Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-774/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UD, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K- 1036/2024-5 od 27. rujna 2024., nakon održane javne sjednice vijeća 17. ožujka 2026., dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba OKDO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi UD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ-a (sud prvog stupnja je pogrešno naznačio broj „Narodnih novina“ 114/22. jer se radi o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela niti su blaže za optuženika) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo i ako ne krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

1.1. Na temelju čl. 69. KZ-a optuženom UD izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama u trajanju od tri godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da je na temelju čl. 58. st. 5. KZ -a optuženik upozoren da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako on bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.

1.2. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ-a od optuženog UD trajno je oduzeta opojna droga koja je u vrsti i količini precizirana u točki VI. izreke pobijane presude, a koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ-a od optuženog UD trajno je oduzeta i digitalna vaga pobliže opisana u točki VII. izreke pobijane presude , koja će se po pravomoćnosti presude također uništiti.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) naloženo je optuženom UD da naknadi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP -24 u paušalnom iznosu od 100,00 eura, trošak toksikološkog vještačenja u iznosu od 810,94 eura i trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 523,32 eura, odnosno ukupan iznos od 1.434,26 eura, koji je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude je OKDO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni (ispravno bi trebalo stajati: zbog odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne strožu kaznu.

3. Optuženi UD je putem branitelja Gordana Pregleja, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da drugostupanjski sud odbije predmetnu žalbu kao neosnovanu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-897/2024 od 6. studenoga 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) sjednica vijeća drugostupanjskog suda provedena je u odsutnosti nadležnog državnog odvjetnika, koji je svoj izostanak pisanim putem opravdao, te optuženika i njegova branitelja Gordana Pregleja, odvjetnika, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju.

6. Žalba nije osnovana.

7. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-26, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

8. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja uzeo je u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovo priznanje kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, te što do sada nije bio prekršajno i kazneno osuđivan, što upućuje da je inkriminirano protupravno ponašanje iznimka u njegovom dosadašnjem životu, i konačno što se suglasio sa sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti, jer je spreman liječiti se, dok mu je otegotnim cijenio vrstu i količinu terećene droge.

9. OKDO smatra da se primijenjenom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja te da prvostupanjski sud u ovom segmentu odlučivanja nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđenu otegotnu okolnost (vrstu i količinu terećene droge), duljinu inkriminiranog razdoblja (oko sedam mjeseci), da se radi o kaznenom djelu čije počinjenje ima velike i po društvo vrlo opasne posljedice i naposljetku da je u konkretnom slučaju bila riječ o više od dva kilograma opojne droge marihuane. Stoga državni odvjetnik drži da primijenjena kaznena sankcija neće ostvariti učinke generalne i specijalne prevencije, zbog čega i predlaže izricanje strože kazne.

10. Ne umanjujući niti obezvrjeđujući značaj okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela na što se poziva OKDO, ovaj žalbeni sud nalazi da je sud prvog stupnja na temelju valjane i kritičke ocjene utvrđenih olakotnih i otegotne okolnosti optuženiku izrekao kaznenu sankciju koja je i po uvjerenju ovoga suda drugog stupnja u postojećoj situaciji primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje ciljeva opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ- a. Naime, kada se sve okolnosti naznačene u točki 8. ovog obrazloženja stave u odgovarajući vrijednosni razmjer, imajući pri tome u vidu cjelokupnu ocjenu djela i počinitelja na bazi tih okolnosti, tada se izrečena uvjetna osuda u svim svojim segmentima ukazuje adekvatnom društvenom osudom počinjenog kaznenog djela koja je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju i na toj platformi prilagođena potrebama resocijalizacije optuženika. To pogotovo kada se ima u vidu nepobitna činjenica da je optuženik prekršajno i kazneno neosuđivana osoba, da je i sam imao problema s ovisnošću o opojnim drogama koje se spreman riješiti u smislu prihvaćanja liječenja u okviru izrečene sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ-a, s time da mu je i ona vezana uz mogućnost opoziva uvjetne osude u slučaju njena neopravdanog kršenja. Ovakva vrsta upozorenja uz prijetnju kaznom će i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda dovoljno utjecati na optuženika da se kloni činjenja kaznenih djela i da će ga istodobno motivirati na pozitivnu promjenu u budućem ponašanju, pogotovo u svjetlu činjenice da se optuženik zaposlio u Hrvatskoj pošti, što znači da ostvaruje prihode kojima se uzdržava.

11. Slijedom iznijetih razloga ovaj je drugostupanjski sud na temelju čl. 482. ZKP- 26 donio odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic