Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-299/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PKC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Loreni Rudolf, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po OD Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj: P-360/2024. od 2. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj: P-360/2024. od 2. travnja 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj: P-360/2024. od 2. travnja 2025. utvrđene su ništenim odredbe Ugovora o kreditu koje su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor od 28. lipnja 2005. i od 27. lipnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u dijelu kojim je propisano da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika odnosno pravnog prednika za devize na dan dospijeća te da navedene odredbe Ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovorenih strana.

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati preplaćeni iznos od ukupno 20.320,95 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.316,40 EUR-a dok je zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbijen.

Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenog iznosa dva kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Nesporno je između stranaka da su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili dva Ugovora o kreditu i to dana 28. lipnja 2005. temeljem kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 115.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate do 30. lipnja 2030. uz kamatnu stopu od 3,99% godišnje a koja je promjenjiva odlukom banke te i drugi Ugovor dana 27. lipnja 2006. temeljem kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 78.200,00 CHF s rokom otplate od 336 mjesečnih anuiteta uz kamatnu stopu od 3,88% godišnje.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da su oba kredita otplaćena.

8. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem, a vještak je utvrdio da razlika izmeću plaćenih anuiteta i iznosa koje bi tužiteljica platila da tijekom otplate nije došlo do rasta tečaja CHF u odnosu na oba kredita iznosi ukupno 20.320,95 EUR-a na koji nalaz nije bilo prigovora. Pravilno je stoga sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je tužiteljica i postavila konačni tužbeni zahtjev.

9. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o valutnoj klauzuli kojim je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornih Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž - 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužiteljica nije trebala podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. ožujka 2022., zastara nije nastupila.

12. Tužiteljica nije trebala dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer su sporni ugovorni sklopljeni 28. lipnja 2005. i 27. lipnja 2006. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i pravni prednik tuženika u razdoblju kada su sklopljeni predmetni Ugovori povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika a da se prije i u vrijeme zaključenja spornih Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sporni Ugovori sklopljeni su upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a visina preplate utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

15. Sud Europske unije u predmetu C-118/2012. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, a visina tužbenog zahtjeva odnosno preplate po oba kredita utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

17. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati zbog čega je neosnovan žalbeni navod kojim ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

18. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika treba reći da je prvostupanjski sud dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno obvezi iz odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno, pa je zadovoljeno i načelo kontradiktornosti, omogućeno im je predlaganje dokaza, isticanje prigovora, korištenje svih pravnih sredstava, te tako nije došlo niti do povrede prava stranaka.

Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se prije sklapanja Ugovora o kreditu od 28. lipnja 2005. i od 27. lipnja 2006. pregovaralo o spornim ugovornim odredbama, nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo niti da je tužiteljica kao potrošač jasno informirana o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu CHF niti su joj jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja koji teret dokaza je bio na tuženiku a da se nije pregovaralo ukazuje i okolnost da je iz sadržaja samih Ugovora vidljivo da se radi o standardnim, tipskim ugovorima o kreditu.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članak 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 24. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević