Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-428/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Jurici Jeleniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Grad Osijek, Osijek, Kuhačeva 9, OIB: 30050049642, zastupani po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 24. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica katastarske čestice [katastarska čestica], oznake zemljišta: Oranica, ukupne površine: 341 m2, upisane u zk uložak: [broj ZK uloška], katastarska općina: 320668, Osijek

II. Tuženik Grad Osijek, Osijek, Kuhačeva 9, OIB: 30050049642, dužan je tužiteljici DĐ izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini iz točke I. ove presude, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku da tužiteljici DĐ naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 876,55 EUR (osamstosedamdesetšesteurai pedesetpetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužiteljice DĐ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 403,10 EUR (četiristotrieuraidesetcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je ona temeljem zakona i danih nasljedničkih izjava proglašena nasljednicom ostaviteljice pok. LĐ i to na nekretnini upisanoj u Posjedovnom listu: 10386 k. o. [katastarska općina] (Mbr. 320668), u cijelosti. U Posjedovnom listu: 10386 k. o. [katastarska općina] upisana je kč. br. [katastarska čestica], površine 341 m2, k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama ovog suda sada upisana u zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška], upisan je Grad Osijek 1/1. Uvidom u povijesni prikaz za ZK uložak: [broj ZK uloška] Katastarska općina: 320668, Osijek, vidljivo je da je Grad Osijek upisan kao vlasnik i to s naznakom „iz zk uloška preneseni vlasnici“. Zemljišnoknjižni upis prava vlasništva u korist Grada Osijeka na opisanoj nekretnini nije ispravan, jer u zemljišnim knjigama nije proveden Kupoprodajni ugovor zaključen 24. kolovoza 1972. između EĐ, kao prodavatelja, i BĐ i LĐ, kao kupaca, a za koji kupoprodajni ugovor je Grad Osijek znao, odnosno morao je znati. Navedenim kupoprodajnim ugovorom OĐ prodao je, a LĐ i BĐ kupili nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica], zemlj. i dv. u [adresa], u pov. od 2 ar. 4 m2, kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 117 u Gundulićevoj ul. koja se sastoji od 2 sobe, 1 predsoblja, kuhinje, smočnice/špajza i ulaz. hodnika i kč. br. [katastarska čestica]. Grad Osijek znao je, odnosno morao je znati da su LĐ i BĐ vlasnici kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naime, povodom zahtjeva LĐ i BĐ radi dodjele kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem kupoprodajnog ugovora koji nije proveden u zemljišnim knjigama, Grad Osijek izvijestio je da je predmetna čestica upisana kao društveno vlasništvo, te da se dodjela može izvršiti radi spajanja s kč. br. [katastarska čestica] u svrhu formiranja jedne građevinske čestice, ali pod uvjetom da to zemljište nije nacionalizirano i da postoji lokacijska dozvola za formiranje jedne čestice. Nakon navedenog, Grad Osijek 3. srpnja 1996. izdaje LĐ Načelnu suglasnost Klasa: 350-05/96-01/82, Ur. broj: 2158/01-05-01/6-96-3 MŽ, za spajanje kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u Osijeku, Gundulićeva 117. Naposljetku, Osječko-baranjska županija, Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osijek, na zahtjev LĐ, izdaje 19.7.1996. Lokacijsku dozvolu za spajanje parcela u svrhu osnivanja jedne građevinske parcele na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Osijeku, Gundulićeva 117. Dakle, nedvojbeno je kako je Grad Osijek znao, odnosno morao je znati da nije vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno kako su vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], LĐ i BĐ, a sve temeljem kupoprodajnog ugovora navedenog pod točkom III. U veljači 1996. godine LĐ evidentirana je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u jednakom dijelu kao i BĐ, a kasnije te godine LĐ evidentirana je kao jedini posjednik te kč.br. Budući je tužiteljica nasljednica ostaviteljice LĐ i u posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji posjed je više od 20 godina pošten, istinit i zakonit jer ga nitko nije osporavao, niti je tražio plaćanje korištenja zemljišta, najamnine ili slično, to tužiteljica pozivom na članke 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predlaže sudu donijeti presudu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako točke 1., 2. i 5., tužbe ne spori, no osporava točku 3. tužbe. Tužiteljica navodi kako upis prava vlasništva za korist Grada Osijeka na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ispravan jer u zemljišnim knjigama nije proveden Kupoprodajni ugovor od 24. kolovoza 1972., zaključen između OĐ kao prodavatelja te NĐ i LĐ kao kupaca. Navedenim ugovorom su kupci kupili kč. br. [katastarska čestica] te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no kč. br. [katastarska čestica] nije nikada uknjižena kao vlasništvo kupaca. Tuženik smatra kako se kupoprodajnim ugovorom u zemljišnoj knjizi nije moglo provesti pravo vlasništva LĐ i BĐ na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upravo zbog toga što niti prodavatelj nije bio uknjižen kao vlasnik te čestice, već se ista vodila kao društveno vlasništvo, a pravo korištenja predmetne čestice za korist prodavatelja nije bilo upisano u zemljišnu knjigu. Kako tužiteljica nije priložila pravni slijed stjecanja prodavatelja, iz priloženih dokaza se ne može zaključiti da je ista nekada i pripadala u njegovo vlasništvo. Na društvenom vlasništvu se nije moglo stjecati pravo vlasništva, a prodavatelj nije mogao prodati nešto što nije njegovo vlasništvo, sukladno načelu da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima. Iz suglasnosti i dopisa tuženika priloženih uz ovu točku tužbe, vidljivo je samo kako je tuženik u to vrijeme bio suglasan riješiti imovinsko-pravnu situaciju LĐ i BĐ spajanjem tih dvaju čestica u jednu, što je svakako podrazumijevalo otkup odnosno kupovinu k. č. br. [katastarska čestica] od strane pravnih prednika tužiteljice, a ne besplatno stjecanje. Iz navoda tužbe je vidljivo da su pravni prednici tužiteljice imali saznanje da se radi o nekretnini u vlasništvu Grada Osijeka, stoga se osporava kvalificirani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika. Napominje se da ukoliko je posjed samo pošten, rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu iznosi 40 godina, sukladno članku 159. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a računa se od 8.10.1991. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu isti kao neosnovan odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to rješenje javnog bilježnika Zlatka Šimašeka broj O- 1626/14-10, UPP-OS-133/14-10 (stranica 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 6-7 spisa), prijepis posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Osijek (stranica 8 spisa), kupoprodajni ugovor (stranice 9-11 spisa), dopis Grada Osijeka, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 27.2.1996. (stranica 12 spisa), načelna suglasnost od 3.7.1996. (stranica 13 spisa), lokacijska dozvola od 19.7.1996. (stranice 14-15 spisa), dopis Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek od 10.8.2017. (stranica 16 spisa), posjedovni list (stranice 45-47 spisa), rješenje o upisu (stranice 48-49 spisa i stranica 63 spisa), fotografije (stranice 50-59 spisa), rješenje Ureda za katastarske i geodetske poslove uz povratnicu (stranice 64-67 spisa), povijest posjeda za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek (stranice 73-74 spisa). Saslušani su svjedoci CĐ i HĐ, te tužiteljica DĐ.

3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 2. veljače 2026., sud je donio rješenje kojim je odlučio kako se u ovom postupku neće provoditi dokazni prijedlog provođenjem uviđaja.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti.

6. U postupku nije sporno da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, da je ranije bilo upisano društveno vlasništvo, kao i da su kao raniji posjednici u posjedovnom listu bili upisani LĐ i BĐ.

7. Među strankama je sporno je li tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem dosjelosti. Također je sporan i upis prava vlasništva na ime tuženika, odnosno jesu li raniji vlasnici mogli prodati predmetnu nekretninu koja se ranije vodila kao društveno vlasništvo.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica, na raspravi je saslušana tužiteljica DĐ koja je iskazala kako je pok. LĐ njezina majka. Nadalje iskazuje kako je ona u ostavinskom postupku iza pok. LĐ stekla nasljeđivanjem predmetnu česticu na način da je ista bila upisana u posjedovnom listu. Ističe kako se radi o čestici koja je u sastavu, odnosno produžetku kuće u [adresa]. Ističe nadalje kako je tuženik upisan u zk. knjigama kao vlasnik na predmetnoj čestici, a u katastru je upisana ona. Navodi kako je u posjedu te čestice ona, a ranije je u posjedu bila njezina majka, sada pok. LĐ. Ističe kako su ranije u posjedu bili njezini otac i majka, odnosno LĐ i BĐ u ½ dijela, a nakon smrti NĐ, u posjedu je u cijelosti bila njezina majka LĐ. Iskazuje kako je ta čestica stečena od strane njezinih roditelja kada je on misli bila u 8. razredu osnovne škole tako da je ista kupljena i misli da je to bilo 1971., odnosno 1972. godine i tada je kupljena kuća zajedno s tim dvorištem, odnosno predmetnom česticom i isto je stanje u vezi posjeda bilo tada, kao što je i danas. Također, poznato joj je da je ta nekretnina kupljena od OĐ. Ističe kako joj nije poznato koji je broj čestice naveden u kupoprodajnom ugovoru između njezinih roditelja i OĐ. Ističe kako joj nije poznato je li vođen kakav postupak spajanja čestica, međutim ističe kako je svo vrijeme sve isto, a nitko nikada nije osporio pravo na posjed predmetne nekretnine. Ističe kako joj nije poznato je li tuženik davao kakvu suglasnost i slao kakve dopise jer je to sve ranije vodila njezina majka, sada pok. LĐ. Nije joj poznato zašto njezini roditelji nisu bili upisani kao vlasnici u zk. knjigama, te je ona u vrijeme kupoprodaje bila djevojčica, a nitko nije potraživao niti zna da je bilo kakvih postupaka i oni su uvijek smatrali da je to sve zajedno kupljeno tim ugovorom od strane njezinih roditelja. Iskazuje kako u trenutku preuzimanja predmetne nekretnine u posjed nije znala tko je bio upisan kao vlasnik u zk. knjigama, a kasnije nakon samog ostavinskog postupka, nije provjeravala niti se raspitivala zašto je upisan samo posjed, odnosno izvršen upis samo u katastru.

8.1. Nakon što su tužiteljici predočene fotografije sa stranica 50, 51, 53 i 54 spisa, tužiteljica je navela kako se radi o predmetnom dvorištu, da je na stranici 54 spisa vidljiv kraj tog dvorišta, ali i sa stranica 53 i 54 spisa - bočne strane, odnosno da se dvorište nalazi uz kuću.

9. Svjedok CĐ je iskazao kako je ovdje tužiteljica njegova majka, a on stanuje na adresi u [adresa]. Poznata mu je predmetna čestica broj 3325, površine 341 m2, k. o. [katastarska općina]. Ističe kako se ona nalazi u produžetku kuće u [adresa], odnosno radi se o dvorištu u produžetku kuće. U odnosu na posjed te čestice, iskazuje kako je u posjedu prvo bila njegova baka LĐ, a kasnije tužiteljica, inače njegova majka. Također, navodi kako mu nije poznato na koji način je točno stekla u posjed tu nekretninu njegova baka LĐ, ali to je vjerojatno bilo kupovinom kuće 1970.-ih godina kada je kuća uz koju se nalazi predmetna čestica kupljena, a sve je to bilo prije njegovog rođenja. Ističe kako koliko je to njemu poznato, nitko nikada nije osporavao njegovoj baki, odnosno majci, inače tužiteljici, pravo na posjed predmetne nekretnine, a u [adresa] živi od rođenja.

10. Svjedokinja HĐ je iskazala kako je njezin izvanbračni drug CĐ, a ona zajedno s njim stanuje na adresi u [adresa] i to unazad 8 godina. Poznata joj je predmetna čestica broj 3325, površine 341 m2, k. o. [katastarska općina]. Ističe kako se ona nalazi u produžetku kuće u [adresa], i to se radi o dvorištu uz kuću. Ističe kako je u posjedu tog dvorišta, odnosno predmetne čestice, tužiteljica, a poznato joj je da je to ista stekla nasljeđivanjem od bake LĐ, a također joj je iz priče poznato da su tu česticu LĐ i njezin suprug kupili zajedno s kućom. Navodi kako nitko nije osporavao pravo na posjed na predmetnoj čestici.

11. Navedeni iskazi svjedoka CĐ i HĐ sud je cijenio na način kako je utvrdio da su naprijed navedeni svjedoci upoznati s činjenicom da se kod predmetne nekretnine radi o čestici koja se zapravo radi o dvorištu u produžetku kuće u [adresa] u [adresa], da je u posjedu te čestice tužiteljica, a isto je stekla nasljeđivanjem od LĐ, a predmetnu česticu su kupili LĐ i njezin suprug.

12. Iz rješenja javnog bilježnika Zlatka Šimašeka broj O-1626/14-10, UPP-OS-133/14- 10 (stranica 5 spisa) proizlazi kako je iza pok. LĐ zakonska nasljednica tužiteljica (ranije FĐ) naslijedila imovinu koja se odnosi na nekretninu upisanu u posjedovni list br. 10386, kč. br. [katastarska čestica] D sa 341 m2, oranica sa 341 m2.

13. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 6-7 spisa) proizlazi kako je u zemljišnim knjigama, za predmetnu česticu upisan tuženik.

14. Iz prijepisa posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Osijek (stranica 8 spisa) proizlazi kako je tužiteljica upisana u posjedovnom listu br. 10386, k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

15. Iz kupoprodajnog ugovora (stranice 9-11 spisa) proizlazi kako je OĐ, kao prodavatelj prodao kupcima BĐ i LĐ nekretninu koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] i to 14. kolovoza 1972.

16. Iz dopisa Grada Osijeka, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 27.2.1996. (stranica 12 spisa) proizlazi kako je u dopisu navedeno da zahtjev koji je podnijet radi dodjele kč. br. [katastarska čestica] na korištenje dodjela može izvršiti radi spajanja s kč. br. [katastarska čestica], a u svrhu formiranja jedne građevinske čestice.

17. Iz načelne suglasnosti od 3.7.1996. (stranica 13 spisa) proizlazi kako je tuženik izdao takvu suglasnost za spajanje kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] i to radi ishođenja lokacijske dozvole.

18. Iz lokacijske dozvole od 19.7.1996. (stranice 14-15 spisa) proizlazi kako je Županija Osječko-baranjska izdala dozvolu za spajanje parcela kč. br. [katastarska čestica] u jednu građevinsku parcelu.

19. Iz dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek od 10.8.2017. (stranica 16 spisa) proizlazi kako je uvidom u katastarski operat kroz povijest promjena utvrđene promjene na kč. br. [katastarska čestica], na način da je 1985. upravnim postupkom pokrenutim na zahtjev OĐ predmetna kč.br. evidentirana na [adresa], sa OĐ, a 1996. u upravnom postupku predmetna kč.br. je evidentirana sa Grada Osijeka na LĐ i NĐ, u jednakim dijelovima, dok je 1996. u upravnom postupku iza pok. NĐ predmetna čestica evidentirana na ime LĐ.

20. Iz posjedovnog lista (stranice 45-47 spisa) proizlazi kako je predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo pod upravom općinske skupštine Osijek, a rješenjem broj 11.550 (list 48-49 spisa) je uknjiženo društveno vlasništvo.

21. Iz fotografija (stranice 50-59 spisa) proizlazi kako je vidljivo da se radi o nekretnini

– dvorištu koje se nalazi uz kuću u vlasništvu tužiteljice.

22. Iz povijesti posjeda za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek (stranice 73-74 spisa) proizlazi kako je uvidom u katastarski operat za predmetnu česticu evidentirana u posjedovnom listu tužiteljica, a da je na zahtjev OĐ provedena promjena 1986. kojom je predmetna čestica otpisana iz posjedovnog lista 8047 u posjedovni list 11636, a promjena je izvršena temeljem izvatka iz zemljišne knjige gdje je predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo. Na zahtjev BĐ i LĐ temeljem kupoprodajnog ugovora čestica je otpisana iz posjedovnog lista 11636 te pripisana u posjedovni list 10386 na posjednike LĐ i NĐ. Potom je 1996. provedeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. NĐ kojim LĐ stječe vlasništvo na predmetnoj kč.br. u cijelosti.

23. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

24. Odredbom članka 159. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, te stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka. Člankom 18. stavkom 1. je propisano kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. je propisano kako je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, postajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je ako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je stavkom 3. propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Člankom 160. stavkom 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, stavkom 2. je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, dok je stavkom 3. propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

25. Sud je u ovom postupku utvrdio kako je predmetnu nekretninu tužiteljica stekla na temelju zakona i to dosjelošću, na predmetnoj nekretnini.

26. Naime, ovaj sud je utvrdio uvidom u dostavljeni kupoprodajni ugovor (list 8-11 spisa) kako je OĐ, kao prodavatelj prodao predmetnu nekretninu LĐ i NĐ, kao kupcu. U navedenom ugovoru je navedeno kako prodavatelj prodaje nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (točka I. istog ugovora), kao i da odmah kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina (točka V. ugovora). U odnosu na prigovor tuženika kako je u vrijeme kupoprodaje predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, i kao takva nije bila predmetom kupoprodaje budući da ista nikada nije bila upisana (uknjižena) u vlasništvo kupca, valja istaknuti kako je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 24. kolovoza 1972. tužiteljica imala oko 8 godina, pa je jasno kako za činjenicu da nekretnina koja je predmet ovog postupka nije znala da ista nije bila upisana u zemljišnim knjigama u vlasništvu prodavatelja OĐ. Da je tome tako vidljivo je i iz priloženog posjedovnog lista (list 8 spisa) u kojemu je vidljivo kako je prednica tužiteljice LĐ upisana kao vlasnica.

27. Iz iskaza svjedoka MĐ i HĐ, te tužiteljice sud je prvotno utvrdio kako je ista u samostalnom posjedu u odnosu na predmetnu nekretninu, budući tužiteljica posjeduje predmetnu nekretninu kao da je njezin vlasnik, te se radi o samostalnom posjedu (članak 11. stavak 1. ZV-a, a u svezi sa člankom 159. stavkom 1. ZV-a).

28. U odnosu na kakvoću posjeda, ovaj sud je utvrdio kako je isti zakonit, istinit i pošten. Pa je tako u odnosu na zakonitost posjeda (članak 18. stavak 1. ZV-a) sud utvrdio kako su prednici tužiteljice BĐ i LĐ kupili predmetnu nekretninu i isplatili za to kupoprodajnu cijenu, a što je razvidno iz kupoprodajnog ugovora (list 9- 11 spisa), a iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 73 spisa) vidljivo je kako je kao posjednik bio upisan upravo prodavatelj naveden u kupoprodajnom ugovoru, a tek je 1986., odnosno skoro 14 godina poslije sklopljenog kupoprodajnog ugovora sa prodavatelja OĐ u posjedovni list upisana Općina Osijek (sada Grad Osijek).

28.1. Nadalje u odnosu na zakonitost posjeda vidljivo je kako su kao kupci bili prednici tužiteljice BĐ i LĐ, te da je u ostavinskom postupku iza pok. NĐ nekretninu u cijelosti naslijedila LĐ, a potom iza pok. LĐ tužiteljica (list 5 spisa). Stoga je za zaključiti kako je zakonit posjed tužiteljice.

29. Da je posjed istinit (članak 18. stavak 2. ZV-a) proizlazi iz kupoprodajnog ugovora, gdje je navedeno kako kao kupci predmetnu nekretninu kupuju prednici tužiteljice BĐ i LĐ, a također i iz iskaza svjedoka CĐ i HĐ, pa i same tužiteljice proizlazi kako nitko nikada nije tužiteljici (odnosno njezinim prednicima) osporavao pravo na posjed, a on nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

30. Jednako tako tužiteljičin posjed je i pošten, budući da je isti tužiteljica stekla nasljeđivanjem iza svoje majke, sada pok. LĐ (list 5 spisa), a jasno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 1972. da su kupili predmetnu nekretninu i nisu imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, s napomenom kako se posjed smatra poštenim, a tuženik nije dokazao suprotno (članak 18. stavak 5. ZV).

31. Budući da je ovaj sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o samostalnom posjedu, koji posjed ima određenu kakvoću (zakonitost, istinitost i poštenje) bilo je potrebno utvrditi i tijek vremena iz članka 159. stavka 4. ZV-a.

31.1. Tako je sud utvrdio da su prednici tužiteljice BĐ i LĐ kupnjom predmetne nekretnine 1972. godine stupili u posjed, te su isti oboje bili u posjedu, svatko u po ½ dijela dok nije iza pok. NĐ stupila u cijelosti u posjed nekretnine LĐ. Nadalje, iza pok. LĐ, rješenjem o nasljeđivanju je u posjed predmetne nekretnine stupila tužiteljica.

31.2. Na ovakav način sud je utvrdio kako je proteklo i više nego potrebnih 20 godina za neprekidnog samostalnog posjedovanja iz članka 159. stavka 4., a u svezi sa člankom 159. stavkom 2. ZV-a.

31.3. U odnosu na prigovor tuženika kako se radilo o nekretninu u društvenom vlasništvu i da se zbog toga nije mogao kupoprodajni ugovor provesti u zemljišnim knjigama (nije upisan prodavatelj kao vlasnik) ovaj sud napominje kako se u ovome postupku radi o stjecanju na temelju zakona (dosjelošću), a ne na temelju pravnog posla (kupoprodajnog ugovora).

32. Isto tako je vidljivo kako je Grad Osijek dao prednicima tužiteljice BĐ i LĐ načelnu suglasnost (list 13 spisa) za spajanje predmetne nekretnine s kč. br. [katastarska čestica] radi ishođenja lokacijske dozvole, a koje dozvola je i ishođena (list 14-15 spisa), ali i uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 73 spisa) da je tuženik bio upoznat s posjedom predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljice još 1996. (izdavanjem načelne suglasnosti odnosno promjenom u katastarskom operatu s imena i vlasništva Grada Osijeka na prednike tužiteljice).

33. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 159. stavak 1. i 2. i 4., a u svezi članka 129. stavka 1. ZV, valjalo je odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

34. U konkretnom slučaju je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nekretnine dosjelošću i izdavanje tabularne isprave (točka II. tužbenog zahtjeva), te u takvom slučaju tužitelj nema ovlast od tuženika tražiti izdavanje tabularne isprave, već samo u slučaju ugovornog odnosa (tako u svojim odlukama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-1993/18 od 19.11.2019., Rev-1366/2021 od 29.3.2022., Rev-x-434/13 od 22.5.2013.). Međutim pravne posljedice ove presude nisu u suprotnosti s prisilnim propisima i javnim moralom, pa stoga isti nije neosnovan, a niti protivan zakonu (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV- 33/2022-2 od 31.1.2022., a tako i Vrhovni sud u predmetu broj Gzz-261/03 od 1.7.2004.), pa je stoga mišljenje ovoga suda kako bi odbijanje toga dijela tužbenog zahtjeva predstavljalo pretjerani formalizam, pa se tako i odredba članka 130. stavka 1. ZV ne može tumačiti pretjerano formalistički, budući da je cilj tužiteljice (osim uspjeha u točci I. izreke ove presude) i upis njezinog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te bi odbijanje takvoga zahtjeva dovelo u pitanje pravičnost suđenja, sukladno članku 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.).

34.1. Stoga je ovaj sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u točci II. izreke ove presude.

35. Prigovor tuženika kako nekretnina u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora da predmetna nekretnina nikada nije bila vlasništvo prodavatelja OĐ ističe se kako je tužiteljica dostavila ovome sudu i posjedovni list (popisni) koja je ujedno osnova za "zemljišnoknjižni uložak" (list 45-49 spisa, te list 63 spisa) iz kojega je vidljivo pod rednim brojem 11.550 kako predmetna nekretnina i dalje ostaje upisana u pl 5350 te se knjiži kao društveno vlasništvo s time da se eventualne nekretnine privatnih vlasnika mogu u svako vrijeme prema ispravama prenijeti na svoje ime, a sve iz razloga jer posjednici nisu pristupili prilikom postupka osnivanja novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] na uviđaj. Na ovaj način razvidno je kako je prodavatelj OĐ smatrao da je isti vlasnik predmetne nekretnine, budući da je očito i bio i posjednik (radi se o dvorištu u produžetku uz kuću), pa time i nije osnovan prigovor tuženika kako istom nije mogao raspolagati, već samo da zemljišne knjige nisu bile uređene, a time niti se ne može tužiteljica upisati u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora, već je zbog toga podnijela ovome sudu i predmetnu tužbu za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi članka 163. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužiteljici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 19.7.2024., kojim se očituje na navode odgovora na tužbu tuženika, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištima od 17.10.2025. i 2.2.2026. za svaki u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i za zastupanje na ročištu od 10.1.2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, odnosno ukupno 425 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda ukupno iznosi 850,00 eura, te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura, što sveukupno iznosi 876,55 eura. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci III. izreke ove presude.

37. Tužiteljica je djelomično odbijena sa zahtjevom za naknadu troška u ukupnom iznosu od 403,10 eura i to za sastave podnesaka od 9.1.2025. i 6.3.2025., budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka, sukladno članku 155. ZPP-a. Naime tužiteljica je podneskom od 9.1.2025. dostavila dokaze u spis, a sve je to mogla učiniti ili prilikom podnošenja tužbe ili prilikom očitovanja podneskom od 19.7.2024. (koji joj je trošak priznat u cijelosti), a nakon tog podneska je dostavila tužiteljica novi podnesak za koji traži trošak, iako nije bilo potrebe za naknadno još jednim podneskom (sve je to mogla učiniti istim podneskom). Također i u odnosu na podnesak od 6.3.2025. istim dostavlja samo bolje vidljive primjerke isprava, pa isti također nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno članku 155. ZPP-a. Tužiteljica je odbijena i za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,10 eura budući da istu nije niti platila, radi čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

38. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 856,20 eura, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

39. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 24. ožujak 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika