REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-345/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, P -DO- 29/2025, protiv tuženika ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, A. K. Miošića 22, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 19. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika ODO Bjelovar, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Tuženik ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti namirenje novčane tražbine tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, u iznosu od 54.774,37 eura sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa], sa ukupno 621 m2.

2. Nalaže se tuženiku ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, namiri troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tuženiku ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska dana 17. travnja 2025. podnijela je tužbu protiv tuženika ZK, radi utvrđenja i namirenja potraživanja iz založne stvari. U tužbi navodi da je tuženik prema rješenju o nasljeđivanju proglašena nasljednikom iza pok. NK, a temeljem kojeg je naslijedio ½ dijela nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada, (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa] ukupne površine 621 m2 te je upisan kao suvlasnik navedene nekretnine na 3. suvlasničkom dijelu ½, dok je na 2. suvlasničkom dijelu ½ i dalje upisan pokojni EK.

2. Ističe da je temeljem presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj: P-578/2018-4 od 14. rujna 2018. utvrđeno je da u ostavinsku imovinu iza pok. NK ne ulazi ½ predmetne nekretnine tada upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom, garaža i dvorište u [adresa] sa 619 m2. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da polovina predmetne nekretnine nije ušla u ostavinsku imovinu budući ista predstavlja bračnu stečevinu. Međutim, navedena presuda nije provedena u zemljišnim knjigama.

3. Na predmetnim nekretninama je temelju rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj: Ovr-1137/2014-2 od 27. svibnja 2014. tužitelj stekao založno pravo upisano 28. svibnja 2014. pod brojem Z-3069/2014 radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 918.560,67 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu u iznosu od 549.031,61 kn.

Na dan 08. kolovoza 2024. tražbina tužitelja za koji je zasnovano navedeno založno pravo iznosi 54.774,37 eura, a dospjela novčana tražbina tužitelja koja je osigurana založnim pravom do danas nije namirena.

4. Kako je presudom na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj: P-578/2018-4 od 14. rujna 2018. utvrđeno da u ostavinsku imovinu iza pok. NK ne ulazi ½ nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa], sa ukupno 621 m[2] budući se radi o bračnoj stečevini.

Tužitelj ističe da je tuženik stvarni vlasnik i 2. suvlasničkog dijela ½ predmetne nekretnine, a koji se još uvijek u zemljišnim knjigama vodi upisan na pok. NK.

Tužitelj kao založni vjerovnik na cijeloj nekretnini ima pravni interes da se tužena upiše kao vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.

5. Tužitelj navodi da je odredbom čl. 336. st. 1. -3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Stavkom 2. čl. 336. ZVDSP propisano je da pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom.

Tužitelj se obratio tuženiku Zahtjevom za mirno rješenje spora broj: N-DO-75/2024-5 od 25. listopada 2024. Međutim, do mirnog rješenja spora nije došlo. Stoga predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, sa zateznom kamatom.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je po punomoćniku naveo da priznaje tužbeni zahtjev pod točkom I. radi utvrđenja suvlasništva i predlaže da se u odnosu na taj dio donese presuda na temelju priznanja i da za taj dio potražuje troškove postupka jer nije dao povod tužbi.

7. Ističe da se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem te je tuženik prihvatio mirno rješenje spora ( dopisi u prilogu) gdje je naveo da je suglasan da se isti utvrdi kao suvlasnik nekretnine kako je tužitelj traž io, dok u odnosu na tužbeni zahtjev radi namirenja potraživanja iz založene stvari, isti osporava, ističe da tužitelj nema pravni interes jer je tužiteljevo potraživanje, kako i sam navodi, u iznosu od 54.774,37 eura osigurano je založnim pravom upisanom temeljem rješenja Naslovnog suda broj: OVR-1137/2014 te je i zabilježena ovršivost tražbine. Dakle, tužitelj već ima ovršnu ispravu temeljem koje može pokrenuti prodaju nekretnine i stoga nema pravni interes tužbom tražiti da je tuženik dužan trpjeti prodaju nekretnine, kada je svaki vlasnik te nekretnine dužan već upisom tog založnog prava trpjeti ovrhu. Stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka.

8. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora sa prilozima (list 5–9), u rješenje o nasljeđivanju Marije Kustić iz [adresa] broj O-826/2019 UPP OS Bjelovar 111/2017-11 od 06. svibnja 2021. (list 10-11), ovosudnu presudu na temelju priznanja broj P-578/2018-4 od 14. rujna 2018. (list 12-14) zk. izvadak (list 15-19), rješenje o ovrsi ovoga suda Ovr- 1137/2014-2 od 27. svibnja 2014. (list 20-21), stanje poreznog obveznika (list 22-23), u ovosudnu presudu na temelju priznanja broj P-345/2025-7 od 9. rujna 2025. (list 35- 38), te Službenu bilješku (list 41).

9. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva u ½ dijela na 2. suvlasničkom dijelu nekretnina upisanih zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa], sa ukupno 621 m[2] te da je tuženik dužan trpjeti namirenje novčane tražbine tužitelja u iznosu od 54.774,37 eura sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa], sa ukupno 621 m[2] .

12. Nesporna je činjenica između stranaka, da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe u smislu odredbe čl. 186a st. 8 ZPP-a u svezi st. 1. i st. 2. ZPP-a, podnio Zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku dana 25. listopada 2024. (list 5-9), a koji je Zahtjev tuženik primio dana 29. listopada 2024., a koji Zahtjev je tuženik prihvatio navodeći da je suglasan da se utvrdi kao suvlasnica nekretnine koju tužitelj zahtijeva i da se upiše kao založni dužnik na nekretnini, no kako je upisano založno pravo temeljem rješenja broj Ovrv-1137/14 od 27. svibnja 2014. u teretovnici pod brojem 5.1 za iznos od 918.560,67 kn, a iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da dug iznosi 54.774,37 eura, predlaže da se navedeni dug upiše na to redno mjesto umjesto dosadašnjeg upisa založnog prava u valuti euro ili da se za naprijed navedeni dug upiše zalog u korist Republike Hrvatske na novo mjesto, a da se založno pravo pod redni brojem 5.1. u teretovnici obriše, jer proizlazi da se radi o istom dugu koji sada iznosi 54.774,37 eura, a ne više 918.560,67 kn.

Isto tako, priložen je i podnesak tuženika od 17. ožujka 2025. upućen ODO Bjelovar, a čiji sadržaj je interpretiran u odgovoru na tužbu, time da je u istom i navedeno da se radi o dugu (koji je dug njezinog pok. supruga NK) te da joj njezin sin pomogne oko podmirivanja tog iznosa.

13. Isto tako, nema spora između stranaka da je tuženik zakonski nasljednik iza pok. NK, a koja činjenica proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa], broj O-826/19 UPP OS Bjelovar 111/17-11 od 6. svibnja 2025. (list 10-11), a temeljem kojeg rješenja naslijedila ½ dijela nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa], sa ukupno 621 m[2] (a koja je nekretnina prema rješenju o nasljeđivanju ranije bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao čkbr. [katastarska čestica]) i to na 3. suvlasničkom dijelu u ½ djela, dok je na 2. suvlasničkom dijelu i dalje upisan pok. EK, a kako to proizlazi iz Zk. izvatka (list 15-16).

14. Također, nema spora između stranaka da je na temelju ovosudne presude na temelju priznanja i rješenja broj P-578/18-4 od 14. rujna 2018., koja je postala pravomoćna 12. studenoga 2918. (list 12-13), utvrđeno da u ostavinsku imovinu iza pok. NK ne ulazi ½ dijela predmetne nekretnine koja je tada bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar i to čkbr. [katastarska čestica] visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom, garaža i dvorište u [adresa], sa ukupno 621 m[2] a iz obrazloženja iste proizlazi da jedna polovina predmetne nekretnine nije ušla u ostavinsku imovinu jer predstavlja bračnu stečevinu, a ta presuda nikada nije provedena u zemljišnim knjigama (Zk. izvadak list 15-16, 17-19).

15. Na toj predmetnoj nekretnini i to na temelju rješenja ovoga suda broj Ovr-1137/14- 2 od 27. svibnja 2014. (list 20-21), upisano založno pravo dana 28. svibnja 2014. pod brojem Z-3069/14 radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 918.560,67 kn zajedno sa zateznom kamatom na glavnicu u iznosu od 549.031,61 kn tekućom od 2. svibnja 2014. te troškova tog ovršnog postupka u iznosu od 9.186,00 kn, a što je razvidno iz Zk. izvatka (list 17-19).

Tužitelj navodi da navedena tražbina na dan 8. kolovoza 2024. na kojoj je zasnovano založno pravo iznosi 54.774,37 eura, ,a u koju svrhu je dostavljeno stanje računa poreznog obveznika sada pok. NK (list 22-23).

16. Tužitelj navodi da tražbina tužitelja koja je osigurana založnim pravom nije podmirena.

17. Kako se radi o bračnoj stečevini u ½ dijela predmetnih nekretnina, jer u ostavinsku imovinu iza NK ne ulazi ½ dijela tih nekretnina (utvrđeno na temelju pravomoćne ovosudne presude i rješenja ovoga suda broj P-578/18-4 od 14. rujna 2018.), tužitelj ističe da je tuženik stvarni vlasnik i 2. suvlasničkog dijela u ½ predmetne nekretnine koji se u zemljišnim knjigama vodi upisan kao pok. EK, a kako to proizlazi iz priloženog Zk. izvatka po tužitelju (list 15-16), time da ističe da tužitelj kao založni vjerovnik ima upisano založno pravo na cijeloj nekretnini pa stoga smatra da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, da se utvrdi da je tuženik suvlasnik i na 2. suvlasničkom dijelu ½ predmetnih nekretnina (koje se još uvijek u zemljišnim knjigama vode upisano kao suvlasništvo po. NK, a čiji je nasljednik tuženik) te da je dužan trpjeti namirenje potraživanja tražbine tužitelja u iznosu od 54.774,37 eura sudskom prodajom te založene nekretnine.

18. Odredbom čl. 336 st. 1 do st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 u daljnjem tekstu ZOV-a), i to st. 1 propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni dužnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom. Stavkom 3 je propisano da založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založne stvari, a i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

19. Iz činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu te priloženih isprava po tužitelju, nesporno je da je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čkbr. [katastarska čestica], da tužitelj ne raspolaže ovršnom ispravom u odnosu na tuženika temeljem koje može pokrenuti prodaju nekretnina, a kako je zalog upisan na predmetnim nekretninama, isti ima pravo zahtijevati trpljenje i namirenje zalogom osigurane tražbine od svagdašnjeg vlasnika založene nekretnine (kako to proizlazi iz citirane odredbe navedene pod obrazloženjem broj 18), to po ocjeni suda predleži zaključak da, s obzirom na konkretnu situaciju, tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, čime su u tom dijelu navodi tuženika izneseni u odgovoru na tužbu ocijenjeni kao neosnovani.

20. Kako je tužitelj podnio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tuženik suvlasnik na 2. suvlasničkom dijelu ½ dijela predmetnih nekretnina, obzirom na činjenicu da je na tom dijelu upisan i nadalje pok. EK u ½, kako je to prethodno obrazloženo (je r presuda na temelju priznanja i rješenje broj P-578/18-4 od 14. rujna 2018. nije provedeno u zemljišnim knjigama) i proizlazi iz priloženog Zk. izvatka (list 15 -16), dok je tuženik upisan na 3. suvlasničkom dijelu u ½ dijela predmetnih nekretnina i to temeljem rješenja o nasljeđivanju, tuženik je u odgovoru na tužbu 15. svibnja 2025 u tom dijelu priznao tužbeni zahtjev (radi utvrđenja suvlasništva), predložio da se za taj dio tužbenog zahtjeva donese presuda na temelju priznanja, a o čemu je odlučeno ovosudnom presudom na temelju priznanja broj P-345/2025-7 od 9. rujna 2025., kojom presudom je utvrđeno da je tuženik suvlasnik u ½ dijela na 2. suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina, dok je odlučeno da će se o troškovima postupka odlučiti konačnom presudom, koja je postala pravomoćna 11. l istopada 2025. (list 35-38).

21. Sumirajući navedeno, a kako je već prethodno obrazloženo, na predmetnoj nekretnini je upisano založno pravo u korist tužitelja te isti kao vjerovnik ima pravo tražiti namirenje prodajom nekretnine, ali samo u opsegu u kojem je zalog valjano osnovan i protiv osobe koja je založni dužnik ili pravni slijednik u tom opsegu. U kontekstu spora, ističe se da je pok. EK (suprug tužene) bio upisan kao vlasnik cijele nekretnine u vrijeme kad je upisano založno pravo u korist tužitelja, a temeljem pravomoćnog ovosudno rješenja broj Ovr-1137/14-2 od 27. svibnja 2014., koje je postalo pravomoćno 13. lipnja 2014. i upisano temeljem rješenja broj Z-840/15 dana 3. ožujka 2015., a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz priloženog Zk. izvatka (list 17-19) te uvida u priloženi ovosudni spis broj Ovr-1137/14, pa je EK, iako je bio u bračnoj zajednici sa tuženikom od 1975. (kako to proizlazi iz obrazloženja presude i rješenja broj P-578/18-4 od 14. rujna 2018.), odnosno formalno je raspolagao sa tom nekretninom.

21.1. Nakon njegove smrti, kao opseg ostavinske imovine utvrđena je predmetna nekretnina ovog postupka koju je tuženik naslijedio u ½ dijela i to na 3. suvlasničkom dijelu, a kako to proizlazi iz priloženog Zk. izvatka i rješenja o nasljeđivanju (koja je nekretnina ranije bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao čkbr. [katastarska čestica], a sada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], dok je nakon njegove smrti utvrđeno da predmetna nekretnina i to na 2. suvlasničkom dijelu čini u ½ dijela čini bračnu stečevinu njegove supruge (presude i rješenja broj P-578/18-4 od 14. rujna 2018.) i ta polovica nije ušla u ostavinu.

22. Tijekom ovog postupka, temeljem iznesenih činjenica i ocjenom provedenih dokaza, tužitelj nije predlagao niti dokazao suglasnost tuženika kao supruge ranijeg založnog dužnika (sada pok. NK) za opterećenje cijele nekretnine, tj. da se ista u cijelosti osigura zalogom u korist tužitelja, kako je to navedeno pod obrazloženjem broj 21.

23. Naime, odredbom čl. 41 st. 1 ZV-a propisano je da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika, st. 2 propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

24. S obzirom na prethodno izneseno, a sukladno odredbama Obiteljskog zakona, imovina stečena za vrijeme trajanja braka predstavlja bračnu stečevinu kojom bračni drugovi raspolažu zajednički i sporazumno pa jedan bračni drug ne može samostalno i valjano opteretiti cijelu nekretninu koja je bračna stečevina bez suglasnosti drugog bračnog druga, što znači da je zalog valjan samo na dijelu koji pripada založnom dužniku, a ne i na dijelu drugog bračnog druga ako nije dao suglasnost.

25. U ovoj pravnoj situaciji, za zaključiti je da tužitelj kao vjerovnik, kako je prethodno navedeno, nema ovršnu ispravu protiv sadašnjeg suvlasnika tj. tužen ika (supruge pok. NK). Stoga je utvrđeno, da u konkretnoj pravnoj situaciji, a kako je i obrazloženo pod obrazloženjem broj 19., ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, no međutim tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao, niti predlagao u sm islu odredbe čl. 219 i čl. 299 ZPP-a (obzirom da je teret dokaza bio na tužitelju), da je tuženik kao supruga sada pok. NK dala suglasnost za zalog ili da zalogom bude obuhvaćen i njezin dio.

Iz tih razloga, tužitelj kao založni vjerovnik ima ovlaštenje tražiti prodaju samo ½ dijela nekretnine koja je pripala dužniku, tj. onog dijela na kojem je tuženik upisan kao suvlasnik u ½ dijela koji je stekao kao zakonski nasljednik temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. NK (na 3. suvlasničkom dijelu ½ dijela predmetnih nekretnina), ali ne i na 2. suvlasničkom dijelu ½ dijela predmetnih nekretnina.

26. To iz razloga, što tuženik kao suvlasnik i supruga pok. NK nije osobni dužnik, ne postoji ovršna isprava protiv nje za dug pok. NK (ili barem dio duga), a tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da je ona založni dužnik na 2. suvlasničkom dijelu ½ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] CK, dvorište, garaža, stambena zgrada (visokoprizemna stambena zgrada s potkrovnim stanom) [adresa], sa ukupno 621 m2.

27. Stoga je ocijenjeno, da zahtjev tužitelja za trpljenje namirenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 54.774,37 eura sudskom prodajom založene nekretnine na 2. suvlasničkom dijelu ½ dijela predmetnih nekretnina nije osnovan (može se tražiti prodaja samo na 3. suvlasničkom dijelu ½ dijela nekretnina koji je dio tuženik naslijedio temeljem rješenja o nasljeđivanju), jer zalog nije valjano osnovan na cijeloj nekretnini, u ovoj parnici, iako je teret dokaza bio na tužitelju, kako je prethodno obrazloženo, nije dokazao da je tuženik dao suglasnost za zasnivanje založnog prava na cijeloj nekretnini, a u odnosu na tuženika kao bračnog druga, ne postoji ovršna isprava za namirenje navedenog duga pa su navodi tužitelja ocijenjeni za predmetni tužbeni zahtjev sukladno čl. 221a ZPP-a.

U konkretnom slučaju, založno pravo je eventualno moglo nastati samo na idealnom dijelu pok. NK kao dužnika (založnog dužnika), ali ne i na dijelu tuženika.

28. Kako tuženik, dakle, nije osobni dužnik prema tužitelju kao vjerovniku, nije dao suglasnost za zalog (na svom suvlasničkom dijelu koji joj je pripao temeljem bračne stečevine i to u sudskom postupku temeljem presude i rješenja broj P-578/18-4 od 14. rujna 2018.), stoga nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, zbog čega je isti valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I. izreke presude (tako u odluci VSRH broj Rev-322/09).

29. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbi čl. 156 u svezi čl. 154 st. 2 ZPP-a i čl. 155 ZPP-a.

Obzirom da je procesna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186a st. 8 u svezi st. 1 i st. 2 ZPP -a, s kojim se je zahtjevom tužitelj nedvojbeno obratio tuženiku i koji je tuženik primio 29. listopada 2024. te kako je tuženik po punomoćniku 21. siječnja 2025. naveo da prihvaća zahtjev za mirno rješenje spora u odnosu na priznanje suvlasništva, to je sukladno odredbi čl. 186a st. 4 ZPP-a sa tuženikom mogao zaključiti nagodbu u tom dijelu.

No, kako to tužitelj nije učinio, već je podnio tužbu, to je utvrđeno da tuženik za taj dio tužbenog zahtjeva (priznanje prava suvlasništva, a o kojem je odlučeno temeljem presude na temelju priznanja broj P-345/2025-7 od 9. rujna 2025., koja je postala pravomoćna 11. listopada 2025.), nije dao povoda za tužbu pa je o troškovima za taj dio tužbenog zahtjeva odlučeno primjenom odredbe čl. 156 ZPP-a, čime je osnovan zahtjev tuženika za taj dio tužbenog zahtjeva za naknadu troškova postupka.

29.1. Isto tako, kako je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a o kojem je odlučeno konačnom odlukom i to radi trpljenja i namirenja pa je isti također u obvezi tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka.

Stoga je, s obzirom na izneseno, valjalo tuženiku u cijelosti priznati troškove postupka kao opravdane i nužne koji se sastoje od sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 eura, sastava odgovora na tužbu od 15. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, sastava podneska od 25. lipnja 2025. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8 toč. 4), zastupanje na pripremnom ročištu 24. studenoga 2025. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu u iznosu od 1.000,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 812,50 eura, u ukupnom iznosu od 4.062,50 eura, kako je presuđeno u toč. II. izreke presude.

30. Parnični troškovi odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

31. Tužitelju nisu priznati troškovi za sudsku pristojbu po odluci suda, obzirom da za njega pristojbena obveza nastaje nakon pravomoćnosti presude, a koja se odnosi na pristojbu odgovora na tužbu sukladno čl. 4 st. 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/18, 51/23).

32. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- za tužitelja ODO Bjelovar, web-servisom

- punomoćniku tuženika Daliboru Diviću, e-komunikacijom