Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3616/2024-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĐD, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61. OIB: 69326397242, (prije naziva Splitska banka dioničko društvo, Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB 69326397242, zastupanog po punomoćniku ČDB, radi Obvezno - ništetnost, 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništavnim odredbe sadržane u članku 5. i 11. ugovora o kreditu broj: 51842/06 sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 21.09.2006.g. a solemniziran dana **.**.2006.g. kod TD pod br. OU-153/06 pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnike i založne dužnike.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 3.025,94 eur uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 12.02.2007.g. u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refiranciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. a koja teče:

- na iznos od 16,12 EUR počev od 12.03.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,98 eur počev od 12.04.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,79 EUR počev od 11.05.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,82 eur počev od 12.06.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR počev od 12.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,83 eur počev od 10.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,82 EUR počev od 12.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,49 eur počev od 12.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,78 EUR počev od 12.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,57 eur počev od 13.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,96 EUR počev od 11.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,17 eur počev od 12.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,46 eur počev od 12.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,21 EUR počev od 11.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,02 eur počev od 12.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,98 EUR počev od 12.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,94 eur počev od 11.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,85 eur počev od 12.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,99 EUR počev od 12.092008.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,38 eur počev od 10.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,09 EUR počev od 12.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,39 eur počev od 12.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,45 EUR počev od 12.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 32,42 eur počev od 12.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 32,85 EUR počev od 12.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,72 eur počev od 07.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,65 eur počev od 08.06.2009..g. pa do isplate,

- na iznos od 31,74 eur počev od 09.07.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 31,56 eur počev od 20.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,34 eur počev od 12.08.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 31,60 eur počev od 11.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,21 eur počev od 12.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,46 eur počev od 12.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,36 eur počev od 11.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,91 eur počev od 08.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,84 eur počev od 08.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,63 eur počev od 09.04.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 44,47 rur počev od 07.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,34 eur poče od 09.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,39 eur počev od 13.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,39 eur počev od 29.07.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 45,54 eur počev od 12.08.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 48,77 eur počev od 10.09.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 46,87 eur počev od 12.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,67 eur počev od 12.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,98 eur počev od 13.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,89 eur počev od 12.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,79 eur počev od 14.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,88 eur počev od 14.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,63 eur počev od 12.04.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 45,51 eur počev od 12.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,29 eur počev od 13.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,63 eur počev od 12.07.2011..g. pa do isplate,

- na iznos od 52,88 eur počev od 16.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,15 eur počev od 08.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,12 eur počev od 07.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,38 eur počev od 07.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,280 eur počev od 08.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,18 eur počev od 09.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,80 eur počev od 07.02.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 49,00 eur počev od 08.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,51 eur počev od 06.04.2012.. pa do isplate

- na iznos od 48,78 eur počev od 08.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 49,03 eur počev od 12.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,64 eur počev od 12.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,54 eur počev od 13.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,85 eur počev od 12.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,85 eur počev od 22.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,38 eur poče od 12.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,71 eur počev od 09.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,06 eur počev od 22.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,81 eur počev od 11.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,56 eur počev od 10.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,80 eur počev od 08.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,34 eur počev od 07.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,16 eur počev od 09.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,41 eur počev od 09.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,83 eur poče od 10.09.2013..g. pa do isplate,

- na iznos od 48,35 eur počev od 09.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,02 eur počev od 11.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,17 eur počev od 08.11.2013.g. Pa do isplate,

- na iznos od 48,54 eur počev od 11.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,77 eur počev od 13.01.2014.g. pa do isplate,

III. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 5. studenoga 2018. godine tužba tužiteljice MD protiv tuženika Splitska banka d.d. Split radi isplate.

U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva broj. 51842/06 dana 21. 09. 2006.g. koji je solemniziran 25.09.2006. OU-153/06 po LD iz [adresa]. Tužiteljica je sa tuženikom dana 25.02.2016.g. sklopio Dodatak predmetnog ugrovora, solemniziran 29.02.2016.g. OV-1248/16 po TD, a kojim Dodatkom je izvdena konverzija kredita s valutnom klauzulom u EUR.

U međuvremenu, SOCIETE GENERALA-SPLITSKA BANKA d.d.. je temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od Tt-17/4341-2 promijenio naziv u SPLITSKA BANKA d.d., Domovinskog raia 61, 21 000 Split.

Člankom 5. predmetnog ugovora ugovorena je kamatna stopa od 4,20 %, a člankom 11. ugovora o kreditu promjenljiva kamatna stopa iz čl. 5. ugovora, utvrđuje se sukladno odlukama tuženika.

Sukladno takvoj odredbi predmetnog ugovora tuženik je od dana sklapanja ugovora samoinicijativno u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope i to za periode kako slijedi:

22.03.2006.g, - 31.01.2007.g. 4,20 %

01 02.2007.g, - 31.12.2007,g. 5,00 %

01.01,2008.g_ - 12.01,2009,g. 5,00 %

12.01,2009.g, - 09.07.2009.g, 5,70 %

09.07.2009g, - 09.12.2009.g. 10,69 %

09.12.2009,g. - 07.01.2011.g. 6,20 %

07.01.2011.g. -01.01.2014.g. 5,99 %.

Znači odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i to čl. 5. i članak 11. su ništavne.

Naime, ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi Iz kršenja odredbe čl. 46. st, 2 ZOO-a (Z00 od 2005,g. čl. 269.) a u svezi sa čl.47. ZOO-a (Z00 od 2005.g. čl. 270.).

Kako iz odredbi spornog ugovora proizlazi predmet Ugovor o kreditu je novac koji je tužiteljica primila od tuženika. Cijena koju tužiteljica je trebala platiti za laj novac, a misli se na glavnicu kredita, predstavlja upravo cijenu koju je tužiteljica trebala platiti. Kako je kamata kao cijena novca koji je tužiteljica primila bitan elemenat Ugovora o kreditu, ta ista kamata (ili cijena za primljenu glavnicu novca) sukladno citiranom odredbama ZOO-a mora biti određena odnosno barem odrediva.

Iz ugovora je izvjesno da kamata (cijena za novac) u samom ugovoru, a kao bitan elemenat spornog ugovora, nije određena ili odrediva već se ista mijenja temeljem odluke i to jednostrane jedne od stranaka, na koju tužiteljica kao druga stranka ugovora nema mogućnosti utjecaja.

Ujedno iz ugovora nije jasnim i nedvojbenim utvrđen čvrsti kriterij za promjenu kamatne stope (kao cijene novca glavnice).

Osim što kamatna stopa predmetnim spornim ugovorom kao cijena nije čvrsto definirana, a što sve je kršenje načela savjesnosti i poštenja, kao i kršenje temeljnog načela Ugovora «Pacta sunt servanda» što predstavlja jednakost, odredivost i definiranost činidbe i protučinidbe, to nedvojbeno da su odredbe čl, 3. i čl. 6 Ugovora ništetne. Budući promjena kamatne stope (kao cijene novca) ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja (tuženika) bez da je u ugovoru precizno određen uvjet promjenljivosti i referentne stope za koju se veže promjena kamate stope, a što je sve uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Sve iz razloga što vjerovnik jednostrano mijenja i određuje obvezu dužniku - tužiteljici, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost ne može provjeriti jer u ugovoru nema egzaktnih kritertija.

Znači radi se o znatnoj neravnoteži u pravima obvezama stranaka, a na štetu tužiteljice kao potrošača, a odredbom ugovora iz čl. 5. predmetnog Ugovora tuženik je isključio tužileljici pravo, mogućnosi i uljecaj druge strane tužlieljice da ugovara predmet i cijenu kao bitni sastojak ugovora, a šio je suprolno odredbi čl. 26. ZOO-a jer se stranke nisu usuglasile o bitnim sastojcima (cijeni tj. Kamatnoj stopi). Takvim postupanjem banka je tužiteljici kršenjem načela savjesnosti i poštenja, a u svoju korist i u svoj interes iskoristivši izoslanaka zakonski odredbi koje bi regulirale obvezu da se ukoliko ugovor sadrži odredbu o promjeni kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena kamatne stope, banka je te kriterije trebala odrediti da je riječ o savjesnom gospodarstveniku. Međutim, kako očito nije riječ o savjesnom gospodarstveniku već o stranci ugovora koja vodi računa samo o vlastitoj koristiti interesu, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj kao potrošača, koji tužiteljicu stavljaju u neravnopravan položaj, što je u oprijeci sa načelom savjesnosti i pošienja. Navedenim sve treba promatrati kroz odredbe čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu ZZP) i čl. 98. ZZP-a

Nadalje, nije odredio ni jasan ni mjesečni anuitet jer ovisi o glavnici o kojoj opet ovisi kamatna stopa, cijena, pa je nejasno koliko tužitelj u konačnici mora vratiti tijekom dugoročne otplate kredita pa sama ništetnost čl. 5. I Čl. 11. Ugovora o kreditu proizlazi iz kršenja odredbi čl. 46. si. 2 ZOO-a (ZOO od 2005.g. čl. 269.) Tuženik je bio dužan prije jednostrane promjene kamatne stope-bitni elemenat ugovora, pozvati tužitelja, obavijestiti ga o promjenama kamatne stope (cijene ili marže) i zaključili aneks ugovora ili drugi ugovor sa izmijenjenim uvjetima, jer je kamatna stopa (marža) bitni sastojak ugovora, zbog čega se ista određuje i mijenja isključivo i jedino suglasnošću volja stranaka ugovora, a ne izjavom ili odlukom jedne od stranaka ugovora, a sve u smislu čl. 26. ZOO-a (ZOO iz 2005.g. čl. 247.) koji utvrđuje da je ugovor sklopljen kada se ugovorne stranke suglasile sa bitnim elementima ugovora.

S obzirom da je tuženik bez obrazloženja jednostrano mijenjao kamatu, a radi se o bitnom elementu ugovora, u odnosu na ugovor koji je adhezijske naravi, kojem je tužiteljica pristupila, da je uvjete ugovora odredio tuženika kao dominantna stranka ugovora, i da je tužiteljica samo mogla zaključiti ugovor bez utjecaja na izmjenu bitnih elemenata ugovor koje je jednostrano određivao tuženik ili odustati od njegova zaključenja, izvjesno je da ugovorne strane nisu bile ravnopravne u smislu odredbe 11. ZOO-a (ZOO iz 2005.g. članak 3.), da se tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja u smislu čl. 12 ZOO-a (ZOO iz 2005.g. članak 4.), a prekršeno je načelo «pacia sunt servanda» u smislu čl. 15. ZOO-a (ZOO iz 2005.g. članak 7.). Konačno nije odrediv ni jasan ni mjesečni anuitet jer ovisi o glavnici, o kojoj opet ovisi kamatna stopa (cijena), pa je nejasno koliko tužiteljica u konačnici mora vratiti tijekom dugoročne otplate kredita, pa sama ništetnost članka 5. i članka 11. Ugovora o kreditu proizlazi iz kršenja odredbi čl. 46. sl. 2 ZOO-a (ZOO od 2005.g. čl. 269.).

Znači da su predmetni članci 5 i 11 ugovora ništavni.

Tužiteljici je uslijed neosnovano povećane kamatne stope koja je u čl. 5. Ugovorene i visini od 4,20 % dok je ništavnom odredbom čl. 11. Tuženik neosnovano mijenjao kamatnu stopu tužiteljici pa je tužiteljica više platila tuženiku u iznosu od 36.927,91 kn koji iznos se potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, ističe prigovor zastare te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tužbeni zahtjev je neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice budući je kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima na koji se tužitelj poziva u skladu sa odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09 2015.g. konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc.

Tužitelj tvrdi da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetna, ignorirajući činjenicu da je sklapanjem Dodatka br. 1., ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i to na način kao da je od početka bio sklopljen u EUR.

Tuženik upućuje na odredbu članka 19. a st. 1. alineja 3. ZID ZPK koja određuje da se ovim Zakonom uređuje odnos između vjerovnika i potrošaća u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu„ (potcrtao tuženik) denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i sklopio Dodatak br. 1, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj nema pravnog osnova i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK (102/15) konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i primjenjenih kamatnih stopa s važenjem ex tunc i načina promjene kamatnih stopa nakon sklapanja Dodatka br. 1, tako da sporne ugovorne odredbe, suglasnom voljom ugovornih stranaka više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke jer se radi o pravno nepostojećim ugovornim odredbama.

Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi članka 19.e st. 5 prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom dana 25.02.2016.g, sklopio Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu, potvrđen kod JB Ane Romac u [adresa], dana 29.02.2016.g., pod posl. brojem OV-1248/16 kojim je konverzija i provedena (dalje: Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu).

U skladu s odredbom članka 19. b ZPK-a konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, provodi se na način da se položaj potrošača ovdje tužitelja izjednači s položajem u kojem bi tužitelj bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ovo dosljedno znači da konverzija kredita svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc.

Sklapanjem Dodatka br. 1 dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK upravo zato što konverzija djeluje ex tunc, u skladu s odredbom članka 19.c ZPK-a došlo je do promjene, ali ne samo valutne klauzule na način da je iznos početno odobrene glavnice sada izračunat prema tečaju EUR-a, već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, početno utvrđeni otplatni plan i sve njegove izmjene (dakle i kamatne stope) zamijenjeni su novim otplatnim planom, pa su dosljedno i svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka konvertirani u EURO po tečaju na dan uplate.

Samo zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem Dodatka br. 1 konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužitelja je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena, utvrđena preplata u iznosu od 15.010,79 kn, koja se u skladu s odredbom članka 19.c st. 1. t. 5 alineja 1. i Sporazuma stranaka koristi za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi, a uvrđen je i novi iznos nedospjele glavnice kredita iskazan u valuti EURO.

Tuženik posebno ističe da u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, sudionici u prometu slobodno odlučuju o sklapanju ugovora i preuzimanju prava i obveze koja proizlaze iz sklopljenih ugovora, pa tako slobodno odlućuju i o izmjeni već sklopljenih ugovora. Iznimka od ovog načela predviđena je odredbom članka 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora. U skladu s tom odredbom ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. U ovom konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem je bio dužan sklopiti ugovor. Tužitelj u skladu s naćelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračtin konverzije, niti je bio dužan sklopiti Dodatak br. 1 o konverziji kredita. Da tužitelj nije prihvatio izračun konverzije i da nije sklopilo Dodatak br. 1, odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak na sklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (članak 19.e st. 6. ZPK).

Međutim, kada je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena, onda se prava i obveze u ugovornih stranaka moraju prosuđivati iskručivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 1 Ugovora o kreditu.

Prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu, i Sporazuma o korištenju preplate, tužitelj je postupio u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a, sklopljeni Dodatak br. 1 izraz je njegove autonomne volje, a sve izmjene ugovora su pravno valjane jer nisu u protivnosti s ustavom RH i prisilnim propisima, odnosno sve izmjene ugovora su u skladu s imperativnim odredbama ZPK.

Nastavno na sve naprijed navedeno tuženik upućuje i na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud zauzeo u presudi Rev 1172/18 od 19.03.2019.g.

U podnesku od 13. Listopada 2025. godine punomoćnik tužiteljice navodi sljedeće:

"I Tužiteljica potvrđuje primitak nalaza i mišljenje Sudskog vještaka za financije Marijana Jovića te se očituje na način kako slijedi:

Tužiteljica nema primjedbi na citirano vještvo.

Vještak je iskazao da je tužiteljica kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 12.03.2007.g. do 10.01.2014.g. platio veći iznose od ukupno od 3.025,94 eur-a. Stoga tužiteljici, na ime više plaćenog iznosa na ime promjene promjene kamate pripada ukupni iznos od 3.025,94 eur-a.

II Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica ima pravni interes da naslovni sud donese sljedeću

P r e s u d u

I. Utvrđuju se ništavnim odredbe sadržane u članku 5. i 11. ugovora o kreditu broj: 51842/06 sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 21.09.2006.g. a solemniziran dana **.**.2006.g. kod TD pod br. OU-153/06 pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnike i založne dužnike.