Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-705/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KV, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-673/2024-19 od 24. rujna 2025., nakon održane javne sjednice vijeća 17. ožujka 2026., dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) optuženi KV oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-25 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženi KV je putem branitelja Čede Prodanovića, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da se predmetna žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-815/2025 od 5. prosinca 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) sjednica vijeća drugostupanjskog suda provedena je u odsutnosti nadležnog državnog odvjetnika, koji je svoj izostanak pisanim putem opravdao, te optuženika i njegova branitelja Čede Prodanovića, odvjetnika, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju.

6. Žalba nije osnovana.

7. ODO smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-25 jer da je pobijana presuda nerazumljiva i nema razloga, međutim ovu uopćenu konstataciju državni odvjetnik ničime ne konkretizira niti precizira, već u nastavku svoje žalbe iznosi prigovore koji su ustvari činjenične naravi i stoga spadaju u domenu druge žalbene osnove – pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u okviru žalbene osnove bitne proceduralne povrede osporenu presudu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-26, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-25 na koju se ODO općenito poziva.

8. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju površne i pogrešne analize izvedenih dokaza, zanemarujući iskaze svjedoka ispitanih u ovom postupku koji jasno opisuju sam događaj, kao i preslušanu snimku u kojoj se čuje lupanje vratima. ODO drži da je prvostupanjski sud nepotrebno doveo u pitanje kvalitetu gradnje zida koji je kritične zgode napukao jer da je i laiku jasno da je za nanošenje konkretnih oštećenja bila potrebna iznimno velika sila i to onakva kojom se išlo nešto razbiti ili oštetiti, a što je optuženik u konačnici i učinio, jer je tom prilikom bio ljut i iziritiran.

9. Valja odgovoriti žalitelju da je ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio argumentaciju suda prvog stupnja iznijetu u točki 18. obrazloženja osporene presude kojom je na životno uvjerljiv i logičan način potkrjepio svoj ključni zaključak da, pored nespornog objektivnog učina, u konkretnom slučaju nije dokazan i traženi subjektivni učin inkriminiranog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ-a. Naime, u pogledu subjektivnog obilježja bića inkriminiranog kaznenog djela potrebna je namjera koja postoji ako je počinitelj svjestan da prema tuđoj stvari poduzima radnju počinjenja kaznenog djela i ako hoće ili pristaje na nastupanje neke od posljedica iz zakonskog opisa djela. Preneseno na konkretni slučaj, neprijeporne su činjenice da je optuženik kritične zgode bio srdit, iznerviran i isprovociran postupkom predsjednika Općinskog vijeća Općine Starigrad, koji ga je pozvao da napusti sjednicu vijeća, i da je on prilikom izlaska iz prostorije snažno zalupio vratima, uslijed čega je došlo do napuknuća zida oko dovratka istih, međutim sud prvog stupnja ispravno rezonira kada takvu optuženikovu radnju nalazi neprimjerenom i nepristojnom, ali bez svjesne namjere (izravne ili neizravne) nanošenja materijalne štete na tuđoj stvari. To je uistinu bio naprosto čin razljućene i uzrujane osobe koja je na taj, inače društveno neprihvat ljiv način, nastojala izraziti svoju zlovolju i ujedno iskazati protest, ali zasigurno bez stvarne nakane oštećenja tuđe stvari, jer, kako ispravno apostrofira optuženik u odgovoru na žalbu, njegovo opisano ponašanje, iako kao neprihvatljiva socijalna pojava, u svojoj suštini nema za izravni ili neizravni cilj izazivanje materijalne štete drugome, pogotovo ne u situaciji kada do štete uslijed lupanja vratima nije došlo na samim vratima, već na zidu oko dovratka. Prema tome ovaj je žalbeni sud u potpunosti uvažio stajalište suda prvog stupnja iz pobijane oslobađajuće presude da u konkretnom slučaju nije dokazano subjektivno obilježje inkriminiranog delikta, tj. da je optuženik postupao s bilo kojim oblikom namjere oštećenja tuđe stvari.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-26 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic