REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:Pn-28/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari I. tužitelja DS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 5B i drugotuženika NS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, radi naknade štete, v.p.s. 6.514,56 EUR, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026. godine, u nazočnosti I. tužitelja i opunomoćenika stranaka, na temelju članka 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], upisan pri Trgovačkom sudu u Zagrebu i NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I. tužitelju FS, s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 2.200,00 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], upisan pri Trgovačkom sudu u Zagrebu i NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da II. tužitelju ES s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 3.008,00 EUR na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe odnosno od 13. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], upisan pri Trgovačkom sudu u Zagrebu i NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DS, s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ES s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu do 2.465,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 24. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se I. tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 554,46 EUR a II. tužitelj u iznosu od 752,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji DS i ES podnijeli su tužbu protiv Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba i NS iz [adresa] radi naknade štete.

1.1. Ističu da se dana 8. kolovoza 2015. oko 18:45 sati, u [adresa], u blizini kućanskog broja 82, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao I. tužitelj DS u svojstvu vozača u osobnom automobilu marke „Volkswagen“ tip „Bora“, registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu II. tužitelja ES iz [adresa] te drugotuženik NS u poljoprivrednom traktoru marke „IMT 542“, registarskih oznaka [registarska oznaka], čije poljoprivredno vozilo je registrirano pri prvotuženiku, broj police: [broj police].

1.2. Do prometne nesreće je došlo na način da je prvotužitelj DS upravljao navedenim vozilom, a u kojem se nalazila suputnica na suvozačevom sjedalu KS, iz smjera [adresa] prema istoku, kroz selo [adresa], te je zbog razlike u brzini kretanja sustigao drugotuženika, koji je upravljao poljoprivrednim traktorom marke „IMT 542“, nakon čega je ubrzao osobno vozilo na brzinu od oko 70 km/h kako bi izvršio radnju pretjecanja, pri čemu je pravodobno uključio lijevi pokazivač smjera, upozoravajući na taj način druge sudionike da želi izvršiti namjeravanu radnju pretjecanja, da bi drugotuženik, koji se nalazio blizu svoje obiteljske kuće vozeći približno brzinom od 25 km/h, propustivši iskazati namjeru skretanja uključivanjem lijevog pokazivača smjera te propustivši se uvjeriti da radnju skretanja može obaviti na siguran način za sebe i druge sudionike u prometu, započeo s radnjom skretanja ulijevo, na što je prvotužitelj pravilno reagirao intenzivnim kočenjem i skretanjem u desno radi izbjegavanja sudara vozila, uslijed čega je došlo do gubitka kontrole nad vozilom i slijetanja u desni putni kanal te udarca prednjim lijevim dijelom osobnog automobila u betonsku prepreku, što je uzrokovalo štetu na vozilu u vlasništvu drugotužitelja ES te neimovinsku štetu za suputnicu u vozilu KS i prvotužitelja.

1.3. Prvotužitelj navodi da je imao izuzetno dobre preduvjete za obavljanje radnje pretjecanje traktora, jer je pretjecanje na tome djelu kolnika bilo dopušteno, sam promet bio je rijedak, cesta suha, bio je dan i bilo je sunčano.

1.4. Pri dolasku, policijski službenici su odobrili alkotestiranje prvotužitelja DS koje je izvršeno u Općoj županijskoj bolnici te je utvrđeno da je u trenutku prometne nesreće u krvi i u mokraći imao 0,00 g/kg, dakle bio je u potpunosti trijezan. Kako su policijski službenici, koji su obavljali očevid, propustili alkotestirati drugotuženika to tužitelji ne raspolažu podatcima o stupnju alkoholiziranosti drugotuženika.

1.5. Ističu da navodno uključivanje lijevog pokazivača smjera od strane vozača traktora, pod pretpostavkom da je i učinjeno, ne daje pravo da radnju skretanja preko drugog kolnog traka učini uz grubu povredu dužnosti provjere može li se radnje izvršiti na siguran način, a što osiguranik tuženika nedvojbeno nije učinio, ne provjeravajući pri tome nalazi li se tko iza njega, pretječe li ga tko ili izvršava bilo koju drugu radnju. Dakle, svaki vozač, osim što uključuje pokazivač smjera i time najavljuje namjeru skretanja u lijevu stranu preko druge kolničke trake, dužan je izvršiti provjeru svojim lijevim i srednjim retrovizorom te provjeru slijepog kuta, kako bi se uvjerio da radnju može izvršiti sigurno. Budući da osiguranik tuženika na svom poljoprivrednom traktoru nije imao retrovizore kojima bi izvršio valjane provjere, navedeno je trebao izvršiti pregledom svih 180 stupnjeva kolnika, od početnog vidnog polja, gledajući dakle od sprijeda prema natrag. Da je osiguranik tuženika takvu radnju učinio, do prometne nesreće ne bi niti došlo.

1.6. Smatra da su navodi drugotuženika dani tijekom kaznenoga postupka kako je uključio lijevi pokazivač smjera, prije nego što je izvršio radnju skretanja prema obiteljskoj kući, a što je i pokazivao policijskim službenicima i svjedocima, isticano sa ciljem izbjegavanja i umanjenja svoje odgovornosti za prometnu nesreću.

1.7. Tužitelji napominju da je Presudom Općinskog suda u Požegi od 19. travnja 2017. pod poslovnim brojem 10. K-185/2016-14, II-okrivljenik NS proglašen krivim za kazneno djelo u cestovnom prometu odnosno kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 227. st. 1. KZ/11. Nadalje, presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 11. srpnja 2018. posl. br.: 6 Kž-237/2017-3 prihvaćena je žalba I- okrivljenika DS, a ovdje tužitelja te je ukinuta presuda prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je on oglašen krivim za kazneno djelo u cestovnom prometu odnosno kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 227. st. 1. KZ/11, i u tom dijelu postupak se vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Istom odlukom pravomoćno je odlučeno o postojanju kaznene odgovornosti osiguranika tuženika. Rješenjem Općinskog suda u Požegi od 18. travnja 2019. posl. br.: 10. K- 12/2019-3 obustavljen je kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2 KZ/11 protiv okrivljenika, a ovdje prvotužitelja DS budući da je, s obzirom na drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Dubrovniku od 11. srpnja 2018. posl. br.: 6 Kž-237/17-3 te svih provedenih dokaza u ponovnom postupku, utvrđeno da nedopuštena brzina njegova kretanja nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće.

1.8. Tužitelji ukazuju na činjenicu da je štetna radnja drugotuženika utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom, što za posljedicu ima i vezanost parničnog suda glede osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, ali i primjenu odredbe čl. 231. ZOO-a glede tijeka i nastupa zastare.

1.9. Prvotužitelj DS je, u gore opisanoj prometnoj nesreći, pretrpio niz lakih i teških tjelesnih ozljeda. Iz otpusnog pisma od 13. kolovoza 2015. vidljivo je da je kliničkom i RTG obradom utvrđena fraktura lijeve klavikule u sternalnoj trećini bez dislokacije (postavljen tornister), otvorena rana palmarne strane desnog ručnog zgloba koja zahvaća kožu i potkožje, otvorena rana dorzalne strane lijevog kažiprsta, kontuzija lijeve strane prsnog koša i unutarnje strane lijevog bedra, distorzija desnog gležnja (imobiliran potkoljeničnom longetom) te višestruke ekskorijacije desne potkoljenice, obje podlaktice i šake. Prvotužitelj je u Općoj županijskoj bolnici Požega boravio u periodu od 8. kolovoza 2015. do 13. kolovoza 2015. Tijek boravka na odjelu Opće kirurgije protekao je uredno, na ordiniranu analgetsku terapiju simptomi su se smirili. Skinuti su tornister i potkoljenična longeta, a rane su redovno previjene te su cijelile. S 13. kolovozom 2015. prvotužitelj je pušten na kućnu njegu uz preporuku mirovanja s lijevom rukom i desnom nogom, poštedom lijeve ruke i desne noge od punog opterećenja te uzimanja analgetika po potrebi.

1.10. Za vrijeme nesreće te boravkom u Općoj županijskoj bolnici Požega prvotužitelj je trpio bolove jakog intenziteta barem 5 dana što uključuje nelagodnosti tijekom primarnog liječenja u vidu hospitalizacije. Nadalje, bol srednjeg intenziteta trpio je barem 20 dana, pretežito kao posljedicu ozljede, no i uslijed neugodnosti u tijeku liječenja izlaskom iz bolnice. Završno, trpio je bolove slabijeg intenziteta barem 40 dana. Kroz to vrijeme tužitelj je bio limitiran u obavljanju određenih životnih aktivnosti uslijed poštede ozlijeđenih dijelova tijela.

1.11. Prvotužitelj nadalje navodi da je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku nesreće te kratko vrijeme nakon nesreće u trajanju od 4 dana dok je bio u strahu od posljedica nesreće. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je još najmanje 6 dana koji se manifestirao kao strah od ishoda liječenja, kao i uslijed nelagoda prilikom liječenja. Strah srednjeg intenziteta trpio je barem 20 dana u vidu straha od ishoda oporavka od stečenih ozljeda, zabrinutosti za svoje zdravlje i zdravlje bivše djevojke te strah slabog intenziteta barem 40 dana manifestiran u strahu od nepotpunog oporavka koji će rezultirati trajnijim ozljedama uslijed čega je postao napet i nervozan. Na temelju iznesenih činjenica proizlazi da je prvotužitelj DS pretrpio neimovinsku štetu

– povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje – stoga mu pripada i pravo na pravičnu novčanu naknadu. S obzirom na pretrpljene bolove i strah te sve ostale kvalifikatorne okolnosti smatra da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od barem 20.000,00 kuna uzevši u obzir Izmjene orijentacijskih kriterija - odluku br. 2. Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV- 47/2020-5. od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

1.12. Drugotužitelj ES ističe da je u gore opisanoj prometnoj nesreći pretrpio imovinsku štetu na osobnom automobilu marke „Volkswagen“ tip „Bora“, registarskih oznaka [registarska oznaka], godina proizvodnje: 2001., broj šasije:

WVWZZZ1JZ2W120890, a koja šteta je utvrđena na temelju nalaza, mišljenja i zaključaka prometnog vještaka od 21. studenog 2015. i uslužne procjene od 14. kolovoza 2015., pod brojem 99-UPR-410/2015 izvršene, od strane Croatia osiguranje d.d., te iz koje procjene je vidljivo da je na osobnom automobilu nastala znatna imovinska šteta budući da se velik broj dijelova na osobnom automobilu morao zamijeniti odnosno da se velik broj dijelova morao popraviti ili podleći kontroli.

1.13. Slijedom navedenoga tužitelji predlažu da sud naloži tuženicima da tužitelju DS na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplate iznos od 20.000,00 kuna a da drugotužitelju ES na ime imovinske štete isplate iznos od 20.312,50 kuna.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu (list 56-61) priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 08.08.2025 g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen

– ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari.

2.1. Ne osporava da se dana 08 kolovoza 2015. godine dogodio štetni događaj – prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali I tužitelj DS sa osobnim automobilom marke Volkswagen tip BORA reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu II tužitelja te osiguranik I tuženika, II tuženik NS sa traktorom „IMT 542“ reg oznaka [registarska oznaka].

2.2. Nesporno je i da se pred Općinskim sudom u Požegi vodio kazneni postupak protiv I. tužitelja DS i II. tuženika OS. Presudom Općinskog suda u Požegi br: K-185/2016 -14 II. tuženik NS, osiguranik I. tuženika, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo iz čl. 227. st 2 KZ/11 u vezi s 227. st. 1 KZ/11.

2.3. Nadalje rješenjem Općinskog suda u Požegi br: K-12/2019 od 18.travnja 2019 godine obustavljen je kazneni postupak protiv tužitelja. No, prema čl. 1072. st. 1 i 2 ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

2.4. Prvotuženik smatra da na temelju provedenih dokaza u kaznenom postupku, i to posebno saslušanjem prometnog vještaka Darka Konjevića, proizlazi da u svakome slučaju postoji krivnja I tužitelja za nastanak štetnog događaja te da je brzina od 71 km/h kojom se kretao I tužitelj bila nedopuštena (dopuštena 50 km/H) i neprilagođena uvjetima na cesti te da je u uzročno – posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i štete.

2.5. I tuženik je pravnog stava da, bez obzira na odustajanje ODO u Požegi od kaznenog postupka protiv I tužitelja, u svakom slučaju postoji doprinos I tužitelja nastanku štetnog događaja jer je postupio protivno čl. 51 st. 1 i 53 st. 1 ZSPC-a. a prema kojem je vozač dužan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Prema čl .53 st.1 na cesti u naselju, vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

2.6. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja I tužitelja za naknadu neimovinske štete te II tužitelja za naknadu imovinske štete jer se štetni događaj zbio 8.8.2015., a tužba je predana 13.4.2021., dakle skoro 6 godina od kada je nastupio štetni događaj.

2.7. Prvotuženik smatra da vođenje kaznenog postupka samo po sebi ne dovodi do prekida zastare tražbine naknade štete, već je potrebno da oštećenik u kaznenom postupku postavi imovinsko pravni zahtjev i zatim, kada je upućen da taj zahtjev ostvari u parnici, da oštećenik u roku od tri mjeseca od odluke podnese tužbu za naknadu štete. To zbog toga što kazneni postupak sam po sebi, pa niti njegovo pravomoćno okončanje donošenjem osuđujuće presude protiv štetnika, ne dovodi do prekida zastare tražbine s naslova naknade štete, jer se kazneni postupak ne vodi radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarivanje te tražbine, osim ako je oštećenik u kaznenom postupku prijavio tražbinu odnosno postavio imovinsko pravni zahtjev. Kako oštećenik, u ovome predmetu tužitelj, nije to učinio, I tuženik smatra da je nastupila zastara potraživanja odnosno da nije došlo do prekida zastare tražbine. Poziva se na odluku VSRH broj Rev-908/2010.

2.8. I. tuženik nadalje ističe i prigovor doprinosa I. tužitelja nastanku štetnog događaja jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom a na što upućuju ozljede koje je tužitelj zadobio.

2.9. I. tuženik osporava i visinu neimovinske štete držeći da težina povrede prava osobnosti I. tužitelja ne opravdava zatraženi iznos. Također se protivi i visini imovinske štete koju II. tužitelj potražuje a posebno osporava zahtjev II. tužitelja za naknadu iznosa od 312,50 kuna na ime troška procjene vozila.

2.10. Slijedom svega iznesenog predlaže odbiti I. i II. tužitelja sa tužbenim zahtjevima.

3. Očitujući se na navode I. tuženika, tužitelji u podnesku od 12.7.2021.( list 65-68) ističu da, imajući u vidu presudu Županijskog suda u Dubrovniku od 1.7.2018. broj Kž- 237/2018-3, brzina I. tužitelja nije od odlučne važnosti, odnosno da je nedopušteno ponašanje II. tuženika ( nesignaliziranje skretanja ulijevo) isključivo odgovorno za štetni događaj. Ističe da je odgovornost II. tuženika već utvrđena u kaznenom postupku te da pravomoćna kaznena presuda djeluje u odnosu na parnicu kao vezanost parničnog suda u pogledu činjenica utvrđenih u kaznenoj presudi, a koje su odlučno determinirale zaključak suda o počinjenom kaznenom djelu od strane osiguranika tuženika.

3.1. Upravo zbog tako utvrđenih činjenica, ovlašteni tužitelj je odustao od optužbe u odnosu na DS, dok oštećeni OS kao navodni oštećenik nije nastavio kazneni progon u odnosu na I. tužitelja. Činjenica je da protiv I. tuženika nije donesena pravomoćna kaznena presuda također predstavlja odlučnu činjenicu u ovome postupku.

3.2. U odnosu na prigovor zastare ističe da je šteta prouzročena kaznenim djelom, što je utvrđeno pravomoćnom kaznenom presudom dana 12.7.2018. dok je tužba podnesena 14.4.2021. tako da zastarni rok nije prekoračen.

3.3. U odnosu na navode I. tuženika u postojanju doprinosa I. tužitelja u nastanku štetnog događaja jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom, tužitelji ističu da je iz nalaza i mišljenja vještaka Konjevića vidljivo da su I. tužitelj i suputnica KS bili vezani sigurnosnim pojasom.

4. II. tuženik NS u odgovoru na tužbu (list 77-78) ne osporava da je proglašen krivim po presudi ovoga suda broj K-185/2016 od 19.4.2017., međutim da postoji doprinos I. tužitelja u nastanku prometne nezgode u omjeru najmanje od 50%. Ističe da je osoba sa dugogodišnjim iskustvom i da je uvijek bio oprezan u ovakvim situacijama te da nema govora o tome da bi on propustio uključiti pokazivač smjera prilikom skretanja na svoj kolni ulaz.

4.1. Ističe da se doprinos I. tužitelja ogleda u tome da se nesmotreno i nepažljivo kretao po cesti. Istom se strašno žurilo da svoju zaručnicu odveze kući radi zamjene haljine te se upustio u pretjecanje traktora sa brzinom od oko 70 km na sat, umjesto da je prilikom pretjecanja traktora smanjio svoju brzinu obzirom da se traktor kretao brzinom manjom od 25 km na sat.

5. Neprijeporno je da je II. tuženik NS presudom ovoga suda broj K-185/2016 proglašen krivim za kazneno djelo u cestovnom prometu odnosno kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 226. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 227 st. 1. KZ/11, a kažnjivo čl. 22. st. 2 KZ/11.

6. Prijeporan je doprinos I. tužitelja nastanku štetnog događaja zbog kršenja propisa čl. 51 st. 1. i 53. st.1. ZSPC-a. te je prijeporno dali je I. tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Prijeporna je visina štete i zastara potraživanja.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis K-12/2019, presudu Županijskog suda u Dubrovniku Gž-237/2017, medicinsku dokumentaciju za DS, rješenje ovoga suda K-12/2019, presudu ovoga suda br. K-185/2016, nalaz i mišljenje vještaka Darka Konjevića dan u postupku pred ODO, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda od 13.5.2025. (list 97- 105), u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Damira Matokovića od 26.8.2025. (list 116-117). Prometni vještak Dražen Jeđud je neposredno saslušan na ročištu glavne rasprave od 12.2.2026., na kojem ročištu su saslušani I. tužitelj te II. tuženik i svjedokinja LS rođ. KS. Izvršen je uvid u sve priloge u spisu.

7.1. Podneskom od 22.9.2025. (list 123) tužitelji su nakon provedenih vještačenja specificirali tužbeni zahtjev tako da I. tužitelj na ime neimovinske štete potražuje iznos od 2.754,46 EUR a II. tužitelj na ime imovinske štete potražuje iznos od 3.760,00 EUR.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan do presuđenog iznosa, odbivši tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.306,46 EUR.

9. Kako nije sporno da je II. tuženik oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227 st. 2. u vezi sa čl. 227 st. 1. KZ/11, to je sud sukladno čl. 12. ZPP-a vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim.

9.1. Iz navedene presude proizlazi da je II. tuženik počinio kazneno djelo na način da je protivno odredbi čl. 43. st.1 i st. 2. Zakona o sigurnosti premeta na cestama započeo skretanje ulijevo na kolni ulaz br. 82, propustivši se prethodno na siguran način uvjeriti da time neće izazvati opasnost za druge sudionike u premetu, uslijed čega se I. okrivljenik DS prilikom započetog pretjecanja zbog nedopuštene brzine od 71 km/h nije uspio pravovremeno zaustaviti te pri poduzetom skretanju udesno i kočenju izgubio kontrolu nad upravljačem automobila i sletio u desni putni kanal za smjer svoga kretanja, te prednjim lijevim djelom osobnog automobila udario u betonsku prepreku.

9.2. Slijedom navedenog nesporna je odgovornost tuženih za nastanak šetnog događaja.

9.3. Imajući u vidu prigovor tuženih u vezi doprinosa I. tužitelja nastanku štete sud je provedenim dokaznim postupkom zaključio da postoji doprinos I. tužitelja nastanku šetnog događaja odnosno visini štete, pri čemu nije odlučno što I. tužitelj nije proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela jer je građanskopravna odgovornost šira u odnosu na kaznenopravnu odgovornost. Naime, ista obuhvaća naknadu štete i u situacijama kada nema kaznenog dijela, prekršaja ili krivnje.

10. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđuda proizlazi da se DS sa OA reg. oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom u mjestu [adresa] iz smjera istoka u smjeru zapada i dolaskom do mjesta događaja je započeo radnju pretjecanja traktora reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao NS, a koji se kretao ispred njega u istom smjeru i dolaskom do mjesta događaja je vršio radnju skretanja ulijevo prema kolnom prilazu kbr. 82 u smjeru juga. Obzirom da nije ostvaren kontakt između OA reg. oznake [registarska oznaka] i traktora reg. oznake [registarska oznaka], tehničkim putem nije moguće utvrditi brzinu i način kretanja traktora u pojedinim fazama prometne nesreće, niti je moguće provesti vremensko prostornu analizu, odnosno nije moguće definirati vremensko i prostorno uvjetovane položaje vozila u pojedinim fazama prometne nesreće.

10.1. Obzirom da nije moguće provesti vremensko-prostornu analizu prometne nesreće, nije moguće niti utvrditi okolnost koji sudionik je ranije započeo svoju radnju u prometu.

10.2. U trenutku udara u betonski most, OA reg. oznake [registarska oznaka] se kretalo brzinom oko 53 km/h, dok se u trenutku reagiranja DS i poduzimanja radnje kočenja i skretanja u desnu stranu OA reg. oznake [registarska oznaka] kretalo brzinom oko 72 km/h.

10.3. U trenutku reagiranja DS i poduzimanja radnje kočenja i skretanja u desnu stranu, OA reg. oznake [registarska oznaka] je lijevim dijelom svoje tlocrtne površine bio izmaknut na lijevu kolničku traku, gledano u smjeru njegovog kretanja, odnosno već je bio u fazi pretjecanja. Ukoliko je DS počeo pravovremeno reagirati i poduzimati radnju kočenja i skretanja u desnu stranu u trenutku započinjanja radnje skretanja traktora reg. oznake [registarska oznaka] ulijevo, u tome slučaju je DS ranije započeo radnju pretjecanja nego NS radnju skretanja.

10.4. Obzirom na način reagiranja DS, isti bi uspio zaustaviti OA reg. oznake [registarska oznaka] prije linije skretanja traktora reg. oznake [registarska oznaka] da se kretao brzinom ne većom od oko 39 km/h. Na mjestu događaja na kolniku je bila iscrtana isprekidana uzdužna razdjelna crta. Tehničkim putem nije moguće utvrditi okolnost je li NS prije skretanja na traktoru reg. oznake [registarska oznaka] uključio lijevi pokazivač smjera i u kojem trenutku.

10.5. Obzirom na konkretne vremenske i prometne uvjete, postojala je objektivna mogućnost za pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. U trenutku prometne nesreće DS i KS su bili vezani sigurnosnim pojasevima.

10.6. Na OA reg. oznake [registarska oznaka] je nastala totalna šteta koja s MwSt (porezom) iznosi 3.760,00 EUR.

10.7. Neposredno saslušan na glavnoj raspravi, a očitujući se na primjedbe I. tuženika vještak je istakao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 13.5.2025. te da se prvotužitelj u fazi prilaza svojim vozilom kretao dopuštenom brzinom od 50 km na sat da bi se u trenutku udara u most kolnog prilaza vozilo kretalo brzinom od oko 15 km na sat. Prilikom naleta vozila na nepomičnu zapreku od 15 km na sat nastaje manji stupanj oštećenja nego u naletu pri brzini od 53 km na sat. Vještak je istakao da je tipičan način reagiranja vozača na opasnost koja mu prijeti sa desne strane da poduzima radnju kočenja i skretanja u lijevu stranu, ali da se ne mogu isključiti niti drugi način reagiranja vozača, sve ovisno o prometnoj situaciji.

11. Iz iskaza I. tužitelja proizlazi da se u [adresa] kretao brzinom od 50 km na sat, no međutim kada je vidio na ravnom dijelu ceste traktor koji se kretao dosta sporo, odlučio ga je preteći te dodao gas tako da je u tom trenutku mogao voziti oko 70 km na sat. Već je skrenuo na lijevu stranu kolnika kad je vidio da traktor skreće ulijevo, pri čemu traktor nije imao uključen žmigavac, te se pokušao vratiti na svoju desnu stranu da bi izbjegao nalet na traktor i u tom skretanju, došavši do pijeska koji se nalazio uz rub bankine, automobil se zanio tako da je sletio i udario u betonski stup

– zid. Kada je krenuo pretjecati traktor malim djelom automobila je prešao na lijevu kolničku traku.

12. Svjedokinja LS u iskazu navodi da su se vozili kroz naseljeni dio [adresa] na dijelu ceste koji je bio ravan ali je cesta malo uža. Navodi da je vidjela da je suprug ( I. tužitelj) uključio lijevi pokazivač kako bi zaobišao traktor koji se kretao ispred njih. Suprug je prešao na lijevu stranu kolnika no kada je uočio da traktor skreće ulijevo vratio se na desnu stranu kolnika a kako je cesta bila uska zanijelo ga je te je izgubio kontrolu i sletio sa kolnika, udarivši u betonski ulaz.

13. II. tuženik u iskazu tvrdi da u trenutku kada je imao namjeru skrenuti prema svojoj kući, vidio je da se iza njega kreće automobil sa upaljenim svjetlima koji je bio na udaljenosti od 200 do 300 metara. Smatrao je da može skrenuti te je počeo skretati u lijevo ali se više nije okretao da vidi gdje se automobil nalazi. Ističe da automobil nije počeo pretjecati te da se ni jednim djelom nije nalazio na lijevoj strani nego je vozio svojom desnom stranom i da se vjerojatno uplašio tako da je zahvatio bankinu i sletio sa ceste.

14. Imajući u vidu nalaz i mišljenje prometnog vještaka Dražena Jeđuda, na koji nalaz nije bilo primjedbe nakon danog iskaza, ocjenjujući isti vjerodostojnim i danim u skladu sa pravilima struke, sud je zaključio da postoji doprinos I. tužitelja nastanku štete u omjeru od 20%.

14.1. Naime, prema nalazu i iskazu vještaka proizlazi da se I. tužitelj u trenutku poduzimanju radnje kočenja i skretanja u desno kretao brzinom od 72 km/h, te da bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije linije skretanja traktora da se kretao brzinom ne većom od oko 39 km/h. Međutim, da se I. tužitelj kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h, u trenutku udara u most kolnog prilaza vozilo bi se kretalo brzinom od oko 15 km/h, dok je brzina pri naletu na nepomičnu zapreku, obzirom da se kretao brzinom od 72 km/h, bila oko 53 km/h, tako da pri naletu vozila na nepomičnu zapreku pri brzini od 15 km/h nastaje manji stupanj oštećenja nego naletom na nepomičnu zapreku pri brzini od 53 km/h.

14.2. Dakle, nedvojbeno je da je zbog veće brzine nastala veća šteta. I. tužitelj je kršeći propise glede brzine kretanja kroz naseljeno mjesto povećao rizik pretjecanja traktora, osobito jer je cesta bila uska te je zbog neprilagođene brzine zahvatio bankinu uslijed čega se vozilo zanijelo i sletjelo, udarivši u nepomičnu zapreku. Takvim postupanjem u prometu utjecao je na težinu posljedice.

14.3. Kako iz nalaza i mišljenja oba vještaka proizlazi da je I. tužitelj DS bio vezan sigurnosnim pojasom, to ne postoji doprinos I. tužitelja nastanku štetnog događaja zbog nevezanosti sigurnosnim pojasom.

15. Prema čl. 1092 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22 i 155/23), dalje: ZOO) oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na samo razmjernu sniženu naknadu.

16. Visinu neimovinske štete koji je pretrpio I. tužitelj sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Damira Matokovića, ocijenivši nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

16.1. Temeljem nalaza i mišljenja imenovanog vještaka od 26.8.2025. (list 116-117) sud je utvrdio da je I. tužitelj DS u prometnoj nezgodi zadobio prijelom lijeve ključne kosti, uganuće desnog gležnja, gnječno – razderotinsku ranu desne podlaktice, gnječno – razderotinsku ranu kažiprsta lijeve ruke, nagnječenje lijeve natkoljenice, nagnječenje lijevog prsišta, oguljotine obje podlaktice, šake i desne potkoljenice. Isti je pregledan na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP) OB Požega, te je nakon učinjene radiološke i laboratorijske obrade primljen na odjel traumatologije i ortopedije gdje je ležao od 8.8. –13.8.2015. godine. Učinjena je toaleta oguljotina, obrada rana i postavljena je imobilizacija za ključnu kost, kao i potkoljenična longeta za desni gležanj. Provedena je zaštita protiv tetanusa cijepljenjem. Konzilijarno ga je pregledao kardiolog i učinjen je UZV srca. Otpušten je na daljnje liječenje u kućnu njegu uz preporuku kontrole nadležnog liječnika i u traumatološkoj ambulanti. Liječenje je završeno polovinom rujna 2015. godine.

16.2. Vještak je mišljenja da su ozljede zadobivene u navedenoj nezgodi teške tjelesne ozljede i iste su u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 8.8.2015.

16.3. Zbog zadobivenih ozljeda I. tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta tijekom 4 dana, srednjeg intenziteta tijekom tjedan dana, te bolove lakog intenziteta tijekom 3 tjedna.

16.4. I. tužitelj je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a sekundarni strah trpio je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Trpio je sekundarni strah jakog intenziteta tijekom 2 dana, srednjeg intenziteta tijekom 4 dana i slabog intenziteta tijekom 2 tjedna.

16.5. Zbog prirode ozljede morao je mirovati i rasteretiti lijevu ruku i desnu nogu, zbog čega mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć u smanjenom opsegu u trajanju od 2-3 sata dnevno tijekom 3 tjedna.

16.6. Nakon završenog liječenja nisu zaostale trajne posljedice, odnosno kod tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno umanjenja životnih aktivnosti.

16.7. Prema podacima u medicinskoj dokumentaciji I. tužitelj je u trenutku nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom.

17. Prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, sud je ocijenio da utvrđena težina povreda i okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, sukladno čl. 1100 stavak 1. ZOO-a (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a).

17.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova opisanih u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Damira Matokovića, lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja u vidu nošenja imobilizacije za ključnu kost te potkoljenične longete za desni gležanj, podvrgavanje RTG snimanju, te opravdanim iznosom za fizičke bolove smatra iznos od 1.250,00 EUR.

17.2. Sud je za pretrpljeni strah priznao iznos od 1.500,00 EUR pri čemu je imao u vidu intenzitet i trajanje straha, opravdanu bojaznost tužitelja za njegovo zdravstveno stanje te okolnosti nastanka prometne nezgode.

17.3. Vodeći računa o svim navedenim okolnostima sud je, na temelju čl. 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utvrdio I. tužitelju pravičnu novčanu naknadu za obje povrede prava osobnosti, kao neimovinsku štetu, u ukupnom iznosu od 2.750,00 EUR.

17.4. Imajući u vidu doprinos I. tužitelja nastanku veće štete u omjeru od 20% sud je sukladno čl. 1092 st. 1. I. tužitelju dosudio na ime pravične novčane naknade za obje povrede prava osobnosti iznos od 2.200,00 EUR a odbio ga sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 554,46 EUR.

18. Visinu imovinske štete koju je pretrpio II. tužitelj na svom automobilu marke VW Bora, reg. [registarska oznaka] uslijed navedene prometne nezgode sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka iz kojega proizlazi da je na automobilu nastala totalna šteta a koja iznosi 3.760,00 EUR.

18.1. Imajući u vidu doprinos I. tužitelja u nastanku štete u omjeru od 20 %, sud je II. tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 3.080,00 EUR a odbio ga sa ostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 752,00 EUR.

19. Sud je priznao I. tužitelju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos počev od 2.6.2020., kada je podnesen odštetni zahtjev I. tuženiku, a II. tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos počev od podnošenja tužbe tj. od 13.4.2021., sve sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Naime prema čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

20.1. Kako je šteta nastala kao posljedica kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi sa čl. 227. st. 1. KZ/11, za koje djelo je propisan rok zastare od 10 godina to zastara nastupa tek 8.8.2025. Tužba je podnesena 13.4.2021. tako da nije nastupila zastara potraživanja.

21. Odluka o trošku temelji se na odredi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

21.1. Tužitelj su u cijelosti uspjeli s osnovom tužbenog zahtjeva, dok su u odnosu na visinu zahtjeva uspjeli sa 80 % tako da je tužitelj uspio u parnici sa 90 % tužbenog zahtjeva ( 100% osnov + 80% visina = 180 : 2 = 90%).

21.2. Tuženici su uspjeli u odnosu na osnovu i visinu sa 10 % (0 % osnov + 20 % visina = 20 : 2 = 10).

21.3. Nakon obračuna razlike postotaka u kojem su stranke uspjele, sud je tužiteljima odmjerio naknadu ukupnih troškova postupka u visini od 80% (90-10=80).

21.4. Sud je tužiteljima priznao nagradu za pojedine radnje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Sud je priznao nagradu za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 200,00 EUR, nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastava podneska od 12.7.2021. (list 65) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 8. ožujka 2022. godine (list 72) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 14.1.2023. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 22.9.2025 (list 123) u iznos od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 18.12.2025. u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr. 9 toč.5 OT) i nagradu za zastupanje na ročištu od 12.2.2026. (list 143) u iznosu od 200,00 EUR. Ukupno troškovi na ime zastupanja sa PDV-om iznose 1.993,75 EUR. Kako se radi o zastupanju više osoba tužiteljima pripada 10% nagrade na ukupan iznos. Troškovi sudskih pristojbi iznose ukupno 256,40 EUR. Ukupno troškovi zastupanja i sudskih pristojbi iznose 2.250,15 EUR, te je obzirom na uspjeh u parnici od 80 % priznat trošak u iznosu od 1.800,12 EUR. Troškovi vještačenja iznose ukupno 665,45 EUR a koje je troškove sud priznao u cijelosti kao neophodne.

21.5. Slijedom navedenog sud je tužiteljima odmjerio troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.465,57 EUR.

22. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 24. ožujka 2026.

Sudac :

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Ivan Bošković, odvjetnik iz Požege

2. Ivica Šimundić, odvjetnik iz Osijeka

3. Velimir Galić, odvjetnik iz Požege