REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-632/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica OZ, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnica Dajana Tica i drugi odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Listopadska 2, Zagreb, OIB 94472454976 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 plati iznos od 11.479,32 eura uz pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 da tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 namiri parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. ožujka 2025. podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu u kojoj navodi da se 23. veljače 2007. u Zagrebu dogodila prometna nesreća u kojoj je teške ozljede zadobio osiguranik tužitelja AZ kao putnik u osobnom automobilu registracijskih oznaka [registarska oznaka], a za štetni događaj je odgovoran SZ koji je upravljao osobnim automobilom registracijskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] . Dalje navodi da je SZ presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž - 1638/08 od 2. prosinca 2008. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272 st. 1 Kaznenog zakona. Zbog posljedica ove prometne nesreće osiguraniku tužitelja AZ je priznato pravo na invalidsku mirovinu radi profesionalne nesposobnosti za rad, a isplatom invalidske mirovine tom osiguraniku tužitelj trpi štetu. Tužitelj navodi da je za razdoblje isplate od 12. rujna 2009. do 30. studenog 2013. pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-855/18 spor između istih stranaka okončan u tužiteljevu korist dok se za razdoblje isplate od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020. i od 1. svibnja 2020. od 30. lipnja 2022. postupak vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P - 5552/2020. Prema navodima tužbe tužitelj isplatom navedene mirovine trpi daljnju štetu koja za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2024. iznosi 11.479,32 eura, a taj iznos predstavlja puni iznos invalidske mirovine koja je u tom razdoblju isplaćena ovom osiguraniku tužitelja. Tuženik je odštetni zahtjev od 23. prosinca 2024. u mirnom postupku odbio kao neosnovan pa tužitelj svojim tužbenim zahtjevom u skladu s čl. 161 do 167 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZMO) od tuženika potražuje isplatu iznosa od 11.479,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. U ovoj pravnoj stvari postupak je u skladu s rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025. nastavljen na Općinskom sudu u Sesvetama.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nije sporan nastanak štetnog događaja i da je u njemu teško ozlijeđen osiguranik tužitelja AZ, ali osporava svoju odgovornost smatrajući da postoji doprinos osiguranika tužitelja od 50 % jer nije koristio sigurnosni pojas. Ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Dodaje da je postojanje i opseg obveze tuženika kao osiguratelja vozila regulirano čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje: ZOOP) i da bi njegova obveza postojala samo ako bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, a kako tužitelj svom osiguraniku isplaćuje mirovinu zbog povrede na radu, tada nema te razlike u smislu čl. 27 ZOOP-a. Tuženik tvrdi da je prema praksi Vrhovnog suda RH za odluku o tužiteljevom zahtjevu mjerodavan ZOOP kao lex specialis, a ne ZMO kako to smatra tužitelj. Osporava i uzročno-posljedičnu vezu između umirovljenja tužitelja i štetnog događaja, tvrdnju da je sud vezan rješenjem tužitelja o umirovljenju i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj u podnesku od 4. lipnja 2025. osporava njegove navode i ističe da se tužiteljev zahtjev ne može podvesti pod subrogacijski zahtjev iz čl. 27 ZOOP-a jer tužitelj ne isplaćuje imovinu na temelju dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, nego na temelju obveznog osiguranja (tzv. generacijske solidarnosti) i njegov je zahtjev originarni prema ZMO-a kao specijalnom propisu koji na jasan i nedvojben način regulira što za tužitelja predstavlja štetu, od koga se ona potražuje i kolika je njena visina dok u odredbama ZOOP-a postoji pravni praznina. Ističe da se radi o trajnoj šteti koju trpi tužitelj i koja se utvrđuje prema ZMO-u kao specijalnom propisu te da načelo specijalnosti ima prednost pred načelom posterioriteta. Na pripremnom ročištu 8. srpnja 2025. navodi da je prigovor nepostojanja uzročne veze između umirovljen ja osiguranika tužitelja i štetnog događaja neosnovan jer je u zakonom propisanom upravnom postupku nadležna invalidska komisija utvrdila da je štetni događaj utjecao na njegovo umirovljenje i da je to rješenje postalo pravomoćno i izvršno, a na ročištu 18. veljače 2026. ističe da je visina tužbenog zahtjeva postavljena u skladu s čl. 161 ZMO -a te da ako tuženik tvrdi da se treba primijeniti čl. 27 ZOOP -a, tada teret dokaza vezano za to prelazi na tuženika. Tuženik je na pripremnom ročištu 8. srpnja 2025. naveo da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja u sm islu čl. 27 ZOOP-a pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije primjenom pravila o teretu dokaza.

5. Sud je pročitao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (str. 4-6), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2008. (str. 7 -9), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-1638/08 od 2. prosinca 2008. (str. 10- 129, rješenje tužitelja broj spisa 649228, Klasa: 141-02/13-01, Urbroj: 341-25-05/3- 12-069915 od 15. svibnja 2013. (str. 13, 14), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 15-21), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (str. 22, 23), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -855/18 od 11. ožujka 2020. (str. 24-30), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2717/2020 od 17. rujna 2021. (str. 31-35), obračun isplata na teret HZMO (str. 36), zahtjev za naknadu štete (str. 37-39). Nisu provođeni dokazi koje je tuženik predlagao – uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ks-286/07, fotoelaborat i situacijski plan ni prometno i sudsko- medicinsko vještačenje kao ni vještačenje po vještaku medicine rada jer to nije bilo potrebno.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, a sporn i su osnova i visina tužbenog zahtjeva, postoji li doprinos osiguranika tuženika zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, a sporni su i uzročna veza između umirovljenja tužitelja i štetnog događaja i tijek zakonskih zateznih kamate.

8. Tužitelj potražuje od tuženika povrat iznosa koji je u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2024. isplatio AZ kao invalidsku imovinu jer je stradao u prometnoj nesreći za koju je kazneno odgovoran osiguranik tuženika SZ. Prema rješenju tužitelja broj spisa 649228, Klasa: 141-02/13-01, Urbroj: 341-25-05/3-12-069915 od 15. svibnja 2013. (str. 13, 14) AZ je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 6. travnja 2013. i određen je iznos te mirovine koji mu se isplaćuje.

9. Među strankama je sporno koji se pravni propis primjenjuje u ovom sporu jer tužitelj tvrdi da treba primijeniti čl. 161 do 167 ZMO-a, a tuženik da se primjenjuje čl. 27 ZOOP-a. U takvoj situaciji obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika da tužitelju isplati štetu koju trpi zbog isplate invalidske mirovine se prosuđuje prema čl. 27 ZOOP-a kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen (od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2024.), kao što je to i navedeno u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-388/2018, Rev 1437/2021, Rev 12/2022, Revd-4204/2023 i dr.

10. Prema čl. 27 st. 1 ZOOP- a tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog i invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se prema čl. 27 st. 2 ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju te razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Taj se razmjerni iznos mirovine prema čl. 27 st. 3 ZOOP-a određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i na tužitelju je teret dokaza da postoji ta razlika.

11. Tužitelj svoj zahtjev nije postavio u skladu s odredbama čl. 27 ZOOP-a i dostavio je obračun ukupno isplaćenih invalidskih mirovina u utuženom razdoblju, a nije predložio nikakav dokaz kojim bi se moglo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu jer mu je tuženik dužan naknaditi štetu samo ako postoji ta razlika. Tužitelj naprotiv tvrdi da je na tuženiku teret dokaza da ne postoji razlika iz čl. 27 st. 3 ZOOP-a što se ne može prihvatiti jer je tužitelj dužan dokazati da je njegovo potraživanje osnovano.

12. Kako je tuženik u skladu s čl. 27 st. 3 ZOOP-a dužan nadoknaditi stvarnu štetu koju predstavlja razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a tužitelj nije dokazao postojanje te razlike, s tim da on ni ne tvrdi da ta razlika postoji, tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da mu je uopće nastala šteta. Sud je stoga primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta, nije bilo potrebno ocjenjivati tuženikove prigovore doprinosa osiguranika tuženika i nepostojanja uzročne veze između štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja.

13. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP -a, a tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku sadržanom u podnesku od 16. veljače 2026. Taj trošak obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2025. 200,00 eura prema Tbr. 9/1 OT i za sastav obrazloženog podneska od 16. veljače 2026. 200,00 eura prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 600,00 eura čemu treba pribrojati 25 % PDV-a u iznosu od 150,00 eura pa je tužitelju naloženo da mu namiri parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Sesvetama 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na Klasa: 140-01/19-29/1217 JK, Urbroj: 341-99/25-07/1-25/90

2. odvjetnica Dajana Tica na AD 18600/DT