REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2519/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6 Radi: isplate (vps: 1.327,22 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave 5. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i nazočnosti tuženika, dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev

1. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 u roku od 15 dana dostavi kreditnu dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu broj: 3205045180/05 sklopljenog dana 28.06.2005. godine između UZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora s druge strane, i to:

1.1. „Odluku o Tarifi naknada za usluge Kreditora“, sa svim izmjenama i dopunama koje su se primjenjivale na predmetni kredit i sukladno kojima je tuženik zaračunao iznos kreditnih naknada;

1.2. Sve bankovne izvatke na kojima su prikazani novčani transferi kojim je korisnik kredita UZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platio bilo koju od naknada tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu i pripadajućoj „Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora“, uz podatak na koju se naknadu svaki pojedini transfer odnosi.

2. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak, i iznosu od 801,10 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, u iznosu od 312,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 01. studenog 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojoj usvaja tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka u zatraženom iznosu.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a koji su sklopili UZH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj Druga fundacija SPV d.o.o. kao primatelj s druge strane, i kojim su Ugovorom o cesiji tražbine s osnove plaćenih naknada u cijelosti prenesene na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika, time da je o prijenosu tražbine uredno je obaviješten tuženik, o čemu je tužitelj dostavio dokaz da je postupio po ugovornoj odredbi o dostavi.

3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz toga što su dana **.**.2005. godine, UZH i Zagrebačka banka d.d. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 3205045180/05, i to tuženik kao kreditor, a UZH kao korisnik kredita, time da je navedenim Ugovorom o kreditu, točnije čl. 2., ugovoreno je naplaćivanje naknada, u skladu s ugovornom odredbom da se korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, time da korisnica kredita nikad nije od tuženika dobila „Odluku o tarifi naknada za usluge kreditora“ koja čini sastavni dio Ugovora o kreditu niti dokaz u vidu bankovnog izvatka o plaćanju naknada, pa iste nema i nije ih mogao predati tužitelju, iako je tužitelj to od njega zatražio, slijedom čega tužitelj smatra da su Prometi po kreditu tuženika netransparentni, pa se plaćanje naknade i njezina visina iz istih ne mogu utvrditi.

4. Tužitelj dalje u obrazloženju tužbe navodi da je tužitelj je u dva navrata od tuženika zatražio dostavu kreditne dokumentacije, time da je uz tužbu dostavio pisane dokaze koji potvrđuju njegove navode, time da je tuženik oba puta odbio dostaviti kreditnu dokumentaciju u cijelosti,slijedom čega tužitelj smatra da je tuženik isključivo odgovoran za pokretanje ovog postupka, time da se tužitelj pozvao na odredbu čl. 186.b st. 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužitelj dalje obrazlaže da se se nalazi u situaciji da iz kreditne dokumentacije kojom raspolaže nije u stanju izračunati iznose i datume plaćanja naknada kako bi iste potom naplatio od tuženika, da korisnici koji i raspolažu nekakvim dopisima tuženika o navodnom iznosu plaćenih naknada (a koji zasad predstavljaju jedini dokaz tuženika o istom) istima ne mogu vjerovati I točnost istih ne mogu provjeriti, budući tuženik odbija dostavu bankovnih izvadaka o plaćenim naknadama, Odluka o plaćanju i visini naknada koje vrijede za predmetne kredite, a podatci koje tuženik dostavio da su proturječni sami sebi.

6. Zaključno, u tužbi tužitelj navodi da je ulaganje ove tužbe jedini način kojim ovaj tužitelj, koji ima imovinskopravni interes, može pribaviti dokumentaciju koja mu je potrebna za ostvarenje svojih prava, da je korisnica kredita suglasna je da tužitelj samostalno od tuženika pribavi predmetnu dokumentaciju, te da tuženik raspolaže cjelokupnom kreditnom dokumentacijom, te je uz tužbu dostavio dokumentaciju za koju smatra da potvrđuje njegove navode.

7. U odgovoru na tužbu tuženik je u prvom redu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, obzirom da su tužitelj kao primatelj i korisnik kredita kao ustupitelj sklopili su dana 8. lipnja 2023. Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), a kojim je prema tvrdnji tužitelja tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na tužitelja kao novog vjerovnika, time da se tuženik poziva na odredbu čl. 2.4. Ugovora o ustupu tražbine, iz koje po mišljanju tuženika nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije ovlašten samostalno, odnosno umjesto ustupitelja (korisnika kredita), zahtijevati dostavu dokumentacije od tuženika, obzirom da navedena odredba izričito propisuje obvezu ustupitelja - dakle korisnika kredita, da na zahtjev primatelja tražbine, sam od banke, ovdje tuženika, pribavi sve relevantne isprave, slijedom čega tuženik smatra da tužitelj-primatelj tražbine nema ugovornu ovlast neposredno tražiti dokumentaciju od tuženika niti se može pozivati na takvo pravo s bilo koje druge osnove, odnosno da zahtjevi tužitelja za pribavu dokumentacije nemaju uporište u ugovoru, te štoviše predstavljaju postupanje protivno njegovim izričitim odredbama.

8. Nadalje, tuženik u svom očitovanju navodi da smatra da tužbeni zahtjev nije niti postavljen u skladu s čl. 186. b. st. 1. ZPP-a, jer iz zahtjeva ne proizlazi što se konkretno traži, slijedom čega smatra da postoje zakonske procesne pretpostavke za odbačaj tužbe.

9. Isto tako, tuženik je u svom očitovanju naveo da je podnesena manifestacijska tužba neosnovana, obzirom da je tuženik 9. svibnja 2025. zaprimio tužiteljev zahtjev za dostavom dokumentacije, time da je je uz predmetni dopis tužitelja dostavljena samo obavijest korisnika kredita, bez ikakve ovjere potpisa na navedenoj obavijesti, da su sva potraživanja korisnika kredita s osnove Ugovora o kreditu ustupljena tužitelju, da tuženik nije bio u mogućnosti utvrditi valjanost ustupa, te da je tuženik kao kreditna institucija na temelju članka 156. Zakona o kreditnim institucijama u obvezi čuvati bankovnu tajnu, a koja se odnosi na sve podatke, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, a što nedvojbeno obuhvaća i zatraženu dokumentaciju.

10. U odnosu na dostavljene dopise u oba dopisa tuženiku naveden je broj kreditne partije koji ne odgovara broju kreditne partije iz predmetnog Ugovora o kreditu odnosno broju partije koja je predmetom ove manifestacijske tužbe, zbog čega tuženik smatra da se dostavljeni odgovori ne odnose na njegov konkretni kreditni odnos te da dovode u zabludu u pogledu činjenica važnih za ovaj postupak, obzirom da iz dopisa tuženika od 07. ožujka 2025. proizlazi da je informacija zatražena za kredit broj 7102999586, dok je broj kreditne partije predmetnog Ugovora o kreditu 7102781964.

11. Isto tako, tuženik u svom pisanom očitovanju navodi da tražbina koju tužitelj potražuje ovom tužbom nije mogla biti predmetom prijenosa između tužitelja i korisnika kredita., odnosno da bi prava koja bi eventualno proizlazila iz potrošačkog ugovora, u ovom konkretnom slučaju iz Ugovora o kreditu sklopljenog između korisnika kredita i tuženika su strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, dok je tužitelj istovremeno pravna osoba, trgovačko društvo registrirano za naplatu potraživanja te stoga nije niti može biti potrošač u smislu članka 3. stavka 1. ZZP/07, odnosno u smislu članka 5. stavka 1. ZZP/14, te se pozvao na odredbu članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), određeno je da vjerovnik ne može ustupiti onu tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12. U svom očitovanju od dana 12. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu, te svojim očitovanjem osporavao navode tuženika vezano za prigovor tuženika da bi iz čl. 2.4. Ugovora o ustupu tražbine navodno proizlazilo da tužitelj nema pravo zahtjevati dostavu dokumentacije od tuženika, prigovor da tužitelj navodno nema pravni interes za podnošenjem ove tužbe, prigovor da tuženiku iz tužbe navodno nije jasno što se konkretno zahtjeva, prigovor da punomoć navodno nije bila potpisana od strane ovlaštene osobe, prigovor da bi predmetni podaci navodno predstavljali bankovnu tajnu, prigovor da tužitelj navodno nije dokazao da mu je tuženik odbio dati dokumentaciju, Prigovor da navodno tužitelj lažno predočava sudu da je ovom korisniku tuženik prvo dopisom tvrdio da mu naknada nije naplaćena, pa onda drugim dopisom da mu je naplaćena, prigovor da bi se ovdje navodno radilo o strogo osobnoj tražbini, kao i prigovor da da bi tuženik navodno dostavio svu dokumentaciju tužitelju, te zaključno naveo da smatra da je je tuženik dužan dostaviti tužitelju podatke, , odnosno dokumentaciju koju tužitelj zahtjeva, da se radi o zajedničkoj dokumentaciji i zajedničkim podacima koje tužitelj ima pravo znati, a tuženik ih ne dostavlja isključivo kako bi tužitelja onemogućio u naplati, tj. zloupotrebljava svoja prava, da pravo tužitelja na predmetne podatke jamči mu čl. 84. Zakona o obveznim odnosima, čl. 186.b Zakona o parničnim postupku, ali i zajedničko vlasništvo nad podacima i kreditnom dokumentacijom, time da je tužitelj uz očitovanje dostavio kopiju Rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, a sukladno kojem je banka dužna dostaviti Kreditnu dokumentaciju, budući da suprotno postupanje predstavlja povredu čl. 15. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka (list 87-100 spisa).

13. Nakon pisanog očitovanja tužitelja tuženik se dalje iznosio svoje navode na ročištu održanom dana 5. veljače 2026. na kojem je dopunio osporavanje navoda tužitelja iznesena tijekom postupka.

14. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, kao i prijašnje sudske odluke na koje su se stranke pozvale, i to kopiju Obavijesti o preuzimanju tražbine, zahtjeva za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od dana 8. lipnja 2023. (list 5 spisa, ponovo list 6 spisa), kopiju UGOVORA O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA ) od dana 8. lipnja 2023. (list 7- 12 spisa), kopiju dopisa UZH od dana 8. lipnja 2023. (list 13 spisa), kopiju Ugovora o namjenskom kreditu broj broj: 3205045180/05, od 28. lipnja 2005. (list 14- 18 spisa), kopiju Izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zaprešiću, zk. Ul. [broj ZK uloška] (list 19-21 spisa), kopiju Izvatka iz sudskog registra za SOLIM-MANDIĆ d.o.o. list 22- 28 spisa), kopiju Solemnizacije od dana 04. srpnja 2025 (list 29-31 spisa), kopiju Prometa po kreditu (list 32-46 spisa), kopiju dopisa upućenog elektroničkom poštom dana 03. studenog 2025., očitovanje ZABA-e na zahtjev za dostavu dokumentacije (list 47 spisa), kopiju zahtjeva za dostavu dokumentacije dostavljen od strane punomoćnika tužitelja, Zahtjev za dostavu kreditne dokumentacije tuženiku dana 03. studenog 2025 upućen elektroničkom poštom (list 48,49 spisa), kopiju privitka od dana 03. studenog 2025. Tablica - klijenti Zaba (list 50-51 spisa), kopiju Očitovanja o naplaćenoj naknadi dana od dana 07. ožujka 2025. u iznosu u od 3.327,22 eur (list 52 spisa) kopiju dopis Zagrebačkoj banci od dana 03. studenog 2025. (list 53–54 spisa), kopiju dopisa Zagrebačke banke od dna 22. studenog 2024. da naknada za obradu kredita nije naplaćena od 22. studenog 2024. (list 55 spisa), kopiju dostavljene dokumentacije od za korisnika U i odluke (list 79-86 spisa), kopiju Rješenja AZOP od dana 22. svibnja 2019. (list 87-100 spisa), kopiju Rješenje VTS RH broj Pž- 2061/2024 od dana 14. studenog 2025. kojim je odbijena žalba kao neosnovana potvrđeno rješenje 1.st. P-2519/2025 od 19. siječnja 2026. (list 102-105 spisa), kopiju Rješenja VTS RH br. Pž-2405/2024 od dana 17. lipnja 2024. kojim je ukinuto rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-2519/2025-od 05. veljače 2026. (list 111-113 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka UZH, [adresa], na ročištu održanom dana 05. veljače 2026. na okolnost pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu (list 106 spisa).

15. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za dostavom kreditne dokumentacije, koja se odnosi na ugovor o kreditu br. 3205045180/05, a koji su dana **.**.2005., UZH i Zagrebačka banka d.d. i to odluke o tarifi naknada za usluge kreditora, sa svim izmjenama i dopunama, koje su se primjenjivale na predmetni kredit te bankovnih izvadaka, na kojima su prikazani novčani transferi kojima je korisnik kredita platio bilo koju naknadu tuženik po predmetnom kreditu. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev osnovan.

16. Među strankama je sporno da li tužitelj ima li tužitelj imovinsko-pravni interes za podnošenje manifestacijske tužbe, sporna je aktivna legitimacija, sporno je je li tuženik dužan dostaviti traženu dokumentaciju tužitelju, sporno je li tuženik već dostavio traženu dokumentaciju pravnom predniku tužitelja te može li tužitelj u takvoj situaciji osnovano postavljati zahtjev za dostavom dokumentacije prema tuženiku , sporno je može li se tražbina prenositi s korisnika kredita na tužitelja, odnosno sporno je je li tražbina prenesena ili je strogo osobne naravi. Sporno je raspolaže li tužitelj sa svom dokumentacijom čiju dostavu traži u ovom postupku.

17. Sud smatra da Između stranka nije sporno da su pravni prednik tužitelja , odnosno korisnik kredita i tuženik sklopili ugovor o kreditu br. br. 3205045180/05, prema kojem je ugovoreno da kreditor, odnosno tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 158.900,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, time da se korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom (čl. 1.) da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor (čl. 2.) da rok otplate kredita iznosi 30 godina (čl. 3.) da rok korištenja kredita iznosi 6 (šest) mjeseci od dana sklapanja ovog Ugovora tj. do 28. prosinca 2005. (čl. 4.), da se kredit koristi prema važećim aktima Banke ( čl. 5 ), kao i da je namjena kredita kupnja kuće (čl. 6.).

18. Između stranaka nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije, te da između stranaka nije sporno da je tuženik zahtjev za dostavu dokumentacije zaprimio 9. svibnja 2025. (list 47-49 spisa).

19. Uvidom u UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA) od dana 8. lipnja 2023. godine (list 7-12 spisa) sud je utvrdio da je korisnik kredita UZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 , kao primatelj sklopili ugovor kojim su suglasno utvrdili da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 2. srpnja 2005. sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 3205045180/05, kojim ugovorom se Zagrebačka banka d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 158.900,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Zagrebačka banka d.d. važeće na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu"), a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ovom ugovoru o ustupu tražbine čini sastavni dio istog, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Zagrebačka banka d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja tražbine iz prethodne alineje istog članka. (čl.1.), da su kao predmet ugovora naveli ( čl.2.) da sklapanjem ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Zagrebačkoj banci d.d. navedene u članku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Zagrebačkoj banci d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Zagrebačkoj banci d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Zagrebačkoj banci d.d. imao i ustupitelj, da odmah po sklapanju ovog Ugovora, ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Zagrebačku banku d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino Primatelju kao novom vjerovniku te Primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje, kao i da ustupitelj tražbine obvezuje se, bez odgađanja, pribaviti sve isprave koje od njege zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu, te je tužitelj dostavio dokaz da je tuženiku Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od dana 8. lipnja 2023. (list 5 spisa).

20. Ukratko, Ugovor o cesiji potpisan je po obje stranke, potpis korisnika kredita ovjeren je po javnom bilježniku dana 12. lipnja 2023. (list 11 spisa) time da tuženik ne osporava postojanje i valjanost navedenog ugovora o cesiji, time da sud smatra da je potpisivanjem ugovora o cesiji te prijenosom svih svojih potraživanja korisnika kredita prema tuženiku korisnik kredita dao suglasnost da se podatci vezani za kredit sa tuženikom daju i dostavljaju tužitelju. Suprotno tumačenje predstavljalo bi samo puku formalnost na koju u svojoj recentnoj praksi upućuje Ustavni sud RH. Ovo posebice stoga što je tuženik od strane korisnika kredita i tužitelja bio obaviješten o samom ugovoru o cesiji te nije otklonio ugovor i/ili ustao sa tužbom za zaštitu svojih prava i interesa u pogledu prenesenog potraživanja (dok je sud imao na umu da se radi o prenesenom restitucijskom zahtjevu po ništetnim odredbama).

21. Stoga valja zaključiti, a kako je korisnik kredita obavijestio tuženika o prijenosu tražbine i izričito dao uputu tuženiku da svoju obvezu izvršava novom vjerovniku, ovdje tužitelju da je time dao i svoju suglasnost na davanje podatka o dokumentaciji koju je tužitelj zatražio od tuženika, suprotno osporavanjima tuženika. Također, valja zaključiti i da je interes korisnika kredita, kao ustupitelja zahtijevati priopćenje podatka u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa.

22. U tužbi tužitelj izričito navodi da podnosi po čl. 186.b st. 1. ZPP-a. Istovremeno tužitelj postavlja zahtjev na predaju dokumentacije – odluka o naknadama banke, svih izmjena i dopuna odluka o naknadama i bankovnih izvadaka.

23. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Stoga valja zaključiti da se ne mogu prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

24. Prema odredbi iz čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovorna kazna i sl.

25. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravne prednika tužitelja UZH strogo osobne naravi, obzirom da je UZH potrošač u smislu odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, 96/2003. – dalje u tekstu: ZZP/2003.), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu (26. svibnja 2008.), dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom se ugovorom o cesiji iz ovoga predmeta prenose novčane tražb ine na povrat preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama ugovora o kreditu s naslova valute, kamate i svih preplaćenih naknada. Dakle, radi se o novčanim tražbinama, odnosno imovinsko-pravnim potraživanjima, koja nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu, suprotno upiranju tuženika.

26. Prema čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 146/2020., 151/2022. i 145/2024.

– dalje u tekstu: ZKI) bankovna tajna su svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu. U smislu ovoga Zakona klijentom kreditne institucije smatra se svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije (st. 2).

27. Prema čl. 157. st. 3. ZKI-a obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi se, među ostalim, ako se klijent usuglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj fizičkoj i/ili pravnoj osobi, pod uvjetom da je suglasnost dokaziva. Ako povjerljivi podaci obuhvaćaju osobne podatke, suglasnost mora biti dana u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka (t. 1.) te ako interesi ili obveze kreditne institucije ili klijenta zahtijevaju priopćavanje povjerljivih podataka u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa između kreditne institucije i klijenta u sudskom postupku, arbitražnom postupku ili postupku mirenja (t. 9.) itd.

28. Stav je ovog suda da se u konkretnom predmetu ne radi o manifestacijskoj tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP-a, obzirom da tužitelj u ovom postupku ne traži: a) polaganje računa, b) pregled imovine, c) pregled obveza, d) da tuženik pod prisegom ili bez prisege položi račun, e) pod prisegom ili bez prisege preda potpuni pregled imovine, f) pod prisegom ili bez prisege preda potpuni pregled obveza, g) priopći što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato i h) izjavi da su podatci potpuni i točni.

29. Tužitelj traži od tuženika da mu dostavi isprave – dokumentaciju i to: a) odluke o naknadama, b) sve izmjene i dopune odluka o naknadama i c) bankovni izvatke sa plaćenim naknadama, odnosno tužitelj traži od suda da osudi tuženika na izvršenje određene činidbe – dostavu isprava. Navedeno prema stavu ovog suda ne predstavlja ni jedan od zahtjeva iz manifestacijske tužbe po čl. 186.b st. 1. ZPP -a, suprotno upiranjima stranaka.

30. Kako je tužbeni zahtjev postavljen na dostavu dokumentacije, ne radi se ni o tužbi za utvrđenje, pa nema mjesta utvrđivanju ima li ili ne tužitelj pravni interes za podnošenje ovakve tužbe tj. nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 187. ZPP-a, suprotno upiranju tuženika.

31. Neovisno od navedenog, strankama se ukazuje da specijalna odredba čl. 186.b st. 1. ZPP-a ne govori o pravnom interesu već o imovinsko-pravnom interesu tužitelja, dakle, svakako novčanom interesu.

32. Nadalje, iz spisa, a prema navodima tuženika sud nije mogao utvrditi da je tuženik postupio po zahtjevu i dostavi traženu dokumentaciju tužitelju i/ili njegovog signgularnom pravnom predniku (korisniku kredita). Naime, navodi tuženika su sami sebi kontradiktorni jer tuženik navodi da je zaprimio zahtjev ali nije postupio jer nije bilo valjene punomoći dok nešto dalje u tekstu ističe da je predao dokumentaciju korisniku kredita. Tuženiku valja navesti da su i preostali navodi o dokumentaciju u drugom spisu neosnovani. Ovo stoga jer se u onom postupu potražuje od tuženik izričito točna, jasna dokumentacija, a sva vezana uz naknade za obradu kredita, pa tako, kao što je više puta obrazloženo:

a) odluke o naknadama,

b) sve izmjene i dopune odluka o naknadama i

c) bankovni izvaci na kojima se vidi da je plaćena i podmirena naknada, visina i datum plaćanja naknade.

33. Stoga je sud zaključio da tuženik nije, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao da je tužitelju i/ili korisniku predao predao točno isprave koje se od njega traže u ovom postupku.

34. Navodi tuženika o nevaljaloj punomoći, čak i da se uvaže, ne mogu utjecati da drugačiji odluku suda jer tuženik i nakon tužbe te uz tužbu dostavljenih isprave (ugovora o cesiji i punomoći itd.) pa i sve do zaključenja prethodnog postupka i same glavne rasprave nije dostavio dokumentaciju. Pritom valja uvažiti da se radi o izvorno potrošačkom ugovoru u kojem je slabija strana fizička osoba, koja po ni jednom propisuju nije dužan čuvati dokumentaciju, pa čak i dokumentaciju vezanu uz sam ugovorom o kreditu, već je dužna u pravnom prometu postupati sa pažnjom dobrog domaćina (čl. 10. st. 1. PUN ZOO) te kao razuman i dobro, prosječni potrošač.

35. U konkretnom predmetu kredit je odobren 2005., presuda se donosi 2026., dakle, radi se o razdoblju od 18 godina u kojem se svašta može dogoditi i u stvarnom životu se i događaja, pa se sasvim sigurno može dogoditi da korisnik kredita nema više u svom posjedu (dok su ovdje čak i navodi da korisnik kredita nikada nije ni imao u svom posjedu – tuženik mu nikada nije predao) odluke tuženika o naknadama, sve izmjene i dopune i podatke o plaćanja ( čak samo naknada, ne samog kredita) dok sa druge strane tuženik jest profesionalac, banka koja se dužna u djelatnosti kojom se bavi postupati sa pažnjom profesionalca (čl. 10. st. 2. ZOO-a) te svakako da je dužna sukladno prisilnim propisima i u zakonom određenim rokovima čuvati dokumentaciju. Sud ne vidi ni jedan razloga zašto banka ne bi dala dobrovoljo dokumentaciju osim da produžuje trajanje sudskih postupaka i/ili ne plaća restitucijske zahtjeve.

36. Iz pisanih isprava dostavljenih u spis proizlazi da je tužitelj od tuženika dopisom od 9. svibnja 2025. tražio dostavu isprava, da je tuženik zaprimio navedeni dopis, kojim je pozvan na dostavu isprava, da nije postupio u skladu s zaprimljenim dopisom, da nije dostavio tužitelju tražene isprave, da se radi se o zajedničkim ispravama, time da je tuženik je obvezan čuvati dokumentaciju po uvjetima i rokovima iz ZKI-a.

37. Iz dopisa kojim tuženik odgovara na zahtjev tužitelja na dostavu isprava od dana 22. studenog 2024. izdana od tuženika, Poslovnica Osijek (list 55 spisa), proizlazi da naknada za obradu kreditnog zahtjeva nije naplaćena, da naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita nije naplaćena, kao i da naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita nije naplaćena.

38. Isto tako, iz dopisa kojim tuženik odgovara na zahtjev tužitelja na dostavu isprava od dana 07. ožujka 2025. izdana od tuženika, Poslovnica Blok Centar Osijek (list 52 spisa) navedeno je da je klijentu je naplaćena naknada za obradu kredita 3.397,22 HRK, te da naknada za zatvaranje kredita nije naplaćena. Navedenim dopisima tuženik i dalje nije postupio po traženju tužitelja i dostavio isprave – već samo svoju vlastitu potvrdu o (ne)plaćanju.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 1.327,22 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

40. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) od dana 1. studenog 2025. 200,00 eur, trošak sastava podneska (Tbr.8 toč.1.) od dana 12. siječnja 2026. 200,00 eur, trošak pristupa na ročište (Tbr.9. toč.1.) 05. veljače 2026. 200,00 eur, obzirom da sud smatra da se radilo o jednom ročištu a ne dva razdvojena, na kojem je održano ročište u prethodnom postupku, a nakon toga i ročište za glavnu raspravu, ukupno 600,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 150,00 eur, 750,00 eur.

41. Isto tako, tužitelju je priznat trošak sudskih pristojbi 51,10 eur (26,55 eur za tužbu i 26,55 eur na presudu) odnosno sveukupno 801,10 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. 2 presude.

42. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od dana 17. siječnja 2026., iz razloga što je tužitelj dostavio očitovanje dana 12. siječnja 2026., te se pozvao na dokumentaciju u privitku, time da je nije dostavio uz taj podnesak, već uz podnesak od dana 17. siječnja 2026. te naveo da omaškom nije dostavljena dokumentacija uz prethodni podnesak, slijedom čega sud smatra da podnesak nije nužan za vođenje postupka, 50,00 eur, te se odbija sa zahtjevom za pristup na ročište za glavnu raspravu dana 05. veljače 2026. (Tbr. 9.toč. 1.) 200,00 eur, slijedom čega se tužitelj odbija s zahtjevom za nakadu troškova postupka 250,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 62,50 eur, sveukupno 312,50 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod. toč 4. izreke.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu

2. Tuženiku po punomoćniku