REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1955/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, ulica Kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice JP, i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Bojana Jovanovića, dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime izgubljene zarade isplati iznos od 844,25 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 83,52 eura od 15. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 169,70 eura od 15. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 187,36 eura od 15. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 211,65 eura od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 172,69 eura od 15. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 19,33 eura od 15. studenog 2022. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade neimovinske štete od 1.971,89 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 25. studenog 2022. do isplate, te iznos od 511,98 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije ref inanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade imovinske štete od 443,82 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 24. ožujka 2026. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na isplaćeni nesporni iznos od 1.566,13 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. rujna 2022. do dana isplate 26. listopada 2022., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.346,18 eura zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.971,89 eura (pod toč. II. izreke) i to za razdoblje od 21. rujna 2022. do 25. studenog 2022. , u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na (preinačeni iznos) od 511,98 eura i to za razdoblje od 21. rujna 2022. do 4. prosinca 2025. te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 443,82 eura (pod toč. III. izreke) i to za razdoblje od 21. rujna 2022. do 24. ožujka 2026., kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.331,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 4. ožujka 2022. pretrpio ozljedu na radu, te da je u trenutku ozljeđivanja bio zaposlen kod poslodavca LEDO plus d.o.o., na radnom mjestu vozača teretnog vozila i kamiona. Navedenog datuma tužitelj se nalazio na radnoj lokaciji u Sesvetama te se ozlijedio tijekom radnog vremena, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Tužitelj je dostavljao rashladne uređaje (škrinje) u ugostiteljski objekt, sukladno radnom nalogu i uputi svojeg poslodavca - osiguranika tuženika. Preciznije, tužitelj je zajedno s dvojicom kolega s posla (ZP i ĆP), morao smjestiti škrinju, težine cca 300kg (škrinja duljine cca 2m i širine cca 1m), u unutrašnji prostor ugostiteljskog objekta “Vanilla“ u Sesvetama. Škrinja ima kotačiće pa su istu škrinju „gurali“ sve do ulaza u prostor ugostiteljskog objekta. Međutim, zbog povišenog praga, visine cca 3cm, škrinja nije mogla „ići po kotačićima preko praga“, već je bilo potrebno stražnju stranu škrinje podići radi prelaska preko praga visine cca 3cm. Nakon što su kotačići prešli preko praga, a uslijed zakrčenosti prolaza s koje se obavljao rad, škrinja je naglo pala te je tužitelju prignječila prste desne ruke. Navodi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu.

Obzirom da je poslodavac tužitelja u trenutku ozljeđivanja tužitelja imao s uvodno označenim tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihovog radnog mjesta, to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Zbog iznimno jakih bolova u trećem prstu desne ruke tužitelj je istog dana zaprimljen u Hitnu kiruršku ambulantu KB Dubrava gdje mu je po obavljenom pregledu ustanovljena fraktura tj. edem trećeg prsta desne šake, vidljiv hematom i ograničena fleksija te mu je postavljena aluminijska udlaga na prst. Tužitelj je dan nakon zaprimanja ponovno pregledan od strane plastičnog kirurga te mu je ordinirano nošenje Stuckove udlage 10 tjedana. Tužitelj je naposljetku nosio Stuckovu udlagu više od 4 mjeseca jer bi mu, ubrzo nakon skidanja iste, prst natekao i postao bolan. Tužitelju je također bilo ordinirano razgibavanje prsta u slanoj vodi, a isti je bio primoran obaviti i više ciklusa fizikalne terapije. Usprkos provedenim terapijama, tužitelju je kao posljedica predmetne ozljede, nastupio tzv. „mallet finger“. Ukazuje se da je tužitelj dešnjak pa je slijedom navedenog, predmetna ozljeda za tužitelja bila osobito tegobna. Slijedom svega navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 25.000,00 kn i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te duševnih boli zbog naruženja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ujedno potražuje od tuženika naknadu imovinske štete zbog pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.500,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev vezano uz predmetni štetni događaj, sve u cilju mirnog rješenja spora, međutim, do istog nije došlo. Zbog predmetne ozljede na radu tužitelj je na bolovanju od 4. ožujka 2022., pa do trenutka podnošenja predmetne tužbe. Tijekom bolovanja tužitelj je ostvario naknadu plaće odnosno plaću u umanjenom iznosu u usporedbi s prosječnim bruto mjesečnim primanjima tužitelja za iste te mjesece u godini koja je prethodila godini ozljeđivanja. Preciznije, uvidom u obračunske liste plaća poslodavca tužitelja za period 2021., razvidno je kako je tužitelj primao određene stimulacije u „ljetnom“ periodu 2021. (lipanj – rujan 2021.), a s obzirom na narav predmeta poslovanja poslodavca tužitelja - osiguranika tuženika (povećana potražnja za škrinjama tj. rashladnim uređajima te povećana proizvodnja sladoleda u ljetom periodu godine). Navedene stimulacije u obračunskim listama plaće za period lipanj - rujan 2021. iskazane su kao stavka „stimulacija u iznosu bruto kut.“ te iznose prosječno 2.785,05 kn. Spomenuti iznos od 2.785,05 kn dobiven je na način da je zbroj mjesečnog iznosa „ stimulacije na plaću“ za period lipanj - rujan 2021., (11.140,23 kn) podijeljen s brojem „ljetnih mjeseci“ (lipanj – rujan = 4 mjeseca). Budući da je tužitelj u „ljetnom“ periodu 2022. (period od lipnja pa do rujna 2022.) bio na bolovanju zbog predmetne ozljede na radu, to isti u spomenutom ljetnom periodu 2022. (lipanj - rujan 2022.) nije bio u mogućnosti ostvariti opisane stimulacije - dodatke na plaću tj. zakinut je za prosječan iznos od 2.785,05 kn za svaki od 4 „ljetna mjeseca 2022 god.“ ( period lipnja, srpanj, kolovoza i rujna 2022.). Stoga tužitelj ovom tužbom ujedno potražuje iznos od 11.140,23 kn na ime izgubljene zarade, koji predstavlja razliku između prosječnog iznosa plaće u bruto iznosu kojeg je tužitelj ostvario kod svojeg poslodavca u spomenutom ljetnom periodu 2021. te iznosa naknade plaće koje je tužitelj ostvario kod istog poslodavca u ljetnom periodu 2022., tj. periodu bolovanja zbog predmetne ozljede na radu (lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022.), zajedno sa zateznim kamatama, koje na pojedini mjesečni iznos (2.785,05 kn) teku od 15og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 4. prosinca 2025. potražuje iznos od 844,25 eura na ime izgubljene zarade, iznos od 3.830,05 eura na ime naknade neimovinske štete, iznos od 443,82 eura na ime naknade imovinske štete, kao i iznos zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.566,13 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je LEDO plus d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj iz razloga što je ista previsoka određena, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Posebno iz razloga što je tuženik po odštetnom zahtjevu u mirnom postupku, tužitelju dana 26. listopada 2022. isplatio iznos od 1.566,13 eura / 11.800,00 kn, i to na ime neimovinske štete iznos od 1.459,95 eura / 11.000,00 kn, a na ime imovinske štete za naknadu za tuđu pomoć i njegu iznos od 106,18 eura / 800,00 kn. Tuženik je time ispunio svoju obvezu prema tužitelju u cijelosti. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeđivanja tužitelja i trajanja privremene nesposobnosti za rad, te stoga predlaže da se vještak očituje na okolnost uzročne veze između privremene nesposobnosti za rad i štetnog događaja, odnosno da li je predmetni štetni događaj isključivi razlog ovako dugotrajnog bolovanja tužitelja, odnosno do kada je trajalo liječenje tužitelja, a koje je u uzročnoj vezi za štetnim događajem. Naime, za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužitelja, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja i ostale gore predložene dokaze.

Nadalje, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao te se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik osporava i potraživanje tužitelja s osnova naknade za izgubljenu zaradu. Budući da se kod tužitelja radi o ozljedi na radu to je sukladno čl. 55. st. 2. t. 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tužitelj imao pravo na isplatu 100% naknade plaće od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu. Osnovno pravo u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu je naknada plaće i to u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće.

Nadalje, čl. 52. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog ozljede na radu u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, a nakon isteka tog roka, sukladno st. 2. istog članka, osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija. Slijedom navedenog, budući se kod tužitelja radi o ozljedi na radu radi koje je bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 4. ožujka 2022. do podnošenja tužbe, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nadoknadio je primanja tužitelju u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće u gore navedenom razdoblju, a radi čega je potraživanje tužitelja s navedene osnove u cijelosti neosnovano. Takav stav potvrđuje i sudska praksa, primjerice Županijski sud u Varaždinu, Gž-133/2017 od 8. siječnja 2018. „… Tužitelj nema pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade ako je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primao naknadu plaće u punom iznosu jer se radilo o ozljedi na radu. …“. Isto tako, tuženik ističe da tužitelj nema pravo na razliku između prosječnog iznosa plaće u bruto iznosu kojeg je tužitelj ostvario kod poslodavca u ljetnom periodu 2021. te iznosa naknade plaće koje je tužitelj ostvario kod istog poslodavca u ljetnom periodu 2022. godine. Iznos koji predstavlja razliku između neto iznosa i bruto iznosa ne pripada tužitelju, već taj iznos čini porez na dohodak, doprinose u fondove mirovinskog i invalidskog osiguranja, te prireze i poreze koji predstavljaju prihod državnog proračuna i jedinica lokalne samouprave. Dakle, tužitelj bi eventualno imao pravo na naknadu razlike koja se sastoji od prosječnog iznosa neto plaće koje je ostvario šest mjeseci prije štetnog događaja i prosječne neto plaće koju bi ostvario za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Takav stav zauzima i sudska praksa, primjerice Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj Gž-110/2022-4 od 6. srpnja 2022. „… Međutim, u pravu su žalitelji da je taj žalbeni razlog ostvaren kada je prvostupanjski sud visinu nastale štete zbog izgubljene zarade utvrdio u bruto iznosu, te kada je tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade štete isplati bruto iznos od 4.474,44 kn. Naime, prije svega ovdje se ne radi o radnom sporu, to jest parnici koju radnik pokreće protiv svoga poslodavca u kojoj je radnik kada utužuje tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu dužan utužiti ih u bruto iznosu, odnosno kada se i ako ih ne utuži u bruto iznosu smatra da je utužio bruto iznos (a rg. iz čl. 433. i čl. 433.a ZPP-a), već o postupku u kojem tužitelj od tuženika kao osiguravatelja zahtijeva naknadu štete koja mu je nastala propustom tuženikova osiguranika - umješača u obavljanju odvjetničke djelatnosti, pa stoga nema nikakve pravne osnove da se tuženik obvezuje na plaćanje bruto iznosa. Osim toga, niti kod utvrđivanja visine nastale štete, to jest visine neisplaćenih dodataka na plaću za smjenski rad, nema mjesta utvrđivanju i dosuđivanju odštete u bruto iznosu tog dodatka na plaću. Naime, tužitelj ne zahtijeva naknadu štete od tuženika kao svoga poslodavca, pa stoga ta naknada u skladu s odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., dalje: ZPD) ne predstavlja primitak od nesamostalnog rada koji podliježe oporezivanju porezom na dohodak od nesamostalnog rada, već je posrijedi odšteta koja u smislu odredbe čl. 8. st. 2. toč. 5. ZPD-a nije u vezi s gospodarskom djelatnošću i nema značaj dohotka koji podliježe oporezivanju. U situaciji kada prim itak po osnovi naknade štete ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, kao što je to ovdje posrijedi, tada tužitelju ne može biti dosuđena odšteta koja obuhvaća i iznose poreza na dohodak te prireza na porez od dohotka, kao i pripadajuće doprinose za obvezna osiguranja obračunate na primitak koji podliježe oporezivanju. Prema tome, u skladu s prethodno navedenim, a imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj: Revd-2720/2020-2 od 17. studenoga 2020., ispravljenoj rješenjem tog suda broj: Revd-2720/2020-4 od 21. siječnja 2021., koje se na odgovarajući način može primijeniti i u ovom postupku, tužitelj ima pravo na naknadu štetu u visini neto iznosa plaće koju je primio i neto iznosa plaće koju bi primio da mu je pri obračunu plaće pravilno obračunat i dodatak za smjenski rad u tužbom obuhvaćenom razdoblju. …“.

Tuženik osporava i obračun tužitelja na način da potražuje razliku prosječnog iznosa plaće u bruto iznosu kojeg je tužitelj ostvario u ljetnom periodu 2021., te kojeg bi ostvario u ljetnom periodu 2022. godine. Također, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na štetu s osnova izgubljene zarade od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, a budući da tuženik nije imao saznanja o toj šteti jer ista nije bila zatražena u mirnom postupku, te se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati eventualno tek od dana presuđenja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev, medicinsku dokumentaciju, obračunske isprave, dopis tuženika od 23.09.2022. (str. 6-53, 82-88, 95-110 spisa), sudsku praksu (str. 61-75, 298-319, 341- 362, 370-388 spisa), prikaz stope inflacije od 2011. do 2024. (str. 389 spisa), cjelokupni zdravstveni karton tužitelja (str. 113-269 spisa), podatke sa HZZO-a (str. 273 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 14.01.2025. (str. 288-291 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 14.07.2025. (str. 326-330 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Božidara Šebečića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj dana 4. ožujka 2022. stradao na radnom mjestu prilikom dostave, na način da mu je rashladna škrinja prignječila treći prst desne šake. Zadobio je prijelom baze krajnjeg članka trećeg prsta, napuknuće glavice srednjeg članka i čekićasti deformitet prsta zbog otkrhnuća hvatišta ekstenzorne tetive. Prijelom prsta je liječen imobilizacijom prsta Stackovom udlagom kroz 13 tjedana, a po skidanju imobilizacije proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja je zaostao minimalni deformitet prsta tipa „čekićastog prsta“, bolovi u zglobu između srednjeg i krajnjeg članka prsta kod većeg opterećenja šake, ograničena pokretljivost u zglobu, smanjenje grube mišićne snage šake u manjem stupnju zbog čega mu je hvat desnom šakom otežan.

Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli.

Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno (dugotrajna fizikalna terapija).

Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno.

Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Fleksijski položaj distalne falange od 10 st. nije uočljiv trećim osobama u socijalnom kontaktu i ne predstavlja naruženje.

Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedna (imobilizacija trećeg prsta desne šake) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom kirurga-plastičara 25. studenog 2022. godine.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene trajne posljedice koje su uzrok smanjenja životne aktivnosti od 5% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, sud je ocijeni da tužitelju s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 950,00 eura.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 2.100,00 eura.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.000,00 eura.

15. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.050,00 eura. No, kako je tužitelju isplaćen nesporan iznos od 1.459,95 eura s tog osnova to mu pripada iznos od 2.483,87 eura dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 21. rujna 2022. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dok je liječenje završeno 25. studenog 2022., to je sud dosudio tužitelju naknadu imovinske štete od dana završetka liječenja budući je tada bilo moguće objektivno procijeniti njezin opseg, a što se odnosi na iznos od 1.971,89 eura. Dakle, tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do datuma završetka liječenja. Pri tome je važno naglasiti kako je sud sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva (za iznos od 511,98 eura) ocijenivši takvu preinaku svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Međutim, na preinačeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata tek od dana podnošenja zahtjeva tj. 04. prosinca 2025. zbog čega je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do trenutka postavljanja takvog zahtjeva odnosno preinake.

Naime, odredbom članka 943. ZOO propisano je dospijeće obveze tuženika (obavijest o osiguranom slučaju) na zatraženu štetu, no zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva su zakonske kamate koje tuženik mora platiti od trenutka kada je preinačeni dio tužbenog zahtjeva postavljen. Naime, zakonska zatezna kamata je kamata koja se dosuđuje kao naknada za kašnjenje u ispunjenju novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO). Visina kamate i način njezinog obračuna određeni su zakonom, no sama novčana obveza (novčani iznos štete) mora biti postavljen od strane tužitelja i zatražen od tuženika i tek po istom tuženik, u slučaju neispunjenja takve obveze, može biti u zakašnjenju. Dakle, tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je preinačeni dio tužbenog zahtjeva uopće postavljen i izražen u novčanom obliku, što znači da zatezne kamate ne mogu teći prije podnošenja tog zahtjeva, a koji je u konkretnom slučaju u odnosu na preinačeni iznos postavljen tek 04. prosinca 2025. i od kada tužitelju na taj iznos pripada i zakonska zatezna kamata (pa tako i VSRH u Revd-886/24-2 od 18. prosinca 2024. i Rev376/23- 2 od 9. svibnja 2023. i dr.).

16. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 112 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 112 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 560,00 eura. Međutim, kako je tužiteljici s tog osnova isplaćen iznos od 106,18 eura to joj pripada iznos od 453,82 eura. No, kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom s tog osnova zatražila isplatu iznosa od 443,82 eura to joj je navedeni iznos i dosuđen. Pri tome je važno istaknuti kako tužitelju kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) pripada od dana presuđenja jer je tek tada utvrđen opseg odnosno visina štete zbog čega je odbijen u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete (tuđe pomoći i njege) za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva (21.09.2022.) do dana presuđenja (24.03.2026.).

17. Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 1.566,13 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. rujna 2022. do dana isplate 26. listopada 2022. (čl. 1103. ZOO-a).

18. Tužitelj je kao zbog štetnog događaja odnosno pretrpljene ozljede bio na bolovanju, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića. Budući tužitelj potražuje i izgubljenu zaradu za razdoblje od travnja 2022. do listopada 2022. odnosno za period bolovanja, a koja izgubljena zarada mu pripada temeljem odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a, to je sud upravo na tu okolnost proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

Prema nalazu i mišljenju vještaka, a koje je sud prihvatio kao stručno i objektivno, a temeljem prosjeka neto plaća komparativnih radnika, izgubljena zarada tužitelja za utuženo razdoblje po osnovi razlike očekivane plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca u odnosu na naknade za bolovanje koje je ostvario iznosi neto 844,25 eura (Tabela 1. stupac ‘8’ nalaza). Pri tome treba naglasiti kako je točno da je tužitelj za vrijeme bolovanja primao naknadu za bolovanje. Međutim, upravo je vještak i uzeo u obzir iznose primljene naknade, a tužitelju nadalje pripada i pravo na naknadu cjelokupne izgubljene zarade odnosno izmakle dobiti tj. razlika između naknade za bolovanje i očekivanih neto plaća. Navedenu razliku je vještak utvrdio temeljem prosjeka plaća komparativnih radnika uzimajući u obzir stimulacije obračunate u ljetnom periodu koje bi po redovitom tijeku stvari, a da nije bilo bolovanja uzrokovanog predmetnom ozljedom, ostvario i tužitelj. Imajući u vidu navedeno, ocjena ovog suda jest da tužitelju pripada pravo na ovako utvrđenu izgubljenu zaradu i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22).

19. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 72,70%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 27,30%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 72,70% = 172,70% / 2 = 86,35%, a za tuženika: 0% + 27,30% = 27,30% / 2 = 13,65%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 72,70% uspjeha na strani tužitelja.

22. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 21.09.2022. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 06.10.2022. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 06.02.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 07.03.2024. (25 bodova po tbr. 8/4 OTH), za pristup na ročište održano 04.11.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 11.02.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.04.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 23.07.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.12.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), te za pristup na ročište održano 10.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), dakle ukupno 925 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.850,00 eura, odnosno iznos od 1.344,95 eura za omjer uspjeha od 72,70%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura i 350,00 eura, što ukupno iznosi 2.331,18 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju je trošak sastava podneska od 07.03.2024. priznat sukladno Tbr. 8/4 OTH dok mu trošak podneska od 03.05.2024. nije priznat budući isti nije bio neophodan za vođenje postupka. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 18.12.2024. budući isti također nije bio neophodan za vođenje ovog postupka, a isto se odnosi i na podnesak od 15.04.2025. Trošak sastava podneska od 04.12.2025. tužitelju nije priznat iz razlog što istim uređuje tužbeni zahtjev na način kako je to mogao učiniti već u podnesku od 23.07.2025. za koji mu je priznat trošak.

24. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP - a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika