Poslovni broj: P-1963/2023-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja RJ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silvani Demark, odvjetnici iz Čavli, protiv tuženika: 1. GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke i 2. ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici iz Rijeke, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice drugotuženika, prvotužene i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a koja presuda je objavljena 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"

I Ugovor o darovanju sklopljen između prvotužene GJ kao darovateljice i drugotuženika ĐJ kao obdarenika, ovjeren kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina pod br. Ov-2509/2022, a koji pravni posao se odnosi na prijenos prava vlasništva na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 108 m2, od toga dvorište površine 5 m2, kuća površine 103 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište površine 84 m2, od toga dvorište površine 63 m2, pomoćna zgrada površine 7 m2, pomoćna zgrada površine 14 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište površine 404 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], gubi pravni učinak prema tužitelju RJ u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja RJ u iznosu od 46.616,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. rujna 2020. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, kao i tražbine s osnova parničnih troškova ovog postupka, sve do isplate.

II. Prvotužena GJ i drugotuženik OJ dužni su trpjeti da tužitelj RJ svoje potraživanje prema prvotuženoj GJ u iznosu od 46.616,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. rujna 2020. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve do isplate, kao i tražbinu s osnova parničnih troškova ovog postupka, namiri prodajom nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 108 m2, od toga dvorište površine 5 m2, kuća površine 103 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , k. č. br. [katastarska čestica], pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište površine 84 m2, od toga dvorište površine 63 m2, pomoćna zgrada površine 7 m2, pomoćna zgrada površine 14 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište površine 404 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. "

III. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.143,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl .29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a koja kamata teče od 24. ožujka 2026. g. pa do isplate sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovu tužbu protiv tuženika radi pobijanja pravnih radnji dužnika i to ugovor o darovanju sklopljenog između prvotužene GJ kao darovateljice i ĐJ, drugotuženika kao obdarenika a koji pravni posao se odnosi na prijenos prava vlasništva čest. 897,894 7368 sve k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište s pomoćnim prostorijama i vrt. Tužba je podnesena radi namirenja potraživanja tužitelja spram, prvotužene GJ u iznosu od 46.616,00 eura sa zakonskim kamatama tekućim od 13. rujna 2020. g. Potraživanje tužitelja tijekom postupka nije bilo sporno.

2. Tuženici su u bitnom u odgovoru na tužbu osporavali tužbeni zahtjev navodeći da nije bilo potrebe provoditi ovaj postupak i podizati ovu tužbu jer je potraživanje tužitelja osigurano založnim pravom na nekretninama prvotužene GJ položenim u k. o. [katastarska općina] ali to i da nije jedina imovina na kojoj se tužitelj može naplatiti. To stoga što prvotužena GJ ima i novčana sredstva.

3. S obzirom da je prvotužena GJ podmirila dug tužitelja, tužitelj je podneskom od 7.1.2026. g. povukao tužbu čemu su se tuženici protivili. Točno je da su tuženici poslali protivljenje izvan roka od 15 dana predviđenog čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Međutim navedena odredba propisuje da se presumira da je tuženik suglasan sa povlačenjem ako se u roku od 15 dana ne izjasni o tome. No tuženici su se izjasnili o povlačenju, doduše nakon isteka roka od 15 dana predviđenog citiranom odredbom ZPP-a i izjasnili su se da se protive povlačenju. Ako tuženici dostave svoje protivljenje nakon 15.-tog dana a da sud još nije donio rješenje o povlačenju sud ne smije donijeti rješenje o povlačenju na temelju presumpcije pristanka kako to traži sada tužitelj. Parnica se stoga morala nastaviti jer ne postoj suglasnost stranaka o povlačenju. Ovo stoga što zakonska presumpcija pristanka iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP -a da će se smatrati da je tuženik pristao na povlačenje ako se ne izjasni u roku od 15 dana služi ubrzanju postupka ali ne oduzima stranci- ovdje tuženicima pravo na očitovanje ako sud još nije reagirao na protek roka za donošenjem rješenja. Drugim riječima, rok od 15 dana nije prekluzivni rok.

4. Kako je tužitelj dostavio izjavu da povlači tužbu koja izjava je neopoziva te nije pristupio na ročište održano 19. veljače 2026. g. uzimajući u obzir činjenicu da je prvotužena GJ podmirila dug prema tužitelju , sud je odbio tužbeni zahtjev jer su otpale opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika a to su dospjela tražbina i oštećenje vjerovnika.

5. Ostalo je donijeti odluku o trošku budući tužitelj traži trošak jer je povukao tužbu nakon udovoljenja svom zahtjevu pozivom na odredbu čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

6. Tuženici pak osporavaju da bi bili u obvezi platiti trošak tužitelju. Navode da se protive povlačenju jer je tužitelj pokrenuo postupak koji nije bio ni potreban. To stoga što je tužitelj ranije pokrenuo postupak radi isplate protiv prvotužene GJ u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda P-1208/2020 kojom mu je provotužena bila u obvezi platiti iznos od 46.616,00 eura s kamatama i troškovima postupka. Tužitelj da je taj iznos osigurao zasnivanjem založnog prava na nekretninama prvotužene položenim u k. o. [katastarska općina] što je već izneseno, pa je od strane tuženika predloženo da se nastavi s postupkom i provede vještačenje kako bi se utvrdilo da li je ova tužba bila osnovana odnosno da li je prvotužena GJ učinjenim darovanjem prema drugotuženiku OJ onemogućila tužitelju naplatu njegovog potraživanja. Naveli su i da je tužitelj sakrio činjenicu da postoje druge nekretnine u vlasništvu prvotužene te da je njegovo pravo ranije bilo osigurano založnim pravom.

7.Uvidom u ugovor o pozajmici sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i prvotužene kao zajmoprimca 3.9.2018. g.( l.s. 7.) iz kojeg je proizlazilo potraživanje tužitelja, utvrđuje se da su u čl. 6. tog ugovora, ugovorne stranke ugovorile da zajmoprimac GJ dozvoljava zajmodavcu -ovdje tužitelju da temeljem tog ugovora bez ikakvog pitanja i dozvole uknjiži pravo zaloga u iznosu od 46.616,00 eura na njezinom suvlasničkom dijelu od ¼ dijela nekretnina označenih ka kč. [katastarska čestica] položenih u k. o. [katastarska općina]., zk. odjel Općinskog suda u Šibeniku. U pravilu nije osnovano podizati tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ako je potraživanje potpuno osigurano založnim pravom na drugim nekretninama . Ako je zalog dostatan onda nije ispunjen uvjet nesposobnosti za plaćanje. Nekretnine osigurane zalogom upisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] . Radi se o čest. 4990/14 u naravi vinograd površine 3393 m2 i čest. 4990/20 u naravi vrt površine 3374 m2, na obje je prvotužena suvlasnica u jednoj četvrtini dijela i na obje založno pravo tužitelja upisano u zemljišnoj knjizi. Prvotužena je priložila i zk. izvadak za čest. 4990/8 i 5004 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], njezino suvlasništvo za 3/12 dijela te zk. izvadak za čest. 4904/65 površine 7563 m2 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] također suvlasništvo u ¼ dijela. Porezna uprava Šibenik dostavila je podatke o prosječnoj cijeni poljoprivrednog zemljišta za k. o. [katastarska općina] za 2024. g. te se ista kreće od 5,06 eura po m2 do najviše 7,35 eura po m2 ( 5,87 eura po m2 prosječno ). Kako to ispravno navodi tužitelj u podnesku od 15.1.2025.g. obračunom broja kvadrata po podacima porezne uprave Šibenik koji pripadaju prvotuženoj na nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina] a uzimajući u obzir prosječnu cijenu od 5,87 eura po m2 dobije se izračun po kojem je vrijednost tih nekretnina niža od duga koji je teretio prvotuženu prema tužitelju u vrijeme podnošenja ove tužbe. Nekretnine osigurane založnim pravom imaju vrijednost od 9,932,03 eura ako se govori o suvlasničkom dijelu prvotužene. Čak i kada bi se procijenila po prosječnoj cijeni i čest. 4904/56 površine 7563 m2 niti onda ne bi vrijednost nekretnine u suvlasništvu prvotužene premašila prvotni dug prema tužitelju Stoga po stajalištu ovog suda postojeće osiguranje zalogom nije bilo dovoljno za namirenje cijelog duga od 46.616,00 eura pri čemu treba uzeti u obzir da uz glavnicu dolaze i zakonske kamate.

8.Nadalje sud je uzeo u obzir činjenicu da se radi o nekretninama koje predstavljaju poljoprivredno a ne građevinsko zemljište a čak i da je teoretski tržišna vrijednost dovoljna ( a nije ) treba uzeti u obzir likvidnost a to je da se radi o suvlasništvu od jedne četvrtine dijela pa da onda pada realna naplatna vrijednost takvih nekretnina. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem procjeniteljskog vještačenja jer bi bilo potrebno provoditi očevid na licu mjesta i angažirati vještake i poljoprivredne a moguće i građevinske struke, pa kraj postojećih podataka porezne uprave Šibenik i činjenice da je dug vraćen tužitelju smatra da je radi odluke o parničnom trošku taj dokaz protivan načelu ekonomičnosti postupka i njegovo provođenje uzrokovalo bi daljnji trošak strankama.

9. Tužitelj je dostavio u spis dokaz da je podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv prvotužene Financijskoj agenciji 16.1.2023. g. a na temelju ovršne odluke suda i to presude posl .br. P-1208/2020 od 14. prosinca 2021. g. ( l.s. 93,94 ) te je po specifikaciji FINE od 5.1.2024. g. ostalo nenaplaćeno 35.202,66 eura ( l.s. 112 ).

10. Prema postojećoj sudskoj praksi, vjerovnik može pobijati pravnu radnju dužnika ako dokaže da se neće moći u potpunosti namiriti iz postojećeg osiguranja. Ovdje je to dokazano jer glavnica duga (46.616,00 eura) premašuje procijenjenu vrijednost udjela prvotužene s obzirom da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Tužitelju se ne može zabraniti podizanje ove tužbe ako se želi osigurati i ako mu je pravo na naplatu ugroženo. Zato je on imao čisti pravni interes za podizanje tužbe radi pobijanja radnji kojima je prvotužena kao dužnik umanjila ostatak svoje imovine.

11. Odluka o trošku temelji se na čl .154. st. 3. i čl. 156. st. 1. ZPP. -a. Tuženici isu dužni nadoknaditi tužitelju trošak po načelu culpe bez obzira na uspjeh u sporu. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova, sastava podneska od 15.1.2025. g. u visini od 250 bodova ( Tbr.8/3 ), zastupanje na ročištu 6.2.2025. g. u visini od 500 bodova a na ročištima 18.3.2024. g. i 6.12.2024. g. u visini od po 250 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 4.375,00 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 256,31 euro i na presudu od 512,61 euro pa je ukupni trošak tužitelja 5.143,92 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška je odbijen .Ovo stoga što mu nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga; nisu mu priznati niti troškovi sastava podnesaka uz dostavu podataka a nekih samo po Tbr.8/3 uzima jući u obzir njihov sadržaj. Nije mu priznat ni pristup na ročište 13.2.2024. g. jer je odgođeno po suglasnosti svih stranaka.

U Rijeci, 24. ožujka 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda a za nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu 512,61 euro

2. Tuženoj ad 1. po pun.

3. Tuženiku ad 2. po pun.

U Rijeci,24.03.2023. g.