Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2119/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku iz Zadra, Široka ulica 14, protiv tuženika ad. 1. ZĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. LĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Banić, odvjetnice u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženika ad. 1 i 2 Paule Eškinja, odvjetnice u Biogradu na Moru, te nakon objave presude, dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu broj HM/2011-12-22 sklopljen dana 22. prosinca 2011. godine, a koji je zaključen između tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimca, te tuženika ad. 1, kao zajmodavca, ČĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu broj 120119HM od dana 19. siječnja 2012. godine, a koji je zaključen između tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimca, te tuženika ad. 1, kao zajmodavca, ČĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Suzani Hrabroj dana 19. siječnja 2012. pod brojem ovjere OV-411/12.

III. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu broj 120313HM od dana 13. ožujka 2012. godine, a koji je zaključen između tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimca, te tuženika ad. 2, kao zajmodavca, LĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Suzani Hrabroj dana 13. ožujka 2012. pod brojem ovjere OV-1468/12.

IV. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o zajmu broj 120119HM sklopljenog dana 19. siječnja 2012. godine, solemniziranog pod OV-411/12 kod javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 11.119,14 EUR-a zasnivanjem založnog prava na 1/3 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorišta površine 262 m2 i stambena zgrada površine 145 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

V. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o zajmu broj 120313HM sklopljenog dana 13. ožujka 2012. godine, solemniziranog pod OV-1468/12 kod javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 3.073,36 EUR-a zasnivanjem založnog prava na 1/3 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorišta površine 262 m2 i stambena zgrada površine 145 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

VI. Danom donošenja ove presude prestaju vrijediti sva osiguranja koje je tužitelj dao na ime osiguranja tražbine Ugovora iz točaka I., II. i III."

II. Nalaže se tužitelju ZĐ naknaditi tuženicima ad. 1 i 2 parnični trošak od 8.187,50 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika ad. 1 i 2 za naknadom parničnog troška isti odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 16. lipnja 2016. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja ZĐ protiv tuženika ad. 1 i 2 koja je kod ovog suda zavedena pod poslovnim brojem P-1177/2016. Tužitelj tvrdi da je sa tuženikom ad. 1 dana 22. prosinca 2011. god. zaključio Ugovor o zajmu na iznos od 20.500,00 kuna gdje je vraćanje predmetnog zajma osigurano osobnim vozilom tužitelja Renault Megane, te je 19. siječnja 2012. god. zaključio Ugovor o zajmu na iznos od 11.119,14 eura u kunskoj protuvrijednosti gdje je kao osiguranje vraćanja predmetnog zajma ugovorena nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je s tuženikom ad. 2 dana 13. ožujka 2012. zaključio Ugovor o kreditu na iznos od 3.073,36 eura gdje je kao glavno osiguranje zajma također ugovorena prije navedena nekretnina oznaka kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe kako mu u trenutku sklapanja ugovora isti nije predočen niti je isti predočen javnom bilježniku. Nadalje tužitelj tvrdi da su prije opisani Ugovori ništetni jer su protivni prisilnim propisima i moralu društva prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, u trenutku zaključenja nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora, ugovorna činidba je neodređena odnosno neodrediva protivnom čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a odredbe Ugovora u svrhu osiguranja založnog prava na nekretnini i prijenosa prava vlasništva nemaju svojstvo ovršne isprave. Tužitelj potom ističe da tuženici nisu imali podružnicu registriranu na teritoriju Republike Hrvatske koja bi bila ovlaštena obavljati poslove kreditiranja niti bankovne poslove sukladno važećem zakonodavstvu slijedom čega isti nisu niti mogli sklopiti predmetne ugovore, dok se cjelokupni pravni posao odvijao na području Republike Hrvatske te se samim time smatra kako je djelatnost kreditiranja vršena na području Republike Hrvatske, kako uostalom proizlazi iz Ugovora, pa ti Ugovori imaju sve elemente koji određuju da se na iste primjenjuju odredbe hrvatskog zakonodavstva. Ukazujući na odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju, jasno je, po tužitelju, kako tuženici nisu mogli tužitelju odobriti predmetne kredite, te je sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima konkretni pravni posao ništav, jer je u suprotnosti sa zakonom te se radi o nedopuštenom pravnom poslu.

2. U odgovoru na tužbu tuženika ad. 2 koji je zaprimljen u spis 22. studenog 2016. isti je osporavao sve navode iz tužbe i protivio se tužbenim zahtjevima, prije svega ističući da je tužba nerazumljiva budući iz iste nije razvidno na kojeg tuženika se odnosi koji navod tužitelja. Tuženik ad. 2 je isticao da je točna i nesporna tvrdnja tužitelja da je tuženik ad. 2 s njim dana 13. ožujka 2012. sklopio Ugovor o zajmu broj 120313HM te je u svezi s tim tuženik ad. 2 u spis dostavio i preslik isplatnice potpisane od strane tužitelja iz koje je razvidno da je tužitelj zaprimio cjelokupan ugovoren iznos od 23.200,00 kn. Tuženik ad. 2 potom ističe da je po zaključenju predmetnog Ugovora o zajmu uknjižio hipoteku na nekretnini koja je predmet ugovora, a na koju uknjižbu tužitelj nije imao prigovora, te je isticao činjenicu da je taj Ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika te je kao takav pročitan i rastumačen strankama prije samog potpisivanja, uz upozorenje da isti imaju snagu ovršnog javnobilježničkog akta nakon čega je tužitelj kao stranka tog pravnog posla izjavio da prihvaća pravne posljedice i isprave i da ona odgovara njegovoj volji, a iz čega je razvidno da su stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora i sadržaj istog su ovjerile kod javnog bilježnika, pa je s tim u vezi tuženik ad. 2 ukazivao i na odredbu čl. 3. Zakona o javnom bilježništvu, odnosno da se ovdje radi o javnoj ispravi koja sukladno čl. 230. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tuženik ad. 2 potom pozivajući se na čl. 1. Ugovora o zajmu smatra da se na taj ugovor nedvojbeno ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je ukazivao i na odredbu čl. 2. Zakona o kreditnim institucijama iz koje da je u cijelosti razvidno kako tuženiku ad. 2 za sklapanje predmetnog ugovora o zajmu nije bilo potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke i/ili drugog nadležnog tijela za sklapanje istog, niti je zakon o kreditnim institucijama uopće primjenjiv na tuženika ad. 2 kako to pogrešno smatra tužitelj. U odnosu na neodređeno pozivanje tužitelja na Zakon o deviznom poslovanju, tuženik ad. 2 ukazuje da on nije rezident u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 5. citiranog zakona jer isti nikada nije boravio u [adresa] temeljem valjane dozvole dulje od 183 dana te dodatno tuženik ad. 2 ukazuje na to da je zajam ugovoren u eurima za potrebe indeksacije, isti je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti, a što je u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima koji uređuju valutnu klauzulu. Nadalje tuženik ad. 2 ukazuje na to da je kredit ovlaštena davati banka, a zajam mogu dati i fizičke i sve druge pravne osobe. Na ročištu održanom 27. ožujka 2018. zamjenica punomoćnika tuženika istaknula je da se navodi iz odgovora na tužbu koji priležu u spisu za tuženika ad. 2 odnose u cijelosti i za tuženika ad. 1.

3. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim brojem P-1177/2016 donesena 20. rujna 2018. presuda kojom su usvojeni svi tužbeni zahtjevi tužitelja te je naloženo tuženicima nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna. Međutim, nakon što su na prije navedenu presudu tuženici ad. 1 i 2 izjavili žalbu, dana 03. lipnja 2020. Županijski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž -1005/2019 rješenjem ukida prije navedenu prvostupanjsku presudu od 20. rujna 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje gdje je predmet zaveden pod novim poslovnim brojem P-1099/2020. Iz obrazloženja ukidne odluke u bitnome proizlazi da je prvostupanjski sud trebao obrazložiti zašto bi Ugovor o zajmu bio ništav vodeći pritom računa da odredba čl. 322. st. 2. ZOO određuje da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, da je ugovor valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice, a također da je nejasno, jer o tome nema pravilnih ni potpunih razloga, zbog čega bi bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbu čl. 270. st. 1. ZOO koja određuje da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, da je ugovor ništetan te iz kojih razloga bi se radilo o takvoj činjenici, kao što nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 273. st. 2. ZOO koja određuje da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor iako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, da će ugovor biti bez učinka. U odnosu na razloge koje je prvostupanjski sud dao vezano za odredbu čl. 329. ZOO koja se odnosi na zelenaški ugovor, viši sud ukazuje da razlozi koji su dati s tim u vezi također ne upućuju na ostvarenje pretpostavki iz navedene odredbe, jer činjenica da je isplaćen manji iznos od navedenog u ugovoru ne dovodi do tih posljedica, a tim više što je tužitelj u dva navrata sklopio ugovore, pa bi bio pogrešan zaključak da je tužitelj ugovor zaključio zbog nedovoljnog iskustva, odnosno lakomislenosti, a niti okolnost da tužitelj nije pročitao cjelokupnu dokumentaciju ne dovodi do zaključka da je ugovor ništetan.

4. Tužitelj je u ponovljenom postupku isticao da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te da nema drugih dokaznih prijedloga, s tim da je isti po svojim punomoćnicima na ročištu održanom 17. svibnja 2022. god. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te da predlaže zaključiti glavu raspravu.

5. Tuženici ad. 1 i 2 su u ponovljenom postupku isticali da ostaju u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu te svih iznesenih prijedloga, s tim da su tuženici po svome punomoćniku na ročištu od 17. svibnja 2022. god. također naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključiti raspravljanje.

6.1. U ovoj pravoj stvari je pod poslovnim brojem P-1099/2020 donesena 20. siječnja 2023. presuda kojom su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja te je istom odlukom naloženo tužitelju naknaditi tuženicima ad. 1 i 2 parnični trošak u iznosu od 34.062,50 kuna/4.520,87 eura.

6.2. Tužitelj je na gore navedenu prvostupanjsku presudu od 20. siječnja 2023. izjavio žalbu koja žalba je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1746/2023 od 28. studenog 2023. U obrazloženju svoje odluke Županijski sud u Zagrebu između ostalog ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije adekvatnim dokaznim sredstvima dokazao da mu je isplaćen manji iznos, odnosno da je u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu te okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud pravilno postupio kada je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti predmetnih ugovora obzirom na istaknute razloge iznesene u činjeničnim navodima tužbe.

6.3. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari potom podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a što je dopušteno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 1281/2024 od 27. ožujka 2024., nakon čega tužitelj izjavljuje reviziju koja je prihvaćena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1019/2024 od 13. svibnja 2025. kojim se ukidaju drugostupanjska presuda od 28. studenog 2023. i prvostupanjska presuda od 20. siječnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a gdje je predmet sada zaveden pod novim poslovnim brojem P-2119/2025. U obrazloženju svoje ukidne odluke revizijski sud između ostalog ističe da se pitanje pretpostavki iz čl. 329. st. 1. ZOO, odnosno radi li se o zelenaškom ugovoru, ne može temeljiti samo na činjenicama koje su prihvatili nižestupanjski sudovi jer isti nisu cijenili sve okolnosti konkretnog slučaja, kao činjenicu da je tužitelj primio samo polovicu novca koji je bio predmet dva ugovora o zajmu te da se mora sagledati u cijelosti sve konkretne okolnosti slučaja, a koje se odnose i na osobe tuženika koji se nikada nisu pojavili u Republici Hrvatskoj, nisu osobno potpisale sporne ugovore te su očigledno bili predmet postupka koji je provodio USKOK u odnosu na druge osobe s kojim su sklapali ugovore o cesiji u odnosu na slične ugovore o zajmu.

7. Tužitelj je u ponovljenom postupku isticao kao ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, svih navoda kao i dokaznih prijedloga.

8. Tuženici ad. 1 i 2 su u ponovljenom postupku isticali kako ostaju kod odgovora na tužbu, svih navoda i dokaznih prijedloga, osobito kod saslušanja javnog bilježnika Suzane Hrabra na okolnost da su ugovori pročitani i rastumačeni. Tuženici ad. 1 i 2 su u podnesku zaprimljenom u spis 4. veljače 2026. između ostalog isticali da se protiv tuženika ad. 1 ne vodi nikakav kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, kao što je i potvrđeno emailom predsjednice kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru od 14. siječnja 2026. Tuženici ad. 1 i 2 u potonjem podnesku nadalje ističu kako su oni postupali u dobroj vjeri, nisu učestvovali u bilo kakvim pregovorima ili bilo kakvim pravnim poslovima s tužiteljem bilo kada ranije.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-618/2012 od 23. siječnja 2011. i Z-3057/2012 od 15. ožujka 2012. (l.s. 7-10), Ugovor o zajmu broj 120119HM sklopljen 19. siječnja 2012. (l.s. 11-19), preslike uplatnica (l.s. 20- 21), Ugovor o zajmu HM/2011-12-22 sklopljen 22. prosinca 2011. (l.s. 22-25), preslike uplatnica (l.s. 26-27), Ugovor o zajmu broj 120313HM sklopljen 13. ožujka 2012. (l.s. 28-35), preslik uplatnice (l.s. 36), opomenu pred tužbu od 09. listopada 2015. (l.s. 44), isplatnicu br. 120313HM od 13. ožujka 2012. (l.s. 66), saslušan je tužitelj ZĐ (l.s. 84-85), pročitani su izjava korisnika zajma od 13. ožujka 2012. (l.s. 90), izjava o vrijednosti nekretnine od 13. ožujka 2012. (l.s. 91 - 92), saslušan je tužitelj ZĐ (l.s. 175-176), pročitani su dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance od 31. siječnja 2022. (l.s. 181), dopis Carinske uprave, Središnji ured od 31. siječnja 2022. (l.s. 182), uvjerenje Općinskog suda u Zadru od 03. ožujka 2022. (l.s. 192), dopis Carinske uprave, Središnji ured od 04. ožujka 2022. (l.s. 193), dopis Porezne uprave, Središnji ured od 22. ožujka 2022. (l.s. 201), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu od 07. travnja 2022. (l.s. 202) , pročitan je emailom predsjednice kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru Ivane Parać Krišto od 14. siječnja 2026. (l.s. 365), te je saslušan tužitelj ZĐ (l.s. 385-386).

10. Ne bi se trebalo ukazivali sporno među strankama slijedeće:

10.1. Da je između ZĐ kao zajmoprimca i ČĐA kao zajmodavca 21. prosinca 2011. god. sklopljen Ugovor o zajmu HM/2011-12-22 (u daljnjem tekstu Ugovor od 21. prosinca 2011.) u kojem se u čl. 1. navodi da se pozajmljuje iznos od 20.500,00 kn na 16 rata sa kamatnom stopom od 6,13 % godišnje, uz ukupni trošak zajma 901,28 kn, dok mjesečna rada za isplatu zajma iznosi 1337,58 kn, a u kojem članku se još navodi da je ugovor sklopljen između dvije fizičke osobe od kojih ni jedna nije vjerovnik sukladno članku 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju. U članku 2. Ugovora od 22. prosinca 2011. god. navode se sredstva osiguranja zajma, dok se u priloženom Arbitrarnom sporazumu od arbitrarnom prijenosu vlasništva (l.s. 24-25) navodi da bi sredstvo osiguranja vraćanja zajma bilo osobno vozilo u vlasništvu zajmoprimca ZĐ, tj. Renault Megane 1.4 16V, registracije [registarska oznaka] godine proizvodnje 2002.

10.2. Da je između ZĐA kao zajmodavca i ZĐ kao zajmoprimca i založnog dužnika dana 19. siječnja 2012. sklopljen Ugovor o zajmu broj 120119HM (u daljnjem tekstu Ugovor od 19. siječnja 2012.) u kojem se u čl. 1. navodi da je sklopljen između dvije fizičke osobe od kojih ni jedna nije vjerovnik sukladno čl. 2. iz Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa taj ugovor nije ugovor prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju nego se obveze i prava iz tog ugovora određuju prema Zakonu o obveznim odnosima. Nadalje, u čl. 2. se navodi da je predmet toga ugovora zajam kojeg zajmodavac daje korisniku zajma u iznosu od 11.119,14 eura, a koji ugovoreni iznos u kunskoj protuvrijednosti iznosi 84.000,00 kn prema dnevnom srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro, te se navodi da se ugovorni odnos sklapa na vremensko razdoblje od 39 mjeseci, dok se u čl. 3. definira glavno osiguranje vraćanja zajma na način da korisnik zajma ZĐ u cijelosti zalaže udio od 1/3 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem sukladno čl. 6. Ugovora dopušta zajmodavcu da bez njegove daljnje privole ili suglasnosti u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava zaloga za zajam koji je predmet toga ugovora na založenoj nekretnini u svoju korist. Iz preslika Ugovora od 19. siječnja 2012. sa l.s. 11-19 proizlazi da je isti potvrđen, tj. solemniziran od strane javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra pod poslovnim brojem OV-411/12 dana 19. siječnja 2012., a u kojoj potvrdi se između ostalog navodi da javna bilježnica ispitala predmetni ugovor i da je utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju, propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da ista potom potvrđuje da sudioniku pravnog posla ZĐ pročitala taj ugovor te ga je upozorila da potvrđena privatna isprava ima sadržaj javnobilježničkog akta, a da je ZĐ izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze i da to odgovara njegovoj pravoj volji.

10.3. Da je između BĐA kao zajmodavca i ZĐ kao zajmoprimca i založnog dužnika dana 13. ožujka 2012. sklopljen Ugovor o zajmu broj 120313HM (u daljnjem tekstu Ugovor od 13. ožujka 2012.) u kojem se u čl. 1. navodi da je sklopljen između dvije fizičke osobe od kojih ni jedna nije vjerovnik sukladno čl. 2. iz Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa taj ugovor nije ugovor prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju nego se obveze i prava iz tog ugovora određuju prema Zakonu o obveznim odnosima. Nadalje, u čl. 2. se navodi da je predmet toga ugovora zajam kojeg zajmodavac daje korisniku zajma u iznosu od 3.073,36 eura, a koji ugovoreni iznos u kunskoj protuvrijednosti iznosi 23.200,00 kn prema dnevnom srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro, te se navodi da se ugovorni odnos sklapa na vremensko razdoblje od 18 mjeseci, dok se u čl. 3. definira glavno osiguranje vraćanja zajma na način da korisnik zajma ZĐ u cijelosti zalaže udio od 1/3 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem sukladno čl. 6. Ugovora dopušta zajmodavcu da bez njegove daljnje privole ili suglasnosti u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava zaloga za zajam koji je predmet toga ugovora na založenoj nekretnini u svoju korist. Iz preslika Ugovora od 13. ožujka 2012. sa l.s. 28-35 proizlazi da je isti potvrđen, tj. solemniziran od strane javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra pod poslovnim brojem OV -1468/12 dana 13. ožujka 2012., a u kojoj potvrdi se između ostalog navodi da javna bilježnica ispitala predmetni ugovor i da je utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju, propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da ista potom potvrđuje da sudioniku pravnog posla ZĐ pročitala taj ugovor te ga je upozorila da potvrđena privatna isprava ima sadržaj javnobilježničkog akta, a da je ZĐ izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze i da to odgovara njegovoj pravoj volji.

10.4. Da je temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-618/2012 od 23. siječnja 2012. temeljem Ugovora o zajmu broj 120119HM sklopljenog 19. siječnja 2012., solemniziranog pod OV -411/12 kod javnog bilježnika Suzane Hrabra u Zadru, dopuštena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na teret čest. zem. [katastarska čestica], uknjiženog suvlasništva Hajdinger Mirka za 1/3 dijela, uknjižba založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 11.119,14 eura s godišnjim kamatama od 6,88% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i rokom otplate 19. travnja 2015. god., te s eventualnim ovršnim troškovima, za korist UĐA, s tim da bi iz dostavne naredbe proizlazilo da je rješenje otpremljeno i ZĐ.

10.5. Da je temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-3057/2012 od 15. ožujka 2012. temeljem Ugovora o zajmu broj 120313HM sklopljenog 13. ožujka 2012. potvrđenog pod OV -1468/12 kod javnog bilježnika Suzane Hrabra u Zadru, dopuštena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na teret čest. zem. [katastarska čestica], uknjiženog suvlasništva Hajdinger Mirka za 1/3 dijela, uknjižba založnog prava radi osiguranja tražbine od 3.073,76 eura s godišnjim kamatama od 6,02% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i rokom otplate 13. rujna 2013. god., te s eventualnim ovršnim troškovima, za korist ČĐ, s tim da bi iz dostavne naredbe proizlazilo da je rješenje otpremljeno i ZĐ.

11. Sporno je među strankama, a obzirom na oprečne navode koje su tužitelj te tuženici ad. 1 i 2 isticali tijekom postupka, dali su ona tri ugovora prethodno spomenuta u točki 10. obrazloženja ove presude ništavna sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, a iz razloga na koje je tužitelj ukazivao u povjesnici njegove tužbe i tijekom samog postupka.

12. Stoga, a prije nego se osvrne na razloge kojima se vodio kod donošenja predmetne sudske odluke ovaj sud prethodno želi ukazati na neke zakonske odredbe koje je držao relevantnima kod procjene osnovanosti konkretnih tužbenih zahtjeva.

13. Naime, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst i dr., dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je relevantnim dokazima morao potkrijepiti navode iz njegove tužbe po kojima bi tri ovdje sporna Ugovora o zajmu imali se smatrati ništetnim pravnim poslovima.

14. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO) proizlazi da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

15. Prema odredbi čl. 247. ZOO proizlazi da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

16. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO proizlazi da činidba (kao objekt ugovorne obveze) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

17. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO proizlazi da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

18. Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO (a koja odredba propisuje i daje definiciju zelenaškog ugovora) proizlazi da je ništetan ugovor koji netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovori za sebe ili nekoga trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

19. Prema odredbi čl. 499. st. 1. ZOO (a koja odredba propisuje i daje definiciju Ugovora o zajmu) proizlazi da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

20. Prema odredbi čl. 500. st. 1. ZOO proizlazi da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

21. Analizirajući sve dokaze provedene tijekom ovog postupka te potom iste dovodeći u vezu sa prethodno citiranim odredbama ZOO, a uz ponovljenu napomenu suda da je upravo na ovdje tužitelju bio teret dokazivanja činjenica temeljem koje bi se ovdje tri predmetna pravna posla trebala smatrati ništetnima, a koje odlučne činjenice u tome pravcu tužitelj, po stavu ovog suda, ipak nije uspio dokazati. Naime, što se tiče ukazivanja tužitelja da bi Ugovor od 21. prosinca 2011., Ugovor od 19. siječnja 2012. i Ugovor od 13. ožujka 2012. bili ništetni sukladno odredbi članka 322. ZOO, stajalište ovog suda da obzirom on drži da sadržajno ti pravni poslovi predstavljaju Ugovore o zajmu, da isti samim time nisu protivni prisilnim propisima obzirom iz prethodno citiranih odredbi čl. 499. i čl. 500. ZOO proizlazi da nije zabranjeno da jedna fizička osoba posudi drugoj fizičkoj osobi određeni iznos novca te da na taj posuđeni iznos novca traži da joj se isplati i kamata. Doduše, tužitelj je tijekom postupka, a upirući upravo na razloge ništetnosti tih poslova, ukazivao da su isti protivni odredbi čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine 96/03 i dr., dalje ZDP), a iz kojeg bi proizlazilo da kredite u stranoj valuti u Republici Hrvatskoj mogu odobravati samo banke. Međutim, sud je prethodni razlog tužitelja u smislu ništetnosti spornih Ugovora o zajmu otklonio s jedne strane jer drži da se ovdje sadržajno ne radi o Ugovoru o kreditu, već Ugovorima o zajmu koji nisu protivni prisilnim propisima, a i s druge strane sud ne smatra da su u tri konkretna pravna posla odobreni iznosi u stranoj valuti, već je jasno u tim ugovorima naznačeno da se ovdje tužitelju kao korisniku tih posudbi isplaćuju kunski iznosi, dakle tada u domaćoj valuti, a koji kunski iznosi se vezuju u iznose navedene u valuti euro jedino u smislu tzv. indeksacije, a što u vrijeme sklapanja tih pravnih poslova nije bilo protivno zakonskoj odredbi iz čl. 22. ZOO, a koja odredba u biti predstavlja zaštitnu klauzulu kojoj je cilj zaštititi vjerovnika od pada (gubitka) vrijednosti novca.

22. Što se tiče tvrdnji tužitelja da bi tri ovdje sporna ugovora bila ništetna jer da je ugovorna činidba u tim ugovorima neodređena, odnosno neodrediva, protivno čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. ZOO, ovaj sud smatra da tužitelj nije niti ovu svoju tvrdnju potkrijepio adekvatnim dokazima. Naime, tužitelj u povjesnici njegove tužbe tvrdi da je činidba predmetnih ugovora neodređena, odnosno neodrediva, obzirom na ugovorenu kamatnu stopu. Međutim, iščitavajući sadržajno tri sporna Ugovora o zajmu, prije svega ugovore od 19. siječnja 2022. i 13. ožujka 2012., ovaj sud zaključuje da je dio činidbe koje se tiče određivanja kamatne stope u dovoljnoj mjeri određen jer je u svim tim ugovorima jasno naznačeno da se radi o godišnjoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da predstavlja realnu godišnju kamatnu stopu, s tim da je ugovoreno da će se svaka mjesečna rata uvećavati za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj. No, čak i kada bi netko zaključio da bi u ta tri sporna pravna posla ugovorena kamatna stopa bila neodređena, odnosno neodrediva, za ukazati je da u tome slučaju, a sukladno relevantnoj sudskoj praksi, ta činjenica ne bi dovela do ništetnosti u cijelosti sva ta tri pravna posla, već bi to eventualno moglo dovesti do djelomične ništetnosti ta tri ugovora o zajmu, a tužbeni zahtjevi tužitelja u ovoj pravnoj stvari nisu usmjereni u tome pravcu.

23. Glede tvrdnje tužitelja po kojoj u odnosu na tri predmetna ugovora o zajmu nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora, i to u pogledu osobe s kojom se sklapao ugovor, načina isplate ugovorenih sredstava i načina povrata ugovorenih sredstava, a što sve, po tužitelju, dovodi do toga da sukladno odredbi čl. 247. ZOO ti ugovori nisu niti nastali, za istaći je da od strane ovog suda da ovu tvrdnju tužitelja ne drži dokazanom. Naime, ponavlja se da su Ugovori od 19. siječnja 2012. i 13. ožujka 2012. solemnizirani od strane javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra, što bi značilo da su ti ugovori prethodno pročitani prije svega tužitelju, da isti imaju snagu javnobilježničkog akta, a tužitelj je kao stranka tih ugovora, a kako to javna bilježnica navodi u potvrdama, izjavio da prihvaća pravne posljedice koje proizlaze iz tih ugovora i da sadržaj tih ugovora odgovara njegovoj pravoj volji, što bi posljedično značilo da je tužitelj na taj način potvrdio postojanje tražbine, tj. da je potvrdio primitak iznosa navedenih u tim ugovorima te da za povrat dobivenih iznosa jamči upisom založnog prava na svom suvlasničkom udjelu u 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sud ukazuje na potonje činjenice iz razloga jer se iz istih dade zaključiti da su stranke ipak postigle suglasnost o bitnim sastojcima Ugovora o zajmu te da ti ugovori odgovaraju njihovoj stvarnoj volji, s tim da činjenica što je solemnizacija tih dvaju Ugovora o zajmu obavljena samo u odnosu na tužitelja kao ugovornu stranku, a ne u odnosu na tuženike ad. 1 i 2 kao zajmodavce, ne dovodi do ništetnosti tih dvaju pravnih poslova jer to nije u suprotnosti prije svega sa odredbom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93 i dr., dalje ZJB). Naime, stajalište je ovog suda da je za valjanost javnobilježničke potvrde u smislu odredbe čl. 59. ZJB dovoljna i solemnizacija samo u odnosu na onu ugovornu stranu koja se na nešto obvezuje, a što znači da nije nužno da se solemnizacija obavi prema objema strankama nekog pravnog posla.

24. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka ukazivao i na razloge temeljem kojih bi tri sporna Ugovora o zajmu predstavljala zelenaške ugovore, pa da bi isti bili ništetni sukladno odredbi čl. 329. ZOO u svezi čl. 322. ZOO. Međutim, stajalište je ovog suda, a imajući u vidu sve provedene dokaze, da predmetni ugovori nisu zelenaški u smislu odredbe čl. 329. ZOO jer u konkretnim slučajevima nisu kumulativno ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke da bi zaključeni ugovor bio zelenaški. Naime, da bi se neki ugovor mogao smatrati zelenaškim potrebno je, između ostalih okolnosti, dokazati da je na jednoj ugovornoj strani, konkretno bi to bio ovdje tužitelj kao zajmoprimac u ta tri sporna pravna posla, postojalo stanje nužde, teško materijalno stanje, lakomislenost i zavisnost u smislu da su upravo te okolnosti utjecale na odluku i volju tužitelja kao zajmoprimca da sklopi ova tri sporna ugovora, no nužno je dokazati i okolnosti na strani druge ugovorne strane, u konkretnom slučaju bi to bili tuženici ad. 1 i 2 kao zajmodavci, u smislu da su isti kod sklapanja tih pravnih poslova željeli iskoristiti prije opisana stanja druge ugovorne strane, a što prije svega pretpostavlja da su tuženici ad. 1 i 2 bili upoznati sa tim posebnim okolnostima koje su tužitelja kao zajmoprimca navela na zaključenje ova tri ugovora o zajmu. No, kraj činjenice da sam tužitelja ZĐ u svom stranačkom iskazu na više mjesta doslovce kaže "… u trenutku sklapanja ugovora o zajmu on tuženiku nije iznosio svoje osobne prilike.", "Nisam ja tada njima spominjao zašto mi treba taj novac, možda sam i rekao, tko će se sjetiti nakon proteka svih tih godina." i "Kada me pitate je li između mene i njih bila kakva komunikacija iz koje bi znali da sam u nuždi, odgovaram da oni nisu znali ništa, oni bi meni samo dali da potpišem.", što sve ovaj sud navodi na zaključak da prije navedeni elementi zelenaštva (stanje nužde i dr.) u konkretnom slučaju ne egzistiraju, slijedom čega ova tri sporna pravna posla ne bih se mogla smatrati ništetnima pozivom na odredbu čl. 329. ZOO. Uostalom i sam je drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci od 03. lipnja 2020., a čije razloge zbog snage njihove uvjerljivosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, istaknuo da je tužitelj u više navrata sklapao ugovor pa da bi bio pogrešan zaključak da je tužitelj neke od tih ugovora zaključio zbog nedovoljnog iskustva, odnosno lakomislenosti, s tim da pritom viši sud u tome dijelu ukazuje da niti okolnost da tužitelj, kao što sam tvrdi, nije pročitao cjelokupnu dokumentaciju, ne dovodi do zaključka da bi zbog toga neki ugovor bio ništetan.

25. Na koncu, a u odnosu na tvrdnju tužitelja iz njegovog stranačkog iskaza koja se svodi na to da mu po dva sporna Ugovora o zajmu, tj. Ugovoru od 19. siječnja 2012. i Ugovoru od 13. ožujka 2012., nisu isplaćeni cjelokupni ugovoreni iznosi na ime glavnice (radilo bi se o ukupnom iznosu od 107.200,00 kn), već da je isti po vlastitoj tvrdnji po ta dva ugovora primio maksimalno 50-55.000,00 kn, odnosno 45.000,00 do možda 50.000,00 kn kako je iskazivao na ročištu od 18. veljače 2026., za ukazati je od strane ovog suda da ta okolnost, čak i da je nedvojbeno dokazana, a ovaj sud drži da nije jer osim iskaza samog tužitelja isti u tome pravcu u spis nije predočio druge relevantne dokaze, sama po sebi ne čini razlog ništetnosti tih ugovora, već eventualno može predstavljati okolnost na temelju koje bi tužitelj bio ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze druge ugovorne strane ili raskid ugovora, a razvidno je da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari nije istaknuo tužbene zahtjeve takve vrste.

26. Dakle, a nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, pritom još imajući u vidu i očitovanje predsjednice kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru sutkinje Ivane Parać Krišto iz njenog emaila od 14. siječnja 2026. prema kojem u odnosu na tuženika ad. 1 ZĐA ne proizlazi da je protiv istog u tijeku niti je ranije vođen kazneni postupak na području Republike Hrvatske, pa potom te zaključke povezujući sa ranije citiranim odredbama ZOO kao i ZDP u odnosu na koje se tužitelj pozivao u smislu postojanja razloga ništetnosti u odnosu na tri sporna Ugovora o zajmu, proizlazi stajalište suda da tužitelj unatoč tome što je na njemu bio teret dokazivanja svih tih odlučnih činjenica, iste nije potkrijepio adekvatnim dokazima, radi čega su ocijenjeni neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja pod točkama I., II. i III. te su isti odbijeni na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

27. Obzirom je razvidno da uspjeh tužitelja u odnosu na njegove točke tužbenog zahtjeva pod IV., V. i VI. prvenstveno ovisi o njegovom uspjehu u odnosu na postavljene tužbene zahtjeve pod točkama I., II. i III., pa kako je sud iz prije navedenih razloga u cijelosti odbio tužitelja u odnosu na potonje točke tužbenog zahtjeva, samim time nije bilo prostora ocijeniti osnovanim niti tužbene zahtjeve po točkama IV., V. i VI. te je i u ovome dijelu odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

28. Tuženici ad. 1 i 2 su još u odgovoru na tužbu predlagali da se u svojstvu svjedoka sasluša javna bilježnica Suzana Hrabra iz Zadra, a koji dokazni prijedlog je ponovljen na ročištu održanom 17. prosinca 2025., a sve na okolnost da su ovdje predmetni ugovori pročitani i rastumačeni strankama tih ugovora. Međutim, držeći da s jedne strane da nije sporno da je prije navedena javna bilježnica pročitala pred tužiteljem dva ovdje predmetna ugovora o zajmu na koja se sud osvrnuo pod točkama 10.2. i 10.3. obrazloženja te držeći s druge strane da je iz svih prije navedenih razloga činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, ovaj sud je smatrao nepotrebnim i neekonomičnim u daljnjem tijeku postupka provoditi dokaz saslušanjem spomenute javne bilježnice na okolnosti predložene od tuženika ad. 1 i 2.

29. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a, a radi se o situaciji iz koje proizlazi da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, a pritom imajući u vidu da je tužitelj vrijednost predmeta spora u tužbi označio u iznosu od 110.000,00 kn, odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sada bi se radilo o iznosu od 14.599,51 eur , što posljedično znači da svaku radnju poduzetu od strane punomoćnika tuženika ad. 1 i 2 iz reda odvjetnika treba vrednovati sa 250 bodova, ovo sukladno Tbr. 7. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa). Stoga se trošak priznat tuženicima ad. 1 i 2, a po njihovom troškovniku sa l.s. 388-390, najprije sastoji od 250 bodova za dani odgovor na tužbu, a to sukladno Tbr. 8. toč. 1 . Tarife. Sud je potom tuženicima ad. 1 i 2 priznao zatraženih 275 bodova za svako od devet ročišta koja su u ovoj pravnoj stvari održana 17. siječnja 2018., 27. ožujka 2018., 05. rujna 2018., 11. studenog 2020., 24. siječnja 2022., 28. ožujka 2022. , 17. svibnja 2022., 17. prosinca 2025. i 18. veljače 2026. i to sukladno s Tbr. 9. toč. 1. Tarife u svezi Tbr. 36. toč. 1. Tarife koja propisuje da kad odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba da mu pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10%. Sud međutim nije tuženicima ad. 1 i 2 priznao zatraženih 275 bodova za ročište za objavu presude od 20. rujna 2018. obzirom iz zapisnika o objavi sačinjenog toga datuma proizlazi da na ročište za objavu nije pristupio punomoćnik tuženika iz reda odvjetnika. Nadalje je sud priznao tuženicima ad. 1 i 2 zatraženih 275 bodova za sastav obrazloženog podneska od 11. travnja 2018., ovo sukladno Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 36. toč. 1. Tarife, te im je sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife za sastavljanje žalbe od 5. listopada 2018. priznato popisanih 275 bodova. Zbrajajući sve stavke koje su obistinjene tuženicima ad. 1 i 2 dođe se do 3275 bodova, pa se uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) dođe do iznosa od 6.550,00 eura koji potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 8.187,50 eura, a koji iznos parničnog troška će im morati podmiriti tužitelj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Slijedom iznijetoga, a u odnosu na zatraženi trošak postupka od strane tuženika ad. 1 i 2 sud je odlučio kao pod točkom II. izreke ove sudske odluke.

Biograd na Moru, 24. ožujka 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženicima ad. 1. i 2. po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu.