REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih: BILOFARM d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, usluge i veterinarska ambulanta – pravna osoba i ŽČ – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.95.st.4. i st.5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije, broj: KLASA: 320-02/25-03/805 URBROJ: 443-02-05-04-25-6 od 06.10.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 24.03.2026.g., bez nazočnosti I. i II. okrivljenih, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179., čl.183. i čl.38.st.2. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljena pravna osoba: BILOFARM društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu, usluge i veterinarska ambulanta, OIB: 14566654494, sa sjedištem u mjestu Orovac, Orovac 68, po predstavniku SČ, prekršajna neosuđivana,

i

II. okrivljena odgovorna osoba: ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i S, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], prekršajno neosuđivan,

k r i v i s u

što je inspekcijskim nadzorom izvršenim 20. kolovoza 2025. i 15. rujna 2025. utvrđeno da je poljoprivredno zemljište u vlasništvu države i to k.č.-a br. 420/54 u k. o. [katastarska općina], korišteno od strane tvrtke BILOFARM d.o.o., Orovac 68, Orovac, OIB: 14566654497, MBS: [matični broj subjekta], a jedinica lokalne samouprave kojoj je navedeno zemljište dano na raspolaganje, nema za isto sklopljen Ugovor o zakupu ili prodaji s navedenim korisnikom,

dakle, neovlašteno su ušli u posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države,

čime su počinili prekršaj iz čl.31.st.26. Zakona o poljoprivredom zemljištu, a kažnjiv po čl.95.st.4. i st.5. istog Zakona,

pa im se temeljem navedenih propisa

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 1.327,23 (tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset tri centi) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 66,36 (šezdeset šest eura i trideset šest centi) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su obvezni platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadeset pet) eura, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

I/

1.

Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije, pod navedenim brojem, dana 07.10.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude

2.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu iznijeli su, između ostalog i u bitnom, da prvenstveno napominju kako ne osporavaju počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, kao ni svoju krivnju.

Navode kako je točno da korisnik navedenih nekretnina na zapisnik potvrdio da je došlo do nenamjernog istjecanja gnojnice iz laguna koje koristi okrivljena pravna osoba na česticu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da će okrivljena pravna osoba isto, u što skorijem roku sanirati, a sve u dogovoru sa vodopravnom inspektoricom i Hrvatskim vodama jer je i okrivljenicima u interesu da ne dolazi do nikakvog zagađenja. Što se tiče korištenja k.č.-a 420/54 u k. o. [katastarska općina], a koje su u vlasništvu RH, nije sporno kako okrivljena pravna osoba BILOFARM d.o.o. nema nikakve ugovore. Okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi prvenstveno napominju kako ne osporavaju počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, kao ni svoju krivnju. Ističu kako je točno da je trgovačko društvo BILOFARM d.o.o. koristilo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez valjane pravne osnove na način da je došlo do istjecanja gnojnice iz laguna koje se nalaze na susjednim nekretninama koje koristi okrivljena pravna osoba. U svoju obranu okrivljenici navode kako do istoga nije došlo namjerno već uslijed nehaja kao blažeg oblika krivnje te kako je o trošku okrivljenika izvršena sanacija zemljišta. Okrivljenici su pokrenuli postupak reguliranja korištenja predmetnog zemljišta sa Republikom Hrvatskom. Obzirom na činjenicu da okrivljenici nisu recidivisti mole naslovni Sud da cijeni gore navedene olakotne okolnosti.

3.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, KLASA: 320-02/25-03/805, URBROJ: 443-02-05-05-25-1 od 20. kolovoza 2025., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, KLASA: 320-02/25-03/805, URBROJ: 443-02-05-04-25-4 od 15. rujna 2025., obavijest počinitelju prekršaja KLASA: 320-02/25-03/805, URBROJ: 443-02-05-04-25-5 izdana 26. rujna 2025., potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za BILOFARM d.o.o. i SČ od 13. ožujka 2026.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.31.st.26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, djelujući na način opisan u izreci presude, pa da su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.95.st.4. i st.5. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio zajedničku pisanu obranu, odnosno priznanje I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, pa ju je u cijelosti prihvatio, jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, uvjerljiva i životna, dok je i temeljem izvedenih materijalnih dokaza utvrdio i zaključio da su I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

3.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i opisane okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenih počinitelja prekršaja.

4.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za BILOFARM d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, usluge i veterinarska ambulanta i za SČ, izvršenim dana 13.03.2026.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do tada nisu bili prekršajno osuđivani.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni i počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, sudac je analizirajući svaki dokaz posebno kao i sve dokaze zajedno te rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, povezujući dokaze s pisanom obranom, odnosno priznanjem I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se terete.

2.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu u čl.31. propisuje, uz ostalo, da korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove nije dopušteno.

Isti Zakon u čl.95. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, kada koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države bez valjane pravne osnove.

3.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode ostvarili biće prekršaja opisano u navedenim zakonskim propisima i tako počinili terećeni prekršaj, jer je poljoprivredno zemljište u vlasništvu države korišteno od strane imenovane okrivljene pravne osobe, a jedinica lokalne samouprave kojoj je navedeno zemljište dano na raspolaganje nema za isto sklopljen govor o zakupu ili prodaji sa tim korisnikom, pa je tako došlo do neovlaštenog ulaska u posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

4.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene zajedničke obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe te provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima te ih je kaznio novčanim kaznama, a izrekao ih je u visinama koje su Zakonom za počinjene prekršaje propisane kao najmanje, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.

5.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnju prekršajnu neosuđivanost te okolnost da kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili teške i/li neotklonjive štetne posljedice, odnosno nisu prouzročili neposrednu štetu koju bi trebalo naknaditi, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani I. i II. okrivljenih.

6.

Slijedom svega navedenog sudac je okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi za počinjeni prekršaj, izrekao novčane kazne u visini posebnih minimuma kazni, koje su propisane citiranim Zakonom u rasponu iznosa, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i novčanim kaznama u najnižim propisanim iznosima.

7.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u najmanjim propisanim iznosima primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno da nisu preniske niti previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

8.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba da ako u roku koji je I. i II. okrivljenima određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

Velika Gorica, 24. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.