Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-115/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-173/2023-25 od 3. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 173/2023-25 od 3. rujna 2025., u pobijanom dijelu u stavku II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 974,98 eura te pod stavkom I. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.747,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama i za navedeno sudi:

a) Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju MP daljnji iznos od 974,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. rujna 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

b) Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju MP daljnji trošak parničnog postupka u iznosu do 1.747,14 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju MP trošak žalbe u iznosu od 287,47 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

„I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862 isplatiti tužitelju MP OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.289,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. rujna 2022. godine pa do isplate te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 281,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 3. rujna 2025. do isplate, s tim da zakonsku zateznu kamatu isplati po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja MP u dijelu kojim od tuženika Croatia osiguranja d.d. potražuje isplatu iznosa od 974,98 EUR te u dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđeni iznos od 1.289,78 EUR za razdoblje počevši od 3. rujna 2022. pa do uključivo 15. rujna 2022.“

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 974,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama te pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem mu nije dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 281,58 eura, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, a koja je šteta nastala 19. kolovoza 2022. kad je došlo do prometne nezgode koju je skrivio vozač osobnog vozila osiguranog kod tuženika.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga presude i stanja spisa, to presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8. U žalbenom postupku sporna je visina iznosa dosuđene naknade neimovinske štete.

9. Iz pobijane odluke i stanja spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i da je došlo do ozljeda tužitelja za koje je na temelju osiguranja od autoodgovornosti odgovoran tuženik,

- da je tuženik tužitelju u mirnom postupku, na ime nespornog dijela na ime naknade štete za povredu prava osobnosti isplatio 1.035,24 eura,

- da konačnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje na ime povrede prava osobnosti i tuđu pomoć i njegu iznos od 2.264,76 eura, (dakle sveukupno potražuje 3.300,00 eura, a umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.035,24 eura), uvećano za zakonske kamate,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po vještaku specijalisti fizijatru-reumatologu,

- da je sukladno utvrđenjima vještaka sud utvrdio da pravična novčana naknada za neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege (koja je utvrđena u iznosu od 223,02 eura) iznosi 2.325,02 eura, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.035,24 eura, iznosi 1.289,78 eura, slijedom čega sud nalazi utvrđenom obvezu tuženika isplatiti tužitelju iznos od 1.289,78 eura u kojem dijelu prihvaća tužbeni zahtjev, dok je preostali dio zahtjeva, u iznosu od daljnjih 974,98 eura, ocijenjen kao neosnovano postavljen.

10. Žalbenim navodima tužitelj osporava visinu dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete, smatrajući da je neosnovano odbijen njegov zahtjev u iznosu od 974,98 eura (u dijelu pod točkom II. izreke)

11. Visinu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. med. Šime Mijića specijaliste fizijatra-reumatologa koji je ocijenio da je tužitelj kao posljedicu predmetnog štetnog događaja trpio bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana, slabijeg intenziteta tri tjedna, dok su povremeni bolovi ubrojeni u ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Nadalje je tužitelj pretrpio intenzivan kratkotrajan primarni strah u trenutku štetnog događaja, a potom sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana, slabijeg intenziteta tri tjedna dok je povremeni strah ubrojen u ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Tužitelju je njega i pomoć druge osobe bila potrebna tri tjedna po dva sata dnevno, a predmetni štetni događaj prouzročio je kod tužitelja trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 3-5%, a što se očituje u glavoboljama, bolovima u segmentima kralježnice, bolove u dugotrajnijim prisilnim položajima na poslu te kod naglih i bržih kretnji vratom. Pri ocjeni nastalog smanjenja životne aktivnosti vještak je imao u vidu da je tužitelj mlada osoba (rođen 1989.) te da je zaposlen kao vozač vozila hitne pomoći, što znači da njegov posao zahtijeva rukovanje zahtjevnim i teškim teretima (defibrilator, aparati za održavanje na životu, boce s kisikom, ampularij s lijekovima, zavojni materijal, imobilizacijski materijal, kreveti i kolica, održavanje vozila), kao i kontakt s pacijentima, pri čemu mora postupati na osobito obziran način, i to u okviru timskog rada, vremenskih ograničenja, izloženosti ekstremnim meteorološkim uvjetima, cjelodnevno (dan, noć, praznici, subota, nedjelja), često dodatno opterećeno ostalim okolnostima kao što su drugi sudionici prometnih nesreća i obitelji pacijenata te da tužitelj osjeća nelagodu prilikom intervencija, da se često sjeti štetnog događaja te da uslijed posljedica nesreće trpi tjelesna ograničenja, a sve u okolnostima brzih intervencija, što tužitelju iziskuje dodatne tjelesne i psihičke napore.

12. Utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka kojem stranke nisu prigovarale, u odbijajućem dijelu pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Naime, sud prvoga stupanja je prilikom dosuđenja pravične novčane naknade tužitelju zbog povrede prava osobnosti zanemario relevantne individualne okolnosti konkretnog slučaja – intenzitet i trajanje bolova, trajanje primarnog i sekundarnog straha, kao i utvrđeno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 3-5 %, nelagode tijekom liječenja kojima je tužitelj bio izložen (imobilizacija, RTG snimanje, odlasci na kontrolne preglede, preporučeno mirovanje, uzimanje analgetika, fizikalna terapija), a posebno da se radi o osobi mlađe životne dobi, koji je zaposlen na radnom mjestu vozača saniteta obavljanje kojeg će po redovnom tijeku stvari još dugi niz godina iziskivati dodatne tjelesne i psihičke napore.

14. S obzirom na utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te nelagode tijekom liječenja kojima je bio izložen, kao i dob tužitelja, sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosuđenje naknade u ukupnom zatraženom iznosu od 3.300,00 eura (uključujući naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 223,02 eura), što nakon umanjenja za nesporno isplaćeni iznos od 1.035,24 eura iznosi 2.264,76 eura, koliko je tužitelj i zatražio podneskom od 15. listopada 2024. Kako je tužitelju pobijanom presudom dosuđen iznos od 1.289,78 eura, to mu je tuženik dužan platiti i daljnji iznos od 974,98 eura.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku I./a) izreke ove drugostupanjske presude.

16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u konačnici u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom, pa mu, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, pripada cjelokupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, utvrđen u iznosu od 1.750,00 eura odnosno 2.028,72 eura s troškovima sudskih pristojbi (79,64 eura) i vještačenja (199,08 eura). Kako je pobijanom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 281,58 eura, trebalo je istu preinačiti u stavku I./b) izreke i tužitelju dosuditi preostali iznos troška od 1.747,14 eura. Stoga je odlučeno kao pod stavkom I./b) izreke ove drugostupanjske presude.

17. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku pa mu je kao opravdan, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka od 974,98 eura i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 10/1 Tarife), odnosno 234,38 eura nakon povećanja za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife). S troškom plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,09 eura, ukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 287,47 eura. Stoga je odlučeno kao pod stavkom II. izreke.

U Velikoj Gorici 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina