RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-100/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 16. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju VJ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 493,07 eura (slovima: četiristodevedesettri eura sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 108,68 eura od 16.01.2012. godine

- na iznos od 10,59 eura od 16.02.2012. godine

- na iznos od 7,01 eura od 16.09.2012. godine

- na iznos od 1,62 eura od 16.08.2013. godine

- na iznos od 5,78 eura od 16.09.2013. godine

- na iznos od 12,34 eura od 16.01.2014. godine

- na iznos od 20,73 eura od 16.02.2014. godine

- na iznos od 72,65 eura od 16.09.2014. godine

- na iznos od 26,53 eura od 16.01.2015. godine

- na iznos od 27,74 eura od 16.02.2015. godine

- na iznos od 77,49 eura od 16.09.2015. godine

- na iznos od 4,62 eura od 16.11.2015. godine

- na iznos od 4,84 eura od 16.02.2016. godine

- na iznos od 48,43 eura od 16.05.2016. godine

- na iznos od 24,22 eura od 16.08.2016. godine

- na iznos od 39,80 eura od 16.09.2016. godine pa sve do isplate,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.637,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. ožujka 2026. godine, do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi je zaposlenik tuženog MORH –Hrvatska kopnena vojska na poslovima djelatne vojne osobe. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću. Tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću sukladno važećim propisima radi čega je tužitelj pokrenuo postupak koji se vodi kod ovoga suda koji još nije pravomoćno okončan. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba) već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor sukladno odredbama važećih propisa tužitelj smatra da je oštećen za iznos od najmanje bruto 1.500,00 kuna godišnje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na prezentirano tužitelj predlažu Sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da su u utuženom razdoblju bili u primjeni su posebni propisi koji uređuju materiju naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za djelatne vojne osobe.

3. Tako je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) donesenim na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama RH (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) propisano čl. 4. da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u istom iznosu kao da radi, odnosno dopunom predmetne odredbe koja je stupila na snagu 25. lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnom osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

4. Zakon o službi u Oružanim snagama RH (Narodne novine 73/13, 75/15, dalje ZSOSRH13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. propisuje u čl. 142. da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a temeljem ovog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14, u daljnjem tekstu Pravilnik 14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji propisuje u čl. 4. st. 2. i 3. da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09, 118/12) i Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, dalje Odluka14) propisano je da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju 40 sati redovno raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

5. Nakon 8. svibnja 2014. isplata i obračun naknade plaće za godišnji odmor vrši se u skladu s Pravilnikom 14 kao i odredbama Odluke 09 i 2014. Dakle, materija naknade plaće za godišnji odmor djelatnih vojnih osoba uređena je u cijelosti u skladu s posebnim propisima pa nema uvjeta za primjenu općih propisa o radu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s općim propisima o radu, primjerice u odlukama poslovni broj Revr 1902/12-2 od 4. lipnja 2014., Revr 1795/12- 2 od 25. veljače 2014., Revr 1845/12-2 od 29. travnja 2014. (preslike predmetnih presuda VSRH tuženik dostavlja u privitku).

6. Tuženik u privitku podneska dostavlja rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-29/2016-2 od 15. prosinca 2016., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu kojom je dosuđena naknada plaće za godišnji odmor i to uz obrazloženje da je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a time što nije dao uputu vještaku temeljem kojih propisa treba izraditi nalaz i mišljenje te tuženik predlaže da sud prilikom davanja upute vještaku uzme u obzir sve relevantne propise koji se u utuženom razdoblju primjenjuju, uz uzimanje u obzir važenja posebnih propisa kojima su uređena materijalna prava djelatnih vojnih osoba, osobito:za dio utuženog razdoblja od 19. listopada 2011. do 8. svibnja 2014. važenje Pravilnika uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11),26. lipnja 2013., kao dan stupanja na snagu ZSOSRH13, 1. lipnja 2014., kao dan stupanja na snagu Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15),1. lipnja 2014., kao dan stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, Odluka 2014),8. svibnja 2014., kao dan stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14, dalje Pravilnik 14).

7. U istoj odluci jasno je navedeno i to da se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti za radnika povoljnije pravo, odnosno opći propisi, u slučaju kada postoje posebni propisi koji uređuju predmetnu materiju.

8. Tuženik ističe kako je ovo stajalište Županijskog suda u Bjaelovaru sukladno stajalištu Vrhovnog suda RH izraženo primjerice u odluci poslovni broj Revr-1902/12- 2 od 4. lipnja 2014. (koja je dostavljena uz odgovor na tužbu) da do primjene za radnika povoljnijeg prava: "dolazi ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom oradu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili Zakonom, a to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu.".

9. Tuženik je postupao u cijelosti u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno pitanje naknade plaće tijekom korištenja godišnjeg odmora pa je tužiteljev zahtjev neosnovan.

10. Relevantna dokumentacija iz koje proizlazi navedeno zatražena je od nadležnih službi Ministarstva te će biti dostavljena u spis bez odgode po primitku iste.

11. Dakle, kako je tuženik postupao u cijelosti u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju materijalna i druga prava djelatnih vojnih osoba u odnosu na tužitelje tijekom utuženog razdoblja, tužitelj predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku uz zateznu kamatu koja teče od donošenja presude do isplate po stopi od 7,88 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

12. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora te odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku o rasporedu od 26. svibnja 2014. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te dopunu nalaza i mišljenja vještaka, u ovos. presudu br. Pr-122/2017 od 27. ožujka 2024. godine.

13. Ovosudnom presudom Pr-122/2017 od 27. ožujka 2024. godine u pravnoj stvari tužitelja VJ protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb radi isplate razlike plaće naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju VJ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.580,46 eura (slovima: tisućupetstotinaosamdeset eura četrdesetšest centi) zajedno sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 1. 1. 2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanim u dosuđenim bruto iznosima tekućim: -na iznos od 36,10 eura od 15.03.2012. godine -na iznos od 17,23 eura od 15.04.2012. godine -na iznos od 18,05 eura od 15.05.2012. godine -na iznos od 16,48 eura od 15.06.2012. godine -na iznos od 18,05 eura od 15.07.2012. godine -na iznos od 16,48 eura od 15.09.2012. godine -na iznos od 4,74 eura od 15.10.2012. godine -na iznos od 6,73 eura od 15.12.2012. godine -na iznos od 17,59 eura od 15.04.2013. godine -na iznos od 16,79 eura od 15.05.2013. godine -na iznos od 2,01 eura od 15.06.2013. godine - na iznos od 18,47 eura od 15.07.2013. godine -na iznos od 16,06 eura od 15.08.2013. godine -na iznos od 17,59 eura od 15.10.2013. godine -na iznos od 74,28 eura od 15.11.2013. godine -na iznos od 83,82 eura od 15.12.2013. godine -na iznos od 16,87 eura od 15.01.2014. godine -na iznos od 1.183,12 eura od 15.06.2014. godine pa do isplate kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.413,62 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. 3. 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

14. Kako je tužena djelomično priznala pravni osnov tužbenog zahtjeva za razdoblje od 29. studenog 2011. godine do 07. svibnja 2014. godine te osporila isti u odnosu na razdoblje od 08. svibnja 2014. godine do 29. studenog 2016. godine to je ovaj sud temeljem odredaba čl.4 st. 2 i 3 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika NN 140/02 i 68/11 utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu razlike plaće na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 29. studenog 2011. godine pa do 29. studenog 2016. godine.

15. Ovaj sud je pri tome dao nalog financijsko knjigovodstveno vještaku da sukladno citiranim pozitivnim propisima, priležeće dokumentacije, a posebice tužitelju dosuđenih iznosa na ime razlike plaće u ovos. predmetu Pr-122/2017 od 27. ožujka 2024. godine izračuna visinu razlike naknade plaće za godišnji odmor za tužitelja u utuženom razdoblju, pa je vještak sukladno datom nalogu u svom nalazu i mišljenju utvrdio da razlika plaće za godišnji odmor za tužitelja iznosi 493,07 EUR time da tužena nije vršila tužitelju naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

16. Premda je tuženik prigovorio dopuni nalaza i mišljenja vještaka ističući da i sam vještak ističe problematiku uključivanja dosuđenih razlika plaće iz presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-122/17 pojašnjavajući mogućnost dvostrukog obuhvata presuđenih razlika: i to samim unošenjem iznosa u dopunsko vještačenje kao i ponovni izračun prosječne mjesečne plaće u slučaju korištenja godišnjeg odmora nakon isplate razlike plaće iz presude Pr-122/17 ovaj sud je takav prigovor utvrdio posve neosnovanim, jer prema podacima u spisu predmeta, proizlazi kako u isplatnim listama za tužitelja nisu sadržani svi podaci o plaći u utuženom razdoblju, obzirom je tužitelj u sudskom postupku vođenom pred naslovnim sudom, Posl.br.: Pr-122/17 ishodio presudu za isplatu razlike plaće. Kako u spisu predmeta tužena nije priložila dokaz da bi iznosi iz spomenute presude bili naknadno uzeti u obzir prilikom obračuna kako naknade plaće za godišnji odmor, tako i obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, to je prigovor tužene u tom dijelu neosnovan i proizvoljan, a dopunski nalaz i mišljenje vještaka točan i pravilno sačinjen.

17. Nadalje, premda tuženik tvrdi da terenski dodatak prema poreznim propisima smatra primitkom od nesamostalnog rada te da isti nema značaj naknade za rad već služi za namirenje povećanih troškova za vrijeme dok radnik izbiva izvan stalnog mjesta rada/boravka, jer terenski dodatak nema karakter plaće već naknade troška neovisno o tome bio on oporeziv ili neoporeziv ovaj sud smatra da je vještak je u izradi dopunskog nalaza i mišljenja prilikom izračuna pripadajuće razlike plaće kao sastavni dio plaće pravilno vrednovao i iznose koji su tužitelju koji je bio angažiran u mirovnoj misiji isplaćeni na ime terenskog dodatka preko neoporezivog dijela na koji su obračunati i plaćeni porezi i doprinosi budući se taj dio dodatka sukladno poreznim propisima smatra plaćom, odnosno naknadom za izvršeni rad.

18. Da je tome tako proizlazi iz činjenice što je isplaćivani iznos terenskog dodatka znatno je veći od propisanog neoporezivog terenskog dodatka za inozemstvo te je na taj iznos koji prelazi neoporezivi iznos tuženik uredno obračunavao i plaćao porez i pripadajuće doprinose.

19. Kako nije bilo prigovora na matematički izračun to ga je u potpunosti prihvatio i ovaj sud, time da je nakon specifikacije tužbenog zahtjeva sud sukladno citiranim odredbama čl.4 st. 2 i 3 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika dosudio takve iznose time da je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

20. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku , a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 125,00 EUR, za sastav tužbe 125,00 EUR, sastav podneska od 26. svibnja 2017. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 08. ožujka 2018. godine u iznosu od 62,50 EUR, sastav podneska od 24. lipnja 2024. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanje na ročištu od 03. listopada 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 14. studenog 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 12. prosinca 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 31. siječnja 2026. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanje na ročištu od 16. veljače 2026. godine u iznosu od 125,00 EUR, pristup ročištu radi objave odluke u iznosu od 62,50 EUR, ukupno 1.187,50 EUR uz naknadu za provedeno vještačenje u iznosu od 450,00 EUR, sveukupno 1.637,50 EUR, time da je na isti trošak sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate.

21. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podnesaka od 06. veljače 2019. godine, jer u istom predlaže prekid postupka kao u podnesku od 08. ožujka 2018. godine.

22. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu 24. ožujka 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-155/2017