P-1122/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ž 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravi odjel Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 12.veljače 2026.godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tuženika i zakonske zastupnice tuženice, a objavljene 24.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine katastarske oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg je izradio Ured ovlaštenog inženjera geodezije UK dipl.ing.geod. dana 25.01.2017. godine, označen slovima A-B-C-D-E-F-G- H-I-J-A, površine 727 m2, a koji geodetski snimak u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio LK, dipl. ing. geod. dana 07. svibnja 2025. godine na kojoj je opisani dio označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 727 m2.

Obrazloženje

1.Tužitelj ŽK (dalje: tužitelj) je dana 7.lipnja 2024.godine podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja stjecanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg je izradio Ured ovlaštenog inženjera geodezije UK dipl.ing.geod. dana 25.01.2017. godine, označen slovima A-B-C-D-E-F-G- H-I-J-A, površine 727 m2, a koji geodetski snimak u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio LK, dipl. ing. geod. dana 07. svibnja 2025. godine na kojoj je opisani dio označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 727 m2 pozivajući se na vlasništvo KK pok. U (pradjed tužitelja) kojega su temeljem Odluke o uručenju ostavštine Kotarskog suda u Skradinu posl. br. O-24/40- 6 od dana 14.11.1947. godine naslijedila njegova djeca ĐK, MK i CK. U međuvremenu da je MK 1946. godine otišao u kolonizaciju, te su kao suvlasnici po ½ dijela ostali ĐK i CK. Nakon smrti ĐK (djed tužitelja) kojega su sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskoga suda u Šibeniku posl. br. O-382/64-5 od dana 20.07.1964. godine naslijedili sinovi ČK i GK. Nasljednici CK su sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskoga suda u Šibeniku posl. br. O-227/75 od dana 28.01.1976. godine proglašeni njegovi sinovci RK (ČK) Perković i GK. Braća RK (Drago) i GK izvršili su usmenu materijalnu diobu kojom je predmetna nekretnina pripala oca tužitelja, RK (Dragu) Perkovića. Nakon toga je RK predmetnu nekretninu darovao svome sinu, ovdje tužitelji, ŽK sukladno ugovoru o darovanju javnog bilježnika Nevenke Nakić poslovni broj: OV- 1394/17 od dana 09.02.2017. godine i poslovni broj: OV-2310/17 od dana 01.03.2017. godine.

1.1.Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću i dvorište sa pripadajućom garažom, vrtom, gusternom te dijelom koji je nekada predstavljao vinograd, a koji je u međuvremenu prenamijenjen te sada čini dvorište. Objekti koji se nalaze na predmetnoj nekretnini su izgrađeni prije više od sto godina ali su s vremenom nadograđivani. Cijeli kompleks je danas ograđen betonskim zidom, a nekada je bio ograđen suhozidom.

1.2.U posjedovnom listu broj 159, K. O. [katastarska općina] kao suposjednici na dijelu predmetne nekretnine ranije su bili upisani ČK pok. ĐK, otac tužitelja i GK, stric tužitelja.

2. U prilog tužbi tužitelj dostavlja odgovor povodom zahtjeva za mirno rješenje spora ODO, Građansko upravnog odjela N-DO-42/2019 sukladno odredbi čl. 186.a.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) prije podizanja ove tužbe.

3.Tuženica osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ističući kako u priloženim rješenjima o nasljeđivanju nije navedena predmetna nekretnina, nadalje kako je KK bio otac i MK osim CK i ĐK, a nema dokaza o diobi s ostalom braćom. Nadalje, a nakon primitka čitljive Odluke o uručenju ostavštine Kotarskog suda u Skradinu, tuženica navodi kako se predmetna neketnina ne navodi kao dio ostavinske mase niti kao izvanknjižno vlasništvo tužitelja niti prednika tužitelja.

4.U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu i to:

Geodeski snimak FK dipl.ing.geod.od 25.siječnja 2017.godine (list 6 spisa), rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj P-382/64 iza pok.ĐK (list 8 spisa),poslovni broj O-227/75 od dana 28.siječnja 1970. iza pok. CK (list 9 spisa); Ugovor o darovanju od 9.veljače 2017.godine (list 11 i 12 spisa), Prijepis posjedovnog list broj 159 DGU, PU za katastar Šibenik (list 15 spisa), e izvadka iz zemljišne knjige uz presliku glavne knjige (list 16 do 18 spisa; 36 do 96); Izjavu DK, sina GK od dana 12.lipnja 2024. (list 22 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 26 spisa), Odluka o uručenju ostavštine Kotarskog suda u Skradinu poslovni broj O-24/40 od dana 14.studenog 1947.(list 35 spisa).

4.1. Sud je održao uviđaj na licu mjesta dana 1.travnja 2025.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika LK dipl.ing.geod. te izveo dokaz saslušanjem svjedoka VK, BK i ŠK (list 102 do 106 spisa).

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje stjecanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na nekretnini kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg je izradio Ured ovlaštenog inženjera geodezije Antonio Reljanović dipl.ing.geod. dana 25.01.2017. godine, označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 727 m2, a koji geodetski snimak u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio LK, dipl. ing. geod. dana 07. svibnja 2025. godine na kojoj je opisani dio označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I- J-A, površine 727 m2 pozivajući se na darovanje svog oca HK iz 2017.godine kao pravni osnov stjecanja, a on nasljeđivanje od strane svojih prednika i dugogodišnjim posjednik kao osobno tkao pravnih prednika.

7. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

8. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz priloženog e izvadaka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

9. Uvidom u ugovor o darovanju razvidno je da su RK kao darovatelj i ŽK kao obdarenik zaključili spomenuti ugovor dana 9.veljače 2017.godine,a predmet kojeg ugovor je obiteljska kuća s okućnicom i to upravo onaj dio koji je na skici ovlaštenog ing.geo.FK od dana 25.siječnja 2917.goinem a koja skici da je sastavni dio ovog ugovora, označen kao površina omeđene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 727 m2.Ugoor je ovjeren u potpisima stranaka kod Javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika dana 9.veljače 2017.godine pod poslovnim brojevima OV-1394/17 i OV- 2310/17.

10. Pregledom Posjedovnog lista broj 159 Državne geodetske uprave, PU za katastar Šibenik, utvrđeno je kako su na čest. zem. [katastarska čestica] upisani kao suposjednici ČK pok.ĐK i GK pok.ĐK.

11.Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-382/64 iz 1964.godine iza pok. ĐK pok.KK (rođen 1900-preminuo 1945.) razvidno je su nasljednici sinovi ČK i GK, svaki za ½ dijela.

12. Pregledom rješenje o nasljeđivanju iza smrti CK pok.KK (rođen 1900. - preminuo 1975.godine) poslovnog broja O-227/75 od dana 28.siječnja 1970.godine utvrđeno je kako su njegovi nasljednici sinovci RK i SK.

13. Nesporno je da u priloženim rješenjima nekretnine koje su predmet spora nisu navedene kao ostavinska masa pokojnika. Pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značenja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe. U tom slučaju imovina se nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00 od 21. prosinca 2000.g.). Dakle, za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno da li je ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisna na ime ostavitelja kao vlasnika niti da li je navedena u rješenju o nasljeđivanju iza istoga već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času njegove smrti.

14. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 1.travnja 2022. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmeta spora pa je utvrđeno kako pokazano stanje na terenu u cijelosti odgovara geodetskom snimku priloženom uz tužbu izrađenom od FK od 25.siječnja 2017.godine. U naravi 23.proisnca 2022. U naravi je to zemljište sa svih strana vidljivo obilježeno rubovima predmetnih zgrada, betonskim zidovima, osim u dijelu kod točaka E-F-G gdje posjed nije vidljivo obilježen. U naravi je to zemljište na kojem je položena kuća s prizemljem i katom, pomoćna zgrada-garaža, ruševina te pripadajuća okućnica. Kod garaže je vidljiv ostatak odsječenog stabla u ravnini s terenom za kojeg tužitelj navodi da se radi o košteli. Predmet očevida identificira se kao dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine je 727 m2 i na skici mjesta očevida bit će označen slovima A-B-C-D-E-F-G-I- J-A.

15. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja sud je prilikom održavanja uviđaja, na licu mjesta saslušao svjedoke TK, EK i IK.

14.1. Svjedok BK (1953.godine) je u svom iskazu naveo kako živi nekih 500 do 600 metara udaljenosti od mjesta spora te se družio od djetinjstva s L, ocem od tužitelja, kojeg su zvali K. L je rođen 1955. godine, a preminuo unazad par godina. Kuću da je radio dida RK zajedno s L i tada je to bila kuća s pločom bez kata. ŽK je nadogradio kat. U spomenutoj prizemnici su do osamdesetih godina živjeli L i djeca, a ovo sve ostalo je bilo od dida RK. Pripadak ove kuće su garaže, a kameni objekt spojen do garaža je radio Draganov stric CK. ĐK je otac od RK. CK se sjeća da je preminuo 1967. ili 1968. godine. Taj kameni objekt gradio je ili CK ili čak njegov otac. Svjedok pojašnjava kako je otac od tužitelja L, dida od tužitelja RK, pradida od tužitelja (otac od RK) ĐK. KK je šukundjed od tužitelja i on je imao tri sina: ĐK, Đ i CK. Đ je otišao u kolonizaciju i ostaju ĐK i CK. SK je brat od RK. ČK i SK su se podijelili ranije, a CK nije imao djece pa je njegov dio pripao RK. Sve što su sad vidljivi betonski zidovi da je bio suhozid. Na mjestu garaža nije bilo ništa. Sjeća se zasađene koštele te se tamo uživalo u hladovini. Sadile su se povrtne kulture i kasnije vinograd koji je kasnije obrađivao RK. Ostatak nekretnine koji nije bio Josin, tužitelj je stekao od svog dide koji je to stekao od svog oca ĐK. Sporova u obitelji oko vlasništva nije bilo. Stara kamena kuća je već bila u funkciji – u njoj je živio stric CK već u vrijeme dok je on bio dijete. CK je umro 1967./1968. godine, prešao je dob od 70 godina. Postojeći suhozid su srušili otac i dida od tužitelja, samljeli su u tucanik i napravili novi betonski zid.

14.2. Svjedok VK (rođen 1950.) iskazuje da živi od rođenja ovdje i da mu je dobro poznat predmet spora. Starine iza sadašnje kuće je gradio još KK i njegov otac, a onda se postepeno gradilo nove objekte, pa tako i ovaj gdje se sad nalazimo. KK je imao sinove ĐK, CK i MK. MK je otišao u kolonizaciju u Slavoniju i svoju imovinu ostavio sinovima od ĐK: ČK i SK. CK nije imao djece i njegovo imanje je pripalo RK i SK. Oni su se podijelili, tako da je ovaj dio koji je sad predmet spora pripao RK, a iznad SK. Objekt u kamenu je pripao RK. Tu staru kamenu kuću je gradio još KK. U njoj su živjeli još KK i njegova obitelj. Na mjestu gdje su sad garaže bila je trošna kućica u kojoj je živio CK, a srušio ju je RK i napravio garaže. Ima od toga sigurno 50 godina. ĐK je poginuo u partizanima. CK je umro davno i imao je sigurno osamdesetak godina. Otac od ŽK (tužitelja) je rođen 1954. godine i preminuo je prije možda godinu dana i zvao se L (Vinko). RK i SK su obrađivali mali vinograd, možda 100 loza. Postojali su suhozidi koji su ograđivali prostor, a srušio ih je RK za potrebe gradnje betonskog zida. Sporova oko posjedovanja nije bilo unutar obitelji, a ni od strane trećih osoba.

14.3. Svjedok ŠK (1943.), kao najstariji do saslušanih svjedoka, navodi kako je predmet spora je prvotno pripadao KK koji je imao tri sina: ĐK, MK i CK. ĐK je poginuo u ratu te ga on ni ne poznajem. MK su naslijedili SK i RK, jer je on otišao u kolonizaciju, a CK koji nije imao djece također SK i RK. Još dok je bio dijete u staroj kamenoj kući živio je CK i kuća je bila sagrađena. Nova kuća do te od kamena je započeta s gradnjom od strane RK i pokojnog mu sina M te su oni tu živjeli s obitelji. Pred kućom je RK obrađivao vinograd. Suhozidi su postojali i njih je RK porušio da bi od njih napravio betonske zidove. Nikad nije bilo sporova ni unutar obitelji, ni od trećih osoba.

15. Saslušani svjedoci su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično po pitanju poznavanja rodoslovlja obitelji tužitelja pa su tako identično iskazivali kako je predmet spora prvotno bio još od KK (pradjeda tužitelja) kojeg su naslijedili sinovi ĐK, MK i CK; ĐK koji je rođen 1900. naslijedili su ČK (Dragan) i GK, a CK također sinovci RK i GK dok je MK otišao u kolonizaciju i imovinu ostavio ĐK (svjedok VK). Kao posjednici predmetne nekretnine upisani su upravo RK i GK svaki za ½ dijela na predmetnoj nekretnini neovisno o upisu prava vlasništva u zemljišne knjige. Navod o nedostajanju dokaza podjele vezane za činjenicu da je pokojni KK imao 3 (tri) sina, a kako se imovina dijeli između 2 (dva) sina nije od utjecaja na ovaj postupak obzirom da presuda proizvodi pravne učinke isključivo među parničnim strankama. Svjedoci su saslušavani na licu mjesta, obišavši mjesto spora, tako da nema sumnje oko identifikacije istih, zatim, u bitnim dijelovima identično su svjedočili u pogledu dugogodišnjeg načina posjedovanja kao što su isti detaljno znali rodoslovlje obitelji VK. Svjedoci su potvrdili svoja neposredna saznanja budući da isti prebivaju u blizini mjesta spora. Svjedoci su potvrdili kako su predmetne nekretnine ograđene suhozidom od davnina, a koji su uklonjeni upravo od Perkovića i kamenje iskorišteno za građenje betonskog zida. Sud nije našao razloga ne pokloniti vjeru saslušanim svjedocima jer su iskazivali u bitnim dijelovima identično, a njihovi iskazi su u suglasju sa priloženim materijalnim dokazima priloženim uz tužbu.

16. Svjedoci su svjedočili o činjenicama koje su im poznate neposredno (isti imaju nekretnina u blizini), a navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta pa se tako sud neposrednim zapažanjem uvjerio u ograđenost nekretnina, postojanje ostataka starih građevina i ostataka starih kultura. Svjedoci su detaljno iskazivali način posjedovanja te da bi se radilo o mirnom uživanju istog.

16.1.Sud je cijenio činjenicu da u tako malom mjestu stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno pritom detaljno navodeći rodoslovlje od pradjeda do prednika tužitelja.

16.2. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

16.3.Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

16.4. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka, priložena rješenja o nasljeđivanju i posjedovni list, zaključuje se kako su prednici tužitelja u dugogodišnjem posjedu i prije 1941. godine, ali imajući u vidu citirane odredbe u toč. 17.2. svakako je prošlo više od 40 godina mirnog posjeda tužiteljevih prednika, bez razloga za sumnju da bi upravo cjelokupni posjed predstavljao cjelinu zatečenu na mjestu spora.

16.5. Zaključak ovog suda je da je tužitelj stekla valjani pravni osnov darovanjem od svog ocam a on, a on nasljeđivanjem iza pok. oca, a ovaj djeda i pradjeda, kako je detaljno ranije navedeno, dakle, dugogodišnjim posjedom, dakle, ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, kontinuiranim, mirnim i od nikog ometanim posjedom prednika izvršavanog glede spornih nekretnina više od 40 godina, a svakako i ranije što su o posrednim i općepoznatim činjenicama za žitelje onog kraja iskazivali saslušani svjedoci .

17. Odluka o trošku je izostala obzirom da isti stranke nisu ni potraživale (čl. 154.ZPP).

18. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 24.ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku