Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1247/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-696/2024-7 od 21. listopada 2025., 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Zagrebački holding d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-696/2024-7 od 21. listopada 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Ukida se u cijelosti snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš poslovni broj Ovrv-8877/2024 od 26. kolovoza 2025. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati glavnicu u iznosu 215,64 eura, obračunate zatezne kamate u iznosu 19,87 eura i zatezne kamate koje na iznos glavnice teku od 15. siječnja 2024. do isplate te se za navedeno tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu 131,64 eura, u roku 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 215,64 eura te obračunate zatezne kamate u iznosu od 19,87 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na glavnicu, koji se odnosi na dospjele, a neplaćene račune za uslugu skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u razdoblju od travnja 2021., do rujna 2023. godine, za stan na adresi [adresa] u [adresa].
5. Radi se o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura te se stoga presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, a presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio, a proizlazi i iz sadržaja spisa:
- da je tužitelj, ranije ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak podnošenjem ovršnog prijedloga kojeg je javni bilježnik Višnja Antoš usvojio i donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8877/2024 od 26. kolovoza 2025., protiv kojeg je tuženik, ranije ovršenik podnio prigovor, pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- da tužitelj tužbom traži plaćanje usluge zbrinjavanja komunalnog otpada na adresi [adresa] na kojoj adresi je tuženik evidentiran kao korisnik usluge odvoza otpada,
- da tuženik nije u predmetnom razdoblju koristio usluge tužitelja,
- da je tuženik od 11. veljače 1999. bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine uz zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja temeljem Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine od 12. veljače 1998.,
- da tuženik nije postao punopravni vlasnik stvari.
8. Na utvrđeno činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti ni ne može pobijati, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.
9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su, s obzirom na razdoblje na koje se potraživanje tužitelja odnosi, za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe čl. 30. st. 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13) i čl. 70. st. 1. i 4. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21), kojima je u bitnom propisano da je korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.
10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je u zemljišnim knjigama tuženik bio upisan kao vlasnik uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva sa imena JZ obavljen radi osiguranja novčane tražbine temeljem Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine od 12. veljače 1998. koji je i solemniziran po javnom bilježniku istog dana pod brojem OU-75/98.
11. Prema odredbi čl. 275. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – u daljnjem tekstu: OZ) koji je bio mjerodavan u vrijeme izvršenog prijenosa vlasništva u svrhu osiguranja potraživanja, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti.
12. Odredbom čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) u st. 1. je propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da tražbinu ukoliko mu ne bude o dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari s time da je st. 2. iste zakonske odredbe propisano da ono što je određeno za založno pravo primjenjuje se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe.
13. Dakle, kod fiducijarnog osiguranja prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne stranke izričito drukčije ne dogovore ostaje i dalje u (neposrednom) posjedu protivnika osiguranja - fiducijarnog dužnika i on je ovlašten njome se koristiti, a fiducijar je ovlašten, ne bude li mu tražbina ispunjena o dospijeću, namiriti se sukladno odredbama Ovršnog zakona.
14. Iz priloženog Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine zaključenog između ovdje tuženika kao predlagatelja osiguranja i JZ kao protivnika osiguranja, razvidno je da stranke tog Sporazuma nisu odredile na drugačiji način, nego što to propisuje citirana zakonska odredba, korištenje nekretnine koja je prenesena na ovdje tuženika kao predlagatelja osiguranja radi osiguranja, iz čega jasno proizlazi da je protivnik osiguranja (JZ) i nadalje ostala ovlaštenik korištenja predmetne nekretnine kao prethodni vlasnik.
15. Prema tome, upisano pravo vlasništva tuženika na predmetnom stanu u [adresa], istoga ovlašćuje jedino da svoju tražbinu namiri iz vrijednosti tog stana. Kako tuženik nije punopravni vlasnik predmetne nekretnine, niti je korisnik iste, to nije niti korisnik pružene usluge skupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada, pa tuženik kao fiducijar nije u obvezi snositi troškove koji se tiču nekretnine, pa tako ni troškove usluge tužitelja.
16. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja navesti da je upravo tužitelj taj koji ne obrazlaže na koji način i kada je evidentirao tuženika u svojim evidencijama, a ukoliko je to učinio uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu kako bi to proizlazilo iz u spis priložene njegove matične evidencije tada je iz istog bilo razvidno da tuženik nije punopravni vlasnik predmetne nekretnine.
17. Tužitelj u žalbi ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.
18. Slijedom navedenoga, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
19. Odluka pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer je njegova žalba odbijena.
U Velikoj Gorici 24. ožujka 2026.
Sutkinja
Dragica Sirovica Hranilović
