REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-17/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IB, zbog kaznenog djela iz članka 146. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 31. listopada 2025. broj K-900/2020, u sjednici održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika IB odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, optuženi IB je proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavka 1. u svezi s članom 52. KZ/11 i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju članka 278. stavka 1. KZ/11 optuženiku IB je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 281. stavka 1. KZ/11, utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te je optuženi IB na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi IB u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 79. KZ/11 trajno je oduzet kupoprodajni ugovor zaključen između SB i MB od 27. studenog 2018. i punomoć MB izdana optuženiku za obavljanje poslova registracije vozila, što je privremeno oduzeto od TB uz potvrdu Policijske postaje Opatija, serijskog broja [serijski broj]-09-31-04/1-218/19 od 4. rujna 2019.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08), optuženi IB je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u odnosu na osuđujući dio presude s osnova paušala u iznosu od 300,00 eura.

4. Optuženi IB je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članka 4. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

5. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 128,21 euro te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice Dalije Kanceljak, u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Protiv osuđujućeg dijela presude pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici Daliji Kancelja, odvjetnici iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi kaznene odgovornosti za kaznena djela iz članka 278. KZ/11 i iz članka 281. KZ/11, podredno da se u osuđujućem dijelu pobijana presuda ukine.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državno

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Žalitelj ističe ali ne konkretizira koja je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena i na koji je način povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

10.1. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 i nije utvrđeno počinjenje bitne povrede niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

11. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome ponavlja obranu i negira počinjenje terećenih kaznenih djela i ističe da je želio napraviti uslugu AB koji je bio u teškoj financijskoj situaciji i zbog ovrha nije mogao na sebe prepisati vozilo, da nije znao da su kupoprodajni ugovor i punomoć krivotvoreni, a koje mu je predao AB, pri čemu ukazuje da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da nije skriptor navedenih dokumenata.

12. Protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je nakon utvrđenja odlučnih činjenica izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenih djela za koje je proglašen krivim.

12.1. Prvostupanjski sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz MB koji je iskazao da je njegov potpis krivotvoren na kupoprodajnom ugovoru za kupnju Hyundaija, da su mu počele pristizati kazne zbog prometa, a on s tim vozilom nije imao nikakve veze i 2019. je podnio kaznenu prijavu protiv NN počinitelja jer je njegove osobne podatke neovlašteno prepisao i koristio, da je kćer izvršila provjere i utvrdili su da to vozilo glasi na njega po kupoprodajnom ugovoru koji nikada nije sklopio, ne poznaje SB niti optuženika, a PB je njegov zet. Također je iskazao da je kasnije saznao od kćeri i zeta da su prodali njegov Renault Scenic 2019. optuženiku kojeg poznaju i da je u vozilu koje je prodao ostao kupoprodajni ugovor na kojem je bio njegov potpis pa je očito optuženik krivotvorio potpis i bez odobrenja koristio njegove osobne podatke, pri čemu je on unaprijed potpisao više primjeraka ugovora. Ove navode je potvrdio i zet tog svjedoka ŽB, koji je potvrdio da je upravo optuženik prije ovih događaja kupio Renault Scenic koje je vozilo bilo vlasništvo MB. Nadalje, da je vozilo Hyundai prodao IBRJ potvrdio je taj svjedok i iskazao je da je pri kupoprodaji bio prisutan i optuženik.

12.2. Pravilno prvostupanjski sud otklanja obranu optuženika kao nevjerodostojnu tj. da nije znao da su kupoprodajni ugovor i punomoć krivotvorine jer je vidljivo da se spominje HB koji nije kupac, a osim toga je grafološkim vještačenjem utvrđeno da MB vjerojatno nije ispisao dva potpisa na dokumentima, SB vrlo vjerojatno nije potpisao svoje ime, optuženik vrlo vjerojatno nije ispisao podatke na ugovorima ali se ne može isključiti kao mogući potpisnik SB i MB iako se radi o najnižem stupnju vjerojatnosti. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, gore navedeno je pravilno prvostupanjski sud povezao s iskazima svjedoka OB i AB, koji je osporio da bi on predao te dokumente optuženiku, s iskazom svjedoka SB da je vozilo prodao optuženiku koji je to vozilo odvezao i više ga nije vidio, a nije vršio nikakav prijepis vozila niti je išta potpisivao. Upravo iz navedenog, a cijeneći da je optuženik znao da vozilo ne kupuje MB je pravilno utvrđenje da je optuženik znao da se radi o krivotvorenim dokumentima koje je usprkos tome uporabio i predočio pri registraciji vozila i prijenosa istog na svoje ime.

13. Slijedom svega navedenog neosnovani su prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

14. U odnosu na odluku o kazni žalitelj ističe da je neosuđivana osoba.

15. Prije svega se napominje da je ovaj sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

15.1. Cijeneći navedeno, pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotnim da do ovog događaja optuženik nije bio kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, a nema podataka da bi nakon ovoga događaja bio u sukobu sa zakonom i da je otac troje malodobne djece. Cijeneći protek više od sedam godina od počinjenja kaznenih djela, i po ocjeni drugostupanjskog suda, očito se radi o ekscesu, a ne uobičajenom ponašanju optuženika. Imajući u vidu navedeno i da nije utvrđeno postojanje posebnih otegotnih okolnosti, pravilno su po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne, a tako i jedinstvena kazna zatvora i pravilno je odmjereno vrijeme provjeravanja u trajanju od dvije godine. Po ocjeni drugostupanjskog suda, ovakva kaznena sankcija je opravdana i primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

16. Slijedom odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević