REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-2259/22-32

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 24sata d.o.o. OIB:78093047651 iz Zagreba, Oreškovićeva ulica 6H/I, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Denisa Mirića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Maše Danon, odvjetnika, dana 24. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2022. godine do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju IN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku 24sata d.o.o. OIB:78093047651 iz Zagreba, Oreškovićeva ulica 6H/I, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tuženik dana 27. svibnja 2022. godine u tiskanom mediju novina 24 sata objavio članak pod naslovom „U Zagrebu uhićen prevarant iz Bjelorusije, krao je kriptovalute“. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da se u naslovu predmetnog članka navode netočne i neistinite informacije „U Zagrebu uhićen prevarant iz Bjelorusije, krao je kriptovalute“, s time da se i u tekstu članka navode netočne i neistinite informacije i to „Druge države sumnjiče ga da je uz pomoć kriptoburze ukrao 450 milijuna eura“, naglasio da je tim netočnim i neistinitim informacijama tuženik nanio štetu tužitelju povredom prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima i to pravo na duševno zdravlja, osobni život, ime, ugled, čast i dostojanstvo. Naime tužitelj, koji je rođen u [adresa], a ima i rusko državljanstvo, jako dobro poznaje politički sustav tih država, kao i države Kazahstan u kojoj je živio i radio, pa nije mogao ostati imun na nedjela režima CN i EN, otvoreno je iskazivao svoje negativne stavove o tim režimima, zbog čega je Republika Kazahstan zloupotrijebila sustav Interpolovih međunarodnih tjeralica u cilju obračuna s aktivistima za ljudska prava koji predstavljaju oporbu Lukašenkovim i Putinovim režimima i tužitelja optužila za kazneno djelo prijevare na štetu tri osobe za iznos od 43 tisuće dolara. Međutim iako su te tri osobe istaknule da su im sva novčana sredstva vraćena i da su radnje koje je za njih poduzeo tužitelj pogrešno protumačili kao prijevaru i pronevjeru, jer se zbog svoje financijske nepismenosti nisu mogli koristiti wex-šifrom koju im je dao tužitelj, Republika Kazahstan je u cilju političkog progona tužitelja podnijela Interpolu zahtjev za izručenje te je temeljem Interpolove crvene tjeralice tužitelj uhićen i to sada zbog kaznenog djela prijevare počinjenog dana 12. studenog 2017. godine i zbog kaznenog djela prijevare počinjenog dana 06. rujna 2018. godine u Almatiju, Republika Kazahstan. Nadalje punomoćnik tužitelja je istaknuo da Kraljevina Španjolska iz koje je tužitelj doputovao u Republiku Hrvatsku nije tužitelja uhitila jer je znala da se tužitelj 2018. godine nalazio u Španjolskoj, pa nije niti teoretski mogao počiniti kazneno djelo 06. rujna 2018. godine, nakon čega je Republika Kazahstan promijenila vrijeme počinjenja kaznenog djela u 2017. godinu. Inače prije Republike Hrvatske tužitelja su uhitile na temelju iste tjeralice Italija i Poljska, koje su ga odbile izručiti Republici Kazahstan. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio se sve navedeno moglo i moralo provjeriti prije objave predmetnog članka, a posebice politički aktivizam tužitelja, pa time i veliku vjerojatnost da se radi o politički montiranim procesima, a uzevši ujedno u obzir notornu činjenicu da su Bjelorusija, Rusija i Kazahstan u prijateljskim odnosima i da vrše praksu progona političkih protivnika i neistomišljenika, no to autoru predmetnog članka nije bilo u interesu, već je motiv objavljene informacije o 450 milijuna dolara bio čisti senzacionalizam. Zbog ovog očito politički montiranog procesa tužitelj je u hrvatskom zatvoru ponovno morao trpjeti duševne boli i to ne samo zbog oduzimanja slobode kretanja, već i radi javnog mnijenja zbog predmetnog članka, jer su se zbog informacije o 450 milijuna dolara drugi zatvorenici šikanozno odnosili prema njemu i iziskivali novac, pa je tužitelj bio i u strahu za vlastiti život, zbog čega je i premješten u izolaciju, u samicu, a ujedno je u trenutku podnošenja ove tužbe još uvijek trajao postupak izručenja pred Vrhovnim sudom RH, pa je tužitelj ujedno bio i u bojazni da će sporni članak biti od utjecaja na hrvatske sudove i utjecati na njihovu prosudbu i da će zbog toga biti izručen Republici Kazahstan, što će dovesti do toga da će nedemokratski, nelegalno i nelegitimno završiti u bjeloruskom zatvoru, gdje će biti podvrgnut muci i torturi, a moguće i likvidaciji. Isto tako punomoćnik tužitelja je istaknuo da je tužitelj zbog činjenice da su ga sudovi Italije i Poljske već odbiti izručiti očekivao kako mu se neće zadavati nove duševne boli, osjećaj izoliranosti, bespomoćnosti, pa čak i beznađa širenjem neprovjerenih, netočnih i neistinitih informacija u hrvatskim medijima, jer je ovo već treći put da je uhićen, za što hrvatski mediji znaju, s time da će štetu trpiti i na slobodi zbog nepovjerenja hrvatskih građana koji vjeruju hrvatskim novinama i koje nepobitno utječu na mnijenje ljudi, radi čega je već nekoliko ljudi odbilo ući s tužiteljem u poslovnu suradnju, jer je etiketiran kao kriminalac. Konačno punomoćnik tužitelja je napomenuo da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za objavu ispravka dana 27. lipnja 2022. godine, koji ispravak nije objavljen, s time da glavni urednik niti nije obavijestio tužitelja o razlogu zbog kojeg neće objaviti traženi ispravak, a čak i da je taj ispravak objavljen, jednom objavljena netočna, pogrešna, lažna (klevetnička) i uvredljiva informacija djeluje zauvijek, što pojačava učinak predmetne štete, a osim toga predmetni članak je objavljen i na web stranici 24 sata, čime je bio dostupan većem broju čitatelja. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je pozivajući se na Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustav RH te odredbu članka 7. Zakona o medijima tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2022. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu navodeći da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanima kako po pitanju osnove tako i po pitanju visine, s time da je prvenstveno predložio odbaciti tužbu kao nedopuštenu, jer je zahtjev za objavu ispravka kao procesna pretpostavka poslan protekom roka od 30 dana. Nastavno punomoćnik tuženika je ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a napomenuo je da ističe i sve ostale prigovore predviđene odredbama Zakona o parničnom postupku, naglasio da su sve informacije iznesene u predmetnom članku takve naravi da se povodom njih može neposredno primijeniti odredba članka 21. stavka 4. Zakona o medijima. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbaciti tužbu kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u članak objavljen dana 27. svibnja 2022. godine u dnevnom listu 24 sata naslova „U Zagrebu uhićen prevarant iz Bjelorusije, krao je kriptovalute“ (list 13 i 106 spisa), u presliku zahtjeva za objavu ispravka netočne / neistinite informacije od 27. lipnja 2022. godine s preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke, kao i preslikom povratnice (list 14- 16, 17-19, 103-105 i 107-109 spisa), u presliku usvojenih tekstova Europskog parlamenta (list 20-26, 37-51, 54-59, 116-131 i 134-146 spisa) u presliku naloga RH, MUP-a, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje, Službe za međunarodnu policijsku suradnju od 24. svibnja 2022. godine vezanog uz međunarodnu potragu / crvenu tjeralicu s preslikom tjeralice (list 60-65 i 110-115 spisa), u presliku zahtjeva za izručenje (zamolnice za ekstradiciju) s preslikom odluka (list 66-90 i 157-181 spisa), u presliku prijevoda na hrvatski jezik izjave od 12. listopada 2021. godine (stranica 199-232 spisa), u presliku objavljenog članka / ispravka od 07. srpnja 2022. godine (stranica 236 spisa), u presliku rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kv I-31/22 od 14. srpnja 2022. godine (stranica 251-257 spisa), u presliku rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Kr-5/22 od 23. kolovoza 2022. godine (stranica 259-261 spisa) te u iskaz svjedoka BN (stranica 268-270 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna pasivna legitimacija, činjenica da je dana 27. svibnja 2022. godine u dnevnom listu 24 sata objavljen članak naslova „U Zagrebu uhićen prevarant iz Bjelorusije, krao je kriptovalute“, kao i činjenica da je tuženik u dnevnom listu 24 sata dana 07. srpnja 2022. godine objavio zahtijevanu objavu ispravka, a što je razvidno iz preslike objavljenog ispravka od 07. srpnja 2022. godine (stranica 236 spisa). Naprotiv sporan je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, a sporno je i pitanje da li je predmetna tužba dopuštena, jer je sporno da li je tužitelj u zakonskom roku zatražio objavu ispravka objavljene informacije. Isto tako sporno je pitanje da li je objavom predmetnog članka povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, odnosno pravo na ugled, čast i dostojanstvo, s time da je sporno i postoji li ekskulpacijski razlog zbog kojeg tuženik nije obvezan naknaditi tužitelju eventualno nastalu neimovinsku štetu, a sporna je ujedno i visina tužbenog zahtjeva, kao i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije.

6. Imajući na umu da je predmetni članak objavljen dana 27. svibnja 2022. godine, a tužitelj je putem punomoćnika dana 27. lipnja 2022. godine podnio zahtjev za objavu ispravka netočne informacije, što je razvidno iz preslike predmetnog članka naslova „U Zagrebu uhićen prevarant iz Bjelorusije, krao je kriptovalute“ (list 13 i 106 spisa), kao i preslike zahtjeva za objavu ispravka netočne / neistinite informacije od 27. lipnja 2022. godine s preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke (list 14- 15, 17-18, 103-104 i 107-108 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj u roku propisanom odredbom članka 40. stavka 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZM-a) podnio zahtjev za objavu ispravka, što rezultira time da je ispunjen procesnopravni uvjet za podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo tužitelja sukladno odredbi članka 22. stavka 2. ZM-a, a ujedno je i predmetna tužba podnesena u roku propisanom odredbom članka 23. ZM-a. Međutim iako je tuženik u članku od 07. srpnja 2022. godine uz informaciju da je tužitelju pritvor zamijenjen jamčevinom ujedno objavio i zahtijevanu izjavu tužitelja kojom je negirao kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, treba napomenuti kako inače sama objava ispravka često niti ne eliminira nastalu štetu u potpunosti, jer osim što svi čitatelji osnovne informacije ne pročitaju ispravak, već je ujedno notorna činjenica da se o objavljenom ispravku ne raspravlja i govori u istoj mjeri kao o osnovnoj informaciji uslijed koje je nastala neimovinska šteta, pa je odredbom članka 22. stavka 1. ZM-a propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Naprotiv kada bi se objavom ispravka neimovinska šteta nastala objavom informacije u svakom slučaju naknadila u potpunosti, tada zakonodavac ne bi predvidio mogućnost da osoba kojoj je objavom neke informacije povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, kao što to u konkretnom slučaju tvrdi tužitelj, može zahtijevati od nakladnika isplatu naknade nastale neimovinske štete, tim više što je to pravo uvjetovano prethodnim zahtjevom upućenom nakladniku za objavom ispravka, odnosno isprike, kada ispravak nije moguć. Inače pravo na naknadu neimovinske štete prosuđuje se po općim načelima obveznog prava, što znači da sud sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) pri dosudi pravične novčane naknade vodi računa da li težina same povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, a što isključuje automatizam dosude novčane naknade, dok je visina pravične novčane naknade determinirana jačinom i trajanjem povredom izazvanih duševnih bolova i cilju kojemu ta naknada služi. Naime cilj naknade neimovinske štete je da se na taj način nastala neimovinska šteta naknadi po mogućnosti u potpunosti, a ne da se na taj način stekne imovinska korist, jer ta težnja nije spojiva s naravi i društvenom svrhom naknade neimovinske štete.

7. Nastavno treba naglasiti da je osnovno načelo svih demokratskih društava sloboda izražavanja i sloboda medija, sloboda prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, sloboda protoka informacija i otvorenost medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, ali ta sloboda mora biti ograničena kada i koliko je to nužno radi zaštite drugih zaštićenih vrijednosti u demokratskim društvima, radi zaštite morala, ljudske osobnosti, privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, što izrijekom proizlazi i iz odredbe članka 7. stavka 1. ZM-a te odredbe članka 16. stavka 1. ZM-a. Isto tako odredbom članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 85/10 i 19/13 – u daljnjem tekstu Ustav) te odredbom članka 38. stavka 1. i stavka 2. Ustava jamči se štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstava, ugleda i časti, kao i sloboda mišljenja i izražavanja misli, koja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, s time da se ujedno i odredbom članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – u daljnjem tekstu Konvencija) i odredbom članka 10. stavka 1. i stavka 2. Konvencije jamči pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na slobodu izražavanja. Kada se dakle objavom neke informacije naruši svojevrsna ravnoteža između slobode izražavanja, slobode medija i zaštite privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti neke osobe, koju su mediji prema odredbi članka 16. stavka 1. ZM-a dužni poštovati, a ujedno težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja, s obzirom na jačinu i trajanje duševnih boli, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, sud je stava da se ta novčana naknada, ne može tretirati kao neopravdano ograničenje slobode medija, tim više što je zakonodavac vodeći računa o „problemu ravnoteže“ između slobode izražavanja, slobode medija i zaštite prava osobnosti, dostojanstva, ugleda i časti, propisao razloge zbog kojih nakladnik ne odgovara za štetu.

8. U odnosu na informacije koje se navode u predmetnom članku i to kako u naslovu članka, tako i u tekstu članka, a svode se na da je tužitelj „prevarant“ zbog čega se traži njegovo izručenje po tjeralici Kazahstana, sud je utvrdio da su te informacije, ukoliko nisu istinite, objektivno mogli rezultirati povredom prava na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, jer sam navod da je netko prevarant u svakom slučaju ima negativan, difamirajući prizvuk, koji ujedno ukazuje i na moralne kvalitete te osobe, pa javnost takve osobe s pravom osuđuje, kritizira.

9. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je u tekstu predmetnog članka objavljeno ime i prezime tužitelja i to I, dok naprotiv u tužbi i svim podnescima punomoćnik tužitelja navodi prezime tužitelja IN, a uz to su u članku navedene i godine života tužitelja, ipak se radi o tužitelju, koji je uhićen po tjeralici Republike Kazahstan radi zahtjeva za izručenje, a što ukazuje da je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije neosnovan.

10. Iskazu svjedoka BN (stranica 268-270 spisa), autora spornog članka, koji je u bitnom istaknuo da je informacije koje se navode u ovom članku prvo saznao iz članka, koji je dan ranije objavljen u Jutarnjem listu, nakon čega je kontaktirao Županijski sud u Velikoj Gorici te mu je glasnogovornik Županijskog suda u Velikoj Gorici potvrdio u članku objavljenu informaciju da je tužitelj uhićen radi donošenja odluke o zahtjevu za izručenje tužitelja Kazahstanu i to zbog kaznenog djela prijevare, s time da prije objave ovog članka nije pokušao kontaktirati s tužiteljem, jer se nalazio u pritvoru, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i obrazložen, a vezano uz navode o uhićenju tužitelja zbog zahtjeva za izručenje proizlazi i iz dostavljene dokumentacije. Naime među strankama niti nije sporna činjenica da je tužitelj uhićen temeljem međunarodne, crvene tjeralice po zahtjevu Republike Kazahstan i to zbog kaznenog djela prijevare, kao i činjenica je Županijski sud u Velikoj Gorici odbio taj zahtjev za izručenje, što je razvidno i iz preslike rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kv I-31/22 od 14. srpnja 2022. godine (stranica 251-257 spisa) te preslike rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Kr-5/22 od 23. kolovoza 2022. godine (stranica 259-261 spisa).

11. Treba naglasiti da tijekom postupka nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja, jer isti nije pristupio na ročište određeno za dan 30. listopada 2025. godine, a niti na ročište određeno i održano dana 20. veljače 2026. godine, s time da je zamjenik punomoćnik tužitelja predložio odgodu i tog ročišta 20. veljače 2026. godine ponovno navodeći da tužitelj, koji se trenutno nalazi u SAD-u, namjerava doći u Europu otprilike u ožujku, odnosno travnju 2026. godine te je predložio da se ročište na kojem će se provesti dokaz saslušanjem tužitelja odredi u terminu u kojem će tužitelj doći u Europu. Naprotiv navedeni prijedlog sud je odbio kao neosnovan, jer sam navod kako tužitelj „neće dolaziti u Europu u daljnjih 6 mjeseci“, što je punomoćnik tužitelja istaknuo već u podnesku od 26. rujna 2025. godine, sukladno odredbi članka 160. stavka 1. ZPP-a nikako ne predstavlja opravdani razlog za ponovnu odgodu ročišta određenog i održanog dana 20. veljače 2026. godine, jer je sud već odgodio ročište određeno za dan 30. listopada 2025. godine, a tim više što stranke prema odredbi članka 10. stavka 1. ZPP-a moraju nastojati da se postupak provede u razumnom roku, bez odugovlačenja i sa što manje troškova, dok je ujedno sud dužan onemogućiti svaku zloupotrebu prava u postupku. Drugim riječima iako sud ima razumijevanja za razne iznenadne kako poslovne, tako i privatne razloge, uslijed kojih stranke ponekad, iz objektivnih, neodgodivih razloga, ne mogu pristupiti na ročište na kojem je određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka, ali isto tako treba posebno naglasiti da niti nije zadatak suda prilagođavati termine ročišta razno raznim „zahtjevima“ stranaka, već su stranke dužne sve svoje privatne i poslovne obveze prilagoditi zakazanom terminu ročišta, a to tim više što je provođenje postupka u razumnom roku i bez nepotrebnog odugovlačenja ujedno u interesu samih stranaka, pa prijedlog punomoćnika tužitelja da sud zakaže ročište u terminu u kojem tužitelj namjera doći u Europu, ne samo da nije opravdani razlog za ponovnu odgodu ročišta, već ukazuje i na upitan interes tužitelja za vođenjem ovog parničnog postupka.

12. Nadalje u odnosu na navode punomoćnika tužitelja kojim je tijekom postupka isticao da je objavom predmetnog članka tužitelju povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo, jer je autor članka, prije objave ovog članka, trebao provjeriti politički aktivizam tužitelja, a time i veliku vjerojatnost da se radi o politički montiranim procesima zbog čega se traži izručenje tužitelja, a posebice uzimajući u obzir notornu činjenicu da su Bjelorusija, Rusija i Kazahstan u prijateljskim odnosima i da vrše praksu progona političkih protivnika i neistomišljenika, što autor nije učinio te ukazuje da je motiv u članku objavljene informacije o 450 milijuna dolara bio čisti senzacionalizam, sud je da su ti navodi, izraženi pravni stavovi, apsolutno neosnovani iz slijedećih razloga. Naime zadatak novinara je sukladno pravilima novinarske struke i etike informirati javnost o svim događajima i pojavama za koje postoji opravdani interes javnosti, što podrazumijeva da su dužni poduzeti sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija koje objavljuju i pri tome postupati u dobroj vjeri, vodeći računa o zaštićenim vrijednostima u demokratskim društvima zbog čije zaštite je i sloboda medija ograničena, pa tako između ostalog o zaštiti morala, ljudske osobnosti, privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok naprotiv nikako nije zadatak novinara utvrđivati navedene okolnosti i činjenice, na koje je ukazivao punomoćnik tužitelja, jer bi time novinar zapravo utvrđivao osnovanost samog zahtjeva za izručenje tužitelja, što dakako ne samo da nije zadatak novinara, već za to novinar niti nije nadležan, nego je to u isključivoj nadležnosti suda u RH, u konkretnom slučaju Županijskog suda u Velikoj Gorici, koji je rješenjem odbio zahtjev za izručenje tužitelja. Naprotiv, upravo suprotno navodima punomoćnika tužitelja, u predmetnom članku autor članka, osim što je prenio točnu i potpunu informaciju vezanu uz uhićenje tužitelja temeljem zahtjeva za izručenje Republike Kazahstan zbog kaznenog djela prijevare, već je ujedno u tom članku objavio i samu izjavu tužitelja danu na sudu u Velikoj Gorici da „nije jedan od najvećih svjetskih prevaranata u trgovini kriptovalutama nego politički aktivist“, a što samo dodatno potvrđuje stav suda da je autor članka postupao u dobroj vjeri te sukladno pravilima novinarske struke i etike. S obzirom da sve činjenice i okolnosti vezane uz pitanje osnovanosti zahtjeva za izručenje tužitelja niti nisu relevantne za predmetni parnični postupak, u kojem se odlučuje isključivo o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete objavom informacija u predmetnom članku sukladno odredbama ZM-a, kao i odredbama ZOO-a, dok je odluku o osnovanosti zahtjeva za izručenje donio za to nadležan Županijski sud u Velikoj Gorici, ukazuje da je punomoćnik tužitelja, potpuno nepotrebno, ignorirajući predmet ovog spora, dostavljao u spis dokumentaciju vezanu uz pitanje osnovanosti zahtjeva za izručenje tužitelja, a što osim zahtjeva za izručenje, uključuje i izjave navodno oštećenih osoba, kao i rezolucije Europskog parlamenta o stanju ljudskih prava u Rusiji, Bjelorusiji i Kazahstanu, pa čak i objavljene članke u stranim medijima vezane uz ZN i to bez prijevoda na hrvatski jezik. Isto tako i navod punomoćnika tužitelja kako sama činjenica da je tuženik objavio zahtijevani ispravak (stranica 236 spisa) ukazuje da je time tuženik zapravo potvrdio da za objavu, po stavu punomoćnika tužitelja sporne, netočne informacije u predmetnom članku, nije imao niti jedan opravdan razlog propisan odredbom članka 21. stavka 4. Ca, jer u protivnom taj ispravak ne bi objavio, također nije osnovan. Naime osim što punomoćnik tužitelja uporno zanemaruje činjenicu da je u predmetnom članku, koji se inače sastoji od tri rečenice, objavljena informacija o uhićenju tužitelja temeljem zahtjeva za izručenje po tjeralici Kazahstana zbog prevare teške 20.000,00 dolara, što je istinita i potpuna informacija, a ujedno je objavljena i informacija da ga druge države, pri tome se misli na Bjelorusiju, sumnjiče da je uz pomoć kriptoburze ukrao 450 milijuna eura, što se također navodi u optužnicama, koje su doduše mijenjane, ispravljane, što je uostalom punomoćnik tužitelja i isticao kao razlog za neizručenje tužitelja, već punomoćnik tužitelja ujedno ne vodi niti računa da je objavom „ispravka“ uz objavljenu dodatnu informaciju da je tužitelju u međuvremenu pritvor zamijenjen jamčevinom od 100.000,00 eura, pa odluku o izručenju čeka na slobodi, tuženik dao još jednu, dodatnu mogućnost tužitelju da ponovno, jer je i u samom članku objavljena njegova izjava kojom negira počinjenje kaznenog djela, navodeći da je politički aktivist, da svoj komentar vezan uz kaznena djela koja mu se stavljaju na teret zbog kojih je zatraženo izručenje. Drugim riječima s obzirom da je u predmetnom članku objavljena točna i potpuna informacija vezana uz uhićenje tužitelja zbog zahtjeva za izručenje Republike Kazahstan, to tuženik, objavom zahtijevanog ispravka, nikako niti nije mogao, kao što to pogrešno zaključuje punomoćnik tužitelja, time potvrditi da za objavu tih informacija nije imao opravdan razlog, pa da bi zbog toga objavio zahtijevani ispravak, iako je zapravo ujedno upitno da li se predmetni članak od 07. srpnja 2022. godine sukladno odredbi članka 40. stavka 4. ZM-a u svezi s odredbom članka 41. stavka 1. ZM-a uopće može smatrati ispravkom.

13. Isto tako navodi punomoćnika tužitelja, kojim je tijekom postupka isticao da je zbog objave predmetnog članka, tužitelj osim duševnih bolova zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo, ujedno bio u strahu za vlastiti život, jer su se drugi zatvorenici šikanozno odnosili prema njemu i iziskivali novac, zbog čega je premješten u izolaciju, u samicu, sud je utvrdio slijedeće. Prvenstveno treba naglasiti da osim što je autor predmetnog članka istaknuo da je o uhićenju tužitelja temeljem tjeralice po zahtjevu Republike Kazahstan za izručenjem tužitelja zbog kaznenog djela prijevare prvo saznao iz članka objavljenog dan ranije u Jutarnjem listu, već ujedno, čak i da je zaista objavom predmetnog članka tužitelju nastala neimovinska štetu za koju bi bio odgovoran tuženik, niti tada tužitelj ne bi imao pravo na bilo kakvu naknadu vezano uz moguće šikanozno ponašanje ostalih zatvorenika, a time i bojazan tužitelja za vlastiti život, jer tuženik nikako ne može biti odgovoran za ponašanje drugih ljudi prema tužitelju. Iz navedenog razloga sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka ŠN i FN na okolnost kako su se drugi zatvorenici odnosili prema tužitelju. Isto tako sud je odbio kao neosnovan i prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru kako bi sudski vještak utvrdio intenzitet i trajanje duševnih bolova i straha koje je tužitelj trpio u zatvoru zbog šikanoznog ponašanja ostalih zatvorenika, ali i jednako tako i na slobodi zbog „nepovjerenja“ ljudi uslijed objave informacija u predmetnom članku.

14. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da tuženik ne odgovara tužitelju za utuženu neimovinsku štetu, duševne bolove zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo, jer su sukladno odredbi članka 21. stavka 4. točke 1. i točke 3. ZM-a sve informacije objavljene u predmetnom članku istinite i potpune informacije, za čije je objavljivanje u svakom slučaju postojalo opravdano zanimanje javnosti te je ujedno autor postupao u dobroj vjeri.

15. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. ZM-a, odredbom članka 21. stavka 4. točke 1. i točke 3. ZM-a, odredbom članka 21. stavka 6. ZM-a, odredbom članka 22. stavka 1. i stavka 2. ZM-a, odredbom članka 23. ZM-a te odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2022. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

17. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 21. listopada 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. prosinca 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. lipnja 2024.l godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 11. prosinca 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 25. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 04. srpnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 46.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

18. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 11. prosinca 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, što rezultira time da tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što je tuženiku i dosuđeno. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška sastava podneska od 30. listopada 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, s obzirom da je tim podneskom punomoćnik tuženika dostavio troškovnik, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, jer je troškovnik za sve poduzete parnične radnje punomoćnik tuženika mogao dostaviti na ročištu, pa tuženik ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, već je dužan sam snositi trošak sastava tog podneska. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026. godine