REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-8229/25-8

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku ŽD, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku RD, mag.iur., po generalnoj punomoći Su-897/25, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti urednog pozvanog punomoćnika tuženika, dana 24. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu 8.171,16 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 2.8.2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.“

kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ĐD smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 20. prosinca 1983. godine kao pješak prilikom naleta osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ND, a koje vozilo je bilo osigurano policom od odgovornosti kod tuženika. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je tužitelj radi posljedica predmetnog štetnog događaja udovci pokojnog osiguranika tužitelja ĆD priznao pravo na obiteljsku mirovinu, s time da je tuženik svoju obvezu uredno izvršavao zaključno do 30. travnja 2013. godine na način da je dobrovoljno postupao po odštetnim zahtjevima i štetu nadoknađivao u izvansudskom postupku. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da daljnjom isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine iznosi ukupno 8.171,16 eura, a ujedno su po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za različita razdoblja naknade štete vođeni sudski postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1168/29 i P-337/16, koji su pravomoćno okončani u korist tužitelja, dok je za razdoblje naknade štete do 31. ožujka 2023. godine postupak u tijeku. S obzirom da tuženik nije postupio po odštetnom zahtjevu od 11. srpnja 2025. godine, punomoćnik tužitelja je temeljem odredbe članka 161. u svezi s odredbom članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tužbenim zahtjevom zatražio iznos od 8.171,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. kolovoza 2025. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na obiteljsku mirovinu zbog prometne nesreće, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina, o čemu je sudska praksa zauzela jasan pravni stav, s time da sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj ima pravo samo na razmjeran iznos mirovine i to u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Isto tako punomoćnik tuženika je naglasio da je osiguranik tužitelja, pokojni ĐD rođen **.**.1931. te bi da nije bilo štetnog događaja 1996. godine napunio 65 godina života, pa bi tužitelj tada bio u obvezi isplaćivati istom starosnu mirovinu čiji iznos bi bio veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje, što znači da tužitelj ne trpi nikakvu štetu isplatom obiteljske mirovine u utuženom razdoblju, a inače teret dokaza visine štete leži na tužitelju. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o uviđaju (stranica 4-7 spisa), u presliku rješenja broj MP-332140 / UP/I-336/84 od 21. veljače 1984. godine (stranica 8-11 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva od 11. srpnja 2025. godine s preslikom povratnice (stranica 12 i 14 spisa), u presliku potvrde o isplaćenoj obiteljskoj mirovini u razdoblju od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine (stranica 13 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 20-28 i 43-62 spisa), u presliku banke podataka doznačnih mirovinskih primanja (stranica 31-42 spisa) te u presliku presude naslovnog suda poslovni broj P-3808/23 od 12. prosinca 2025. godine (stranica 66-74 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće od 20. prosinca 1983. godine, u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja ĐD, kao i činjenica da je tužitelj pravomoćnim rješenjem broj MP-332140 / UP/I-336/84 od 21. veljače 1984. godine udovici pokojnog osiguranika ĆD priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 28. prosinca 1983. godine. Isto tako nesporna je činjenica da je za nastanak predmetnog štetnog događaja, prometne nesreće odgovoran osiguranik tuženika. Naprotiv sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika ĆD u razdoblju od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine, što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a). Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje udovici svog osiguranika obiteljsku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim odlukama, pa tako i u odluci poslovni broj Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine u kojoj je jasno izrazio pravni stav da je za odluku u sporu koju pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Isto tako Vrhovni sud RH je u rješenju Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine naglasio kako se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO-a iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

7. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. S obzirom da prema odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a stvarna šteta postoji samo ako mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a (koja dakle nije utvrđena zbog ozljede na radu) i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, bitno je naglasiti da je u postupku naslovnog suda poslovni broj P-3808/23, koji se vodio između istih parničnih stranka i po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za drugo vremensko razdoblje, odnosno za razdoblje od 01. travnja 2021. godine do 31. ožujka 2023. godine, financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u tom razdoblju isplatio udovici svog osiguranika ĆD manji iznos obiteljske mirovine nego što bi u tom istom razdoblju isplatio pokojnom ĐD invalidsku mirovinu u slučaju povrede na radu. Inače navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke izrađen za potrebe postupka poslovni broj P-3808/23 predstavlja dokaz i u ovom parničnom postupku, jer se stranke niti ne mogu protiviti da se taj nalaz i mišljenje koristi kao dokaz u ovom parničnom postupku, s obzirom da je taj nalaz i mišljenje izrađen za potrebe postupka koji se vodio između istih stranaka, a iz kojeg razloga je sud odbio prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem kao neosnovan, nepotreban. Isto tako treba imati na umu da bi pokojni ĐD da nije bilo štetnog događaja dana 20. kolovoza 1996. godine napunio 65 godina života i time ostvario pravo na punu starosnu mirovinu, čiji iznos je u svakom slučaju veći od iznosa obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao udovici ĆD u utuženom razdoblju, a što samo dodatno potvrđuje stav suda da tužitelj isplatom obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika ĆD u utuženom razdoblju od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine niti ne trpi stvarnu štetu.

9. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

10. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj izgubio u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

11. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tuženik niti nije određeno naveo troškove čiju naknadu zahtijeva, a ujedno tuženik niti nije imao ikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.Tužitelju

2.Tuženiku

U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026. godine