REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-212/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Emil Mitrovski, odvjetnik u Vukovaru, J. J. Strossmayera 23, protiv tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vijeća [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marija Cindrić Bojmić, odvjetnica u Vukovaru, Frankopanska 6, radi raskida ugovora o doživotnome uzdržavanju, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se ugovor o doživotnome uzdržavanju zaključen 19. srpnja 2021. između tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja i tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vijeća Europe 41, Vukovar, kao davatelja uzdržavanja, na kojemu su ugovorne strane ovjerile potpis kod javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 5, pod poslovnim brojem: OU-191/21.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnome odjelu Općinskoga suda u Vukovaru izvršiti brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnome uzdržavanju u zemljišnim knjigama na nekretninama u vlasništvu tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisanima u zemljišne knjige Općinskoga suda u Vukovaru, k. o [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], površine 419 m2, dvorište, površine 330 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 89 m2, ukupne površine 419 m2, suvlasnički dio: 2.500/10.000, etažno vlasništvo (E-3), u naravi stan br. 3, [adresa], na 1. katu, lijevo, jednosoban stan površine 32,31 m2 te sporedni prostor spremište br. 3 u podrumu površine 6,45 m2, koji ugovor je zabilježen 20. srpnja 2021. po brojem: Z-3552/2021.

III. Nalaže se tuženiku DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.000,00 € (slovima: tisuću eura) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnoga troška sudske pristojbe po određenju suda.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj PI je 11. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika DI, radi raskida ugovora o doživotnome uzdržavanju.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako slijedi: "Tužitelj i tuženik zaključili su dana 19. srpnja 2021. godine i ovjerili svoje potpise kod Javnog bilježnika Vojislava Ore u [adresa] na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju Posl. broj: OU-191/21, a zabilježba istog izvršena u zemljišnim knjigama Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Vukovaru dana 20. srpnja 2021. godine pod brojem: Z-3552/2021. na nekretninama tužitelja. Sukladno točki 3. Ugovora o doživotnom uzdržavanja iz točke I. ove tužbe, tuženik se kao davatelj uzdržavanja tužitelju kao primatelju uzdržavanja obvezao: „Primatelju uzdržavanja osigurati potrebnu prehranu odgovarajuću dobi i zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja i to svakodnevno i to najmanje tri obroka dnevno od čega najmanje jedan obrok kuhane hrane. Osigurati mu u slučaju bolesti potrebne lijekove i liječničku pomoć, osigurati mu u zimskim mjesecima grijanje u stanu. Davatelj uzdržavanja obvezuje se brinuti o čistoći prostorije u kojoj boravi primatelj uzdržavanja, o čistoći prostorije, njegovog rublja i odjeće, kada to isti ne bude mogao sam učiniti, a jednako tako u spomenutom slučaju i u njegovoj osobnoj higijeni. Davatelj uzdržavanja se obvezuje da će u slučaju potrebe angažirati treću osobu, koja će u cijelosti skrbiti o primatelja uzdržavanja, o trošku davatelja uzdržavanja. Davatelj uzdržavanja obvezuje se o svom trošku, a po smrti primatelja uzdržavanja sahraniti ga prema mjesnim običajima.“. Tužitelj je kao primatelj uzdržavanja navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanja zaključio sa tuženikom kao davateljem uzdržavanja, jer živi sam, te je teški bolesnik i 80%-tni invalid obzirom da boluje od dijabetesa i radi čega mu je amputirana noga, a sada mu radi pogoršanja bolesti prijeti amputacija i druge noge, te nije sposoban skrbiti se o sebi, te je upravo iz tih razloga u tuženiku vidio osobu koja bi o njemu skrbila kako je to precizirano u točki II. ove tužbe i u tom smislu mu poklonila povjerenje, vjerujući da će to tuženik zaista i činiti. Na žalost tužitelja, tužitelj i tuženik su se vidjeli zadnji put prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u ureda kod Javnog bilježnika Vojislava Ore dana 19. srpnja 2021. godine i od tada se tuženik više nikada nije javio tužitelju, kod istoga nikada nije niti bio, a niti je izvršavao preuzete obveze iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju (točke3.) i to kako sam, tako niti preko treće, tako da je tužitelj ostao sam i bespomoćan. Zbog navedenog, tužitelj je bio prisiljen za pomoć pozvati svojega nećaka SI koji inače živi u [adresa] da dođe privremeno živjeti sa njim i o njemu skrbiti do nekog drugog rješenja i koji je to na njegov poziv i učinio i živi i sa tužiteljem u njegovom stanu i o njemu se skrbi, a u pomoć tužitelju dolazi i njegova kćerka ĐI koja inače živi u svome kućanstvu u gradskoj četvrti Borovo naselje, isto tako dok tužitelj ne riješi svoj problem o trajnoj skrbi za sebe, obzirom na svoju invalidnost i gotovo u cijelosti fizičku nepokretljivost.". Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: " Točno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 19. srpnja 2021.godine. Prethodno su se međusobno dogovorili kako će tuženik tužitelju predati novčani iznos od 11.000,00 EUR-a (slovima: jedanesttisuća eura) na ime budućih troškova za uzdržavanje, kako bi si tužitelj samostalno osigurao sve što je potrebno, a što je tuženik i učinio. Tako je krajem lipnja 2021.godine tuženik putem svog sina TI tužitelju predao iznos od 1.000,00 EUR-a, početkom srpnja 2021.godine zatražio je hitno iznos od 3.900,00 EUR-a obzirom da mu je novac bio potreban za kupnju automobila, a do 19.srpnja 2021.godine tuženik je po JI isplatio isplatio u nekoliko navrata po 200 i 300 EUR-a , te je na dan zaključenja ugovora tužitelj primio ukupno 7.000,00 EUR-a. Nadalje, nakon sklapanja predmetnog ugovora tužitelju je u dva navrata isplaćen na ruke iznos od po 2.000,00 EUR-a, a naknadno je prilikom odlaska u Zagreb liječniku zatražio i u nekoliko navrata po 200,00 EUR-a , što mu je tuženik i isplatio. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te istom naloži platež prouzrokovanog parničnog troška.".

4. Podneskom od 8. siječnja 2024. tužitelj je naveo kako tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio osnovanost tužbenih navoda, nego ističe nekakvo potraživanje tuženika prema tužitelju koje nema veze s predmetom spora. Ukazuje kako tuženik nije ispunjavao svoje obveze iz ugovora o doživotnome uzdržavanju.

5. Dana 20. lipnja 2024. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na kojemu je punomoćnik tužitelja iskazao kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu kao i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice. Također ostaje pri svim dokaznim prijedlozima. Nadalje navodi kako vrijednost predmeta spora iskazuje u eurima u iznosu od 9.290,60 €. Punomoćnica tuženika je navela kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu, svim navodima iznesenim tijekom parnice i protivi se tužbenome zahtjevu te predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Ostaje pri svim dokaznim prijedlozima.

6. Sud je na istome ročištu usvojio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem tužitelja te svjedoka SI, [adresa] (nećaka tužitelja) i ĐI, Đure Đakovića 35, [adresa] (kćerke tužitelja), na okolnosti je li tuženik izvršavao obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i ako nije, tko se brinuo o tužitelju te dokazne prijedloge tuženika za saslušanje tuženika, svjedoka JI, [adresa] i svjedoka GI, Vijeća Europe 41, [adresa] (sina tuženika), na okolnosti je li tuženik izvršavao obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i ako nije, tko se brinuo o tužitelju. . Na istome ročištu zaključen je prethodni postupak.

7. Dana 30. listopada 2024. održano je u ovoj pravnoj stvari ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužitelja izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Na navedeno ročište nisu pristupili tuženik niti svjedoci.

8. Dana 30. rujna 2025. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na koje su pristupili tužitelj osobno i njegov punomoćnik, dok svjedoci i tuženik nisu pristupili. Sud je na tome ročištu rješenjem odustao od dokaznoga prijedloga za saslušanje svjedoka ĐI, jer je tužitelj povukao navedeni dokazni prijedlog. Punomoćnik tužitelja izjavio je kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu, kao i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice. Predlaže da se sasluša danas prisutni tužitelj.

9. Na navedenome ročištu izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji je izjavio kako slijedi: "Ovdje tuženi DI nije izvršavao svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega sam sklopio s njim. O meni se brinuo SI. Izjavljujem kako sam teško pokretna osoba koja se kreće isključivo pomoću štaka, i hodalice te imam amputirane obje noge. SI je par godina živio kod mene te mi je pomogao u svakodnevnim aktivnostima. Mogu reći da je SI išao mi po lijekove, brinuo se o prehrani, brinuo se o čistoći prostora kojeg živim, a također i o mojoj osobnoj higijeni. Tuženika DI vidio sam jedino kod javnog bilježnika na ovjeravanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, te isti nije izvršavao obveze iz toga ugovora. Također navodim kako DI nikada nije niti pokušavao izvršavati obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Imao bih pravo ostvariti i neke dodatne usluge od socijalnog osiguranja te od Udruga invalida, no ta prava ne mogu ostvariti jer imam sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojega DI ne izvršava. To je sve što imam za izjaviti.".

10. Dana 19. veljače 2026. održano je u ovome predmetu ročište glavne rasprave, na koje je pristupio punomoćnik tužitelja, dok tuženik i svjedoci nisu pristupili. Punomoćnik tužitelja naveo je kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu kao i pri svim navodima tijekom parnice. Nadalje navodi kako iz rezultata cjelokupnoga postupka, a naročito iz tužbe i iz iskaza samoga tužitelja proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, a tuženik tijekom ovoga postupka uopće niti jednom riječju nije osporio tužbeni zahtjev. Stoga tužitelj odustaje od saslušanja SI te predlaže da sud na ovom ročištu zaključi glavnu raspravu i donese odluku kojom usvaja tužbeni zahtjev.

11. Sud je raspravnim rješenjem odustao od dokaznoga prijedloga za saslušanje svjedoka SI, jer je tužitelj odustao od izvođenja toga dokaznog prijedloga. Sud je također odustao od izvođenja dokaznih prijedloga tuženika za saslušanje svjedoka JI, TI te tuženika osobno, jer je tuženik u ovome predmetu iskazao potpunu pasivnost, ne dolazeći na tri glavne rasprave koju zakazane i održane u ovome predmetu. Također svjedoku JI dostava poziva u više navrata nije uspjela na adresu koju je tuženik dostavio. Sud je donoseći odluku o odustanku od saslušanja svjedoka koje je predložio tuženik, kao i tuženika kao stranke donio imajući u vidu odredbu članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP), kojom je regulirano načelo ekonomičnosti postupka, prema kojemu sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnome roku i sa što manje troškova.

12. Na ročištu glavne rasprave održanom 19. veljače 2026. su izvedeni dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

13. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

14. U skladu s odredbom članka 579. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (stavak 1.). Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora (stavak 2.).

15. Prema odredbi članka 583. ZOO-a ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje (stavak 1.). Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (stavak 2.). Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (stavak 3.).

16. Člankom 1. ugovora o doživotnome uzdržavanju, kojega su 19. srpnja 2021. sklopili tužitelj PI kao primatelj uzdržavanja te ovdje tuženik DI kao davatelj uzdržavanja i koji je ovjeren po javnome bilježniku Vojislavu Ore iz [adresa] pod brojem: OU-191/21 (str. 5-9 spisa), ugovoreno je kako slijedi: "Primatelj doživotnog uzdržavanja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik je u cijelosti na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA kč. br. [katastarska čestica] [adresa], POVRŠINE 419 m2 DVORIŠTE, POVRŠINE 330 m2 STAMBENA ZGRADA, [adresa], površine 89 m2, ukupne površine 419 m2 3. Suvlasnički dio: 2500/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO stan br. 3, [adresa]. na 1. katu, lijevo, jednosoban stan površine 32,31 m2, te posredni prostor spremište br. 3 u podrumu, površine 6,45 m2.". Člankom 2. toga ugovora ugovoreno je kako slijedi: "Primatelj uzdržavanja nekretnine navedene u članku 1. ovog ugovora, poslije svoje smrti ostavlja u cijelosti u vlasništvo davatelju uzdržavanja VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao naknadu za uzdržavanje koju će mu isti do smrti pružati i dozvoljava davatelju uzdržavanja da ovaj ugovor zabilježi u zemljišne knjige, a po smrti primatelja uzdržavanja da se upiše kao vlasnik na predmetnim nekretninama u zemljišne knjige nadležnog suda.". Člankom 3. istoga ugovora ugovoreno je kako slijedi: "Uzdržavanje se sastoji u slijedećem: Primatelju uzdržavanja osigurati potrebnu prehranu odgovarajuću dobi i zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja i to svakodnevno i to najmanje tri obroka dnevno od čega najmanje jedan obrok kuhane hrane. Osigurati mu u slučaju bolesti potrebne lijekove i liječničku pomoć, osigurati mu u zimskim mjesecima grijanje u stanu. Davatelj uzdržavanja obvezuje se brinuti o čistoći prostorije u kojoj boravi primatelj uzdržavanja, o čistoći posteljine njegovog rublja i odjeće, kada to isti ne bude mogao sam činiti, a jednako tako u spomenutom slučaju i o njegovoj osobnoj higijeni. Davatelj uzdržavanja se obvezuje da će u slučaju potrebe angažirati treću osobu, koja će u cijelosti skrbiti o primatelju uzdržavanja. Davatelj uzdržavanja obvezuje se o svom trošku, a po smrti primatelja uzdržavanja sahraniti ga prema mjesnim običajima.".

17. Sud je relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrdio na temelju dokumentacije koja prileži spisu te iz iskaza samoga tužitelja s ročišta glavne rasprave od 30. rujna 2025.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako tuženik DI nije izvršavao svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega je tužitelj sklopio s njim, dok se o tužitelju brinuo SI. Tužitelj je teško pokretna osoba koja se kreće isključivo pomoću štaka i hodalice te ima amputirane obje noge. SI je par godina živio kod tužitelja te mu je pomogao u svakodnevnim aktivnostima. SI mu je išao po lijekove, brinuo se o prehrani, brinuo se o čistoći prostora gdje tužitelj živi, a također i o tužiteljevoj osobnoj higijeni. Tuženika DI vidio je jedino kod javnoga bilježnika na ovjeravanju ugovora o doživotnome uzdržavanju te isti nije izvršavao obveze iz toga ugovora. Tuženik DI nikada nije niti pokušavao izvršavati obveze iz ugovora o doživotnome uzdržavanju. Tužitelj je istaknuo i kako bi imao pravo ostvariti i neke dodatne usluge od socijalnoga osiguranja te od udruga invalida, no ta prava ne može ostvariti, jer ima sklopljen ugovor o doživotnome uzdržavanju, kojega tuženik DI ne izvršava.

19. Tuženik u odgovoru na tužbu se usprotivio tužbenome zahtjevu, navodeći kako su se tužitelj i tuženik dogovorili da će tuženik tužitelju predati novčani iznos od 11.000,00 € na ime budućih troškova za uzdržavanje, kako bi si tužitelj samostalno osigurao sve što je potrebno te je na dan zaključenja ugovora19. srpnja 2021. tužitelj primio ukupno 7.000,00 €, dok je nakon sklapanja ugovora tužitelju u dva navrata isplaćen na ruke iznos od po 2.000,00 €, a naknadno je prilikom odlaska u Zagreb liječniku zatražio i u nekoliko navrata po 200,00 €, što mu je tuženik i isplatio.

20. Iz navedenoga sud zaključuje kako tuženik nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja iz članka 3. predmetnoga ugovora o doživotnome uzdržavanju, jer tužitelju kao primatelju uzdržavanja nije osigurao potrebnu prehranu odgovarajuću dobi i zdravstvenome stanju, svakodnevno i to najmanje tri obroka dnevno, od čega najmanje jedan obrok kuhane hrane. Zatim, nije mu osigurao u slučaju bolesti potrebne lijekove i liječničku pomoć te u zimskim mjesecima grijanje u stanu. Davatelj uzdržavanja nije ispunjavao obvezu brige o čistoći prostorije u kojoj boravi tužitelj kao primatelj uzdržavanja, o čistoći posteljine njegovoga rublja i odjeće, kada to isti ne bude mogao sam činiti, a jednako tako u spomenutome slučaju i o njegovoj osobnoj higijeni. Davatelj uzdržavanja nije ispunio niti svoju obvezu da će u slučaju potrebe angažirati treću osobu, koja bi se u cijelosti skrbila o primatelju uzdržavanja.

21. Činjenica koju tuženik ističe da je tužitelju eventualno isplatio određene novčane iznose kako bi si isti mogao samostalno osigurati sve što mu je potrebno ne potpada pod bitni sadržaj činidbe ugovora o doživotnome uzdržavanju, koje činidbe je tuženik bio dužan izvršavati, a iz iskaza samoga tužitelja proizlazi da je te činidbe ispunjavao u bitnome SI.

22. Vezano za te eventualno isplaćene novčane iznose, oni mogu biti predmetom zasebnoga parničnog postupka, ovisno o dispoziciji ovdje tuženika.

23. Prema tome, a kako tuženik kao davatelja uzdržavanja nije ispunjavao svoje obveze iz predmetnoga ugovora o doživotnome uzdržavanju, sud smatra kako su ispunjeni uvjeti za sudski raskid ugovora o doživotnome uzdržavanju u smislu odredbe članka 583. stavka 3. ZOO-a.

24. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. i II.

25. O parničnome trošku stranaka odlučeno je na temelju članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 9.290,60 € i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH). Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, slijedom čega je sud odlučio da tuženik tužitelju nadoknadi sve troškove.

26. Tužitelju tako, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 19. veljače 2026., pripada pravo na trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 200,00 €, trošak pristupa na ročište održano 20. lipnja 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 €, trošak pristupa na ročište održano 30. listopada 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 €, trošak pristupa na ročište održano 30. rujna 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € te trošak pristupa na ročište održano 19. veljače 2026. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 €, što ukupno čini iznos od 1.000,00 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

27. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, imajući u vidu i pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskoga suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-860/10-2 od 12. listopada 2010., jer je u zahtjevu za naknadu troškova postupka stranka dužna navesti točno određeni iznos sudske pristojbe koji traži, time da sud stranci neće dosuditi zatraženu naknadu za sudske pristojbe ako stranka postavi zahtjev na način da zatraži naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, jer takav zahtjev nije dovoljno određen, u smislu odredbe članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

28. Kako, slijedom iznesenoga, tuženik nije uspio u sporu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom V.

29. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 24. ožujka 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnice

3. Kalendar 30 dana