Pr-6183/2021-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NS iz [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, zastupan po pun. Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu, i zamj. pun. Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, objavljene dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 01.06.2016.g. do 31.05.2025.g. u ukupnom iznosu od 208,47 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,72 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,54 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,74 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,87 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,10 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,70 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,69 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,82 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,31 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,21 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,36 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,20 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,12 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,01 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,51 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,71 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,35 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,39 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,42 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,04 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,56 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,62 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,16 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,59 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,27 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,79 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,37 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,92 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,49 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,36 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,42 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,44 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,69 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,98 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,81 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,30 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,23 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,54 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,96 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,15 EUR koja teče od 15. siječanj 2025.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,74 EUR koja teče od 15. travanj 2025.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,28 EUR koja teče od 15. svibanj 2025.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,25 EUR koja teče od 15. lipanj 2025.do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Za više zatraženi iznos od 1.491,53 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 762,50 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 23. lipnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre – tehničara pri Klinici za dječje bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete ima pravo na uvećanje plaće za 25%, a od 01. rujna 2019. za 28% koji iznos da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate. Odredbom čl. 59a dodatka KU od 01. listopada 2015. i odredbom čl. 58. KU zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenju imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4% odnosno 8% od 01. rujna 2019. koji se dodatak također nije isplaćivao tužiteljici. Na koncu, u smisli odredbe čl. 81 ZOR i čl. 37. KU odnosno čl. 34 KU iz 2018. kako radnik ima pravo na naknadu plače za godišnji odmoru u visini prosječne plaće u prethodna tri mjeseca. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Nadalje, kako je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu pa je predloženo sudu pozvati tužitelja na uređenje u smislu odredbe čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev, u protivnom predloženo je tužbu odbaciti.

3.Tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.700,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.06.2016. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 17,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama, da tužbeni zahtjev predstavlja zbroj tužiteljičinih potraživanjima po različitom pravnim osnovama stoga da je nejasno od kojeg datuma i za koji pravni osnov teku kamate, kolika glavnica pripada svakom od pravnih osnova.

3.2. Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. PS, tužiteljica je podneskom od 25. studenoga 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 208,47 eura.

3.3. Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik prvenstveno ističe da je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban je za raspravljanje. U bitnom ističe kako je tužitelj utužio iznos od 1.700,00 eura po pet različita osnova za ukupno 99 mjeseci i to po 17,00 eura mjesečno, zatražio je kamatu koji na pojedini utuženi mjesečni iznos od 17,00 eura, za svih 99 mjeseci tek od 15og pa do isplate. Tuženik je istekao kako je tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa 208,47 eura, i to samo po dva osnova te da je sada utužio samo razdoblje od 60 odnosno 64 mjeseca za koje mjesece su neki mjesečni iznosi veći, a neki manji od utuženog iznosa od 17,00 eura. S tim u svezi, tuženik je istakao prigovor preinake tužbe u odnosu na pojedinačne utužene mjesečne iznose. Naveo je kako se radi o kvantitativnom povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva što da predstavlja nedopušteno postupanje tužitelja. s tim u svezi glede razlike utuženih iznosa i sada novopostavljenog tužbenog zahtjev istaka je prigovor zastare. Tuženik se usprotivio povlačenju kako osnova tako i visine tako i u pogledu razdoblja vezano za povlačenje tužbe. Tuženik se protivi povlačenju iznosa od 1.491,53 eura kao i povlačenju za razdoblje od 60 odnosno 64 mjeseca. Tuženik se usprotivio i dijelu zahtjeva kojim tužitelj traži da se presudom tuženiku naloži isplata parničnih troška na račun punomoćnika tužitelja.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. PS.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7. Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8. Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1. Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

8.2. Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3. Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4. Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5. Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9. Angažirani vještak dipl. oec. PS pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio je da je tužiteljica bila ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaće ispravno izračunavani osnovica i dodaci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, kako tužiteljica nije kroz cijelo razdoblje odradila niti jedan prekovremeni sat, te nije bilo neisplaćenih dodataka po bilo kojoj utuženoj osnovi kako je to proizašlo u tablici koja prileži vještvu. Međutim, u periodu od lipnja 2016. do svibnja 2025. kako je tuženik kao poslodavac tužiteljici isplatio manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom bruto iznosu od 208,47 eura kako je pobliže pokazano u tablici broj 3. stupac broj 7. vještva.

10. S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 208,47 eura.

11. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, za otežane uvjete rada, te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i financijskim znanjem za izračun tražbine.

12.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a, odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev.

13.Tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.700,00 eura za razdoblje od lipnja 2016. do svibnja 2025., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 208,47 eura.

14.Takvom posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio navodeći kako je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom prema vještakovom nalazu i mišljenju izvršio preinaku jer da istim više ne potražuje isplatu iznosa od 17,00 eura za cijelo utuženo razdoblje odnosno da tako povlači 1.491,53 eura uz zatezne kamate, a tuženik da se protivi tom djelomičnom povlačenju. Nadalje, za pojedine utužene mjesece da potražuje manje iznose od ranije zatraženog mjesečnog iznosa od 17,00 eura. Sveukupno tužitelj da povlači dio osnova i dio visine, kojem povlačenju da se tuženik protivi kao i proširenju potraživanja na razdoblje od listopada 2024. do svibnja 2025.

15.Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

16.Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

17.Tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.700,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.06.2016. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 17,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev. Vještak je pak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužiteljici pripada ukupni bruto iznos od 208,47 eura.

18.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

19.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.700,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 208,47 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

20.Dakle, neprijeporno je da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, a nakon što ju je sud pozvao na uređenje tužbe na način da navede određeni tužbeni zahtjev i naznači vrijednost predmeta spora, tužiteljica je uredila tužbu na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.700,00 eura eura. Nakon provedenog vještačenja je potraživala iznos od 208,47 eura, što je djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik protivio.

21. Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 208,47 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 1.491,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč.I izreke.

22. Glede prigovora kojeg je tuženik istakao, isti je neosnovan obzirom da su sva tužiteljičina potraživanja tako i za razdoblje od listopada 2024. do svibnja 2025. podnesena u zastarnom roku propisanom odredbom čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14,127/17,98/19).

22. Prema odredbi članka 154. stavak 3., a u svezi članka 155.(„Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). U ovom postupku bio je sporan osnovan i visina pa polazeći od činjenica kako je tužiteljica glede osnova (utužila pet osnova, a uspjela u jednom osnovu), glede visine uspjela je neznatnom dijelu, pa je tužiteljica tužna naknaditi tuženiku parnični trošak i to za sastav podnesaka od 24.11.2025.,04.12.2025. po 200,00 eura, za pristup na ročišta održana 03.12.2025. 50,00 eura, na ročište održano 03.03.2026. 100,00 eura kao i za pristup na objavno ročište 100,00 eura, navedenom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 162,50 eura s osnova pripadajućeg PDV, tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 762,50 eura kao što je odlučeno pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 24. ožujka 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis