REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj:Us I-215/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽS, rođenog **.**.1996., državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica PS, pravnica u udruzi "Bez granica" Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 c, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana 24. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/8056, Urbroj: 511-01-212-25-16 od 04. prosinca 2025. godine i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati GS, pravnici u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 c, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za sastav podneska od 11. ožujka 2026. g. iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište 09. veljače 2026. godine - iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 16. ožujka 2026. godine - iznos od 500,00 EUR– ukupno 1.500,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Nalaže tuženiku da riješi o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u RH u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/8056, Urbroj: 511- 01-212-25-16 od 04. prosinca 2025. godine tužitelju je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja zbog toga što je rješenje nerazumljivo i nepotpuno, da je povrijeđen Zakon o upravnom postupku, pogrešno primijenjeno materijalno pravo te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tvrdi da je tuženik propustio pravilno procijeniti stvarni i individualizirani rizik kojem bi Tužitelj bio izložen u slučaju povratka, osobito u pogledu progona zbog političkog mišljenja, a što dodatno potvrđuje nezakonitost pobijanog rješenja te zaključuje da je tuženik u potpunosti zanemario okolnost da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite te da je isti upravo zbog evidentnog progona bio primoran napustiti zemlju podrijetla.

Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tuženik odbija kao netočne sve navode tužitelja, s obzirom da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarni i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Tuženik je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Mišljenja su da tijekom spora saslušanje tužitelja nije potrebno i svrhovito obzirom da je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka te ne predlaže utvrđivanje nikakvih novih okolnosti koje bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred upravnim tijelom. Navedeno je u skladu sa Direktivama EU koje se odnose na postupak priznanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u| postupku povodom pravnog lijeka. Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijćća od 26. lipnja 2013. g. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, a osobito njezine članke 12., 14., 31. i 46., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nacionalni sud kojem je podnesen pravni lijek protiv odluke o odbijanju očito neosnovanog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odbije taj pravni lijek bez saslušanja podnositelja zahtjeva kada činjenične okolnosti ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u osnovanost te odluke, pod uvjetom daje, sjedne strane, u prvostupanjskom postupku podnositelju zahtjeva omogućen osobni razgovor o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 14. Direktive, i da je zapisnik odnosno transkript tog razgovora, u slučaju njegova održavanja, priložen spisu u skladu s člankom 17. stavkom 2. navedene Direktive. Dalje navodi kako tužitelj nije dokazao vezu između državnih intervencija i svog odlaska iz Ruske Federacije. Naprotiv, iz tužiteljevih vlastitih izjava proizlazi da je imao namjeru otići u Tursku i prije svih navodnih intervencija državnih tijela, koje naknadno opisuje kao proganjanje. Tužitelj je sam naveo daje njegov odlazak iz Ruske Federacije 2016. godine bio planiran unaprijed te da se nije imao namjeru vratiti u Rusku Federaciju već je htio ostati u Turskoj, u koju ga, iz njemu nepoznatih razloga, nisu pustili. Dakle, njegov prvi odlazak nije bio izravno potaknut konkretnim i neposrednim činom proganjanja već drugim migracijskim motivima. Ovom prilikom je potrebno naglasiti da je u tužitelj u Ruskoj Federaciji osuđen za kazneno djelo za koje bi u državama EU bio osuđen. Samo kazneno djelo za koje je tužitelj osuđen iz sfere sigurnosti ili ekstremizma ne mogu se automatski tumačiti kao individualizirano, politički motivirano postupanje. Također, Sud pravde Europske unije (CJEU) u slučaju Ž (2017.) proširio je definiciju, presudivši da države članice mogu odbiti azil čak i osobama koje nisu direktno počinile teroristički akt, ali su pružale logističku podršku (npr. krivotvorenje dokumenata) ili pripadale terorističkoj mreži. Tužitelj nije iznio potpune i relevantne činjenice odlučne za ocjenu zahtjeva, iako je bio dužan aktivno sudjelovati u postupku i pružiti cjelovit prikaz vlastitog slučaja. Tužitelj nije pravodobno niti uvjerljivo iznio okolnosti svog boravka i odlaska u treće zemlje, uključujući razloge napuštanja Turske i odlaska u Tunis, niti je objasnio zašto u tim državama nije zatražio međunarodnu zaštitu, iako su navedene okolnosti od ključne važnosti za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i procjenu vjerodostojnosti njegovih navoda. Nadalje, tužitelj nije dokazao da je imao ikakve zapreke pri napuštanju zemlje podrijetla, budući da mu je uredno izdana putovnica te je zemlju napustio zakonito i bez ikakvih ograničenja, što nije u skladu s tvrdnjama o aktualnom i intenzivnom proganjanju. Tužitelj se pritom selektivno poziva na Priručnik UNHCR-a, zanemarujući da isti jasno propisuje kako podnositelj zahtjeva mora u prvom redu iznijeti bitne činjenice, dok se načelo blagodati sumnje dopušta samo u slučaju kada su prikupljeni i provjereni svi raspoloživi podaci i kada je ispitivač uvjeren u općenitu vjerodostojnost iskaza podnositelja zahtjeva. Stoga tužitelj nije dokazao da je tuženik propustio utvrditi relevantne činjenice, niti je učinio vjerojatnim da bi navodni propusti u postupku utjecali na zakonitost pobijanog rješenja. Navodi tužitelja koji se odnose na priznanje međunarodne zaštite njegovim članovima obitelji u drugim državama ne mogu imati odlučujući značaj u ovom postupku. Nadalje tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao postojanje izravne uzročno-posljedične veze između statusa članova obitelji i vlastite situacije, niti je učinio vjerojatnim da bi bio izložen riziku isključivo zbog obiteljskih veza. Tužitelj nije dokazao da bi upravo on bio izložen stvarnom i neposrednom riziku u slučaju povratka, niti da bi bio posebno izdvojen u odnosu na ostalo stanovništvo. Naprotiv, nakon izlaska iz zatvora, tužitelj je još godinu dana živio u [adresa], tijekom kojih je legalno promijenio prezime i izradio putovnicu, što upućuje na to da nije bio izložen neposrednoj prijetnji njegovoj sigurnosti u svojoj zemlji podrijetla. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je pobijano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od progona niti stvaran rizik od ozbiljne nepravde u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već se poziva na opće okolnosti u zemlji podrijetla koje same po sebi nisu dovoljne za odobravanje međunarodne zaštite. Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjskom odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-43 54/19-3 od kolovoza 2020. godine.

Slijedom svega navedenoga tuženik smatra da je tužba neosnovana te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je dana 16. ožujka 2026. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za ruski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.). Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je isti naveo kako je on legalno došao iz Turske u Bosnu i Hercegovinu, a iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku s obitelji. Iz Rusije je otišao u Gruziju, a iz Gruzije u Tursku. Jedan od razloga zašto je tražio azil je taj što njegova obitelj živi na području Schengena, na Islandu, a to su mama, brat i sestra i bilo bi mu lakše vidjeti se s njima, te ih posjećivati, a isto tako oni imaju međunarodnu zaštitu i stalni boravak na Islandu. Međunarodnu zaštitu je zatražio u Hrvatskoj jer je to bila zemlja u koju je bilo lako doći i tražiti međunarodnu zaštitu, a taj način njegova bi obitelj mogla lakše doći k njemu i posjećivati ga. Zašto nije direktno otišao na Island, razlog je taj što iz Rusije nema izravne vize za Island, a budući da je u ovom ratu između Ukrajine i Rusije Rusija agresor države članice EU i Schengenske zone su srezale sve odnose s Rusijom. To je razlog zašto nije izravno otišao na Island, a drugi razlog je taj što je bio na Islandu. Situacija je bila takva da je morao otići i ovo je bila zemlja u kojoj su otvorene granice te je mogao prijeći granicu. Jer kada je iz Bosne došao do graničnog prijelaza tamo je tražio azil i pušten je. Supruga i djeca su sa njim, u Porinu. Ne zna u kojoj je fazi taj postupak jer je on u zatvorenom centru pa nema sve informacije i ne zna u kojoj je fazi postupak međunarodne zaštite koju je ona zatražila za sebe i djecu. On je smješten u Ježevu i nema kontakt s nikim izvana.

Na poseban upit opunomoćenice tužitelja zašto je napustio Rusiju odgovorio je da zato jer bi ga mogli poslati u rat s Ukrajinom, tamo se još i danas događaju otmice mladih ljudi koje protiv njihove volje šalju na ratište. Između ostalog protiv njemu su falsificirali kazneni postupak te ga strpali u zatvor na pet godina u kojem je bio podvrgnut mučenju u Sibiru, a od tih pet godina je tri i pol godine bio u samici. Ako u prošlosti nisu istupali protiv Rusije i Putinovog režima sada javno istupaju protiv istog jer je njegova mama 2017. godine išla na prosvjede i javno prozvala P teroristom.

Na poseban upit suda za koje kazneno djelo je bio u zatvoru odgovorio je da ne zna točno ali može pretpostaviti da je to zbog njegovih opozicijskih stavova, a njegovo mjesto u Rusije se smatra mjestom iz kojeg dolaze revolucionari, a isto tako u to vrijeme je bilo oteto jako puno mladih ljudi u Dagestanu te su majke istupale na trgu tražeći informacije o tome jesu li njihova djeca živa ili ne. Bio je pet godina u zatvoru jer je htio otići u Siriju i boriti se tamo.

Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja je li htio stvarno ići u Siriju i boriti se odgovorio je da zapravo nije htio.

Dodao je da u presudi piše da se borio u Siriji, da je bio u Siriji, Rusija ga za to nije optuživala.

Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja može li opisati događaje koji su prethodili kaznenom postupku, kako mu je bilo u zatvoru, da li su ga mučili u ruskom zatvoru te da li o tome može govoriti, odgovorio je da je tijekom pet godina zatvora bio podvrgnut mučenju, međutim ne svaki dan, kada su ga uhitili najprije su ga odveli u grad Kemerovo u kaznenu koloniju 22, gdje je imao ispitivanje sa šefom i zamjenikom šefa koji su tražili da radi za njih što je on odbio i nakon toga su ga odveli u ćeliju gdje su ga njihovi „aktivisti“ odnosno ljudi zatvorenici koji su obavljali prljavi posao za njih, mučili, pokušavajući ga slomiti da pristane raditi za njih, bio je vezan, i ruke i noge.

Na poseban upit suda da li je glavni razlog što je napustio Rusiju strah od toga da ga pošalju u rat u Ukrajinu odgovorio je da je razlog i taj što bi mogli ponovno pokrenuti kazneni postupak, zatvoriti ga, ili na kraju ubiti.

Na daljnji upit suda zašto bi protiv njega u Rusiji stalno falsificirali kaznene postupke odgovorio je da je to tamo praksa, da je bilo puno takvih slučajeva. Sumnju je kod njega izazvao i dio kada je bio oslobođen, a kada je htio izvaditi bankovnu kartu u Sber banci te su mu rekli da ima zabranu, a isto tako nije mogao izvaditi putovnicu i nakon oslobođenja su ga zvali na ispitivanja i shvatio je da ne može živjeti u toj zemlji te je promijenio osobne podatke i istu napustio.

Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja jesu li mu pod pravim imenom htjeli izdati putovnicu prije nego što je promijenio ime odgovorio je da nisu. Sa starim imenom i prezimenom odbili su mu izdati putovnicu. Nakon toga je uzeo majčino prezime i taj postupak je proveden u matičnom uredu.

Na daljnji upit suda kako to da samo promijenivši samo majčino prezime nisu shvatili da je to ista osoba kojoj su prije odbili izdati putovnicu odgovorio je da je prvi puta zahtjev za izradu putovnice podnio preko MUP-a,i odbili su ga. Nakon toga je otišao u matični ured gdje je promijenio prezime te dobio novi rodni list, jesu li shvatili ili ne da je on ta ista osoba kojoj su prethodno odbili putovnicu, on ne zna. Na daljnji put opunomoćenice tužitelja zbog kojih je razloga dio obitelji dobio azil na Islandu odgovorio je da je to zato jer se njegova obitelj borila za njegovo oslobođenje dok su bili u Dagenstanu u Mahačkali, te su tijekom tog vremena bio vršen i pretres obiteljskog doma, organi vlasti su mom bratu htjeli podmetnuti narkotike, a obitelj je bila proganjana od strane organa vlasti jer su javno iskazivali opozicijske stavove. Istražitelj FSB koji je vodio njegov postupak pitao je njegovu majku ne boji li se da joj i drugog sina mogu strpati u zatvor. Također je i šef FSB-a koji je razgovarao s njegovom mamom rekao joj da ne ide protiv tog sustava nego da prihvati situaciju kao takvu.

Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja kako se zvao šef FSB-a, odgovorio je da se zvao OS.

Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja ima li pozive za mobilizaciju odgovorio je da nije dobio poziv ali isto tako tisuću mladih ljudi iz Dagestana nije dobilo pozive te su ih protiv njihove volje poslali na ratište u Ukrajinu. Zbog toga je u Dagestanu bio veliki prosvjed.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li je javno istupao prije 2016. g. u Ruskoj Federaciji odgovorio je da nije išao na neke prosvjede i susrete. Međutim njihovo blisko okruženje je znalo njihove stavove, a on nije bio na razini G i O koje su ubili.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li je imao problema između 2014. i 2016. godine kada je živio u [adresa] odgovorio je da nije imao problema. Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li je bio u vojsci i da li zna rukovati oružjem odgovorio je da ne jer nije služio vojni rok.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika zašto su mu 2016. g. zabranili ulazak u Tursku odgovorio je da 2016. g. kada je došao u Tursku nije čak ni došao do kontrole putovnica, odmah su ga vratili u Rusiju bez ikakvih objašnjenja i informacije o zabrani, a ako imaju nekakav službeni dokument da u Turskoj ima zabranu on bi ga rado vidio.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika zašto je bio u Tunisu odgovorio je da je bio zbog obiteljskih poslova.

Na daljnji upit suda kada je izašao iz zatvora odgovorio je da je to bilo 2021. godine.

Na daljnji upit suda kada je nakon toga napustio Rusiju odgovorio je 2022. g. nakon što je dobio putovnicu a nakon što je promijenio ime odnosno prezime, što je gore već objasnio.

Na daljnji upit suda da li je u tom razdoblju imao problema u Rusiji odgovorio je da izravno u tom kontekstu nije ali odvodili su ga i ispitivali ga o njegovoj majci. Na daljnji upit suda što su glavni razlozi napuštanja Rusije odgovorio je da su to strah od ponovnog zatvaranja i falsificiranja kaznenog postupka te strah od slanja na front u Ukrajinu. Ljudi koji su bili u zatvoru, koji ne podržavaju rat, aktivisti koje se proglašavanju stranim agentima poput njega se zatvara u zatvore na temelju falcificiranih presuda kaznenih postupaka što je on već prošao.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika da li mu je određena i koliko je trajala administrativna mjera odgovorio je da ne zna.

Opunomoćenica tužitelja je navela da isto piše u presudi koji je dostavila sudu gdje se jasno vidi kakva je to administrativna mjera izrečena.

Tužitelj je naveo da je trebao biti doma od 20h do 7,00h, bila mu je određena mjera po kojoj tada nije smio izlaziti iz kuće ali ne zna koliko je ta mjera trajala.

6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/8056, Urbroj: 511-01-212-25-16 od 04. prosinca 2025. godine Sud je utvrdio da je istim tužitelju odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, s obrazloženjem kako utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Tražitelj je bio zatvaran u zemlji podrijetla, ali ju je nakon odslužene kazne napustio legalno. Stoga se može zaključiti da nije bio predmet interesa državnih tijela ili organa vlasti za vrijeme boravka u Ruskoj Federaciji. Nadalje analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene nevjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, te da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka. Također, nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Također, bez problema napustio zemlju služeći se vlastitom putnom ispravom.

Tijekom postupka je utvrđeno da tražitelj nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Analizom izjava tražitelja, njegovih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg individualnog rizika, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području Dagestana na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Utvrđujući navedeno te osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde odnosno da će se suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

7. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljnu nepravdu podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.

10. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja jer je tuženik pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, po mišljenju Suda tuženik nije pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik nije dovoljno precizno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi. Nadalje, Sud ocjenjuje vrlo uvjerljivim i dosljednim iskaze tužitelja dane pred tuženikom, kao i pred ovim Sudom, oko razloga zbog kojih je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, razloge napuštanja Ruske federacije (kao zemlje podrijetla) odnosno isti su ocijenjeni vrlo relevantnima, a to i iz razloga što je Sud utvrdio da u konkretnom slučaju ima u najmanju ruku vrlo važnih indicija o postojanju ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Uz to, za tužitelja je također utvrđeno postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog rizika od mučenja (koje je već jednom prošao u zatvoru), nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji podrijetla. Tako npr. na pitanje opunomoćenice tužitelja zašto je napustio Rusiju tužitelj je odgovorio da zato jer bi ga mogli poslati u rat s Ukrajinom, tamo se još i danas događaju otmice mladih ljudi koje protiv njihove volje šalju na ratište. Između ostalog protiv njemu su falsificirali kazneni postupak te ga strpali u zatvor na pet godina u kojem je bio podvrgnut mučenju u Sibiru, a od tih pet godina je tri i pol godine bio u samici. Ako u prošlosti nisu istupali protiv Rusije i Putinovog režima sada javno istupaju protiv istog jer je njegova mama 2017. godine išla na prosvjede i javno prozvala P teroristom, a na daljnji upit opunomoćenice tužitelja može li opisati događaje koji su prethodili kaznenom postupku, kako mu je bilo u zatvoru, da li su ga mučili u ruskom zatvoru te da li o tome može govoriti, odgovorio je da je tijekom pet godina zatvora bio podvrgnut mučenju, međutim ne svaki dan, kada su ga uhitili najprije su ga odveli u grad Kemerovo u kaznenu koloniju 22, gdje je imao ispitivanje sa šefom i zamjenikom šefa koji su tražili da radi za njih što je on odbio i nakon toga su ga odveli u ćeliju gdje su ga njihovi „aktivisti“ odnosno ljudi zatvorenici koji su obavljali prljavi posao za njih, mučili, pokušavajući ga slomiti da pristane raditi za njih, bio je vezan, i ruke i noge. Na poseban upit suda da li je glavni razlog što je napustio Rusiju strah od toga da ga pošalju u rat u Ukrajinu odgovorio je da je razlog i taj što bi mogli ponovno pokrenuti kazneni postupak, zatvoriti ga, ili na kraju ubiti.

11. Temeljem svega gore navedenog Sud smatra da tuženik nije pravilno zaključio da tijekom provedenog upravnog postupka nije utvrđeno da je ovdje tužitelj prethodno bio izložen proganjanju niti je utvrđeno da postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Tuženik se po mišljenju Suda nije adekvatno i dovoljno argumentirano osvrnuo na gornje tvrdnje tužitelja da je na temelju falsificiranog kaznenog postupka oglašen krivim zbog čega je pet godina proveo u zatvoru, te da je u zatvoru bio podvrgnut i mučenju. Stoga Sud smatra neutemeljenim zaključak tuženika kako je dakle utvrđeno, temeljem samih izjava ovdje tužitelja kao i dostupnih izvješća da nikada nije bio proganjan po bilo kojoj osnovi temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Stoga će gore navedene tvrdnje tužitelja o protupravnom zatvaranju na 5 godina i mučenju u zatvoru tuženik u novom postupku nakon ove presude temeljito istražiti i onda primjereno i vrednovati kada bude ponovo odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za međunarodnom zaštitom.

12. Slijedom svega navedenoga, Sud smatra da izjave tužitelja i utvrđeno činjenično stanje dovode u sumnju zaključak tuženika da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za odobravanje međunarodne zaštite odnosno supsidijarne zaštite, tj. da zahtjev sukladno članku 20. i članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti nije osnovan jer da ne sadržava relevantne činjenice i dokaze, a koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne odnosno supsidijarne zaštite. Sud je gore naveo koje su to relevantne činjenice i dokazi koje će tuženik u novom postupku temeljito ispitati i istražiti.

13. Stoga zbog svega gore navedenoga, po mišljenju Suda, je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju članka 117 stavka 1. ZUS-a.

14. U postupku nakon ove presude, tuženik će donijeti novu odluku, pridržavajući se primjedaba i stajališta suda iznesenih u ovoj presudi, te svoju odluku sukladno zakonskim propisima valjano obrazložiti.

15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćenici tužitelja, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima u iznosu od od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.), trošak sastava podneska od 02. ožujka 2026. g. u iznosu od od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.), i zastupanje na ročištu 16. ožujka 2026. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.) pa je stoga priznato u trošak tužitelju, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. žalba nije dopuštena (čl. 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ove presude u dijelu pod točkama II., III. i IV. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. PS, pravnica u udruzi "Bez granica", [adresa] Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 c,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335, uz spis tuženika

3. U spis