REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-377/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 10. veljače 2026.god., u nazočnosti tužitelja JL osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. ožujka 2026.god.,

p r e s u d i o  j e :

U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja JL koji glasi : "1.Proglašava se da ovrha odnosno izravna naplata i to pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate kod FINE, prema zahtjevu tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 za izravnu naplatu podnesenim kod FINE dana 29.08.2025., radi naplate tražbine na temelju zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Ivana Marodi iz Čakovca, Matice hrvatske 14, broj OV-6390/2013 od 28.06.2013. u odnosu na tužitelja ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena.

2.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj trošak od dana presuđenja do isplate, po stopi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku 15 dana."

Obrazloženje :

1. Tužitelj je dana 23. listopada 2025.god. podnio tužbu protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojoj navodi da je Zaključkom od 03.10.2025. (koji je zaprimio 08.10.2025.) Općinski sud u Čakovcu je u predmetu broj Ovr-707/2025-4 uputio ovršenika – ovdje tužitelja da u roku od 15 dana pokrene protiv ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, ovdje tuženika, parnicu kojom će tužitelj ĐL (iz razloga koje je naveo u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenom/zaprimljen kod ovog suda 24.09.2025. protiv Zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog kod Financijske agencije /FINE/ 29.08.2025.), zatražiti da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava u tom ovršnom postupku, u pogledu ovršenika/ovdje tužitelja ĐL proglase nedopuštenim. U vezi navedenog Zaključka ovog suda od 03.10.2025., ovršenik, ovdje kao tužitelj pokreće predmetnu parnicu na koju je upućen ovim zaključkom suda, i to iz razloga koje je tužitelj naveo u svojem predmetnom prijedlogu sudu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenom/ spomenuti prijedlog ovdje tužitelja zaprimljen kod ovog suda 24.09.2025. protiv Zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog kod Financijske agencije 29.08.2025., vezano na predmetnu zadužnicu OV-6390/13 od 28.06.2013. Tužitelj ĐL navodi da je istaknuo u predmetu Ovr-707/2025, a ističe i u ovom postupku, da je ovrhovoditelju – ovdje tuženiku protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, odnosno nastupila je zastara tražbine tuženika iz predmetne zadužnice OV-6390/13 od 28.06.2013. U ovom konkretnom slučaju ovrhovoditelj – ovdje tuženik je mogao maksimalno do 28.06.2023., tj. u roku 10 godina pokrenuti postupak za naplatu svojih potraživanja po predmetnom ugovoru o kreditu, a što ovrhovoditelj ovdje tuženik nije učinio. Neosnovani su na zakonu – nacionalnom pravu navodi tuženik B2 KAPITAL d.o.o. da bi tuženik mogao zakonito pokrenuti predmetni postupak izravne naplate protiv tužitelja temeljem ovdje predmetne zadužnice, u vrijeme kada je istu pokrenuo kod FINE. S time u vezi neosnovano je na konkretnim činjenicama i okolnostima ovoga predmeta pozivanje tuženika B2 KAPITAL d.o.o. na bilo koju sudsku praksu sudova iz nekih drugih predmeta koji predmeti nisu ni u kakvoj vezi s ovim predmetom i u kojima konkretnom stanje spisa, činjenice i okolnosti nisu identične, a što je ovdje slučaj. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. navodi u svojem očitovanju da je 2015. godine otkazao tuženik predmetni ugovor o kreditu, pa je nedvojbeno da je ovrhovoditelj – ovdje tuženik od 2015. (od otkaza ugovora o kreditu) do 28.06.2023. imao na raspolaganju čak još 8 godina u kojima je svakako mogao pokrenuti postupak naplate po predmetnoj zadužnici OV-6390/13 od 28.06.2013., a što ovrhovoditelj – ovdje tuženik nije učinio. Stoga je dakle u ovom predmetu, imajući u vidu konkretne činjenice i okolnosti ovoga predmeta, neosnovano pozivanje tuženika na pravna shvaćanja iz nekog drugog sudskog predmeta (tuženik se poziva na predmet Gž- 785/2021-2 od 13.10.2021.) u kojem ovdje tužitelj nije sudjelovao i na koji samim time nije mogao ovdje tužitelj utjecati. U ovom predmetu nedvojbeno se uopće ne radi o tome da tuženik nije mogao naplatu svojih potraživanja tražiti u roku 10 godina o dana izdavanja ovdje predmetne zadužnice. Osim toga, čak i da to nije mogao (a nedvojbeno je tuženik to mogao) tuženik je u predmetnom ugovoru o kreditu (kojega je unaprijed sam pripremio upravo tuženik) naveo da je zatražio i da može zatražiti i druga sredstva osiguranja naplate svojih potraživanja po predmetnom ugovoru o kreditu. Time što ovrhovoditelj – ovdje tuženik nije pokrenuo postupak naplate svojih potraživanja unutar zastarnog roka 10 godina od dana izdavanja predmetne zadužnice, tuženik je ujedno povrijedio osnovna načela obveznog prava: povrijedio je tuženik načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava, načelo zabrane prouzročenja štete i sl. Naime, kao što je vidljivo iz zahtjeva tuženika (ovrhovoditelja) za izravnu naplatu kojega je uputio FINI, vidljivo je da tuženik osim eventualnog glavnog potraživanja potražuje i zatezne kamate koje su zbog postupanja tuženika protivno naprijed navedenim temeljnim načelima obveznog prava, narasle čak na iznos 11.511,69 EUR a uz to tuženik potražuje izravnom naplatom i daljnje kamate, čime je zbog svojeg postupanja i odugovlačenja s započinjanjem postupka naplate unutar zastarnog roka 10 godina od dana izdavanja zadužnice pričinio tužitelju znatnu štetu, a ta šteta se još i povećava s obzirom da tuženik potražuje još i daljnje zatezne kamate. Na zakonu, na nacionalnom pravu i na pravu EU neosnovan je i proizvoljan zaključak suda u predmetu Gž-785/2021-2 na koji se predmet poziva tuženik u ovom predmetu, da tuženik ne bi bio dužan pokrenuti postupak naplate svojih potraživanja unutar zastarnog roka, koji se rok prema važećim propisima treba računati od dana izdavanja zadužnice, a to između ostaloga i iz razloga sprečavanja pravne nesigurnosti i sprečavanja da tuženik zlouporabom svojih prava (što je ovdje slučaj) čini ovršeniku – ovdje tužitelju štetu u smislu kako je obrazložio tužitelj a po potrebi će tužitelj i dodatno obrazložiti svoje navode. Osim toga, predmetni ugovor o kreditu je unaprijed pripremio upravo tuženik, pa se niti iz tog razloga ne može smatrati da bi ovdje predmetni postupak izravne naplate kojega je pokrenuo ovrhovoditelj – ovdje tuženik bio dopušten. Protivno je zakonima RH i Ustavu RH donositi pristrane i nezakonite odluke sudova te je protivno zakonu i Ustavu RH donositi odluke kojima se sagledava samo i jedino interes ovrhovoditelja – ovdje tuženika (i to protivno važećim propisima), a ne sagledava se i/ili zanemaruje pozicija ovršenika – ovdje tužitelja. Osim toga, čak i kada ovo potraživanje ovrhovoditelja – tuženika ne bi bilo u zastari (a svakako jeste u zastari), sud odnosno FINA bi trebali u tom slučaju primijeniti odredbe o izuzeću ovrhe, s obzirom da ovršenik prima mirovinu. Ovrhovoditelj – ovdje tuženik postupio je u vezi predmetnog postupka izravne naplate protivno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, pravo stranke – ovdje tuženika da nakon raskida ugovora zahtijeva vraćanje onog što je dao, zastarijeva u općem zastarnom roku (Vrhovni sud RH, Revt-38/10 od 21.01.20214.; Rev-x-838/12 od 30.04.2013.). Tražbina iz ugovora o kreditu zastarijeva u općem zastarnom roku (Vrhovni sud RH Rev-1562/09 od 28.09.2011. i Revt-18/04 od 27.10.2004. Riječ je o obvezno pravnom zahtjevu na koji se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina (Vrhovni sud RH Rev-x-59/08 od 07.10.2008.). Pravo stranke da nakon raskida ugovora zahtijeva vraćanje onoga što je dala zastarijeva u općem zastarnom roku 5 godina, a zastara počinje teći od prvoga dana poslije dana kad je ugovor raskinut – Vrhovni sud RH Rev-887/06 od 19.02.2008. i Rev-1703/91 od 14.11.1991. Ako je tj. iako je prvotno bila ugovorena anuitetna otplata duga, isti dug je neplaćanjem dvaju uzastopnih anuiteta i sličnih razloga dospio na naplatu u cijelosti. Zato više nije riječ o anuitetnoj, povremenoj tražbini već o tražbini u cjelokupnom iznosu. U tom slučaju tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (Vrhovni sud RH Revt-193/09 od 18.09.2013.). Tužitelj osporava tuženiku osnov i visinu potraživanja, a posebno ističe tužitelj da je potraživanje tuženika u zastari. Budući da je od dospjelosti najstarijeg neisplaćenog anuiteta prošlo više od 5 godina do podnošenja, pokretanja ovdje predmetne izravne naplate, nastupila je zastara prava na otplatu kredita, a s tim u vezi i zastara plaćanja svih neplaćenih anuiteta proisteklih iz odobrenog kredita (Vrhovni sud RH Rev-853/06 od 23.08.2007.). Pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine (čl. 227.st.1. ZOO). Tuženik je nakon otkaza ugovora o kreditu 2015. godine potraživao cjelokupni iznos, tj. više niti nije riječ o anuitetnoj otplati i nisu ni u kojem slučaju ispunjene zakonske pretpostavke da bi ovrhovoditelju – tuženiku bilo dopušteno provoditi ovdje predmetnu izravnu naplatu. Radi svega navedenog, tužitelj predlaže sudu, nakon provedenog postupka donijeti odluku da je nedopuštena ovrha Pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja, temeljem Zahtjeva za naplatu tuženika, na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-56/2010, pravomoćno i ovršno dana 21.04.2010. godine, ovjereno od strane javne bilježnice Hoblaj Ruže iz Murskog Središća.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da iz tužbe proizlazi da nisu sporne sljedeće činjenice: da je tuženik dana 29.08.2025. godine protiv tužitelja putem FINA-e podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice posl. br. OV-6390/13 solemnizirane po javnom bilježniku Ivanu Marodiju iz [adresa] od 01.07.2013. godine; da je tužitelj radi navedenog postupanja podnio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je posljedično upućen na pokretanje ove parnice; i da se tužitelj kao i u prijedlogu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, poziva na nastup zastare Tuženikovog potraživanja. Tuženik navodi da su sporna pravna pitanja: koliko iznosi zastarni rok, te počinje li zastarni rok teći od potpisa, odnosno ovjere zadužnice ili od dana dospjelosti obveze. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH koji je na sedmoj sjednici Građanskog odjela 19.11.2018., broj: Su-IV/18 naveo da je zastarni rok naplate po Zadužnici 10 godina. Tuženik ističe da je predmetna zadužnica posl. br. OV-6390/13 od 28.06.2013. godine solemnizirana, dakle zastarni rok u ovom slučaju iznosi deset godina. Tuženik je mišljenja da zastarni rok počinje teći od dospijeća potraživanja, odnosno – u ovom slučaju – od otkaza ugovora o kreditu. U vezi navedenog pitanja postoji ustaljena sudska praksa. Poziva se da je Ugovorom o kreditu br. 9017601395, ovjerenim pod posl. br. OV-6388/13 po javnom bilježniku Ivanu Marodiju dana 01.07.2013., a koji predstavlja pravnu osnovu predmetnog potraživanja, odredbe o otkazu u čl. 9. Ugovora navedeno :„Sukladno predmetnom Ugovoru o kreditu, Ugovor o kreditu Banka otkazuje pisanim putem uz otkazni rok od 15 dana računajući od dana uručenja obavijesti o otkazu Korisniku kredita. Korisnik kredita pristaje da se danom kada mu je dostavljena obavijest o otkazu smatra i dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o otkazu na adresu iz ovog Ugovora ili adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci (...)“. Tuženik ističe da je raniji vjerovnik dana 20.08.2015. godine tužitelju uputio Obavijest o otkazu Ugovora o kreditu. U cit. Obavijesti jasno je navedeno da je otkazni rok 15 dana i počinje teći od datuma slanja Obavijesti o otkazu, a što je u skladu s ranije citiranim čl. 9. Ugovora. Iz navedenog proizlazi da je Ugovor otkazan dana 04.09.2015. godine, te navedeni datum predstavlja dan dospijeća od kojeg počinje teći zastarni rok. S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o zadužnici koja je solemnizirana, razvidno je da zastarni rok iznosi deset godina. Ovrhovoditelj je predmetnu zadužnicu FINA-i dostavio 29.08.2025. godine. Slijedom navedenog, Tuženik je zadužnicu FINA-i dostavio unutar zastarnog roka od deset godina. Slijedom navedenog, nesporno je da zastara za tražbinu koja je predmet ovog postupka nije nastupila. Stoga tuženik predlaže Naslovnom sudu odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su se dodatno očitovale.

4. S obzirom na navode stranaka radi se o pravnom pitanju, a stranke nisu predlagale provođenje daljnjih dokaza.

5. Na ročištu održanom dana 10. veljače 2026.god. tužitelj je izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva, svih navoda iznesenih u tužbi i u podnesku od 25. studenog 2025. Od dokaznih prijedloga ima samo uvid u dokumentaciju. Tužitelj je na upit suda izjavio da se na tom ročištu može izvršiti uvid u dokumentaciju te zaključiti glavnu raspravu.

6. Tuženik je u podnesku od 09. siječnja 2026.god. opravdao svoj nedolazak na ročište, te je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, da nema daljnjih dokaznih prijedloga i kako se radi o pravnom pitanju predlaže da se na istom ročištu zaključi glavna rasprava.

7. Sud je stoga na tom pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak, te je utvrdio plan upravljanja postupkom.

8. Također je s obzirom da treba provesti dokaze samo uvidom u dokumentaciju, donio

Rješenje temeljem čl. 292.a. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08 , 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) da će se odmah na tom ročištu provesti i glavna rasprava i to uvidom u cjelokupnu dokumentaciju.

9. Nakon toga je sud proveo postupak dokazivanja, te je na ročištu održanom dana 10. veljače 2026.god. i to uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je nakon toga glavna rasprava zaključena.

10. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u sudsku praksu (list 12 spisa), u zahtjev za provedbu ovrhe (list 13 i 14 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 15 i 16 spisa), zadužnicu (list 17 i 18 spisa), te ovjeru na listu 19 i 20 spisa, sudsku praksu (list 21-34 spisa), ugovor o kreditu (list 35-38 spisa), otkaz ugovora o kreditu i povratnicu (list 39 i 40 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanja (list 41 spisa), te je izvršen uvid u cjelokupni ovosudni spis broj Ovr-707/2025 i svu dokumentaciju u tom spisu.

11. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

12. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju i u ovršni spis Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-707/2025.

15. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja JL je utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe i to pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja, temeljem Zahtjeva za naplatu tuženika B2 KAPITAL d.o.o., a na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik predao Financijskoj agenciji ( FINI ) dana 29. kolovoza 2025.god. temeljem ovršne isprave - Zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Marodi Ivanu iz Čakovca pod brojem OV-6390/2013 od dana 28. lipnja 2013.god.

16. Nije sporno da je pred Općinskim sudom u Čakovcu pod brojem Ovr-707/2025, vođen ovršni postupak po prijedlogu ovršenika, ovdje tužitelja radi proglašenja ovrhe (pljenidbe i prijenosa ) nedopuštenom, a temeljem čl. 210. Ovršnog zakona ( Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) - pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate.

17. Na ovaj spis je priključen na uvid cjelokupni taj spis Općinskog suda u Čakovcu broj 707/2025, te je sud utvrdio da je ovršenik, ovdje tužitelj ĐL Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, broj Ovr-707/2023-4 od dana 03. listopada 2025.god., upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika B2 KAPITAL d.o.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga koje je naveo u svojem prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim, a koji prijedlog je zaprimljen na sudu dana 24. rujna 2025.god.

18. Taj Zaključak Općinskog suda u Čakovcu je ovršenik ĐL (ovdje tužitelj) osobno uredno zaprimio i to dana 08. listopada 2025.god., što je vidljivo iz potpisane dostavnice u spisu i iz e-spisa, te je na temelju tog Zaključka ovome sudu kao nadležnom ovršenik, ovdje tužitelj pravodobno dana 23. listopada 2025.god. putem pošte preporučeno, što je vidljivo iz štambilja Hrvatske pošte na omotnici, u roku od 15 (petnaest ) dana, podnio ovu tužbu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika.

19. U tom Zaključku su navedeni kao razlozi za upućivanje na parnicu navedeni u čl. 50. st. 1. toč. 7. (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu protiv ovršenika ) i toč. 11. Ovršnog zakona ( ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ), što je navedeno u toč. 9. obrazloženja toga Zaključka.

20. Bitno je istači da sada u ovoj podnesenoj tužbi tužitelj ističe razloge koji bi se mogli podvesti pod razloge navedene i u čl. 50. st. 1. toč. 8. i toč. 10. Ovršnog zakona, a koje nije prethodno isticao u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji je sudu podnio dana 24. rujna 2025.god. i povodom kojeg prijedloga je formiran kod ovoga suda spis broj Ovr-707/2025.

21. Ovaj sud je u postupku pod brojem Ovr-707/2025 zaključkom od dana 03. listopada 2025. god. jasno uputio ovršenika (sada tužitelja) da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja (sada tuženika) kojom će iz razloga koje je naveo u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim zatražiti da se ovrha na novčanim sredstvima, proglasi nedopuštenom.

22. U tom prijedlogu se ovršenik, sada tužitelj pozivao samo na to da je nastupila zastara ovrhovoditeljeve ( tuženikove ) tražbine na temelju Zadužnice i da se ovrha ne može provoditi na njegovoj mirovini ( izuzeće od ovrhe ) i samo te razloge iznosi u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava kod FINE nedopuštenim, pa ga je stoga sud Zaključkom od dana 03. listopada 2025.god. uputio na parnicu samo iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona i to toč. 7. i toč. 11. tj. jer je nastupila zastara potraživanja i jer se ne može provoditi ovrha na njegovoj mirovini (kao izuzeće od ovrhe ) što je jasno navedeno u tom Zaključku suda.

23. S obzirom da tužitelj sada u ovoj tužbi ističe i razloge koji nisu prethodno navedeni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, to je suprotno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona, te se navedeni razlozi ne mogu uzeti u obzir prilikom odlučivanja u ovom postupku.

24. Naime, sukladno sudskoj praksi tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik ( tužitelj ) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknula u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, dakle u konkretnom slučaju samo iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona kako je već obrazloženo.

25. Stoga sud odlučuje samo sukladno navedenom.

26. Sud tužbu nije odbacio jer nisu ispunjeni uvjeti za isto, već je proveo dokaze i sada odlučuje ovom meritornom odlukom – presudom.

27. Tužitelj je pokrenuo predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je tuženik pokrenuo postupak naplate pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice ovjerene dana 28. lipnja 2013.god., a temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINI dana 29. kolovoza 2025.god.

28. U ovom parničnom postupku koji je pokrenut temeljem Zaključka ovoga suda iz spisa Ovr-707/2025 se mogu ocjenjivati samo razlozi iz čl. 50. st. 7. i st. 11. kako je navedeno u samom tom Zaključku tj. da se ovrha ne može provoditi na mirovini i da je nastupila zastara potraživanja tuženika.

29. Postupak izravne naplate kod Financijske agencije ( FINE ) je pokrenut dana 29. kolovoza 2025.god. na temelju ovršne isprave i to Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Marodi Ivana iz Čakovca pod brojem OV-6390/2013 od dana 28. lipnja 2013.god. što je jasno navedeno u Zahtjevu za izravnu naplatu koji je tuženik (kao ovrhovoditelj ) predao FINI.

30. U čl. 23. Ovršnog zakona je određeno u toč. 7. da je ovršna isprava i druga isprave koja je Zakonom određena kao ovršna isprava.

31. Pojam i učinci zadužnice određeni su Ovršnim zakonom u člancima 214. -218. Pod zadužnicom se smatra privatna isprava potvrđena od strane javnog bilježnika, u kojoj dužnik daje svoju suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene njegovi svi ili samo određeni računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se sredstva s tih računa, u skladu s izjavom dužnika, isplate izravno vjerovniku

32. Prema čl. 214. i čl. 209. Ovršnog zakona Zadužnica je ovršna isprava i Financijska agencija ( FINA ) po istoj postupa kao po rješenju o ovrsi koji joj je dostavio sud. Decidirano je propisano da zadužnica mora biti potvrđena od strane javnog bilježnika. Isprave iz članka 214. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

33. Zahtjev za izravnu naplatu je tuženik (kao ovrhovoditelj ) Financijskoj agenciji (FINI) temeljem te Zadužnice podnio temeljem čl. 209. Ovršnog zakona.

34. Prema čl. 21. Ovršnog zakona propisano je da se na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi.

35. Na osnovu sve predane dokumentacije u ovaj spis i u spis Ovr-707/2025 sud je utvrdio da je Ugovorom o kreditu br. 9017601395, ovjerenim pod posl. br. OV-6388/13 po javnom bilježniku Ivanu Marodiju iz Čakovca dana 01. srpnja 2013.god., koji su sklopili kao kreditor Privredna banka Zagreb d.d. i kao korisnik kredita ovdje tužitelj ĐL, ta banka je ovdje tužitelju odobrila kredit u iznosu od 24.000,00 EUR (dvadesetičetiritisuće eura ) na rok otplate od 84 mjeseca ( tj. sedam godina ). Ugovor je potpisan po korisniku kredita, ovdje tužitelju ĐL i njegov potpis je ovjeren kod javnog bilježnika Marodija.

36. Iz navedenog sud utvrđuje da je Privredna banka Zagreb d.d. ovdje tužitelju JL dala kredit u tom iznosu koji je tužitelj kao korisnik kredita morao otplaćivati toj banci sukladno uvjetima navedenim u samom tom ugovoru o kreditu.

37. Uz taj Ugovor o kreditu ovdje tužitelj JL je kreditoru – banci ( PBZ d.d. ) dao i ovjerenu Zadužnicu koja je sastavljena i ovjerena po nadležnom javnom bilježniku Marodi Ivanu iz Čakovca pod brojem OV 6390/13 dana 28. lipnja 2013.god., dakle neposredno prije odobravanja kredita po toj banci.

38. U samom sklopljenom ugovoru o kreditu je jasno u čl. 8. istog navedeno da korisnik kredita (ovdje tužitelj ) banci daje kao osiguranje vraćanja kredita Zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku, sve sukladno Ovršnom zakonu, a koji ugovor je ovdje tužitelj potpisao i svoj potpis ovjerio po javnom bilježniku.

39. Kreditor po ugovoru o kreditu je bila Privredna banka Zagreb d.d. i Ugovor o kreditu i Zadužnica su izdani na tu banku, što je vidljivo iz sve predane dokumentacije u spisu.

40. Ovdje tuženiku (ovrhovoditelju ) B2 Kapital d.o.o. je temeljem Izjave o prijenosu prava iz ovršnih isprava od dana 18. studenog 2016.god. ovjerenom po javnom bilježniku Čavajda Zorki iz Zagreba pod brojem OV-17328/2016 dana 29. studenog 2016.god. Privredna banka Zagreb d.d. prenijela temeljem čl. 214. st. 4. Ovršnog zakona sva prava iz tih ovršnih isprava, a što je dostavljeno i FINI.

41. Tako je sporna tražbina po tom Ugovoru o kreditu i spornoj Zadužnici prešla s Privredne banke Zagreb d.d. na ovdje tuženika B2 Kapital d.o.o., a sve temeljem čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, te zatim i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO ), a prijenos te tražbine na ovdje tuženika je dokazan tom ispravom sukladno čl. 32. Ovršnog zakona, o čemu je tuženik (kao ovrhovoditelj ) dostavio dokaze Financijskoj agenciji prilikom podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu dana 29. kolovoza 2025.god.

42. Naime, prema čl 80. Zakona o obveznim odnosima ( ustup tražbine – cesija - koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom ) je u st. 1. određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Prema odredbi iz članka 32. Ovršnog zakona ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili na neki drugi način prešla.

43. Dugovanje s osnova tog Ugovora o kreditu je u vrijeme podnošenja spornog Zahtjeva za izravnu naplatu FINI ( 29. kolovoza 2025.god. ) iznosilo s osnova glavnice 19.500,31 EUR, s osnova dospjele zatezne kamate 11.511,96 EUR i s osnova troškova iznos od 6,64 EUR, odnosno ukupno 31.018,64 EUR, što je vidljivo iz predane specifikacije potraživanja.

44. Tako sud utvrđuje da se predmetno dugovanje odnosi na dugovanje iz Ugovora o kreditu sklopljenog dana 28. lipnja 2013.god. između Privredna banka Zagreb d.d., te tužitelja JL ĐL kao Korisnika kredita.

45. Očito je da se tužitelj ( ovršenik, dužnik ) nije pridržavao uvjeta iz tog Ugovora o kreditu, pa je prethodni vjerovnik Privredna banka Zagreb d.d. otkazao predmetni Ugovor, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu i zbog čega je i taj pokrenut postupak izravne naplate kod FINE.

46. Prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnji koju je poduzeo ili ako tužba ili zahtjev budu odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, dok je stavkom 2. propisano da se isto tako smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena.

47. Zastara se dakle prekida isključivo radnjama tuženika poduzetima pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ( kao npr. FINA ).

48. Ovdje tužitelj je Ugovor o kreditu sklopio 2013.godine, kako je već obrazloženo i očito nije podmirivao obveze iz istoga sklopljenog ugovora, te je stoga Privredna banka Zagreb d.d. ( PBZ d.d. ) taj ugovor o kreditu raskinula još 2015.godine o čemu je ovdje tužitelj obaviješten, te on očito niti u daljnjem razdoblju taj dug nije podmirio niti djelomično sve do 2025.god. kada je podnesen FINI sporni Zahtjev za izravnu naplatu.

49. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja i razloga zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu, pitanje zastare je nužno vezano za pitanje statusa predmetne isprave tj. Zadužnici od 28. lipnja 2013.god. ovjerene kod javnog bilježnika Marodi pod brojem OV-6390/13 tj. da li je ista ovršna isprava ili ne, te da li je ondje ovrhovoditelj u zastari za pokretanjem postupka po zahtjevu za izravnu naplatu kod FINE koji je pokrenut sa 29. kolovoza 2025.god.

50. Među strankama je sporno da li je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem dopuštenog pravnog osnova pokrenuo postupak izravne naplate pljenidbom i prijenosom sredstava pred FINOM, a temeljem priložene zadužnice od dana 28. lipnja 2013.god., te da li je kao ovrhovoditelj u zastari da temeljem tog pravnog osnova pokreće postupak izravne naplate a iz kojih razloga navedenih u čl. 50 st. 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona je i upućen u parnicu.

51. Navedena sporna Zadužnica od dana 28. lipnja 2013.god. je ovjerena kod javnog bilježnika, a gdje je korisnik kredita (ovdje tužitelj ) ovlastio davatelja kredita da radi namirenja svoje novčane tražbine po ugovoru o kreditu banka Privredna banka Zagreb d.d. u iznosu od 24.000,00 EUR (što je jasno navedeno u toj Zadužnici ) uvećano za ugovorene i zatezne kamate, naknade i druge troškove koji će nastati provođenjem ovrhe, zapljeni plaću, mirovinu te druga novčana primanja korisnika kredita do najvišeg iznosa dozvoljenog Ovršnim zakonom te da zaplijeni novčana sredstva na svim tekućim i žiro računima korisnika kredita.

52. Na temelju čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi se na ovrhovoditelja radi naplate.

53. Ta Zadužnica sukladno čl. 214. Ovršnog zakona ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Ovjerom svog potpisa na suglasnosti dužnik, ovdje tužitelj JL je priznao snagu ovršne isprave te svih obveza koje za njega nastaju ovjerom te zadužnice.

54. FINA će provesti postupak izravne naplate na temelju isprava koje su ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela s potvrdom ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku (ZPP), zadužnica, bjanko zadužnica i dr.

55. U pogledu ocjene nastupa zastare naplate po toj ovjerenoj Zadužnici treba reći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, u ovom slučaju Ugovora o kreditu, pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice već od dana dospijeća na naplatu dužnog iznosa, sve sukladno recentnoj sudskoj praksi, a što je nesporno razdoblje nakon potpisivanja zadužnice i točno vrijeme dospijeća se utvrđuje prema vremenu kada je tužitelj kao dužnik prestao uredno izvršavati obvezu otplate kredita banci i kada je onda ugovor o kreditu raskinut od strane davatelja kredita - banke jer se zadužnica kao sredstvo osiguranja aktualizira tek kada kredit dospije na naplatu, a tražbina iz predmetnog ugovora o kreditu dospjela je na naplatu danom raskida Ugovora o kreditu.

56. Stoga u ovom postupku treba sa sigurnošću utvrditi kada je dospjelo potraživanje tuženika, kao ovrhovoditelja, odnosno njegovog pravnog prednika Privredna banka Zagreb d.d. iz Ugovora o kreditu, a koje potraživanje je osigurano spornom zadužnicom.

57. Nadalje, sukladno odredbi članka 215. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) zastarijevanje počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa bi to u konkretnom slučaju bilo dospijećem osnovnog pravnog posla Ugovora o kreditu. Sukladno odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

58. Sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

59. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 19. studenog 2018. slijedi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "Narodne novine", broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379.

ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

60. Stoga se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojem sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

61. Ugovorom o kreditu br. 9017601395, ovjerenim pod posl. br. OV-6388/13 po javnom bilježniku Ivanu Marodiju dana 01. srpnja 2013.god., koji su sklopili kao kreditor Privredna banka Zagreb d.d. i kao korisnik kredita ovdje tužitelj ĐL, a koji predstavlja pravnu osnovu predmetnog potraživanja, kako je već obrazloženo, odredbe o otkazu ugovora su jasno navedene u čl. 9. Ugovora gdje je navedeno : „Sukladno predmetnom Ugovoru o kreditu, Ugovor o kreditu Banka otkazuje pisanim putem uz otkazni rok od 15 dana računajući od dana uručenja obavijesti o otkazu Korisniku kredita. Korisnik kredita pristaje da se danom kada mu je dostavljena obavijest o otkazu smatra i dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o otkazu na adresu iz ovog Ugovora ili adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci (...)“.

62. Raniji vjerovnik -banka (pravni prednik ovdje tuženika ) Privredna banka Zagreb d.d. je dana 20. kolovoza 2015. god. tužitelju ĐL uputio Obavijest o otkazu Ugovora o kreditu. Isti Dopis- Obavijest o otkazu ugovora o kreditu je ovdje tužitelj ĐL uredno zaprimio dana 24. kolovoza 2015.god., što je vidljivo iz potpisane Povratnice i štambilja Hrvatske pošte 40000 Čakovec.

63. U tom dopisu PBZ d.d. - Obavijesti je jasno navedeno da je otkazni rok 15 (petnaest) dana i počinje teći od datuma slanja te Obavijesti o otkazu.

64. To je u skladu s ranije citiranim čl. 9. sklopljenog Ugovora o kreditu. Iz navedenog proizlazi da je Ugovor o kreditu otkazan dana 04. rujna 2015. god., te navedeni datum predstavlja dan dospijeća od kojeg u konkretnom slučaju počinje teći zastarni rok.

65. S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o Zadužnici koja je solemnizirana po javnom bilježniku, sve sukladno ranije citiranim odredbama Zakona, razvidno je da zastarni rok naplate po istoj iznosi deset godina.

66. Sud smatra da nije mogla nastupiti zastara jer bi i u takvoj situaciji ona nastupila na temelju odredbe čl. 233. ZOO-a tek nakon dospijeća cjelokupne tražbine koja je dospjela dana 04. rujna 2015. Osim toga, a odlučno, utvrđenjem dana raskida ugovora o kreditu, 04. rujna 2015. po izjavi o raskidu ugovora o kreditu (u skladu s člankom 9. sklopljenog ugovora o kreditu), dakle tek dospijećem kredita na naplatu, zapravo je određen datum dospijeća zadužnice, čime bi zastara po članku 233. ZOO-a nastupila istekom nakon 04. rujna 2025. pa se zato ne može govoriti o njenom nastupu.

67. Zastara za izdanu i ovjerenu Zadužnicu odnosno rok u kojem ovrhovoditelj može tražiti ovrhu temeljem iste ne može početi teći prije nego što bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od ovršenika (dospijeće tražbine), a što je najranije 05. rujna 2015.god.. kada je davatelj kredita PBZ d.d. raskinuo ugovor o kreditu.

68. U konkretnom slučaju je zadužnica nesporno izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla tj. ugovora o kreditu (i prije zaključenja tog posla), u kojem slučaju zastarni rok, u skladu i s odredbom članka 215. st. 1. ZOO-a, počinje teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

69. Tako u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji rok za zastaru koji počinje teći najranije 05. rujna 2015.god. kada je raskinut ugovor o kreditu između korisnika i davatelja kredita i kada je tražbina davatelja kredita dospjela na naplatu i to sukladno ugovornom odnosu.

70. Sud je utvrdio kako je ovdje tuženik B2 Kapital d.o.o. ( kao ovrhovoditelj ) i kao pravni slijednik Privredne banke Zagreb d.d., predmetnu zadužnicu FINA-i dostavio dana 29. kolovoza 2025. god., što je vidljivo iz Zahtjeva za izravnu naplatu i iz dokumenta FINE i to posebice Specifikacije osnove za plaćanje, s datumom primitka dana 29. kolovoza 2015.god. to nije protekao rok od deset ( 10 ) godina, a predaja Zahtjeva za izravnu naplatu FINI je radnja vjerovnika kojom se prekida zastara potraživanja, kako je već obrazloženo.

71. Kako je tuženik (kao ovrhovoditelj ) protiv tužitelja ( kao ovršenika ) podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – zadužnice, koja naplata je osigurana zadužnicom odnosno ovjerenom suglasnošću o zapljeni, sud je utvrdio da istaknuti prigovor zastare iz čl. 50. točka 1. st. 11. Ovršnog zakona nije osnovan pa je temeljem čl. 55. Ovršnog zakona sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pobliže označen kao u izreci presude kao neosnovan jer solemnizirana zadužnica predstavlja javnobilježnički akt prema odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima.

72. Stoga je ovrha temeljem predanog Zahtjeva za izravnu naplatu FINI u cijelosti dopuštena jer nije nastupila zastara naplate te tražbine.

73. Sada valja odlučiti o navodu tužitelja ( kao ovršenika ) da se ovrha ne može provoditi na njegovoj mirovini tj. da je to njegovo primanje izuzeto od ovrhe.

74. Radi donošenja odluke valja razlikovati dvije vrste ovrhe na novčanoj tražbini odnosno na novčanim sredstvima ovršenika ( ovdje tužitelja ).

75. Prva vrsta je ovrha na plaći i drugom stalnom novčanom primanju ovršenika koju provodi poslodavac odnosno drugi isplatitelj stalnoga novčanog primanja, npr. HZMO - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ( dalje: poslodavac), primjenom odredbi Ovršnog zakona i propisa donesenih temeljem tih Zakona. Druga vrsta je ovrha na novčanim sredstvima po računu ovršenika koju provodi FINA- Financijska agencija, većinom temeljem odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( Narodne novine RH broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020.), Ovršnog zakona i propisa donesenih temeljem tih Zakona.

76. Ovrha koju provodi FINA i ovrha koju provodi poslodavac tj. HZMO su dva različita, potpuno odvojena i međusobno neovisna postupka ovrhe.

77. Prema čl. 172. Ovršnog zakona i člancima 31. do 39. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 71/2018, 46/2022 i 155/2022) navedeno je taksativno koja novčana primanja su u cijelosti izuzeta od ovrhe i tu nije nigdje navedena mirovina ( redovna ) dužnika ( ovršenika ).

78. Zatim je prema čl. 172. Ovršnog zakona ovrha ograničena za sljedeća primanja koja su također taksativno navedena, a gdje opet nije navedena mirovina dužnika (ovršenika ).

79. Nadalje, prema članku 173. Ovršnog zakona, ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj (956,00 EUR = 2/3 od 1.434,00 EUR), odnosno ako ima manju plaću izuzet je iznos od tri četvrtine plaće odnosno drugog novčanog primanja, dok se odredbe o ovrsi na plaći primjenjuju se i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba.

80. Sukladno navedenom, ovrha na mirovini ovdje tužitelja (kao ovršenika ) je Zakonom dopuštena, s time da FINA u konkretnom slučaju sukladno podnesenom Zahtjevu za izravnu naplatu od dana 29. kolovoza 2025.god. koji joj je ovdje tuženik (kao ovrhovoditelj ) podnio, mora voditi računao citiranim odredbama Zakona prilikom pljenidbe i prijenosa novčanih iznosa na računima tužitelja (kao ovršenika ), pa tako i na novčanim iznosima koje isti dobiva isplaćene s osnove primitka mirovine putem HZMO.

81. Kako se u postupku proglašenja ovrhe nedopuštenom mogu ocjenjivati samo razlozi navedeni u ovršnom postupku broj Ovr-707/2025, tako se sada tužitelj (kao ovršenik ) ne može pozivati na osnov i visinu samog dugovanja kada to u ovršnom postupku nije iznosio, niti je Zaključkom suda upućen na parnicu iz tih razloga.

82. Tužitelj u ovoj parnici ne može isticati navode niti predlagati dokaze koji ne potpadaju pod razlog zbog kojeg je tužitelj (kao ovršenik u ovršnom postupku ) upućen u ovu parnicu jer se navodi u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ograničavaju samo na one razloge radi kojih je tužitelj upućen u parnicu Zaključkom suda. Prema tom načelu strogog formalnog legaliteta ovog postupka mogu se provesti dokazni prijedlozi koji se tiču istog, a ne i oni koji bi samo uzrokovali odugovlačenju postupka.

83. Međutim ističe se da je životno i logično ako se skoro 10 (deset ) godina tražbina s osnova uzetog kredita kod PBZ d.d. nije uopće podmirivala, da je zatezna kamata u tom visokom iznosu. U ugovoru o kreditu je jasno navedeno da se na zakašnjele neplaćene iznose plaća zatezna kamata, što sve ovdje tužitelj očito nije na vrijeme podmirivao.

84. Tužitelj osim toga sada u tužbi navodi da je tuženik obračunao visoke zatezne kamate, a bez da je prethodno pokušao naplatiti svoje potraživanje, a što opet nije istaknuo u ovršnom postupku broj Ovr-707/2025, pa se sada o istome ne može odlučivati.

85. Osim toga, sukladno čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima sud po službenoj dužnosti pazi na ništetne odredbe ugovora. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio da bi koja odredba ugovora, koja tražbina je predmet ovog postupka, bila ništetna.

86. Naime, ističe se da je kredit ovdje tužitelju Privredna banka Zagreb d.d. dala u valuti EUR, kredit je odobren u lipnju 2013.god., da su u ugovoru o kreditu koji je sam tužitelj kao korisnik kredita jasno napisani uvjeti vraćanja kredita, pa tako i obračun kamate (čl. 4. tog Ugovora i čl. 6. Ugovora ) i radi se o po zakonu dopuštenom obračunu zatezne kamate, te je ispravno i točno da tužitelj kao kreditor banci duguje osim eventualnog glavnog potraživanja i zatezne kamate.

87. Naime, sukladno recentnoj sudskoj praksi jasno je utvrđeno i to temeljem odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je potvrdio je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koju su banke jednostrano mijenjale, što se odnosi i na kredite u valuti EUR (ne samo CHF/kunske), ali sklopljene prije 2013. godine, a u konkretnom slučaju je ugovor o kreditu sklopljen tijekom 2013.god., kada su banke u ugovorima jasno navodile promjene kamatne stope i stoga takve odredbe u ugovoru o kreditu iz 2013.god. nisu ništetne.

88. Tako je sud, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, kako je obrazloženo, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti ovrhe i to pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik podnio FINI dana 29. kolovoza 2025.god., pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

89. Odluku o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku sud nije donosio jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku jer je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe u postupku izravne naplate pred FINOM, a tuženik je u podnesku od 09. siječnja 2025.god. naveo da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, a nikakve troškove nije naznačio.

90. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 24. ožujka 2026. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ) pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest:

1. tužitelj

2. tuženik