Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnici LJ, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Građansko-upravni odjel Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 09. veljače 2026. godine, u odsutnosti tužitelja a prisutnosti zzz SJ, zamjenica u ODO Šibenik, po objavi, dana 24. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., vlasnik za cijelo fizički određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 35 m2, K.O:

Primošten označenog likom i brojevima 1-2-3-4-1 na geodetskom situacijskom nacrtu geodeta EJ od 22. ožujka 2021. godine te fizički određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 16 m2, K. O. [katastarska općina] označenog likom i brojkama 3-4-5-6-3 na geodetskom situacijskom nacrtu geodeta EJ od 22. ožujka 2021. godine koji čini sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆJ zastupan po punomoćnici LJ, odvjetnici u [adresa], podnio je tužbu ovom sudu, dana 14. travnja 2022. godine, protiv tužene Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao dio kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 35m2 označene likom i brojevima 1-2-3-4-1 na geodetskom nacrtu geodeta EJ od dana 22. ožujka 2021. godine te dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 16m2 označenog likom i brojkama 3-4-5-6-3 na istom geodetskom nacrtu. Predmetne nekretnine da predstavljaju parkiralište koje služi za potrebe susjednog objekta u knjižnom vlasništvu tužiteljice – kuća s okućnicom koja nosi katastarsku oznaku k-č.br. 1230/4, 1230/6 i 1253 u kojoj prebiva i tužitelj. Tužitelj da je predmetni dio nekretnine kupio od Valtera Kraljeva 2002. godine a GJ da je predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo darovanjem od majke GJ UJ s tim da se radilo o usmenom darovanju s predajom u posjed. U času smrti UJ da nije imala imovine pa je stoga ostavinski postupak iza njezine smrti obustavljen rješenjem od dana 22. prosinca 1995. godine.

1.2. Nadalje, predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica] tužitelj da je kupio dana 20. studenog 2007. godine Ugovorom o kupoprodaji nekretnine kojeg da je zaključio sa prodavateljicama RJ, ZJ i KJ. Prodavateljice da su nekretninu stekle u suvlasništvo nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. NJ po rješenju o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-287/73 od dana 08. listopada 1973. godine, kao i majke FJ po rješenju o nasljeđivanju ovog suda poslovni brojem O-440/79 od dana 23. studenog 1979. godine. Otac prodavatelj NJ da je upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] u posjedovnom listu broj 242 K. O. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine da su u mirnom posjedu prodavatelja od trenutka izvršenih kupoprodaja a prodavatelj i njegovi prednici da su u mirnom posjedu bili nekoliko generacija. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev te istog utvrdi vlasnikom.

2. U odgovoru na tužbu tužena je se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, sve iz razloga jer iz dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno tužitelj da nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazio da bi on ili njegovi prednici bili vlasnici predmetnih nekretnina. Predmetne nekretnine su 1970. godine eksproprirane prijašnjim vlasnicima i to nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Prgin Juri a nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] OJ sve u korist Privrednog poduzeća Primošten i to rješenjem o eksproprijaciji Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik od dana 07. svibnja 1970. godine. Privredno poduzeće Primošten da nije predmetne nekretnine procijenilo u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a prijašnji vlasnici da nisu podnijeli zahtjev za povrat oduzete imovine, pa da se Republika Hrvatska uknjižila na iste temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju.

2.1. Slijedom navedenog tužena je isticala kako su pravnim prednicima tužitelja nekretnine oduzete još 1970. godine tako da nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], UJ nije mogla steći nasljeđivanjem od oca Josipa Bolanča 1976. godine, niti su NJ FJ, NJ RJ o ZJ mogle steći nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nasljeđivanjem od NJ 1973. godine.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za utužene nekretnine, preslike smrtovnice UJ pod poslovnim brojem O-868/95, preslike rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-440/79 od dana 23. studenog 1979. godine, preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između RJ, ZJ i KJ kao prodavateljica i ĆJ kao kupca dana 20. studenog 2007. godine, preslike rješenja Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik od dana 07. svibnja 1970. godine, rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa UP/I-943-01/02- 02/12, Urbroj: 563-03-02/07-2002-6 od dana 29. travnja 2002. godine, povjesnik izvadak iz sudskog registra za tvrtku Primošten d.d., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev od dana 31. ožujka 2025. godine, , dok su preostali predloženi dokazni prijedlozi odbijeni kao suvišni.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao neosnovanim.

6. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] i dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina].

7. Pregledom rješenja Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik od dana 07. svibnja 1970. godine vidljivo je kako se predmetnim rješenjem u korist društvene svojine za potrebe organa upravljanja poduzeća Primošten u [adresa], radi izgradnje poslovnim i stambenih objekata u [adresa], dozvoljava potpuna eksproprijacija nekretnina a među kojima su i nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje su predmet ovog postupka.

8. U svezi eksproprijacije kao osnove stjecanja prava vlasništva potrebno je navesti da se prema Zakonu o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ 12/57, 53/62, Službeni list SFRJ 13/65, 5/68, 7/68, 11/68 u daljnjem tekstu ZOE) koji je tada bio na snazi, nekretnina prenosila sa vlasnika nekretnine u društveno vlasništvo (čl. 3 ZOE), dok je korisnik eksproprijacije stekao pravo da tu nekretninu koristi za svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena (čl. 8. ZOE).

8.1. Dakle, prednik tužitelja je temeljem rješenja o eksproprijaciji u razdoblju od 07. svibnja 1970. godine kada je donijeti rješenje o eksproprijaciji, pa do 21. prosinca 1990. godine kada je stupio na snagu Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90) koji je ukinuo društveno vlasništvo, eventualno mogao steći pravo korištenja koje bi pretvorbom nakon 1990. godine postalo pravo vlasništva. To dakle znači da je tužitelj u postupku bio dužan dokazati da prednik od kojeg je isti kupio sporni nekretninu, da je temeljem rješenja o eksproprijaciji na kojemu zasniva svoju tvrdnju o stjecanju prava vlasništva, stekao pravo korištenja koje se nakon ukidanja društvenog vlasništva pretvorilo u pravo vlasništva. Tužitelj isto do zaključenja ovog postupka nije dokazao.

9. Nadalje, odredbom čl. 29. toč. 2. ZOE odnosno čl. 26. toč. 2 ZOE propisano je da rješenje kojim se usvaja prijedlog za eksproprijaciju treba, između ostalog, sadržavati oznaku krajnjeg korisnika. U rješenju o eksproprijaciji od dana 07. svibnja 1970. godine jasno je u toč. I. istog navedeno da se nekretnine, pa tako i sporna nekretnina eksploatiraju u korist Privrednog poduzeća Primošten, pa jasno proizlazi kako korisnik eksproprijacije iz odredbe čl. 29. toč. 2 ZOE nije prednik tužitelja niti tužitelj već Privredno poduzeće Primošten, a to znači da pravo korištenja na spornoj nekretnini nije mogao steći prednik tužitelja već druga pravna osoba, točnije Privredno poduzeće Primošten. Budući da prednik tužitelj nije stekao pravo korištenja, njegovo pravo korištenja nije moglo pretvorbom postati pravo vlasništva.

10. Dakle, iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi kao prednik tužitelja sa kojim je isti sklopio kupoprodajni ugovor nije stekao pravo korištenja pa ni pretvorbom pravo vlasništva da bi kupoprodajnim ugovorom isto prenio na tužitelja. Prema stajalištu ovog suda nedvojbeno je kako nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime prednik tužitelja u razdoblju od 07. svibnja 1970. godine kada je doneseno rješenje o eksproprijaciji pa do dana 21. prosinca 1990. godine kada je stupio na snagu Ustav Republike Hrvatske nije moga steći pravo vlasništva dosjelošću jer prema tadašnjim propisima sukladno odredbi čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 dalje ZVDSP9 to nije bilo moguće (čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima Službeni list SFRJ 6/80, 36/90 dalje ZOVO) Međutim, posebno se ističe, neovisno o navedenom, da bi tužitelj uopće mogao steći pravo vlasništva dosjelošću osnovna je pretpostavka da je njegov posjed pošten, odnosno savjestan.

11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narode novine broj. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.

11.1. Tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije sudu dostavio dokaze kojima bi pobio dokaze protivnika, a isto tako na ročište održano pred ovim sudom dana 09. veljače 2006. godine nije pristupio iako je bio uredno pozvan čime je prema mišljenju ovog suda pokazao svoj daljnji interes za sudjelovanje u ovom postupku.

12. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici te bi imao pravo a troškove parničnog postupka, pa je istom primjenom odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a kao osnovan priznat trošak parničnog postupka i to za trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od dana 02. kolovoza 2021. godine u iznosu do 100 bodova što iznosi 200,00 eura, trošak za sastav odgovora na tužbu od dana 08. ožujka 2022. godine 100 bodova što iznosi 200,00 eura, trošak za zastupanja na ročištima i to dana 10. svibnja 2022. godine, dana 31. svibnja 2022. godine, dana 11. rujna 2023. godine, dana 03. ožujka 2025. godine svaki po 100 bodova, odnosno za svako po 200,00 eura, a što ukupno iznosi 1.400,00 eura.

Slijedom svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 24. ožujka 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćnici Suzani Malenica, odvjetnici u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik