REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-212/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća i Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, te Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika OM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 7. ožujka 2025. broj K-173/2023, u javnoj sjednici održanoj dana 24. ožujka 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženika i branitelja Ilije Boića, odvjetnika iz Zaboka,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika OM odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi OM je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi OM osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora je uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. travnja 2023. do 13. srpnja 2023.

2. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom OM je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izdržavanja kazne zatvora.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6.Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženi OM je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 60,00 eura što je dužan platiti u roku od petnaest dana.

3.1. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi OM je djelomično oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka s osnova paušala i troškova koji se odnose na nužne izdatke i nagradu postavljenog branitelja.

4. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

5. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženik po branitelju Iliji Boiću, odvjetniku iz Zaboka, iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi krivnje, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Na zahtjev optuženika određena je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženik niti branitelj optuženika.

10. Optuženik kao žalitelj sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 navodeći da je zadiranjem u činjenični opis prvostupanjski sud prekoračio optužbu.

10.1. Protivno prigovoru žalitelja, istaknuta bitna povreda nije počinjenja jer je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja precizirao činjenični opis na način da je ispustio dio teksta koji se odnosi na alkoholiziranost optuženika jer ta činjenica nije na nedvojben način utvrđena.

10.2. Nadalje, žalitelj ističe da se presuda temelji na kontradiktornom iskazu oštećenice koji iskaz je sud favorizirao, iznosi vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza pa smatra da je počinjena bitna povreda, ne navodeći o kojoj bi se bitnoj povredi radilo. Pritom argumenti koji se iznose su činjenične naravi.

10.3. Žalitelj ističe da nije izvršeno vještačenje snimke koju je sačinio PM iako je sud spominje u obrazloženju i smatra da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Protivno prigovoru žalitelja, nema govora o povredi prava na pravično suđenje jer snimku sud nije razgledao kao dokaz niti se na njoj temeljila presuda, već je samo pri reproduciranju iskaza svjedoka PM naznačio da je svjedok rekao da je sve snimao.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene istaknute niti koja duga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj iznosi vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da je iskaz oštećenice nevjerodostojan jer ako je bila traumatizirana kako to da je događaj prijavila nakon četiri dana i to na preporuku Centra za socijalnu skrb, a s druge strane svjedoci LM i UM iskazuju da je sljedećeg dana oštećena otišla na policiju, različito su iskazivali na raspravi o tome što je optuženik izgovorio tj. tek na raspravi spominju treću opciju. Također, oštećenica je iskazala da nije htjela optuženika dodatno uzrujati, a svjedoci su iskazali da je bila glasna, a PM ne zna je li bila na policiji, nije čuo da bi rekao da će je ubiti niti ju je neposredno nakon događaja kontaktirao. S druge strane je svjedok ZM iskazivao suglasno u bitnim dijelovima s obranom i nema razloga istom ne vjerovati

13. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je brižljivo kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju toga je utvrdi odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Pritom se ukazuje žalitelju da to što se spominje različito vrijeme prijave policiji nije odlučno jer o tome postoji zapis i vrijeme podnošenja kaznene prijave nije sporno.

13.1. S pravom je obrana optuženika otklonjena kao nevjerodostojna i protivna drugim personalnim dokazima, pri čemu svjedok ZM, na kojeg se poziva optuženik, je iskazao da se radilo o povišenim tonovima između oštećenice i optuženika, a da dok je razgovor još trajao je otišao u svoju sobu gdje nije mogao čuti što se razgovara.

13.2. S druge strane je s pravom iskaz oštećenice prihvaćen kao vjerodostojan i nije sporno da je optuženik istoj rekao da neće plaćati uzdržavanje, a što je iskazala i sama oštećenica. Također, kada govori o tome da nije željela dodatno provocirati optuženika se odnosi na to da nije sadašnjem suprugu dozvolila da se uključi u razgovor, da je rekla optuženiku da ili će platiti zaostatke ili će ići u zatvor nakon čega je rekao da postoji i treća opcija i tada joj je uputio prijetnje koje je i prijavila. Nadalje, logično je pojašnjenje iste da su joj u policiji rekli da ne mora odmah dolaziti i podnijeti prijavu jer je u to vrijeme optuženik bio u Kraljevini Belgiji no ipak se javila Centru za socijalnu skrb i podnijela je kaznenu prijavu. Navode oštećenice o ponašanju optuženika i da je izgovorio prijetnju smrću potvrdili su svjedoci LM koja je iskazala da je oštećenica bila u šoku, JM, PM i VM. Za istaknuti je da sadašnja supruga optuženika i njegova majka su svjedočili o ranijim odnosima, a nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju.

13.3. Slijedom navedenog neosnovani su prigovori u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Pobijana presuda je u dijelu odluke o kazni ispitana po žalbi državnog odvjetnika, a u odnosu na žalbu optuženika na temelju članka 478. ZKP/08.

15. Državni odvjetnik se poziva na nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje koja je navela da se radi o osobi ovisnoj o alkoholu i kod koje je došlo do poremećaja ličnosti, da je u inkriminirano vrijeme postojala visoka tenzija uslijed narušenih odnosa i da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Nadalje se u žalbi ističe da je optuženik već osuđivan presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-444/2020 od 22. ožujka 2021., pravomoćnom 8. svibnja 2021., kojom je zbog kaznenog djela nasilja u obitelji osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok provjeravanja tri godine i presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-214/2022 od 26. listopada 2022., pravomoćnom 9. studenog 2022., kojom je zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci uvjetno na četiri godine, a i prekršajno je kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Stoga smatra da je gore navedenu presudu trebalo opozvati i optuženiku izreći strožu kaznu.

16. Prije svega se napominje da je ovaj sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

16.1. Cijeneći navedeno prvostupanjski sud je zatražio mišljenje probacijske službe u kojem je navedeno da stabilno obiteljsko okruženje i zadovoljstvo takvom situacijom su odvraćajući faktori za počinjenje novih kaznenih djela, i da se pridržava plana apstinencije. Olakotnim je cijenjeno i korektno držanje pred sudom, da je otac šestero maloljetne djece od kojih četvero živi s njim i dužan ih je uzdržavati.

16.2. S druge stane je optuženiku otegotnim cijenjeno da je već pravomoćno osuđivan za kazneno djelo nasilja u obitelji i da je ovo kazneno djelo počinjeno za vrijeme roka provjeravanja po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Cijeneći navedeno, pravilno je po vrsti i mjeri određena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci pri čemu, protivno prigovoru državnog odvjetnika, u ovom postupku nije bilo nužno opozvati ranije navedenu uvjetnu osudu. Ovakva se kazna zatvora, uz izricanje sigurnosne mjere, ukazuje opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga nije osnovano strože kažnjavanja optuženika kako to predlaže državni odvjetnik.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević