REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-165/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koju zastupa punomoćnica JHN, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i u prisutnosti punomoćnice tuženika Marije Vučurović Tamburić, odvjetnice, dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.496,40 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 10.600,00 eura od 04.09.2024., do isplate,

- 896,40 eura od 24.03.2026., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva a da joj tuženik plati iznos od 600,00 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da joj na iznos od 10.600,00 eura plati zateznu kamatu tekuću od 29.11.2023. do 03.09.2024., a na iznos od 896,40 eura od 29.11.2023. do 23.03.2026.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 19.06.2023. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. Zagreb, Ravnice 48 dok se vraćala s pauze prema radnom mjestu. Naime, tužiteljica se kretala po stepenicama kada je netko od kolega koji su prije otišli, u prizemlju ugasio stubišnu rasvjetu, a tužiteljica je zbog neosvijetljenosti pala. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 29.11.2023., a tuženik joj do danas nije isplatio štetu. Tužiteljica se javila u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje joj je dijagnosticirana ozljeda: Fractura malleoli fibulae dex. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada ozlijedila desni gležanj te je zadržana na bolničkom liječenju i podvrgnuta operativnom zahvatu. Tužiteljica je na odjelu započela sa fizikalnom terapijom, a nakon otpusta iz bolnice nastavila je s naučenim vježbama, odlazila na previjanje rane liječniku obiteljske medicine, hodala s pomagalom uz rasterećenje operirane noge i uzimala analgetike. Tužiteljica je provela više ciklusa fizikalne terapije, a nakon 3 mjeseca podvrgnuta je novom operativnom zahvatu radi vađenja transsindesmotskog vijka. Unatoč provedenom liječenju i fizikalnoj terapiji kod tužiteljice su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom gležnju, otečenost gležnja i utrnulost prstiju desnog stopala zbog čega joj je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, trpi duševne boli zbog naruženja, trpjela je fizičke boli i strah, te joj je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, podneskom od 17.02.2025, potražuje kako slijedi:

-za pretrpljene bolove 2.000,00 eura,

-za pretrpljeni strah 1.600,00 eura.

-za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 3.200,00 eura

-za duševne boli zbog naruženosti 4.400,00 eura

-za tuđu pomoć 896,40 eura, a sveukupno 12.096,40 eura. Tužiteljica potražuje i zateznu kamatu na taj iznos, te troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost i visinu tužbenoga zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata. Ne osporava da je poslodavac tužiteljice imao sklopljenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne odgovornosti) s uključenim pokrićem za zaposlenike polica br. [broj police] i da je dana 19.06.2023. došlo do nastanka štetnog događaja. Tuženik osporava odgovornost za štetni događaj jer iz isprava priloženih uz tužbu, odnosno materijalne dokumentacije nesporno proizlazi da šteta nije nastala vezano uz radni proces, već uz korištenje pauze. Pored navedenoga, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju šteta nastala radnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega primjenom materijalnog prava tuženik kao osiguratelj poslodavca tužitelja neće odgovarati za štetu koju je pretrpio tužitelj. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom na to da se radi o nenovčanoj i nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina takve štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tijekom postupka ističe da je po predmetnoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja] ugovaratelja i osiguranika KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., OIB: 94989605030, Zagreb, Ravnice 48, u međuvremenu iskorišten agregatni limit.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev tužitelja od 29.11.2023., medicinsku dokumentaciju i ovjereni zdravstveni karton tužiteljice, Tablicu isplata šteta po polici broj [broj police], Analitiku štete imovinske odgovornosti, Potvrde o isplati, Policu osiguranja, Opće uvjete za osiguranje imovine, sudsku praksu, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću koji vještak je i saslušan tijekom postupka a saslušana je i tužiteljica u svojstvu stranke u postupku. Izvršen je i uvid u izvornike medicinske dokumentacije. Nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, te visina cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege u visini od 3,32 eura.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz Prijave o ozljedi na radu koji je sastavljen od poslodavca tužitelja KRAŠ, prehrambena industrija d.d., od 03.07.2023. slijedi da je tužiteljica tijekom rada ozlijeđena dana 19.06.2023., tijekom noćnog rada a oko 2,00 sata. Do štetnog događaja je došlo kada je tužiteljica radila u 3. smjeni, kada se kretala po unutarnjem stepeništu u objektu tvornice a nakon što je iskoristila pauzu za obrok, krećući se prema radnom mjestu u proizvodni pogon u prizemlju. Tada je netko od radnika, u prizemlju ugasio stubišnu rasvjetu, radi čega je zbog neosvijetljenosti stubišnog prostora, tužiteljica pala i ozlijedila desnu nogu. Navedeno slijedi i iz iskaza tužiteljice kada navodi da je tada radila noćnu smjenu, te se nakon što je iskoristila pauzu za obrok spuštala u pogon po stepenicama u zgradi gdje radi, međutim netko je ugasio svjetlo, radi čega se našla u mraku te je pala na stepenicama.

6. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju poslodavac tužiteljice, odgovara i temeljem odredbe čl.3.st.6. ZZR-a, koja određuje da je mjesto rada svako mjesto na kojem radnici i osobe na radu moraju biti ili na koje moraju ići ili kojem imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koje je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Stepenice unutar zgrade poslodavca koje radnici koriste su pod izravnim nadzorom poslodavca, te je logično za očekivati da će biti stalno osvjetljene u noćnim satima, kada radnici rade takvu smjenu, sve radi sigurnosti radnika. Kako poslodavac tako nije postupio uzrokovao je štetni događaj, sve imajući u vidu da prostor u kojem je tužiteljica koristila pauzu– garderoba na III katu (iskaz tužiteljice) je zahtijevao kretanje po stepenicama kako bi tužiteljica nastavila s radom u proizvodnom pogonu u prizemlju, pa je u pitanju prostor (stepenice) u koji je tužiteljica imala pristup tijekom rada zbog poslova koje je obavljala za poslodavca. Sve navedeno uzimajući u obzir čl. 12. st. 1., t. 9. ZZR-a , koji propisuje da osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstvo rada kada je u uporabi a osobito osiguranje propisane rasvjete.

7. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju niti je tuženik iste dokazao. Naime iz iskaza tužiteljice jasno slijedi da je navedenog radnog dana uobičajeno na sebi imala radnu odjeću i klompe što je sve osigurao poslodavac, a kretala se po stepenicama uobičajeno, normalnim hodom.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužiteljici dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Vještačkom nalazu dr. Igora Stipančića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelj ice. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je tužiteljica 19.06.2023. u štetnom događaju zadobila prijelom gležanjskog vrška desne lisne kosti (tzv. vanjskog maleola) . Po štetnom događaju je pregledana u Klinici za traumatologiju KBC „Sestre milosrdnice“, gdje joj je klinički i radiološki ustanovljena gore navedena ozljeda. Podvrgnuta je kirurškom liječenju te joj je učinjena krvava repozicija i osteosinteza po AO metodi. Nakon 3 dana bolničkog liječenja je puštena kući. Potom je provodila kontrolne preglede kirurga te fizikalnom terapijom uz kontrole fizijatra. Na kontroli kirurga 07.08.2023. joj je radiološki utvrđena sanacija prijeloma. Podvrgnuta je u lokalnoj anestez iji operaciji vađenja vijka koji je povezivao obje kosti iznad gležnja tzv. trans-sindesmotskog vijka. Vještak navodi da je tužiteljica višekratno provodila fizikalnu terapiju, te da je u dva navrata radila EMNG nogu. Na toj pretrazi 04.12.2023. je nađeno oštećenje dubokog lisnog živca. Pretraga je ponovljena nakon dva mjeseca 01.02.2024. pri čemu je nalaz bio bez bitnije promjene. Zbog tegoba koje je imala s desnim gležnjem provela je i stacionarnu rehabilitaciju od 01.08.2024. do 22.08.2024. u Krapinskim toplicama. Zadnji pregled je načinila je 04.09.2024., kada vještak smatra da se liječenje time može smatrati završenim bez obzira što tužiteljica i dalje može povremeno provoditi fizikalnu terapiju radi održavanja stanja. Vještak također pojašnjava da s obzirom na vrijeme proteklo od ozljeđivanja se više ne može očekivati poboljšanje funkcije desnog gležnja, s tim da je moguće i vađenje aleneteze tj pločice koju tužiteljica još ima, ali vađenje iste ne može dovesti do poboljšanja sadašnjeg kliničkog stanja . Zbog zadobivene ozljede u ovom događaju postoje trajne posljedice u obliku bolova, otjecanja gležnja pri opterećenju te ograničenja funkcije gležnja tj. stopala kao posljedice ozljede koštano-ligamentarnih struktura ali i posljedica oštećenja živaca tzv. duboke grane lisnog živca.

10. Usmeno se očitujući na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, vještak je na ročištu pojasnio da je mišljenje temeljio na cjelokupnoj citiranoj medicinskoj dokumentaciji, a ista je prilično opsežna, te kličkom pregledu same tužiteljice. Dakle iz medicinske dokumentacije je razvidno kako vrsta i težina zadobivene ozljede tako i način i duljina provedenog liječenja. Naime, tužiteljica je zadobila prijelom u području desnog gležnja koji je liječen kirurški. Međutim, dijagnostika koju je provela kasnije ukazuje i na oštećenje dubokog lisnog živca koji se nalazi u tom području. Kliničkim pregledom tužiteljice utvrdio je ograničenje funkcije ozlijeđenog gležnja, a pojedine kretnje su navedene u pisanom nalazu i mišljenju. Za kretnju tzv. dorzalne fleksije ta kretnja je za tri četvrtine manja odnosno ograničena, od druge suprotne normalne odnosno neozlijeđene strane, što je ograničenje jakog stupnja. Za kretnju everzije ograničenje ozlijeđene strane je za dvije trećine u odnosu na suprotnu zdravu stranu. Jedino je plantarna fleksija ograničena za polovinu. Ovdje se radi o ograničenju gležnja jačeg stupnja ili jakog stupnja, a ne polovičnih pokreta opsega kako to navodi tuženik. Vještak ukazuje da dakle tuženik pogrešno smatra da se radi o ograničenju srednjeg stupnja. Nadalje, na pitanje od strane tuženika na temelju čega se izvodi zaključak o smanjenju životne aktivnosti u omjeru kojeg je vještak ocijenio, vještak pojašnjava da je osim ograničenja kretnji, koje je jačeg stupnja, tužiteljica ima i oštećenje duboke grane lisnog živca, što je utvrđeno odnosno objektivizirano EMNG pretragama. Dakle, uz bolove koje trpi i povremeno oticanje gležnja, vještak smatra da je smanjenje životne aktivnosti od 18%-20% primjerena ocjena. U odnosu na ocjenu bolova i tuđe pomoći, vještak pojašnjava da je ocjena bolova dana kumulativno i ona se temelji kako na vrsti i težini ozlijede tako i na načinu i duljini provedenog liječenja. Tužiteljica je praktički provodila liječenje dulje od godinu dana, ozlijeđena je u 6. mjesecu 2023. a završila je liječenje u rujnu 2024. Dakle, iz medicinske dokumentacije je potpuno razvidno postojanje tegoba. Na kontrolnim pregledima konkretno u siječnju 2024. na pregledu fizijatra se navodi bolnost u području gležnja uz naravno ograničenje kretnji koje je tada imala. Zbog toga je i ordinirana fizikalna terapija, a u konačnici čak u kolovozu 2024. je i stacionarno liječena u Krapinskim toplicama. Ocjena tuđe pomoći je primjerena i vezana je uz način i duljinu provedenog liječenja, u prilog tome dakle ide i stacionarno liječenje na koje je upućena više od godinu dana od ozljeđivanja. Vještak pojašnjava da kada se zbroje sve 4 kretnje gležnja i usporedi neozlijeđena i ozlijeđena strana onda u ukupnoj pokretljivosti, kretnje u desnom gležnju spadaju u srednji stupanj. Međutim, pojedine kretnje su ograničene u jakom stupnju, ali pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti osim ograničenja kretnji u ovom slučaju valja uzeti u obzir i oštećenje duboke grane lisnog živca koji tužiteljica ima, a posljedica je predmetnog ozljeđivanja. S obzirom na jasno i detaljno očitovanje vještaka, sud prihvaća njegovo nalaz ocjenjujući ga stručnim i objektivnim.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 18%-20% jer zadobivene ozljede u ovom štetnom događaju postoje trajne posljedice u obliku bolova, otjecanja gležnja pri opterećenju te ograničenja funkcije gležnja tj. stopala kao posljedica ozljeda koštano -ligamentarnih struktura ali i posljedica oštećenja živaca tzv. duboke grane lisnog živca. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelj ice koja je rođena1970. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužiteljica po zanimanju kuharica, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.000,00 eura.

12. Nadalje vještak navodi da naruženje kao posljedica štetnog događaja zbog zaostalog ožiljka te blaže narušenog hoda je srednjeg stupnja. Tužiteljica iskazuje da je svjesna da se mora priviknuti na svoj hod i na stanje desne noge, međutim da se osjeća ograničeno. Ujedno je sud na ročištu uočio da tužiteljica prilikom pokreta prstima ne može pokrenuti tri prsta na stopalu i da je u hodu tužiteljice uočljivo da ne može s desnom nogom napraviti pokret u stopalu, te ga prilikom hoda drži u ravnini. Budući da je u pitanju zaostali ožiljak na desnom gležnju dug 9 cm (nalaz i mišljenje vještaka) koji je vidljiv drugima ponekad, kada je isti izložen pogledima drugih , ali imajući u vidu da je drugima stalno uočljiv narušen hod tužiteljice, sud ocjenjuje da primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO -a, za duševne bolove zbog naruženja, iznosi 4.000,00 eura.

13. Vještak nalazi da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol jakog intenziteta oko 5-6 dana, srednjeg oko 15 dana, a manjeg još oko 8 tjedana sveukupno. Uzeto je u obzir operacijsko liječenje dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

14. Vještak nalazi da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja, pri čemu je uzeto u obzir provođenje dvije operacije, jakog intenziteta je trajao oko 3-4 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko 5 tjedana sveukupno. Kasni strah u obliku zarinutosti za ishod liječenja je tužiteljica imala oko 4 mjeseca. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužiteljice, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.600,00 eura.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 10.600,00 eura.

16. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna sveukupno kroz mjesec dana 3 sata dnevno zbog nemogućnosti hoda i potrebe mirovanja (razdoblje nakon operacija kojima je bila podvrgnuta). Potom je tužiteljica trebala sveukupno pomoć dok se koristila dvjema štakama 2 mjeseca po 2 sata dnevno. Nadalje je tužiteljica trebala pomoć kroz 2 mjeseca jedan sat dnevno zbog otežanog hoda i korištenja jedne štake (nabava hrane, pripremanje hrane, dulje stajanje). Iz iskaza tužiteljice slijedi da su joj nakon ozljeđivanja pomoć pružali suprug i kćer koji su obavljali sve kućanske poslove, odlazili joj po lijekove, pripremali hranu te joj pomagali prilikom obavljanja higijene. Imajući u vidu da je neprijeporna visina cijene jednog neto sata od 3,32 eura, to je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 896,40 eura za ukupno 270 sati pomoći koju je tužiteljica trebala.

17. Sveukupno tužiteljici po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 11.496,40, dok je tužiteljicu valjalo odbiti za iznos od 600,00 eura.

18. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku 29.11.2023. kako slijedi iz priloženog Odštetnog zahtjeva i e-maila čiji je bio privitak. Međutim iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je liječenje kod tužiteljice završeno 04.09.2024. kada je tužiteljica učinila zadnji pregled bez obzira što tužiteljica i dalje može povremeno provoditi fizikalnu terapiju. Stoga je zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od tog dana do isplate, a tužiteljicu je valjalo odbiti sa zahtjevom da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 10.600,00 eura tekuću od 29.11.2023. do 03.09.2024.

19. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužiteljici tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom da joj tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 29.11.2023. do 23.03.2026.

20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

21. U vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja KRAŠ prehrambena industrija d.d. bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Ugovoreni agregatni limit je iznosio 79.633,69 eura. Prema odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužiteljica je kao oštećena osoba zahtijevala naknadu štete. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao odmah nakon što je zaprimio tužbu na odgovor i to 13.02.2024., rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstven im propisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon toga isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju.

22. Pregledom potvrda o izvršenim nalozima i tablice isplaćenih šteta, sud je utvrdio da je tuženik, na temelju prijavljenih šteta koje su uslijedile nakon podnošenja ove tužbe 06.02.2024., odnosno nakon zaprimanja poziva za davanje odgovora na tužbu, za vrijeme trajanja ovog postupka drugim oštećenicima isplaćivao naknade štete u iznosima koji daleko premašuju iznos čiju isplatu tužitelj traži u ovom postupku. Stoga ovaj sud smatra da prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan, jer je tuženik prilikom navedenih isplata propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje (tako i u Odluci Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2025., Gž R-108/2025). Imajući u vidu da je, na temeljem dokumentacije koju je tuženik priložio u sudski spis, sud utvrdio da je tuženik vršio isplate po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] nakon što je saznao za pokretanje ovog postupka, to ovaj sud smatra da je provođenje financijskog vještačenje bilo nepotrebno pa isto nije provodio.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 12.096,40 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr.32.,7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 05.09.2024., 08.05.2025., 13.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podnesaka od: 17.02.2025., 24.09.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), za sastav podneska od 04.09.2024. u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.4.), te za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr.9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 775 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.550,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 387,50 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 250,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 2.187,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od: 28.05.2024.,21.06.2024. i 22.08.2024. kojim dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju budući je sve mogao dostaviti podneskom od 04.09.2024. za koji mu je trošak priznat. Nije mu priznat trošak za sastav podneska od 10.09.2024. kojim dostavlja dokaze o uplati predujma za medicinsko vještačenje i zdravstveni karton, jer je uplaćeni predujam vidljiv u sustavu kojim sud raspolaže pa zdravstveni karton je tužitelj trebao dostaviti ranije. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 10.03.2025. budući se u istom očituje na nalaz i mišljenje vještaka, što je učinio ranije u podnesku od 17.02.2025. te za sastav podnesaka od 31.10.2025. kojim dostavlja sudsku praksu i 16.12.2025. koji je požurnica, što sud cijeni nepotrebnim za vođenje postupka. Sud pri dosuđivanju parničnog troška uzima u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a većim dijelom i u odnosu na visinu istog. Stoga, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika