REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1358/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026., dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina, i to:

a) ident. č. zem. [katastarska čestica] pov. 1172 m2 upisana u ZU 2905 KO [katastarska općina], b) ident. č. zem. [katastarska čestica] pov. 86 m2 upisana u ZU 2904 KO [katastarska općina], i c) ident. č. zem. [katastarska čestica] pov. 19 m2 upisana u ZU 2906 KO [katastarska općina], slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, i to svih tuženih upisanih u idealnim dijelovima na nekretnini ad a), tuženog pod 1. na nekretnini ad b), te tuženog pod 2. na nekretnini ad c), kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku ad.1. isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.806,18 EUR (tisućuosamstošest eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 17. prosinca 2024., tužitelj je naveo da je pravomoćnom presudom ovog suda pod posl. br. P 3830/2019 utvrđen vlasnikom nekretnina koje su bile predmet tog postupka, a među kojima su i nekretnine koje su predmet ovog postupka, odnosno od istih su cijepanjem nastale nekretnine koje su predmet ovog postupka. Dakle, po pravomoćnoj presudi da je obavljeno cijepanje parcela, da je proveden prijavni list u katastru i zemljišnoj knjizi, obavljene su promjene na zemljištu, te su provedeni vlasnički upisi. Na većini novoformiranih parcela tužitelj da je upisan kao vlasnik nekretnina za cijelo, osim na tri koje su opisane u tužbenom zahtjevu. Predmetne nekretnine da predstavljaju tužiteljevu kuću i okućnicu u zaseoku [adresa] u [adresa], ali da su ostali upisani tuženi, mada da ni oni ni njihovi prednici na istima ne polažu nikakva prava. Naime, ove osobe da u početku pokretanja postupka P 3830/2019 nisubile upisane u zemljišne knjige pa stoga nisu ni obuhvaćene tužbom u tome predmetu. Njihov upis da se dogodio u tijeku postupka provedbom aktivnih plombi koje u trenutku pokretanja postupka nisu bile vidljive.

1.1. Uz tužbu, tužitelj je dostavio zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine i presudu Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom pod posl. br. P-3830/2019 od 24. lipnja 2020.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ŠM (listovi 19-20 spisa) protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da je predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Juroša Posl.br.O-555/16 UPP/OS-24/16 iza smrti majke TM. Iste nekretnine majka TM naslijedila je iza smrti GM rješenjem o nasljeđivanju O.132/94. NM naslijedio navedene nekretnine iza smrti AM rješenjem o nasljeđivanju O.588/56, te iza smrti BM rješenjem o nasljeđivanju O.414/79. Iste nekretnine SM i AM naslijedili su iza smrti HM pok. Ivana rješenjem o nasljeđivanju O.25/38-4. Ističe da bi donošenje presude kojom bi se utvrdilo pravo vlasništva tužitelja predstavljalo zadiranje u neotuđivo pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske.

2.2. Tuženik ad.2. UM je u svom odgovoru na tužbu (list 32 spisa) naveo da je svoj suvlasnički dio stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐM. U cijelosti se protivio tužbi.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora su nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] pov. 1172 m2, č. zem. [katastarska čestica] pov. 86 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 19 m2, sve upisane u K. O. [katastarska općina].

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, presudu ovog suda pod posl. br. P- 3830/2019, rješenje o nasljeđivanju Posl.br.O-555/16 UPP/OS-24/16 iza smrti TM, rješenje o nasljeđivanju O.132/94 iza smrti NM pok. BM, rješenje o nasljeđivanju O.588/56 iza smrti AM pok. Ivana, rješenje o nasljeđivanju O.414/79 iza smrti SM pok. Ivana, rješenje o nasljeđivanju 0.25/38-4 iza smrti HM pok. Ivana, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐM, - ostavinsko rješenje iza smrti TM kći J čiji je nasljednik u cijelosti tuženik ad.1, ŠM iz [adresa], br. O-556/16, Općinskog suda u Splitu, SS u Imotskom, dopunjeno Rješenje Općinskog suda u Imotskom od 26.09.2008.g. iza umrlog SM pok. Ivana iz [adresa], br. O-414/79, dopunjeno Rješenje iza smrti NM pok. BM iz [adresa] br. O-132/94,dopunjeno Rješenje o nasljeđivanju iza smrti AM iz [adresa] br. O-588/56 Općinskog suda u Imotskom, Dosudnica br. A156/21 iza smrti RM, Odluka o nasljeđivanju Kotarskog suda u Imotskom iza smrti HM pok. Ivana od 07.07.1949.g. br. 0-25/38, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Pericu Puljića, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 4. prosinca 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 76-82 spisa), saslušani su tužitelj, svjedoci FM, ĐM, IM kao i vještak Perica Puljić.

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, od 4.prosinca 2025. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o kući anagrafske oznake [adresa] i dvorištu uz nju na jugoistočnoj strani nekretnine. U sjeverozapadnom dijelu nekretnine se nalazi objekt anagrafske oznake Vinjani Gornji 55A sa ograđenim prostorom oko njega. Između se nalazi uređeni travnjak sa pokojim stablom. Vještaku je na licu mjesta pokazan cjelokupni posjed tužitelja pa je u nalazu i mišljenju prikazao sedam nekretnina, iako su predmet postupka tri nekretnine.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka FM, ĐM i IM.

8.1. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok FM, rođen 1954., smatra da je tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. Na tim nekretninama nije viđao nikoga osim tužitelja i njegovih prednika. Što se tiče pojate koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, navodi kako je tu 1960. -ih baka tužitelja, pok. Š rođ. U držala krave i da se nikada ta pojata nije koristila kao stambeni objekt. Svjedok ĐM, rođen 1942. živi u blizini predmetnih nekretnina i poznavao je prednika tužitelja, njegovog djeda pok. ZM koji je na predmetnoj nekretnini živio. Ne zna tko je sagradio kuću i pojatu koje se nalaze na predmetnim nekretninama, ali otkad zna za sebe, to su koristili tužitelj i njegovi prednici, u pojati da su držali stoku. Svjedok IM cijeli život živi u blizini predmetne nekretnine tako da je upoznat sa stvarnim stanjem na terenu. Pretpostavlja da predmetne nekretnine predstavljaju starinu tužitelja budući da su tu živjeli tužiteljeva baka Š kao i njegovi roditelji Ć i MM. Poznaje ŠM, ali ne dovodi ga u vezu s predmetnim nekretninama.

8.2. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

10.1. Tuženici nisu ni osporavali činjenicu da su na predmetnim nekretninama živjeli baka tužitelja, kao i njegovi roditelji, a uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj 1958. godište, za zaključiti je, ako su njegovi prednici živjeli na predmetnim nekretninama, da je što osobno, što preko prednika, u posjedu predmetnih nekretnina višestruko duže nego je to „dovoljno“ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.

11. Podneskom od 5. siječnja 2026. tuženik ad. 1. je prigovorio na predmetni nalaz i mišljenje navodeći da je nekompletan i većim dijelom nerazumljiv. Ističe da je nejasno kako je u nalazu i mišljenju obuhvaćeno sedam nekretnina, a ne tri koje su utužene. Iz skice da nije vidljivo niti je ucrtan zid koji se pruža ispred nekretnine zvane pojata, da nisu vidljiva vrata kojima se ispred tog objekta izlazi na ulicu, da nisu vidljiva vrata od kojih se ulazi u pravcu glavne ceste i željezna vrata gdje se iz "preddvorišta" objekta ulazi u istočno položen prostor koji je ledina.

11.1. Na navedene prigovore očitovao se predmetni vještak na raspravi održanoj 18. ožujka 2026. koji je istaknuo da su sve čestice koje su obuhvaćene predmetnim nalazom i mišljenjem formirane na temelju prijavnog lista izrađenog nakon pravomoćnosti presude ovog suda pod posl. br. P-3830/2019. Također, dostavio je dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je prikazan prostor na sjeverozapadnom dijelu nekretnine omeđen suhozidovima i rubom kuće. Također, prikazana je čatrnja izvan tog prostora kao i kapija koja vodi na ulicu.

12. Što se tiče navoda tuženika ad.1. da u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-3830/2019 njegova majka nije dobila poziv za raspravu jer je preminula, svakako nije odlučna činjenica za donošenje odluke u ovom predmetu, već je riječ o možebitnim procesnim nedostacima u drugom predmetu, a u ovom postupku su se, upravo radi donošenja zakonite odluke, izveli svi predloženi dokazi, koji su temeljito analizirani.

12.1. Naime, svjedoci su potvrdili navode iz tužbenog zahtjeva, na predmetnoj nekretnini nisu viđali nikoga osim tužitelja i njegovih pravnik prednika, a na licu mjesta je utvrđeno da nekretnine koje su predmet ovog postupka, zajedno s nekretninama u odnosu na koje je tužitelj utvrđen vlasnikom na temelju dostavljene presude, čine cjelinu.

12.2. Nitko ne spori tuženiku ad.1. da je uistinu upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik, upravo iz tog razloga je i tužen, ali činjenica da je upisan ne znači nužno da je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, već je "inercijom" provođenja rješenja o nasljeđivanju upisan, ali prema svim izvedenim dokazima u ovom postupku, kao i u postupku koji se ranije vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-3830/2019, ovaj sud je stava da je tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, da je iste stekao na temelju dosjelosti. Naime, upravo zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja se i vode ovakvi postupci kako bi se ispravili pogrešni upisi, a što je nažalost vrlo čest slučaj u Dalmaciji, pa tako i u Vinjanima.

13. Na raspravi održanoj 3. prosinca 2025. tuženik ad. 2. je izjavio da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

14. U obrazloženju presude ovog suda pod posl. br. P-3830/2019, u kojem postupku je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina, od kojih su nakon pravomoćnosti te presude formirane i predmetne nekretnine, navedeno je da su te nekretnine kroz višestoljetno razdoblje posjedovali prednici tužitelja po krvi i da su njegovi roditelji bili izvanknjižni vlasnici istih. Zaključno, tužitelj je stekao predmetne nekretnine darovanjem od svoje majke MM, dakle od „dosjedateljice“, odnosno osobe koja već dugogodišnjim posjedom, i to osobno i preko pravnih prednika, vrši faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini.

14.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

14.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

14.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

14.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika, u konkretnom slučaju svojih roditelja i bake Š. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

14.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

15. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost predmetnih nekretnina upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenih tuženika, držeći da su isti greškom upisani kao vlasnici, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

16. Odredbom čl. 331. b ZPP-a, propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdali razlozi da podnese odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, donesena je presuda zbog ogluhe u odnosu na tuženike ad.3.-ad.6.

17. Budući da je tuženik ad.2. priznao tužbu i tužbeni zahtjev na raspravi održanoj 3. prosinca 2025, u odnosu na njega donesena je presuda na temelju priznanja pozivom na odredbu članka 331. st. 1. u svezi čl. 279. ZPP-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Obistinjeni trošak tuženiku u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife se odnosi se na trošak sastavljanje tužbe i pristupa na ročišta održana 28. travnja 2025., 2. listopada 2025., 3. prosinca 2025., 11. veljače 2026. i 18. ožujka 2026., sve u iznosu od po 200,00 eura, sve uvećano za PDV, što daje ukupni iznos od 1.500,00 eura. Također, tužitelju je obistinjen i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 53,09 eura kao i trošak očevida u iznosu od 200,00 eura.

Imotski, 24. ožujka 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Ivan Delipetar, Imotski

2. odvj. Mirko Perkušić, Imotski

3. tuženicima