Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-145/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih ŽE i LE, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenih ŽE i LE protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-78/2026-7 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalbe okrivljenih ŽE i LE odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenih ŽE i LE, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenici terete za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žale se okrivljeni ME po branitelju Daliboru Gradinšćaku, odvjetniku i okrivljeni GE po branitelju Gjergju Lekaju, odvjetniku.

2.1. Okrivljeni ME žali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

2.2. Okrivljeni GE žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor, odnosno da se istražni zatvor zamijeni jamstvom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalbe okrivljenih nisu osnovane.

5. Premda se okrivljenici žalbe zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ u žalbi ne navode o kojoj povredi iz čl. 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nisu u pravu okrivljenici kada pobijaju utvrđenje postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo za koje se terete, okrivljeni ME s bitnom tvrdnjom da nije znao da državljani Turske koje su prevozili u vozilu nemaju valjane dokumente za zakoniti ulazak, boravak i kretanje na teritoriju Republike Hrvatske i da ne postoji niti jedan dokaz o postupanju iz koristoljublja, a okrivljeni GE s bitnim tvrdnjama da činjenični opis djela nema podlogu u prikupljenim dokazima, da iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, jer kao suvozač nije komunicirao s putnicima, nije pregovarao, nije naplaćivao niti sudjelovao u pregovaranju, već je bio samo pasivni suvozač s time da iz iskaza svjedoka ne proizlazi tko je od njih dvojice što učinio.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio, te s jasnim, dostatnim i relevantnim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje o zajedničkom počinjenju kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 od strane obojice okrivljenika, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iz iskaza ispitanih svjedoka, državljana Turske, koje su okrivljenici prevozili u vozilu, okrivljeni ME u ulozi vozača, a okrivljeni GE u ulozi suvozača, te izviješća o postupanju policijskih službenika, proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da su okrivljenici iz koristoljublja zajednički i dogovorno sudjelovali u nedozvoljenom prevoženju državljana Turske, koji su nezakonito ušli i boravili na teritoriju Republike Hrvatske, od mjesta na području Zagreba gdje su iste preuzeli na prijevoz pa do mjesta Žarovnica gdje su zaustavljeni od strane djelatnika Postaje prometne policije Varaždin, s krajnjim ciljem odlaska u Republiku Italiju. Način sudjelovanja okrivljenika u nedozvoljenom prevoženju državljana Turske jasno, konkretno i određeno je činjenično opisan u činjeničnom opisu djela, koji činjenični opis ima potvrdu u dokazima na kojima se temelji optužnica, a prije svega iskazima ispitanih državljana Turske, posebno iskazu svjedoka IE. Naime, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da su došli na dogovorenu lokaciju gdje su zatekli vozilo čije fotografija im je bila poslana, na mjestu vozača nalazio se okrivljeni TE, a na mjestu suvozača okrivljeni GE. Prije ukrcavanja u vozilo okrivljenici su napravili videosnimku i nekome je poslali, nakon čega su krenuli. Nakon nekog vremena su stali i preko Google prevoditelja okrivljenici su im objasnili da čekaju daljnje upute, nakon čega su krenuli dalje da bi tijekom vožnje okrivljenici s nekim razmjenjivali poruke mobitelom, s time da su pri vožnji koristili navigaciju. Okrivljenicima nisu ništa platili zato jer ih je poslao Ž s kojim su se dogovorili još u Sarajevu i kojem su platili svaki pod 2.000,00 eura, a koji je trebao platiti okrivljenicima za njihovu dionicu puta. Iz navedenog iskaza, kao i iz iskaza drugog ispitanog državljana Turske, i prema ocjeni ovog suda proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da su oba okrivljenika zajednički i dogovorno iz koristoljublja, na način kako je to činjenično opisano u optužnici, sudjelovali u počinjenju kaznenog djela za koje se terete, s time da je njihovo sudjelovanje bilo samo dio međunarodno organiziranog lanca ilegalnog prebacivanja stranih državljana u druge države članice Europske unije. Stoga nisu u pravu okrivljenici kada osporavaju utvrđenje postojanja osnovane sumnje.

8. Također nije u pravu okrivljeni GE kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen s navođenjem da činjenica stranog državljanstva i navodnog nedostatka veza sa Republikom Hrvatskom ne može automatski predstavljati osobitu okolnost koja upućuje na opasnost od bijega, tim više ako se imaju u vidu njegove osobne i obiteljske prilike koje govore protiv postojanja opasnosti od bijega, a koje se ogledaju u činjenici da živi i radi u Republici Češkoj, da mu roditelji imaju stalni boravak u Republici Češkoj, da je postupku dobivanja stalnog boravka u Republici Češkoj, da je do sada neosuđivan i da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak.

9. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da i nadalje egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim, opširnim i uvjerljivim razlozima koje u cijelosti prihvaća ovaj sud te se okrivljenik GE radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju (točka 8. i 8.1.). Kod toga žalitelju valja ukazati da se utvrđenje postojanja opasnosti od bijega ne temelji samo na činjenici da je okrivljenik državljanin Ukrajine s prebivalištem u [adresa], gdje živi, već i na činjenicama da ničim nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, da je na njezinom teritoriju boravio isključivo zbog počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, te da mu motivacija za napuštanje teritorija Republike Hrvatske u slučaju puštanja na slobodu može predstavljati ne samo izbjegavanje kaznene odgovornosti, već i činjenica da mu obitelj (roditelji) žive u [adresa].

10. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja pravilno i osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenika zbog istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, pravilno ocijenivši da se sa blažim mjerama, uključivši i jamstvo koje se sugerira žalbama, ne bi mogla postići svrha zbog koje je istražni zatvor produljen. Kod toga valja navesti da je sud prvog stupnja s jasnim, određenim i relevantnim razlozima obrazložio zbog čega smatra da se sa blažim mjerama uključivši i jamstvom ne bi mogla prevenirati opasnost od bijega, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelji upućuju na razloge iznijete u pobijanom rješenju (točka 9.1. i 9. 2). Dodatno valja navesti da su okrivljenici, osim što imaju prebivalište u [adresa], i državljani Republike Ukrajine, zbog čega postoji realna bojazan da bi puštanjem na slobodu mogli napustiti teritorij Republike Hrvatske i otići ne samo u Republiku Češku, već i u Republiku Ukrajinu, koja nije država članica Europske unije, te bi državljanstvo Republike Ukrajine bila pravna prepreka za njihovo izručenje Republici Hrvatskoj. S druge strane, u slučaju bijega u Republiku Češku, uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga je postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega. Zbog navedenih razloga nisu u pravu okrivljenici kada osporavaju zaključak suda prvog stupnja o postojanju potrebe za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2026., te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko okrivljenici budu proglašeni krivima.

9. Slijedom navedenog, žalbe okrivljenika nisu osnovane, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic