Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-1301/2019-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u parničnom predmetu tužiteljice EKE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Lenki Benjanin, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženika EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tuženika RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi parnični postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-1364/2019 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EKE je 1. srpnja 2019. podnijela ovome sudu tužbu protiv 1. tuženika EK i 2. tuženika RK, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Tvrdi da prema 1. tuženiku ima novčanu tražbinu u visini od 310.866,22 kn s osnova Ugovora o cesiji od 27. lipnja 2019., te je predmetnim ugovorom postala vjerovnik u odnosu na 1. tuženika, odnosno stekla aktivnu legitimaciju za vođenje ove parnice, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji umjesto cedenta Hrvatski konzorcij revizora d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], a temeljem izdanog računa broj 20/US01/XE5222 od 4. listopada 2017., a koju tražbinu 1. tuženik nije platio cedentu, a niti njoj. Obveza 1. tuženika po navedenom ugovoru i računu broj 20/US01/XE5222 od 4. listopada 2017. je namirenje iznosa od 310.866,22 kn, a što je iznos duga 1. tuženika u odnosu na tužiteljicu. Navela je da je pravni prednik pozivao 1. tuženika na dobrovoljno ispunjenje, što je 1. tuženik odbijao učiniti, a sasvim slučajno je utvrdila da je svu svoju imovinu, a time i imovinu koja je financirana iz sredstva koja tužiteljica potražuje, prenio na treću osobu nenaplatnim pravnim poslom odnosno Darovnim ugovorom i Anexom ugovora o darovanju, iako ju je 1. tuženik uvjeravao da očekuje neki novac, da će čim dobije isplatu platiti. Tvrdi da je 1. tuženik "odugovlačio" i obećavao, te dok je čekala plaćanje od 1. tuženika isti je poduzimao radnje koje će je onemogućiti u naplati, pa je tako zaključio darovni ugovor sa sinom, prenio svu svoju imovinu za koju ima saznanja, a to je kuća koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa]. Navedeni ugovori (Darovni ugovor i Aneks ugovora o darovanju) su podnijeti zemljišnoknjižnom odjelu u Novom Marofu, Općinskog suda u Varaždinu i to 28. prosinca 2018. pod brojem Z-16469/2018, te tvrdi da pravodobno podnosi tužbu. Tvrdi da je iz dostavljenih isprava razvidna tražbina, a u slučaju osporavanja će predložiti i druge dokaze iz kojih tražbina proizlazi . Ukazala je da su predmet darovanja nekretnine za koje ima saznanja da jedino postoje i to označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji je vlasnik bio do 28. prosinca 2018. 1. tuženik, a koje je vlasništvo je preneseno upisom pod brojem Z-16469/2018, Zemljišnoknjižnog odjela u Novom Marofu, te da od navedenog dana faktički 1. tuženik ne raspolaže doslovno s nikakvom imovinom, čak je prema javno objavljenim informacijama pred naslovnim sudom podnesen prijedlog FINE radi provedbe jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, koji postupak se vodi pod brojem Sp-1667/2019. Tvrdi da je bila primorana podnijeti tužbu radi namirenja tražbine koja joj pripada primjenom odredb i čl.80. i čl.81. Zakona o obveznim odnosima, te odluke člana društva od 28. lipnja 2019., sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je uređeno pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je naveo da tužiteljica nije mogla steći tražbinu prema njemu ugovorom o cesiji ako cedent (ustupitelj) HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb nije imao postojeću tražbinu prema njemu te da on u smislu čl.84.st.2. Zakona o obveznim odnosima može isticati prema primatelju sve prigovore koje je mogao i prema ustupitelju. Tvrdi da o tužiteljica u tužbi nije navela o kojoj se to tražbini ustupitelja prema njemu radi, a iz transakcijskog računa i konto kartice priložene uz tužbu se ne može razabrati na što se konkretno odnosi. Naveo je da primatelj može cesijom steći samo prava koja je ustupitelj imao prema dužniku prije ustupanja tražbine, a HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb nema tražbinu prema njemu ni po kojem osnovu, osobito ne za nekakva ulaganja, niti je jasno o kakvim bi se to ulaganjima uopće moglo raditi. Naveo je da bi tužiteljica (kao preuzimatelj) mogla uspješno pobijati radnju (darovanja nekretnine) prethodno mora dokazati da je njezino potraživanje prema dužniku egzistentno, a to ona ni ne pokušava učiniti. Nije dovoljno da se tužiteljica pozove na (izlazni) račun broj 20/US01/XE5222 od 4. listopada 2017. cedenta HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb nego treba dokazati da takva tražbina postoji i da je dužnik (1. tuženik) ni je podmirio te da u tom pravcu tužiteljica ne nudi bilo kakav dokaz. Naveo je da se iz priloženog računa 20/US01/XE5222 od 4. listopada 2017. ne vidi na što se odnose pojedine stavke niti je jasno zbog čega bi HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb (ustupitelj) platio materijal i radove specificirane u tom računu umjesto njega (1.tuženika). Tvrdi da nije točno da bi ga tužiteljica (ili HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb) pozvala na ispunjenje obveze – isplatu 310.866,13 kn, pa slijedom toga nije mogao ni "odugovlačiti" s isplatom i obećavati bilo što tužiteljici. Naveo je da je istina da je darovnim ugovorom od 20. lipnja 208. i anexom od 2. studenog 2018. prenio na 2. tuženika, svog sina, kuću na adresi [adresa] i da je taj prijenos proveden u zk. odjelu Novi Marof pod brojem Z-16469/2018 od 28. prosinca 2018. Naveo je da tužiteljica nije ničim dokazala postojanje svoje tražbine prema njemu, pa joj svakako predstoji taj zadatak u budućnosti, a do tada je u mogućnosti raspolagati svojom imovinom prema svojim potrebama. Naveo je i da nije jasno zbog čega se tužiteljica poziva na odredbu čl.81. ZOO-a jer HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb nije imao nikakvo sporedno pravo prema njemu koje bi mogao prenijeti na tužiteljicu.Nesporno da je 2. tuženik njegov sin, ali nema zakonskih uvjeta da se 2. tuženika ograničava u njegovim vlasničkim pravima na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao ni na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u kojoj je upisan kao suvlasnik u ½ dijela), bez da se prethodno ne utvrdi postojanje potraživanja HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb prema njemu. Naveo je i da je s HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. Zagreb, ZAGREB KNJIGOVODSTVOM d.o.o. Sv. Nedjelja i tužiteljicom 4. listopada 2017. zaključio sporazum – ugovor prema kojem su se sve ugovorne strane odrekle međusobnih potraživanja (odnosno prestala su važiti sva potraživanja vjerovnika prema dužniku i obrnuto – kako stoji u tekstu tog sporazuma) te da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i predložio je da se tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Tuženik RK se pridružio navodima tuženika KK iz odgovora na tužbu.

3. U podnesku od 23. siječnja 2020. tužiteljica je navela da je njezina tražbina dospjela i osnovana te da je pred ovim sudom u tijeku postupak radi naplate predmetne tražbine koji se vodi pod brojem P-1364/2019 i predložila je izvršiti uvid u navedeni spis.

4. Na ročištu održanom 20. ožujka 2026. tužiteljica je predložila da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-1364/2019.

5. Sud je izvršio uvid u predmet broj P-1364/2019 te je utvrdio da je tužiteljica 8. kolovoza 2019. podnijela tužbu protiv EK, ovdje 1. tuženika, radi isplate iznosa od 310.866,22 kn, odnosno radi naplate predmetne tražbine s osnova računa broj 20/US01/XE5222 od 4. listopada 2017. koju je HRVATSKI KONZORCIJ REVIZORA d.o.o. prenio na nju Ugovorom o cesiji od 27. lipnja 2019. , te da taj postupak još uvijek nije pravomoćno okončan.

6. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a navedena materija je uređena u čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO). Odredbom čl. 66. propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1 ZOO-a). Čl. 66. st.2. ZOO-a propisano je da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Za pobijanje dužnikovih pravnih radnji je pretpostavka da je vjerovnikova tražbina dospjela i da je pravna radnja poduzeta na vjerovnikovu štetu , a glede predmetne tražbine tužiteljice valja reći da se postojanje iste i njezina visina tek utvrđuje u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P -1364/2019.

7. Prema odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,70/19, dalje: ZPP) kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno i odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Odredbom čl. 213. ZPP-a propisano je da će sud prekid postupka odrediti ako je:1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.), 2) odlučio podnijeti zahtjev Europskom sudu o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije, te da sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.

8. Ocjenjujući prijedlog tužiteljice za prekidom ovog postupka sud je ocijenio isti osnovanim, odnosno sud je ocijenio da odluka ovog suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li dospjela tražbina tužiteljice za isplatu prema 1. tuženiku i u kojem iznosu, a o tom pitanju se još uvijek vodi postupak pred ovom sudom pod brojem P - 1364/2019, odnosno sud još uvijek nije donio odluku o tom pitanju, a ovaj sud je odlučio da neće sam riješiti to pitanje, već je odredio da će predmetni postupak prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovom sudom pod brojem P-1364/2019 između tužiteljice EKE protiv tuženika EK ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Stoga je na temelju čl. 213. st. 1. t.1. ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja. Odluka o nastavku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 215. st. 3. ZPP- a.

U Varaždinu 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici Lenki Benjanin, odvjetnici u Rijeci

2. 1. tuženiku EK, [adresa], uz zapisnik s ročišta održanog 20.3.2026.

3. 2. tuženiku RK, [adresa], uz zapisnik s ročišta održanog 20.3.2026.