REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Pn-14/2024-79
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333, kojeg zastupaju punomoćnik Marko Rašica i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. ožujka 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
“Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.749,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2017. godine pa do isplate na temelju čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, po stopi 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanih za pet postotnih poena, kao i troškove odštetnog zahtjeva u mirnom postupku u iznosu od 165,90 eura, te daljnje troškove parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućim od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.”
II. Nalaže se tužitelju NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333 namiri parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 2. listopada 2018. podnio tužbu u kojoj navodi da se 2. rujna 2017. u Splitu dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], a do prometne nesreće je došlo zbog nepropisnog pretjecanja vozača RJ koji je upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navodi da je nakon pretjecanja RJ kašunom kamiona naglo prešao u desnu traku u kojoj je bilo tužiteljevo vozilo u gibanju i pritom je došlo do struganja kašuna kamiona i automobila i njihovog spajanja za vrijeme gibanja, a prilikom zaustavljanja su tužitelj i štetnik pokušali odvojiti vozila tako da je štetnik krenuo unaprijed, a tužitelj unatrag pri čemu su nastala daljnja oštećenja. Budući da je tužitelj u štetnom događaju ozlijeđen i na njegovom vozilu je nastala imovinska šteta, a vozilo štetnika je tada bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete na vozilu. Svojim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj potražuje isplatu iznosa od 25.500,00 kn (od toga je 20.000,00 kn za štetu na vozilu) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2017. do isplate, a potražuje i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude. U podnesku od 15. srpnja 2020. tužitelj je povisio svoj tužbeni zahtjev s obzirom na izmjenu Orijentacijskih kriterija tako da sad potražuje naknadu štete u iznosu od 28.250,00 kn odnosno 3.749,42 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2017. do isplate. Tužitelj zakonske zatezne kamate potražuje po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena. Ovu preinaku tužbenog zahtjeva sud je prihvatio presudom i rješenjem poslovni broj Pn-717/2019-41 od 18. travnja 2023. i ta je odluka postala pravomoćna u dijelu u kojem je odlučeno o preinaci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, ali osporava nastanak prometne nesreće na način kako je to opisano u tužbi, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedičnu vezu između navodne prometne nesreće i nastalih oštećenja na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], osnovu i visinu imovinske i neimovinske štete te trošak odštetnog zahtjeva i tijek i visinu zateznih kamata jer su protivne čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO). Tuženik dodaje da je u mirnom postupku otklonio tužiteljev zahtjev za naknadu štete jer nakon provedene rekonstrukcije i stavljanja vozila u navodni sudarni položaj i pregleda dostavljene dokumentacije smatra da se štetni događaj i šteta nisu dogodili onako kako se to navodi u prijavi štete. Oštećenja na vozilu tužitelja nemaju kontinuitet, njihov oblik i opseg ne odgovaraju bočnom udaru teretnog vozila, sva prijavljena i zatečena oštećenja nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju na način kako je to navedeno u izjavama sudionika. Navodi i da na vozilu osiguranika tuženika nije bilo oštećenja i da iz tužbe nije jasno gdje se dogodila prometna nesreća. Ističe da i kad bi se utvrdilo da se prometna nesreća dogodila kako to tvrdi tužitelj, tada je potrebno utvrditi postoji li tužiteljev doprinos vlastitoj šteti za oštećenja koja su nastala na vozilu kad su se sudionici pokušali odvojiti jedan od drugoga. U odnosu na navodnu povredu prava osobnosti i zdravstvene probleme navodi da nije logično i životno da bi se kod tužitelja bolovi u vratu i otežana pokretljivost kao posljedica prometne nesreće javili tek deset dana nakon prometne nesreće kad se javio na hitni kirurški prijem pa je potrebno utvrditi je li tužitelj takvim postupanjem i neliječenjem doprinio nastanku i visini svojih povreda. Smatra da zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete mogu teći tek od presuđenja jer se visina te naknade određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a u tužbi se ni ne navodi da je izvršen popravak vozila. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška. Nakon što je tužitelj preinačio tj. povisio tužbeni zahtjev u podnesku od 15. srpnja 2020. tuženik se protivio toj preinaci.
3. Ovaj sud je 18. travnja 2023. u ovom predmetu donio presudu i rješenje poslovni broj Pn-717/2019-41 kojim je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 15. srpnja 2020. (izreka rješenja) i odbio je tužbeni zahtjev (točka I izreke presude) i dosudio parnični trošak tuženiku (točka II izreke presude). Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž - 1555/2023-3 od 18. siječnja 2024. ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.
4. U tijeku postupka sud je pročitao i pregledao sve isprave u spisu i to: podatak o polici osiguranja (str. 4), europsko izvješće (str. 5), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 6-13), fotografije vozila (str. 14-20, 28-35), odštetni zahtjev (str. 21), dopis tuženika (str. 22), prigovor (str. 39-40), izvid štete (str. 45). Saslušani su svjedoci VJ i RJ te tužitelj. Pročitan je zapisnik Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-304/2024 od 4. veljače 2025. (str. 206-208) o očevidu na mjestu štetnog događaja koji je proveden na temelju zamolnice ovog suda. Provedeno je i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igoru Jakopliću koji je sudjelovao na tom očevidu i izradio je pisani nalaz i mišljenje (str. 235-242).
5. Sud nije provodio medicinsko vještačenje ni kombinirano prometno i sudsko- medicinsko vještačenje jer to nije bilo potrebno.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Među strankama nije sporna samo pasivna legitimacija tj. da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, a sporni su sam štetni događaj, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između navodne prometne nesreće i nastalih oštećenja na vozilu registracijskih oznaka [registarska oznaka], osnova i visina imovinske i neimovinske štete te trošak odštetnog zahtjeva i tijek i visina zateznih kamata.
8. Prema podacima iz europskog izvješća o prometnoj nesreći (str. 5) u prometnoj nesreći sudjelovali su vozilo marke Renault Espace registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj NJ i vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao RJ. U izvješću nije navedena marka i tip vozila kojim je upravljao RJ, ali je iz točke 10. gdje se strelicom treba označiti mjesto prvotnog udara u vozilo vidljivo da se radi o nekoj vrsti teretnog vozila, a ne u osobnom vozilu kako to tužitelj tvrdi u tužbi. Također, u tužbi tužitelj tvrdi da se prometna nesreća dogodila u Splitu, no u svojim iskazima tužitelj i svjedok RJ navode da se prometna nesreća dogodila u Solinu, nasuprot BMW servisa kako to navodi tužitelj, odnosno, kako to navodi svjedok N, na cesti prema Klisu, oko 100 do 200 m poslije semafora koji se nalazi blizu policijske postaje i da na tom dijelu kolnika postoji dvije prometne trake, za svaki smjer kretanja po jedna.
9. Svjedok RJ je u svojem iskazu naveo da se prometna nesreća dogodila 2. rujna 2017. i da je on u njoj sudjelovao sa svojim kamiončićem Mercedes Sprinter, a tužitelj s vozilom marke Renault i da je do nesreće došlo dok je on u fazi pretjecanja obilazio tužiteljevo vozilo s lijeve strane i tad mu je s lijeve strane iz raskrižja koje se nalazilo ispred njih došlo drugo vozilo pa se on svojim vozilom pomaknuo u desno da izbjegne frontalni sudar s tim drugim vozilom i potom se zabio u tužiteljevo vozilo. Ne sjeća se kojim je dijelom svog vozila udario u tužiteljevo vozilo, pretpostavlja da je udario sa sandukom tj. sa stražnjim dijelom svog vozila. Naveo je da na njegovom vozilu nije bilo nikakvih oštećenja dok je na tužiteljevom vozilu njegova cijela lijeva strana bila oštećena od sanduka njegovog kamiončića. Nakon nesreće on je svoje vozilo pomaknuo za otprilike 100 metara do autobusne stanice jer su blokirali promet, a tužitelj svoje vozilo nije mogao pomaknuti i njega je s ceste maknula vučna služba. Dodao je da nisu zvali policiju, nego su samo ispunili europsko izvješće i idućeg dana su on i tužitelj otišli prijaviti to osiguranju tj. tuženiku. Naveo je i da su ga kasnije zvali iz osiguranja kako bi postavili vozila u sudarni položaj pa je zbog toga morao ići u [adresa] jer tužiteljevo vozilo nije bilu u voznom stanju, a to je bilo zato što mu je ostalo u brzini. Ovaj svjedok je naveo da je tužitelja poznavao i prije ove prometne nesreće, da su bili u poslovnom odnosu i da je tužitelj neko vrijeme radio kod njega, no ne sjeća se je li to bilo prije ili poslije ove prometne nesreće. Dodao je i da on nije bio ozlijeđen u ovom štetnom događaju i da zna da se tužitelj udario, ali ne zna je li to bilo u glavu, vrat ili rame, no tužitelj se nije žalio na bolove niti je tražio da se zove hitna pomoć.
10. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je svjedoka RJ poznavao od prije jer su se obojica bavila građevinom i da ga je prije ove prometne nesreće vidio jednom ili dvaput. Naveo je da se tog dana svojim vozilom Renault Espace kretao u Solinu po cesti u smjeru Splita, brzinom od oko 50 do 60 km/h, i da se svjedok RJ kretao iza njega, da ga je krenuo pretjecati svojim vozilom i da je tada iz suprotnog smjera naišlo drugo vozilo te se svjedok RJ svojim vozilom prislonio na njegovo i gurao ga prema pločniku uz rub kolnika nekih 20 do 30 metara nakon čega su se oba vozila zaustavila. Mjenjač mu je ostao u brzini i on ga je pokušao prebaciti za vožnju unatrag kako bi odmaknuo vozilo od vozila ovog svjedoka, ali mu je vozilo stalo i više nije mogao prebaciti brzine. Dodao je da je on ostao sa svojim vozilom na mjestu sudara, a svjedok je svoje vozilo pomaknuo na prvo proširenje ispred tog mjesta. Nije vidio kojim dijelom svog vozila je svjedok zakvačio njegovo vozilo, a zakvačio ga je na stražnjem lijevom kraju njegovog vozila i onda je prošao po toj cijeloj lijevoj strani. Naveo je da je na njegovom vozilu oštećena cijela lijeva strana, a da je i svjedokov kamion imao oštećenja i da se na fotografijama vide tragovi boje njegovog vozila na svjedokovom vozilu. Iskazao je da su se prilikom rekonstrukcije sudarnog položaja poklapala sva oštećenja osim jednog traga, a to je bilo zato što su se vozila pomicala da se razdvoje. I on je naveo da nisu zvali policiju, već su samo ispunili europsko izvješće, da je tada počela i gužva na cesti i oko 10 do 15 minuta nakon nesreće naišlo je jedno vučno vozilo kojeg je tražio da odveze njegovo vozilu u [adresa]. Na osiguranje su on i svjedok RJ otišli dan kasnije i poslije je gospodin Poljak iz osiguranja došao poslikati njegovo vozilo, a kasnije su tražili da vozilo doveze vučno službom u poslovnu zonu u [adresa] gdje su i njegovo i svjedokovo vozilo postavljeni jedno pored drugoga i poslikana. Dodao je da je njegovo vozilo prije ovog štetnog događaja bilo ispravno i funkcionalno, mjenjač je ispravno radio, a vozilo nije u voznom stanju upravo zbog ove nesreće. Naveo je da radi kao taksist u Kaštelima i da je ovo vozilo kupio od PJ za taksiranje i tako ga je koristio 4 do 5 mjeseci prije štetnog događaja i kad ga je u cijelosti otplatio, vozilo je prepisao na sebe, a to je bilo 2 mjeseca prije ove nesreće, a možda i kasnije, ne sjeća se točno. Kad je kupio ovo vozilo ono je bilo bijele boje s folijama, a na tehničkom je tražio da se opiše kao sivo vozilo jer je on skinuo pola tih bijelih folija, a kako ih je bilo teško skinuti , dio je ostao na vozilu. Dodao je da je on skinuo registracijske tablice s vozila kad ga je odvezla vučna služba jer mu je osiguranje trajalo još 10 mjeseci i namjeravao je odjaviti vozilo te da su se te tablice nalazile u automobilu što je on i rekao gospodinu Poljaku kad je prvi put vozilo fotografirano. Naveo je i da nakon prometne nesreće nije išao kod liječnika jer ga tada nije ništa boljelo, nego je otišao nakon par dana jer mu je trnula lijeva strana vrata i ramena, boljela ga je i glava i propisali su mu terapiju.
11. Svjedok VJ u svojem iskazu je naveo da je zaposlen kod tuženika kao procjenitelj specijalist zadužen za sprečavanje zlouporabe iz osiguranja. Pojasnio je da je njihov procjenitelj iz Splita, Ivica Poljak, pregledao tužiteljevo vozilo Renault Espace 14. rujna 2017. i ocijenio je da oštećenja ne odgovaraju opisu njihovog nastanka, a on je nakon pregleda fotografija uočio da se vozilo nalazi na livadi, da se s njega odljepljuje folija, da se demontira i nema registracijske pločice, a na vozilu nema oštećenja u području gdje se one inače nalaze pa nije bilo razloga da se pločice miču, i da policija nije radila očevid. Nakon toga on je dao uputu da se provede rekonstrukcija pri čemu oba vozila treba staviti u sudarni položaj te da se utvrdi zašto nema registracijskih pločica, je li vozilo pokretno, ima li u njemu struje i ulja u motoru, zašto se dijelovi demontiraju i zašto se skida bijela folija. Dalje je naveo da je rekonstrukcija provedena 23. listopada 2017. u poslovnoj zoni Čaparice pored [adresa] i da ju je proveo nezavisni procjenitelj Tomislav Šestan iz društva Dekra i da je tada tužiteljevo vozilo dovezeno vučnom službom, što je vidljivo na fotografijama s rekonstrukcije, i moralo se spajati na akumulator drugog vozila jer u njemu nije bilo struje, a nije bilo moguće ni očitati kilometražu vozila jer je komandna ploča bila neispravna. Svjedok je dodao da je taj nezavisni procjenitelj utvrdio da oštećenja na tužiteljevom vozilu po svojoj visini, obliku, širini i intenzitetu ne odgovaraju opisu oštećenja i da je smjer kretanja sile od koje su nastala oštećenja na stražnjoj bočnoj lijevoj stranici tužiteljevog vozila suprotan od smjera ostalih oštećenja na vozilu i od smjera kretanja vozila prema onom što je tužitelj naveo. Tužiteljevo vozilo tada nije bilo moguće upaliti i automatski mjenjač nije bio ispravan, a utvrđeno je i da postoje oštećenje na prednjem braniku tako što su rešetke ispod registracijske pločice polomljene i nedostaju. Dodao je i da je indikativno da je vozilo korišteno kao taksi vozilo, da je u njemu procjenitelj pronašao taksimetar i da je vozilo na tužitelja preneseno 30. kolovoza 2017. tj. dva dana prije štetnog događaja, a da je šteta prijavljena tek 13. rujna 2017. Dodao je da se neispravnost mjenjača nikako ne može dovesti u vezu sa štetnim događajem kako ga tužitelj opisuje , a da on neispravnost kontrolne ploče dovodi u vezi s prijeđenom kilometražom koju nisu mogli očitati. Naveo je i da nisu zaprimili nikakav račun vučne službe iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljevo vozilo uklonjeno s mjesta navodne nesreće vučnom službom te da smatra da na temelju tužiteljevog opisa nesreće na njegovom vozilu nije mogla nastati takva šteta zbog koje bi vozilo bilo nepokretno . Dodaje i da većina oštećenika štetu na vozilu prijavljuje u roku od tri dana od dana nastanka štete te da je štetu moguće prijaviti istog dana jer imaju mogućnost prijave putem telefona i Interneta, a šteta se prema njegovom iskustvu prijavljuje više dana nakon štetnog događaja ako je netko od sudionika zbog ozljeda bio u bolnici ili ako je policija izuzela vozila zbog nekog razloga. Ovaj svjedok je pojasnio da kad se sudare teretno vozilo koje u pretjecanju drugom vozilu dođe s njegove lijeve strane , to na drugom vozilu ostavlja karakteristični trag na svim elementima na mjestu kontakta, a na tužiteljevom vozilu su oštećenja na cijeloj lijevoj bočnoj strani različite veličine i visine i valovita su, a trebalo bi se raditi o jednom oštećenju koje prati liniju sanduka teretnog vozila pa bi trebalo biti pravocrtno. Istaknuo je i da se pri takvom kontaktu prvo zdrobi najistureniji dio vozila tj. retrovizor, a na tužiteljevom vozilo retrovizor nije oštećen, na njemu nije puklo staklo i nema tragova nagnječenja koji bi upućivali na to da je na vozilo djelovala neka sila. Retrovizor teretnog vozila imao je puknuto staklo, no to povezuje s ranijim normalnim korištenjem vozila . Pojasnio je i da s obzirom na to da teretno vozilo ima istureni sanduk, taj bi sanduk uslijed spajanja s drugim vozilom probio tj. prerezao lim tog drugog vozila, no na tužiteljevom vozilu nema takvog oštećenja, dok na teretnom vozilu nema ni jednog kontaktnog oštećenja osim oštećenja koja nastaju normalnom uporabom takve vrste vozila. Također, prema dinamici sudara kako je opisuje tužitelj, retrovizor teretnog vozila bi morao ostvariti kontakt s tužiteljevim vozilom, a na njemu nema ni tragova klizanja retrovizora tog vozila sa staklom tužiteljevog vozila. Ovaj svjedok je naveo i da oštećenja na bočnoj strani tužiteljevog vozila pokazuju da je smjer djelovanja sile bio prema unatrag, a prema opisu nastanka štetnog događaja svi tragovi oštećenja bi trebali biti takvi da pokazuju djelovanje sile prema naprijed jer se vozilo koje pretječe kreće većom brzinom od pretjecanog vozila. Istaknuo je da je uzeo u obzir izjavu svjedoka RJ u kojoj on priznaje nastanak štetnog događaja prilikom svoje procjene i da je siguran da oštećenja na tužiteljevom vozilu nisu mogla nastati na način kako ih tužitelj opisuje.
12. Budući da je sporno je li se štetni događaj uopće dogodio i ako se dogodio, kakva je bila njegova dinamika, proveden je očevid zamolbeno putem Općinskog suda u Splitu u Solinu, Kneza Trpimira 125 na kojem su sudjelovali tužitelj i prometni vještak Igor Jakoplić. Tužitelj je tada naveo i da se ne sjeća kojim je intenzitetom kočio, ali da je to bilo oštrije kočenje i da je pri zaustavljanju dotaknuo rubnjak desnim bokom vozila. Izjavio je da je nakon prvog kontakta došlo do usporednog zaustavljanja oba vozila nakon prijeđenog puta od 5 do 10 metara. Dodao je da je nepoznato vozilo koje se uključivalo sa sporedne ceste iz smjera istoka bilo manje vozilo bijele boje, a ne sjeća se marke vozila i nastavilo je skretanje prema jugu tj. u lijevo. Naveo je i da je njegovo vozilo imalo manje zarezotine (tzv. friži) s lijeve i desne strane, ali kad su mu predočene fotografije vozila nije mogao reći koja su oštećenja ti friži. Dodao je da na kolniku nije bilo krhotina i da su u trenutku sudara oštećeni vanjsko lijevo ogledalo i donja letvica ispod stakla vozačevih vrata njegovog vozila i da na teretnom vozilu nije bilo razbijeno vanjsko desno ogledalo.
13. Prometni vještak Igor Jakoplić je u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da se prema iskazu tužitelja i svjedoka RJ, osiguranika tuženika, predmetna nesreća dogodila na kolniku Ulice kneza Trpimira u Solinu, kod kućnog broja 125 kad je tužitelj upravljao osobnim vozilom Renault od sjevera prema jugu po svom desnom prometnom traku, a teretno vozilo Mercedes osiguranika tuženika ga je tada pretjecalo po lijevom prometnom traku. Prilikom pretjecanja osiguranik tuženika je zbog nepoznatog vozila koje se iz bočne sporedne ulice Ilijin potok uključivalo na kolnik Ulice kneza Trpimira morao poduzeti interventno bočno izmicanje u desno, kad je došlo do bočnog kontakta između desne stranice tovarnog sanduka teretnog vozila i lijeve bočne strane osobnog vozila tužitelja. Vještak je naveo i da je na skici izvješća o prometnoj nesreći ucrtano nepoznato vozilo kako se uključuje na kolnik ceste s prednošću prolaska skretanja u desno prema sjeveru dok je tužitelj prilikom rekonstrukcije štetnog događaja iskazao da je nepoznato vozilo skretalo u lijevo prema jugu. Vještak je utvrdio da, da je to nepoznato vozilo skretalo prema jugu i ulazilo u tužiteljev desni prometni trak, tada osiguranik tuženika nije imao razloga za poduzimanje interventnog bočnog prestrojavanja u desno, jer je odmah mogao uočiti da će mu se prije njegovog prelaska u desni prometni trak osloboditi lijevi prometni trak i da upravo prestrojavanjem u desno riskira sudar s nepoznatim vozilom. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da sva oštećenja nađena na lijevom boku tužiteljevog osobnog vozila iznad razine donjeg ruba tovarnog sanduka teretnog vozila osiguranika tuženika i oštećenja na prednjem braniku nisu mogla nastati u štetnom događaju kako ga opisuju tužitelj i svjedok RJ. Prometnim vještačenjem je utvrđeno i da su sva bočna oštećenja na lijevim vratima tužiteljevog vozila krivudava i da imaju izgled ručno rađenih oštećenja, a nemaju izgled bočnih okrznuća kakva nastaju između dva vozila pri brzini kretanja oko 50 km/h ili više. Prometni vještak je naveo da se brzina kretanja ne može utvrditi tehničkim načinima, a da bi, kad bi se uvažili parametri koje je pokazao tužitelj i opisana dinamika, iz toga proizlazilo da se tužitelj u trenutku kontakta mogao kretati brzinom od najmanje 70 km/h. Prometnim vještačenjem je također utvrđeno da prilikom prometne nesreće nije moglo doći do međusobnog zakvačenja vozila jer na dodirnim površinama nema elemenata i dijelova koji bi se zakvačili, nisu nastala oštećenja paranja lima i loma metalnih elemenata koja bi se eventualno mogli zakačiti s tovarnim sandukom pa je vještak utvrdio da taj dio opisa dinamike odvijanja prometne nesreće nije tehnički moguć. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi i da prilikom opisanog štetnog događaja , uz uvažavanje intenziteta svih nađenih oštećenja, nije mogla nastati šteta na mjenjaču tužiteljevog vozila, njegovoj kontrolnoj ploči i prednjem braniku jer se radilo o bočnom okrznuću bez ikakvog zakvačenja kad se uzdužno nisu mogle prenijeti značajnije udarne sile na tužiteljevo vozilo koje bi dovele do promjene brzine veće od 5 km/h. Vještak je utvrdio da, čak i kad bi se uvažilo da su sva vanjska oštećenja nastala na način kako to opisuju tužitelj i svjedok RJ, vozilo tužitelja bi i tada nakon sudara ostalo u voznom stanju i pokretno.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer su izrađeni stručno i objektivno na temelju dokumentacije u spisu i provedenog očevida, a tuženik je izjavio da nema nikakvih primjedbi na ovo vještačenje dok se tužitelj nije o tome očitovao. Na temelju provedenog prometnog vještačenja, čiji su rezultati detaljno opisani u prethodnoj točki obrazloženja, sud je utvrdio da se štetni događaj nije dogodio onako kako su to opisali u svojim iskazima tužitelj i svjedok RJ jer oštećenja na tužiteljevom vozilu nisu mogla nastati na način kako to njih dvojica opisuju u svojim iskazima.
15. U ovom predmetu na tužitelju je teret dokaza da se štetni događaj uopće dogodio, da su u njemu sudjelovali njegovo vozilo i teretno vozilo svjedoka RJ i da se prometna nesreća dogodila na način kako to tvrdi tužitelj i da bi za nastanak te prometne nesreće bio odgovoran svjedok RJ čije je vozilo bilo osigurano kod tuženika u smislu čl. 1072 ZOO-a. Policija nije pozvana pa ne postoji zapisnik o očevidu, tužitelj nije priložio račun za vučnu službu koja je prema njegovom navodu odvezla njegovo vozilo s mjesta štetnog događaja, tužitelj i svjedok RJ su i od ranije poznanici, s tim da tužitelj u svojem iskazu, u odnosu na ono što je izjavio ovaj svjedok, umanjuje značaj njihovog poznanstva, a o tome da se sporni štetni događaj doista dogodio govore samo iskazi tužitelja i tog svjedoka i europsko izvješće o prometnoj nesreći kojeg su sačinili tužitelj i svjedok RJ. Sumnje koje je u svojem iskazu iznio svjedok VJ vezano za nastanak oštećenja na tužiteljevom vozilu u navodnom štetnom događaju su potvrđene provedenim prometnim vještačenjem na temelju kojeg je sud utvrdio se štetni događaj nije dogodio onako kako to tvrdi tužitelj pa iz toga proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi za nastanak štetnog događaja i za oštećenja koja postoje na njegovom vozilu Renault bio odgovoran svjedok RJ koji je upravljao teretnim vozilom Mercedes. Budući da tužitelj nije dokazao odgovornost osiguranika tuženika , sud je primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Budući da tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio kako on to tvrdi, tj. da bi za njegov nastanak bio odgovoran osiguranik tuženika, nije bilo potrebno provoditi medicinsko i kombinirano-sudsko medicinsko vještačenje. Vezano za tuženikovo protivljenje visini zakonskih zateznih kamata koje tužitelj potražuje, a koji zahtjev je odbijen jer je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, sud ističe da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate po stopi koja se prema čl. 29 ZOO -a ne primjenjuje od 1. kolovoza 2015. tako da je tuženikov prigovor na visinu zatraženih zateznih kamata osnovan.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 17. veljače 2026. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za sastav dva obrazložena podneska od 16. studenog 2020. i 10. rujna 2025. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na šest ročišta 28. siječnja 2019., 4. travnja 2019., 9. srpnja 2019., 8. ožujka 2023., 30. travnja 2024. i 17. veljače 2026. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i za zastupanje na dva očevida 15. listopada 2021. i 4. veljače 2025. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 9/7 OT odnosno ukupno 2.200,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 550,00 eura. Ukupni parnični trošak tuženika iznosi 2.750,00 eura pa je tužitelju naloženo da mu namiri trošak u tom iznosu.
18. Tuženiku nije priznata zatražena nagrada sa sastav podneska od 13. veljače 2019. jer je dokumentaciju koju je dostavio tim podneskom mogao dostaviti već uz odgovor na tužbu. Za sastav podneska od 7. veljače 2020. nije mu priznata nagrada jer u spisu ne postoji taj podnesak dok za sastav podneska od 7. veljače 2021. nagrada nije priznata jer u njemu ponavlja navode iz podneska od 16. studenog 2020. pa njegovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP -a. Nije mu priznata ni nagrada za sastav podneska od 5. prosinca 2024. jer se radi samo o požurnici. Tuženik je za zastupanje na očevidu 15. listopada 2021. zatražio nagradu u iznosu od 550,00 eura, no nije specificirao na što se odnosi dio od 350,00 eura pa je njegov zahtjev u tom dijelu neodređen i sud mu je priznao samo nagradu u iznosu od 200,00 eura. Također, za očevid 4. veljače 2025. za koji je zatražio nagradu od 300,00 eura sud mu je priznao nagradu u iznosu od 200,00 eura jer je za iznos od 100,00 eura njegov zahtjev neodređen. Putni trošak za zastupanje na očevidu 19. listopada 2021. nije mu priznat jer tog dana nije održan očevid u ovom predmetu.
U Sesvetama 24. ožujka 2026.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnica Marija Maričević
2. odvjetnik Marko Rašica
