Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-496/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: PR-2235/2022-17 od 12. lipnja 2024., 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: PR-2235/2022-17 od 12. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplatite tužitelju iznos od 598,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.194,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2022. pa do isplate dana 27. listopada 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen tužitelj s iznosom od 412,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2022. pa do isplate (točka III. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 643,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti, ali kako nema pravni interes pobijati je u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, to je pobija u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kao što je pobija i u dijelu pod točkom IV. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadu neimovinske i imovinske štete prema tuženiku po osnovi ugovora o osiguranju, a koju trpi kao posljedicu radne nezgode koja se desila 13. lipnja 2022., kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.194,51 eura koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2022. (dana podnošenja zahtjeva) do isplate 27. listopada 2022.
6. U ovom stadiju postupka nije sporno da je tužiteljev poslodavac Hrvatske autoceste d.o.o. [adresa], s tuženikom sklopilo policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti broj 078700089525 i da je ista vrijedila u vrijeme kada se desila predmetna nezgoda.
6.1. Među strankama nije sporna ni osnova odgovornosti kao ni visina štete koju je tuženik isplatio tužitelju zbog ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju, i to na ime neimovinske štete i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) u iznosu od 1.194,51 eura, dok je i dalje sporna visina neimovinske štete i imovinske štete za iznos od 1.010,49 eura.
7. Iz priložene medicinske dokumentacije, te nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio povredu lijevog palca na ruci, odnosno ozljedu tetive ispružača III prsta lijev šake.
7.1. Zbog zadobivene ozljede tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i bolove blagog intenziteta tri tjedna.
7.2. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivenih ozljeda trpio sekundarni strah jačeg intenziteta zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, srednjeg intenziteta u trajanju od dva dana i slabijeg intenziteta u trajanju od dva tjedna.
7.3. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je trebalo tuđa njega i pomoć za vrijeme nošenja imobilizacije na lijevoj šaci ukupno 35 sati, a stranke su na pripremnom ročištu učinile nespornim cijenu jednog sata od 2,65 eura.
8. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud po ocjeni ovoga suda primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe iz članka 1095. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/21., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je tužitelju dosudio i daljnji iznos s osnove neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 598,24 eura, jer je pri odlučivanju o visini vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i strahu i cilju kojem služi ta naknada, kao i potrebnoj tuđoj pomoći i njezi nakon štetnog događaja, s time što navedeno ni posebnim žalbenim razlozima ne pobija.
9. Budući da se žalbeni navodi tuženika u bitnom odnose na to da prvostupanjski sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja, odnosno i o iznosu od 714,91 eura, predlažući da taj sud donese dopunsku presudu i odluči o tom dijelu zahtjeva, pa kako je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Pr-2235/2022-26 od 6. veljače 2026., taj prijedlog tuženika odbio kao neosnovan, a koje je rješenje postalo pravomoćno 24. veljače 2026., to te žalbene navode nema potrebe posebno obrazlagati u ovoj odluci.
10. Kako je prvostupanjski je sud za sva svoja utvrđenja dao valjane i uvjerljive razloge, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a tuženik ih svojim žalbenim razlozima nije doveo u sumnju, to je trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
11. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), zbog čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima pobija odluku o troškovima postupka. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku u pogledu osnove i visine, kao i sve potrebne radnje u parnici koje je poduzeo tužitelj zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika, pa je potom utvrdio pripadajući trošak tužitelju, a koji mu je u obvezi naknaditi tuženik.
12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 24. ožujka 2026.
Sutkinja:
Marija Šimičić
