Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-38/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari predlagatelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić, odvjetnicima iz Virovitice, protiv I. protustranke ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] I. protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku TS, dipl. iur., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 24. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je između predlagatelja, ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i sada pok. ŽS FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene dana **.**.1953. Godine, a umrle dana **.**.2025., sa posljednjim prebivalištem na adresi: [adresa], postojala i trajala izvanbračna zajednica od prosinca 2018. do 21. prosinca 2025.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagatelj ŠS u prijedlogu navodi da je od prosinca 2018. do 21. prosinca 2025. godine bio u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ŠS FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene dana **.**.1953., a umrle dana **.**.2025.. Predlagatelj i sada pok. FS imaju zajedničko dijete, PS. Za vrijeme trajanja izvanbračnog života, niti predlagatelj a niti sada pok. FS nisu bili u bračnoj zajednici te je naznačena izvanbračna zajednica imala sve elemente bračne zajednice. Dakle, radilo se o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala najmanje tri godine te takva izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica i na nju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o pravima i obvezama bračnih drugova, prava i obveze roditelja i djece, obveze uzdržavanja, imovinskih i drugih odnosa, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi bračni odnosi. Predlagatelj je primoran zbog ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, a temeljem odredbe članka 22. stavka 3. i članka 67. Zakona o mirovinskom osiguranju, pokrenuti ovaj izvanparnični postupak radi utvrđivanja statusa izvanbračne supruge te predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese rješenje kojim se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice.

2. Protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, u odgovoru na prijedlog, izričito se ne protivi prijedlogu, a smatra da HZMO ima pravni interes sudjelovati u ovom postupku iz razloga što se isti vodi kako bi predlagatelj temeljem statusa izvanbračnog supruga ostvario pravo na mirovinu u smislu odredbi članka 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

3. Protustranka ZS u svome odgovoru na prijedlog danom na ročištu 17. ožujka 2026. godine navodi da prihvaća sve navode iz prijedloga budući je točno ono što piše u prijedlogu.

4. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka JS i HS.

5. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe članka 24. Zakona o vanparničnom postupku.

6. Po ocjeni ovoga Suda, prijedlog je osnovan i to iz razloga kako slijedi.

7. Uvidom u presliku osobnih iskaznica predlagatelja i pok. FS utvrđeno je da su bili prijavljeni na istoj adresi, odnosno u [adresa]

8. Uvidom u uvjerenje o prebivalište za ŠS i sada pokojnu FS utvrđeno je da su oni oboje od 19. ožujka 2019. godine imali prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

9. Iz Izvadaka iz matične knjige rođenih za predlagatelja i za sada pokojnu FS ne proizlazi da bi ona ili predlagatelj za svoga života, u vremenu za koje se traži utvrđenje izvanbračne zajednice, bili u braku sa drugom osobom.

10. Iz iskaza svjedoka JS proizlazi da poznaje predlagatelja i sada pok. ČS od djetinjstva jer su svi odrasli u istom selu tako da mu je poznato da su oni tijekom jednog perioda u prošlosti živjeli u braku i u tom braku imali zajedničko dijete, ovdje nazočnog ZS. U nekom trenutku, a on se ne sjeća kada, su se razveli, no razišli su se samo na način da je svatko živio u jednom dijelu zajedničke kuće. Nakon nekog vremena su se ponovo sastali i počeli živjeti kao muž i žena. Nakon što su se ponovo sastali način na koji su živjeli nije se razlikovao od načina kao što to živi većina ljudi koji su u braku, odnosno od način na koji su i oni živjeli ranije dok su još bili u braku. Kada kaže da su živjeli kao da su u braku pod time podrazumijeva da su imali zajedničku blagajnu, zajednički snosili troškove života, zajednički ulagali novac, održavali kuću u kojoj su živjeli i zajednički obavljali sve druge radove. Zajedno su se brinuli o podizanju svoga sina ZS. Održavali su socijalne odnose sa svim susjedima. Oni su održavali osobne odnose sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane. Zajednički su odlazili na putovanja, pa su tako primjera, radi prošle godine bili zajedno 20 dana na moru u Šibeniku. Ne sjeća se da bi ČS bolovala prije smrti, već misli da je do njezine smrti došlo iznenada. Kada je ČS umrla nju je sahranio predlagatelj te sin ZS. Ona je sahranjena na groblju u [adresa] i to u zajedničkoj grobnici koju su oni kupili unazad godinu dana. U tu grobnicu bit će sahranjen i ŠS. Ne zna tko je u ostavinskoj raspravi proglašen za nasljednika iza sada pok. ČS.

11. Svjedokinja HS u svom iskazu navodi da joj je poznato da su predlagatelj i sada pok. ČS živjeli 40 godina zajedno i to u početku u bračnoj zajednici sve do 2018. godine kada je došlo do određene krize i razvoda braka, no ovaj njihov razvod, odnosno razlaz nije trajao dugo jer su se oni već nekakvih mjesec dana kasnije opet počeli živjeti zajedno. Sve ovo joj je poznato jer joj je predlagatelj brat te su si međusobno sve ove godine zalazili, posjećivali se, feštali te slavili sve obljetnice, rođendane i slično. Oni su živjeli dobro i slagali se te su zajedno odlazili na ljetovanja. ČS je iz Slovačke, tako da su sa njezinom rodbinom održavali osobne odnose putem telefona ili jednom godišnje. Oni su u braku imali sina ZS te su i tijekom života u izvanbračnoj zajednici zajednički brinuli i pomagali ZS, odnosno brinuli su oko čuvanja njegove djece. Oni su održavali kuću u kojoj su živjeli, zajednički plaćali režijske troškove, odlazili u nabavu namirnica te su zajednički kupili i osobni automobil. Zajednički su obavljali poslove, posebice na vrtu. ČS prije smrti nije bolovala, a sahranjena je u [adresa] i to u grobnicu koju su kupili zajedno prije godinu dana pa će tamo biti sahranjen i ŠS. Koliko joj je poznato u ostavinskom postupku iza ČS njezinim nasljednikom proglašen je sin ZS, no u to nije 100% sigurna. S obzirom da je i sama bila u braku zna kako izgleda bračni život te može reći da se život između predlagatelja i sada pok. ČS nakon razvoda braka n ije ni malo razlikovao od života ljudi koji žive u braku. Čak može reći da su oni živjeli i bolje.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

13. Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

14. Nastanak i prestanak izvanbračne zajednice kao životne zajednice potpuno je neformalan, znači nije precizno zakonski opisan i ta neformalnost čini bitnu razliku u odnosu na nastanak i prestanak braka koji je formalan i gdje je volja (lat. animus) partnera za nastanak i prestanak zajednice jasno očitovana kroz propisani postupak i pripadajuće isprave. Nadalje, zakonodavac nije uredio koji bi to točno elementi upućivali na postojanje izvanbračne zajednice (npr. emotivni, imovinski, socijalni i dr.) i što se podrazumijeva pod terminom životne zajednice.

15. S obzirom na to, po ocjeni ovoga Suda, da li je postojala životna zajednica utvrđuje se, među inim, kroz to da li su izvanbračni partneri živjeli na istoj adresi tj. da li je postojala zajednica stanovanja u zajedničkom kućanstvu, postojanje njihove imovinske povezanosti u vidu zajedničke blagajne, zajedničko snošenje troškova života ili ulaganja, emocionalna, seksualna i općenito partnerska povezanost, kao i socijalni kontakti u vidu održavanja odnosa sa rodbinom (sa strane svakog od partnera) i zajedničkim prijateljima kao i zajedničko provođenje slobodnog vremena u vidu putovanja, izlazaka (priredbe, proslave, predstave i dr.), rekreacije i sl. Isto tako, kao bitan segment navedenoga je i međusobna skrb partnera u slučaju bolesti i nemoći da to čine samostalno, kao što je to i izražavanje pijeteta, poštovanja i bliskosti u vidu organiziranja sahrane i odabira zajedničkog mjesta počinka (grobnica, grobno mjesto, spomenik i sl.).

16. Definirajući izvanbračnu zajednicu kao zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa, odnosno da niti jedan od partnera u vrijeme izvanbračne zajednice nije u već postojećem (pa makar i samo formalnom) braku. S tim u svezi za napomenuti je da su prema važećoj sudskoj praksi sudovi dosljedni u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama čiji partneri žive istodobno i u braku tj. osobama koje su u braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica.

17. Nadalje, pretpostavkom vremenskog trajanja zajednice tj. da zajednica traje najmanje tri godine, a kraće samo ako je rođeno zajedničko dijete, po ocjeni ovoga Suda, zakonodavac je odlučio pravno zaštiti samo one zajednice koje su stabilnije i trajnije. Vremenski uvjet od tri godine trajanja odnosi se na zajednice u kojima nije rođeno zajedničko dijete, a ako se rodi zajedničko dijete izvanbračnih drugova neovisno o uvjetu od tri godine. Isto tako, pretpostavlja se da je riječ o trajnijoj i stabilnijoj obiteljskoj zajednici kada je ona nastavljena sklapanjem braka pa i u slučaju iako je trajala kraće od tri godine.

18. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

19. Nadalje, s obzirom da se utvrđenje izvanbračne zajednice traži sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu jer uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje (trajanje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu) i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona).

20. Sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, bitno je i zbog toga jer na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu može se zaključiti da je predlagatelj ovaj postupak pokrenuo radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojne ČS.

21. Shodno navedenom za istaknuti je da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine, osigurani članovi njegove obitelji, među inim, tj. prema točki 1. stavka 1. članka 22. tog Zakona i udovica, odnosno udovac, a stavkom 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

22. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, a iako takav postupak Obiteljski zakon u odredbama članka 433. ne navodi među posebnim vrstama izvanparničnih postupka ovaj Sud je isto temeljem odredbi Zakona o parničnom postupku prema kojoj se tužba na utvrđenje može podignuti i kad je to posebnim propisom predviđeno a upravo odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da se postojanje izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Dakle, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine (broj: Su IV-148/2018) zaključeno, pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona, kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice to se ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim prop isom jer ta odredba predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Obiteljskog zakona i drugih zakona koji definiraju pojam i način utvrđivanja izvanbračne zajednice radi određivanja određenih prava, primjerice: Zakon o nasljeđivanju, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o područjima posebne državne skrbi, Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, itd. Isto tako, u odredbi članka 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju se ne navodi niti prema materijalnim odredbama kojega propisa se donosi odluka, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1. tog Zakona). Sa navedenim zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine (broj: Su IV-148/2018) u svezi za napomenuti je da je isti sastanak održan temeljem odredbi članka 27. st. 3. Zakona o sudovima te da isti sukladno stavku 4. istog članka ne obvezuje niže sudove u donošenju odluke u pojedinom predmetu.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagatelja i sada pokojne FS, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima.

24. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) i kod provođenja postupka primijenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona.

25. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagatelja utvrđeno je da je on sa FS tijekom predmetnog perioda živio u zajedničkom kućanstvu da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se o zajedničkom djetetu i unucima. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 6 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud u odnosu na nasljednika pokojne FS prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja. Sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim i u odnosu na HZMO, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.

26. Naime, u odnosu na HZMO, po ocjeni ovoga Suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.

27. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) je zauzeo pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu.

28. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa da stoga on niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka.

29. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

30. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev -1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.

31. S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem, iz kojega će se isplatiti mirovine, ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.

32. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob -1002/2022-2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

33. U smislu odredbi članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona stranke u izvanparničnom postupku su:

1. predlagatelj

2. osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku

3. svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i 4. svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.

34. Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj Sud ne dijeli mišljenje sudova koji zaključuju da iz iste odredbe proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranka iz toga stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, odnosno u odnosu na fizičke osobe ( kao što to smatra npr. ŽS u Zadru u odluci Poslovni broj: 19 Gž Ob-26/2023-2), a sve to iz razloga što ti navodi izričito ne proizlaze iz sadržaja ove odredbe, kako je to vidljivo iz gornjeg citata iste. S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članaka 436. stavak 1. Obiteljskog zakona jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.

35. Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona, po ocjeni ovoga Suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga:

- prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona, te

- drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. Obiteljskog zakona.

36. Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagatelj naznačio kao protustranku i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga Suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice.

37. Po ocjeni ovoga Suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog, odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bilske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.

38. U slučajevima kada protustranke i nisu sa predlagateljem / predlagateljicom u bliskim odnosima oni ni tada nisu previše zainteresirani za sudjelovanje u navedenim postupcima, ako se radi o provođenju ovih postupaka samo u svrhu ostvarivanja mirovine, i to ako radi ničega drugog to zbog toga što se u konačnici ne radi o njihovim sredstvima tj. nije ih briga za sve to jer neće oni biti u obvezi iz svojih sredstava nešto isplaćivati.

39. Ono što pak najviše zabrinjava je kada se predlagatelji u dogovoru sa nasljednicima pokojnih ne uključuju u ostavinski postupak tj. u podjelu nasljedstva jer im se za uzvrat nasljednici neće protiviti kod njihovog zahtjeva (prijedloga) da im se utvrdi da su bili izvanbračni partneri pokojnog / pokojne kako bi na osnovu toga mogli ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu i sredstva koja iz toga prava proizlaze.

40. Sve navedeno u prednja tri odlomka može rezultirati time da dođe do određenih zloupotreba koje u konačnici imaju za posljedicu štetu po sredstva kojima raspolaže Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, odnosno štetan utjecaj na pravni položaj istoga pa je iz toga razloga, po ocjeni ovoga Suda, osobito bitno da se i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dopusti sudjelovanje u ovim postupcima jer u upravnim postupcima u kojima odlučuju o pravu na obiteljsku mirovinu oni su vezani postojanjem pravomoćne odluke suda o postojanju izvanbračne zajednice te je u tom trenutku zaštita njihova pravnog položaja u svakom slučaju teža i ograničenija nego u ovim postupcima pa s obzirom da HZMO sukladno odredbi čl. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju provodi postupke radi ostvarivanja prava osiguranika na temelju generacijske solidarnosti onda on treba biti ovlašten i pasivno legitimiran očitovati se i izjasniti o prijedlogu i svim predloženim dokazima kako bi se i uz njihov doprinos stanje stvari što točnije utvrdilo. U vezi navedenih teškoća i ograničenja sa kojima će se HZMO susresti ukoliko ne sudjeluje u postupcima ove vrste za napomenuti je da pravna znanost kao jedno od izuzeća pravila da pravomoćna presuda djeluje samo među parničnim strankama (res judicata facit jus inter partes) navodi da: "Pravomoćna odluka djeluje kao pravno relevantna činjenica u odnosu na treće, pa i u odnosu na tijela koja provode neki postupak. Svi su dužni respektirati njeno postojanje i djelovanje njene pravomoćnosti u odnosu na stranke i treće prema kojima se pravomoćnost neposredno odnosi. Pravomoćna odluka je javna isprava, a javna isprava dokazu je istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. ( dr. CS, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine Zagreb, 1980. godine, stranica 523).

41. Dakle, po ocjeni ovoga Suda, nema stvarne potrebe da se postojanje izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranka iz toga stječe, utvrđuje isključivo u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava iza osobe koja je umrla te da se prijeći sudjelovanje HZMO-u ukoliko isti za to iskaže interes. Isto tako, ako je prijedlog podnesen samo u odnosu na HZMO s tim u svezi za napomenuti je da je stav pravne znanosti takav da: "Ako unatoč nedostatku procesne legitimacije sud ipak donese meritornu odluku, ona neće, samo zbog ovoga nedostatka, biti ništava. No, njezin učinak protezat će se samo na stranke iz tog konkretnog postupka" (dr. CS, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine Zagreb, 1980. godine, stranica 238). Dakle, to što predlagatelji u predmetima ovakve vrste nisu prijedlog podnijeli i protiv nasljednika sada pokojne osobe sa kojom tvrde da su bile u izvanbračnoj zajednici za posljedicu može imati to da će im to biti razlog nedostatnosti takve odluke u pojedinim pitanjima koja se tiču i nasljednika jer oni mogu u konačnici prigovoriti da se ista odluka na njih ne odnosi jer nisu sudjelovali u postupku u kojem je donesena.

42. Sa naprijed spomenutom odredbom članka 433. Obiteljskog zakona i članka 187. Zakona o parničnom postupku u svezi za napomenuti je da je Sud u ovom predmetu vodio računa da između stranka nije došlo do spora o činjenicama koje su utvrđivane i o kojima ovisi odluka pa nije postojala niti potreba da Sud temeljem odredbe čl. 438. st. 1. Obiteljskog zakona obustavi ovaj izvanparnični postupak i odredi da se postupak nastavi u parnici prema pravilima parničnog postupka već je Sud postupio u smislu odredbi stavka 3. istog članka kojima je propisano da ako u postupku iz stavka 1. ovoga članka među strankama nema spora o bitnim činjenicama, već je sporno pravo koje se temelji na tim činjenicama, sud će nastaviti izvanparnični postupak i odlučiti o spornom pravu

43. Na kraju, treba imati u vidu da strankama kojima je zakonom dano pravo na obiteljsku mirovinu ne može se isto ograničavati ili uskraćivati iz razloga što važeći zakoni na jasan način ne definiraju sve pretpostavke kako materijalne tako i postupovne kroz koje bi to pravo mogli ostvariti, a isto tako i različiti pravni stavovi sudova koji su posljedica toga mogu dovesti do apsurdnih situacija tj do toga da npr. dva predlagatelja / predlagateljice koji su istoj situaciji pokrenuli i proveli isti postupak u konačnici po drugostupanjskim sudovima kroz odluke koje su plod različitih pravnih stavova budu dovedeni u različit pravni položaj tj. da je jednom mogućnost ostvarenja zakonom zagarantiranog prava usvojena, a drugom odbijena jer je to pogubno po proklamirano načelo temeljnog prava na pravnu sigurnost građana ( u smislu odredbi čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

44. S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, Sud nije donosio odluku o troškovima postupka.

U Bjelovaru, 24. ožujka 2026. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.

Dostaviti:

- Pun. predlagatelja, odvjetnicima iz ZOU IS i KS

- I. protustranci ZS

- II. protustranci HZMO