REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-11/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća i Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, te Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KD, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 31. listopada 2025. broj Kzd-56/2024, u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika KD, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom KD za kaznena djela za koja je proglašen krivim na temelju članka 163. stavka 1. u svezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 165. stavka 1. u svezi s članom 34. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11 optuženi KD se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika KD odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženik KD je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11 i upoznavanja djece s pornografijom u pokušaju iz članka 165. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11 optuženiku KD je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na temelju članka 165. stavka 1. KZ/11 utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je optuženi KD na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi KD u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženi KD je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 200,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude te je dužan naknaditi trošak na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenice, o visini kojih troškova će se odlučiti posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen plaćanja troškova psihologijskog vještačenja te troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

3. Protiv te presude pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Tomislavu Miškiću, odvjetniku iz Osijeka, iz svih dopuštenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe u cijelosti ili da ga oslobodi optužbe zbog postojanja zablude o bitnim okolnostima.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

7. Uvodno žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije postupio po obvezujućoj uputi drugostupanjskog suda niti je dao razloge zbog čega nije postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja.

8. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda te je u dijelu odbijanja ponovljenog dokaznog prijedloga za pribavljanje određenih podataka od OmeTV, u točki 3. obrazloženja pobijane presude iznio jasne i određene razloge zbog čega i nakon ponovljenog pokušaja pribavljanja podatak na to nije odgovoreno i zbog čega sud smatra da pribavljanjem tih podataka ne bi bile utvrđene drugačije činjenice. Jednako tako, sukladno uputi iz ukidne odluke je prvostupanjski sud u točki 3.2. obrazloženja dao jasne razloge da se pokušalo od Meta Platforms Ireland Limiteda doći do podataka vezano za Instagram, no zamolbi nije udovoljeno vezano za to je li između profila optuženika i oštećenice bilo komunikacije, kao što je usprkos navedenom dao jasne i određene razloge zbog čega smatra da su se u ponašanju optuženika ostvarila bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

8.1. Dakle, neosnovani su prigovori da nije postupljeno po uputi drugostupanjskog suda, kao što su dani razlozi o traženju tih podataka, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Također, ne postoji proturječje između razloga o sadržaju iskaza oštećenice sa samim iskazom jer je sud reproducirao iskaz oštećenice a druga je stvar je li ili nije utvrđenje prvostupanjskog suda pravilno.

9. Nadalje, argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj prije svega ukazuje da niti u ponovljenom postupku nije pribavljen podatak od OmeTV i Instagrama kojim bi se utvrdilo je li bilo komunikacije i u kojem obliku pa je očito činjenično stanje i nadalje nepotpuno utvrđeno.

9.1. U odnosu na ovaj prigovor, prvostupanjski sud je ponovo zatražio podatke od OmeTVa na koje nije odgovoreno, a jednako tako i za Instagram što znači da se pokušalo doći do tih podataka, pri čemu niti u jednom dijelu obrazloženja drugostupanjske ukidne odluke se ne navodi da se zbog toga pojavila sumnja u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, već da se trebaju provesti raspoloživi dokazi ukoliko je moguće. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud dao jasne razloge vezano za gore navedene dokaze kao i da se bez obzira na dobivene podatke, s obzirom na ostale dokaze, ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje.

9.2 Nadalje, u bitnome se osporava vrijednosna ocjena dokaza uz ponavljanje da nema nikakvog dokaza o postojanju međusobne komunikacije i da bi optuženik oštećenici na Instagram poslao poruku. Prigovara se i vrijednosnoj ocjeni iskaza oca oštećenice o tome kada je poslana poruka na Instagram jer je iskazao da misli da je to bilo 2. siječnja 2021., a oštećenica da je to bilo nakon mjesec dana što je nemoguće jer je prijava podnesena nakon deset dana od Nove Godine. Nadalje je optuženik stava da je iskaz mlt. žrtve konfuzan i pritom se poziva na nalaz i mišljenje provedenog vještačenja žrtve u kojem je navedeno da je sposobna vjerno svjedočiti ali i da je sklona mijenjanju odgovora pod socijalnim pritiskom, a jednako tako smatra da otac mlt. žrtve nema saznanja niti mu je žrtva govorila o pokazivanju spolovila, što znači da u tom dijelu iskaz oca nije cijenjen povezano s iskazom mlt. žrtve. Nadalje, žalitelj u bitnome ukazuje da je sud relativizirao nesporne činjenice i to: da je mlt. žrtva potvrdila da je zaobišla pravila korištenja aplikacije jer se mogu prijaviti samo punoljetne osobe niti je utvrđeno na koji se način prijavila, slijedom čega je opravdano optuženik mogao pretpostaviti da se radilo o punoljetnoj osobi, da je mlt. žrtva bila ta koja je pronašla i kontaktirala optuženika, da je lažirala svoje osobne podatke, da je iskazala da nakon deset minuta komunikacije, gdje je navodno rekla za svoje godine optuženiku, je komunikacija dovršena. Također, žalitelj ukazuje na dio iskaza mlt. žrtve da tek nakon što se pokazala optuženiku je priznala svoje godine, pa se ističe da je optuženik mogao biti u zabludi o godinama žrtve jer na aplikaciju OmeTv se mogu prijaviti samo punoljetne osobe i s obzirom na to da se sve odvijalo u sobi gdje je bio mrak je upitno utvrđenje da je optuženik mogao uočiti da je žrtva dijete.

9.3. Po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je kao vjerodostojan prihvaćen iskaz mlt. oštećene GD koja je iskazala da je bilo druženje kod njenih roditelja za Novu Godinu, da je instalirala na mobitelu aplikaciju OmeTV jer je htjela pronaći osobe s kojima bi komunicirala, pregledavajući je naišla na osobu koja joj rekla da se zove KD, prvo se upoznali na način da se upitalo za ime i godine, u nastavku razgovora ju je zamolio da mu pošalje slike grudi i stražnjice što je odgađala, pitao ju je hoće li da joj pošalje sliku svog spolovila, on je rekao da ima 26 godina, a na kraju je popustila jer je bio uporan i poslala je slike jer joj je rekao da je više neće tražiti ako mu ih pošalje, bila je u gaćicama i majici, za cijelo je vrijeme bila u sobi roditelja i sjedila je na stolici te ju je jasno optuženik mogao vidjeti. Također je iskazala da nakon nekog vremena joj je optuženik poslao poruku putem Instagrama. Pritom je žrtva detaljno opisala kako izgleda optuženik, što treba povezati s iskazom oca mlt. oštećene HD da kada je stigla poruka na Instagram je GD prepoznala upravo optuženika. Također je isti detaljno opisao stanje oštećenice koja je bila uplakana i sve im ispričala.

9.4. Posebno se ističe da su neosnovani prigovori u odnosu na način i vjerodostojnost iskazivanja oštećenice. Naime, sud se poziva na nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi, u kojem se navodi da je mlt. GD općenito sposobna valjano i istinito iskazivati, da ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti pojačanoj sugestibilnosti i nije utvrđeno da bi postojao sugestibilni utjecaj na istu da se neosnovano optuži optuženika. Točno jest da je vještakinja na raspravi pojasnila da oštećenica pokazuje izraženu sklonost mijenjanja odgovora uslijed socijalnog pritiska, no pritom treba voditi računa o njenom ispitivanju u kaznenom postupku (vrijeme za prilagodbu svjedočenja, koristiti otvorena pitanja ne sugestibilna), a uvidom u ispitivanje je utvrđeno da je tako i ispitivana pod vodstvom stručne suradnice suda. Nadalje je vještakinja utvrdila da su kod mlt. uočeni simptomi PTSP no nema jasnih razloga da bi se radilo o seksualnoj traumatizaciji. Kod nje postoje simptomi anksioznosti, depresivnosti, ljutnje, sniženo samopouzdanje koje su posljedice interakcije bioloških nasljednih čimbenika (temperament, crte ličnosti) i iskustva prolongiranog vršnjačkog zlostavljanja (izrugivanje, izoliranje), a moguće iskustvo vezano za ovaj događaj je to sve moglo potencirati. Na raspravi je pojasnila da je po pitanju sugestibilnosti oštećenica unutar prosjeka, a kada govori o sugestibilnosti od početka postupka da se to prvenstveno odnosi na podršku i osnaživanje maloljetnice da u zaštićenoj situaciji iskazuje o događaju, da u svim iskazima centralne događaje opisuje isto, s ponekim perifernim detaljima, što znači da nema elementa za zaključak da je netko utjecao na njezin način iskazivanja niti je pronađena patološka motivacija za lažno optuživanje.

9.5. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da doista nije bilo razloga neosnovano teretiti optuženika pri čemu u prilog tome treba cijeniti iskaz oca žrtve koji je iskazao da nisu odmah prijavili policiji misleći da se radi o izoliranom incidentu i da je ta osoba bila pijana, no misli da im je **.**.2021. GD rekla da joj je preko Instagrama poslao poruku „gdje si ljubavi“ i to im je pokazala, vidjelo se da piše KD i prepoznala ga je kao osobu s kojom je par dana prije bila na video-chatu, nakon toga ga je GD blokirala i tada je odlučio sve prijaviti policiji jer je tada pomislio da se radi o predatoru. Pritom je nesporno da na Instagramu postoje profili oštećenice i optuženika, da iz podataka zaprimljenih od Instagrama proizlazi da je registriran i naveden broj mobitela koji je nesporno od optuženika.

9.6. U odnosu na negiranje optuženika da je mogao znati da se radi o djetetu pravilno se prvostupanjski sud pozvao na iskaz mlt. GD kao vjerodostojan, a osim toga, prema izgledu žrtve, što je vidljivo iz snimke njezinog ispitivanja je jasno vidljivo da se radi o djetetu i da nije bilo razloga ne vjerovati žrtvi da su se predstavili i da joj je rekao koliko ima godina, a ona je rekla koliko ima godina, da je sjedila na stolici i jasno ju je mogao vidjeti pa nema govora da bi optuženik bio u zabludi vezano za njezinu dob neovisno od toga što se na tu aplikaciju mogu prijaviti samo punoljetne osobe.

10. Slijedom svega navedenog neosnovani su prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Također je promašen prigovor u odnosu na pravnu oznaku kaznenih djela jer je iz ukidne odluke razvidno da je drugostupanjski sud upozorio da se vodi računa o bitnim obilježjima tada terećenog kaznenog djela iz članka 164. KZ/11 te je u ponovljenom postupku pravilno okvalificirano protupravno ponašanje optuženika. Pozivajući žrtvu da mu pošalje fotografije golog tijela jasno proizlazi navođenje na snimanje pornografskog sadržaja, a isticanjem da li žrtva želi da joj pošalje sliku svog spolovila svakako ulazi u radnju kaznenog djela iz članka 165. koje je ostalo u pokušaju.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

13. Budući da žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

13.1 Prije svega se napominje da je ovaj sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13.2. Cijeneći navedeno, pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotnim da do ovog događaja optuženik nije bio kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, a imajući u vidu da nema podataka da bi nakon ovoga događaja bio u sukobu sa zakonom te cijeneći protek od šest godina od počinjenja kaznenih djela, po ocjeni drugostupanjskog suda, očito se radi o ekscesu, a ne o uobičajenom ponašanju optuženika. Također se pravilno olakotnim cijenilo da prema nalazu i mišljenju psihologijske vještakinje ovaj događaj nije ostavio psihološku traumu na žrtvu i da je kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11 ostalo u pokušaju. Cijeneći sve navedeno u svojoj ukupnosti, kao i relativno mlađu životnu dob optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, po ocjeni ovoga suda, sve utvrđene olakotne okolnosti po brojnosti i značaju su osobite olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu članaka 48. i 49. KZ/11. Stoga je u odnosu na kazneno djelo iz članka 163. stavka 1. u svezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci dok je za kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11 uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Po ocjeni drugostupanjskog suda, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od tri godine, je opravdana i primjerena svim utvrđenim okolnostima kako olakotnim, tako i otegotnim u vidu upornosti optuženika te će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

14. Slijedom navedenog pod točkom I. izreke je odlučeno na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a pod točkom II. izreke na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević