i usmeno pred sudom. Slijedom navedenog, nakon što je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se određuje ništetnim odredba predmetnog ugovora u dijelu u kojem se promjena kamatne stope utvrđuje jednostrano sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti, a prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja, usvojio je i zahtjev tužitelja za isplatom.
Budući da su prethodno navedene sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Nepošten je jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi koje su nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takvih nepoštenih i ništetnih odredbi tuženik je neosnovano naplatio novčane iznose.
Usvojen je dakle tužbeni zahtjev za isplatu s osnove promjenjive kamatne stope iznosa od 16.694,50 Eur-a s kamatom od 9. siječnja 2016. do isplate, te s osnove uglavničene zakonske zatezne kamate na ime preostalog iznosa zatezne kamate na svaki preplaćeni anuitet zbog promjena kamatne stope do dana provođenja konverzije kredita u iznosu od 1.546,95 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2016. pa do isplate, te s osnove pretplate valutne klauzule iznos od 26.977,71 Eur-a s kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose počev od 16. travnja 2007. pa do zaključno za zadnji pojedinačni mjesečni iznos od 17. prosinca 2015.
Kamata s osnove pretplate valutne klauzule dosuđena je od stjecanje, odnosno od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, jer je po mišljenju ovog suda tuženik nepošten od dana stjecanja, u skladu sa odredbom čl. 1115. ZOO-a.
U odnosu na pretplatu za promjenjivu kamatnu stopu, kamatu na taj iznos sud je dosudio tužitelj kako je isti i zatražio od dana 9. siječnja 2016. jer je iz Dopune Nalaza i mišljenja financijske vještakinje utvrđeno kako je ista zakonske zatezne kamate veće od iznosa priznate preplate po konverziji u iznosu od 8.424,52 Eura-a sravnila s pretplatom na dan 8. siječanja 2016. te su nakon toga preostale na isplatu sada uglavničene kamate u visini od 1.546,95 Eur-a (koje sad čine samostalni tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom IV. Dakle, nakon prebijanja iznosa pretplate po konverziji, tužitelj više ne potražuje iznos zakonske zatezne kamate na pretplatu zbog jednostrano promjenjive kamatne stopi do dana 8. siječnja 2016., već samo nadalje (nakon dana sravnjivanja), dok dakle potražuje iznos preostalog iznosa zatezne kamate na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene kamatne stope do dana provođenja konverzije kredita.
17. U skladu sa svim prethodno navedenim, trebalo je u cijelosti usvojiti tužben zahtjev tužitelja i riješiti kao u izreci ove Presude.
18. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a isti priznati tužitelju zastupanom po punomoćniku koji je u ovom postupku uspio. Sukladno navedenom u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu Tarifa) trebalo je priznati tužitelju zatraženi trošak po VPS-u od 16.812,67 Eur-a
- sastava tužbe (Tbr.7.1.) od 11. lipnja 2019. u iznosu od 500,00 Eur-a
- zastupanje na pripremnom ročištu od 4. prosinca 2019. (Tbr. 9.1.) u iznosu od 500,00 Eur-a
- podnesak od 10. siječnja 2022. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 500,00 Eur-a nakon povećanja VPS-a na 45.219,16 Eur
- podnesak od 21. ožujka 2022. (Tbr.8.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
- ročište od 6. travnja 2022. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
- podnesak od 16. rujna 2022. (Tbr.8.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
- ročište od 10. listopada 2022. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
- podnesak tužitelja od 25. travnja 2023. (Tbr.8.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur
- podnesak tužitelja od 7. lipnja 2023. (Tbr.8.3.) u iznosu od 200,00 Eur-a
- ročište od 12. rujna 2023. (Tbr.9.5.) u iznosu od 100,00 Eur-a
- ročište od 25. listopada 2023. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
- ročište od 27. studenog 2023. (tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
- podnesak od 15. travnja 2025. (Tbr.8.3.) u iznosu od 200,00 Eur-a
- podnesak od 29. siječanja 2016. (Tbr. 8.3.) u iznosu od 200,00 Eur-a
- ročište od 10. veljače 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a
dakle ukupno 10.200,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 12.750,00 Eur-a uvećano za plaćeni predujam vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a, dakle ukupno 13.015,45 Eur-a, sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a.
Tužitelju su u skladu sa Tbr.8.1. Tarfe u postupku priznata četiri obrazložena podneska, dok su ostali podnesci priznati po Tbr.8.3. Također, ročište od dana 12. rujna 2023. nije priznato u ukupno zatraženom iznosu, jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja. Tužitelju nije dosuđena ni pristojba tužbe ni presude jer isti neće ni biti zadužen za iste u skladu sa odredbom čl. 11.st.1.t.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 51/23).
Dugo Selo, 24. ožujka 2026.
Sutkinja
Natalia Suvaljko Ljubek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po pun. putem OPS
- tuženiku po pun putem OPS
