Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-327/2022.-118.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja 1. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Irena Tušak – Miletić, odvjetnica u Zagrebu, Vlaška 84/4, protiv 1. tuženice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u [adresa]. tuženice KEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnina, nakon 11. veljače 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika 1. tuženice i 2. tuženice osobno, 24. ožujka 2026. na ročištu za objavu i uručenje presude

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove u 63/100 dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 73-A i dvorište od 121 čhv ili 435 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te su tuženice dužne trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u korist tužitelja uz istovremeno brisanje s tog suvlasničkog dijela s imena tuženica, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove u 8/100 dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 73-A i dvorište od 121 čhv ili 435 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] što su tuženice dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u korist tužitelja uz istovremeno brisanje s tog suvlasničkog dijela s imena tuženica, u roku od 15 dana.“

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove u 150/759 dijela kčbr. [katastarska čestica] livada upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] što je 1. tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u korist tužitelja uz istovremeno brisanje s tog suvlasničkog dijela s imena tuženica, u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženicama naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 12.654,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 24. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom iznosu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli da su tuženice uknjižene kao suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnina čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 73-A i dvorište od 121 čhv ili 435 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja kuću u [adresa]. 2. tuženica je uknjižena kao suvlasnica ½ dijela opisane nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su, kao javnobilježnički akt potpisali 1. tuženica i pok. DE, oboje kao primatelji uzdržavanja i 2. tuženica kao davateljica uzdržavanja dana 17. listopada 2017. 1. tuženica je uknjižbena kao samovlasnica kčbr. [katastarska čestica] livada od 211 čhv ili 759 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. DE je umro **.**.2020. Tužitelji su sklopili brak 18. siječnja 1986. te su se uselili u prizemlje predmetne kuće, gdje su živjeli do lipnja 1986. U to vrijeme je kuća bila prizemnica, bez fasade, s predviđenim, ali neuređenim prostorom na I. katu kuće, koji je bio predviđen da jednom postane stan. Uz kuću je postojala drvena garaža, točnije montažno spremište za automobil. Nešto prije sklapanja braka, 1. tužitelj je započeo s radovima na izgradnji stana na 1. katu na način da je, sam ili uz pomoć prijatelja, izgradio pregradne zidove, doveo instalacije na 1. kat (struju, vodu i odvodnju i plin), postavio razvod instalacija po stanu, postavio žbuku, postavio vanjsku i unutarnju stolariju. Nakon preseljenja na 1. kat tužitelji su zajedničkim radom i sredstvima dovršili stan na način da su ga pobojali, instalirali cisternu za lož ulje, razveli instalacije za centralno grijanje s bakrenim cijevima i u prizemlju i na 1. katu, kupili i postavili radijatore, uveli telefon, što je u ono vrijeme stajalo oko 3.000 DEM te napravili sve radove za dovođenje prostora na 1. katu u funkciju stana. Tada se u stan na 1. katu ulazilo kroz stepenice iz prizemlja kuće.

1.1. Tužitelji su 1988. godine zatražili, a 22. kolovoza 1988. i dobili rješenje o građevinskoj dozvoli kojim im se odobrava adaptacija garaže u poslovni prostor za trgovinu mješovitom robom. U tom postupku su OE i DE, kao knjižni vlasnici 10. kolovoza 1988. dali u nadležnom uredu pisanu suglasnost tužiteljima za izgradnju navedenog poslovnog prostora.

1.2. Tužitelji su svojim radom i novcem izgradili poslovni prostor i na ravnom krovu poslovnog prostora proširili stan na 1. katu sagradivši dnevni boravak, kuhinju, hodnik i ostavu te stepenice s vanjske strane kuće za ulazak u stan na 1. katu, terasu iznad ulaza u prizemlje kuće kao i verandu u prizemlju kuće. Istom prilikom su napravili fasadu na cijeloj kući, okapnice oko cijelog krova i krov nad novosagrađenim dijelom kuće, kulir oko kuće kao i uredili dvorište navoženjem 20 kamiona zemlje i oko 15 kamiona šljunka. Ovom dogradnjom i izgradnjom kuće, ista se danas u naravi nalazi na čkbr. [katastarska čestica] i dijelu čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te po propisima o vlasništvu tužiteljima pripada i suvlasništvo, odgovarajući dio čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od barem 150 m2. 1. tuženica i njezin pok. suprug su znali reći da će sve i tako jednom pripasti tužiteljima. Tužitelji su uložili u kuću i poslovni prostor oko 250.000 DEM te su svojim ulaganjem i građenjem bitno izmijenili identitet nekretnine, tako da je od prizemnice postala kuća katnica sa dva stana i poslovnim prostorom, bitno drukčijeg izgleda i površine. Riječ je o izgradnji nove samostalne građevinsko- gospodarske cjeline i o novom identitetu cijele zgrade, odnosno originarnom stjecanju prava suvlasništva građenjem sukladno čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Ulaganjem je nastao novi identitet ukupne površine oko 200 m2 koji se sastoji od dva stana kao zasebne građevinske cjeline i poslovnog prostora, dok je prvotna kuća prizemnica imala jedan stan od oko 72 m2. Tužitelji su u izgrađenom poslovnom prostoru obavljali trgovačku djelatnost od 1988. do 2016. koja je dobrim dijelom zatvorena zbog ponašanja 1. tuženice i njezinog pok. supruga koji su ometali rad trgovine, tjerali kupce s dvorišta i sl.

1.3. Tužitelji su zatražili utvrđenje prava suvlasništva na čkbr. [katastarska čestica] u 64/100 dijela i na čkbr. [katastarska čestica] u 150/759 dijela, pozivom na čl. 21. i 24.-26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

2. Tuženice su u odgovoru na tužbu navele da su obiteljsku kuću izgradili tijekom braka zajedničkim sredstvima 1. tuženica i njezin suprug DE 1978. godine pa ta kuća predstavlja njihovu bračnu stečevinu, kojom su oni bili ovlašteni raspolagati po vlastitu nahođenju. Financijski i radom pridonijeli su i 2. tuženica te njezin tadašnji suprug PE. Kuća je izgrađena kao katnica s potkrovljem, a ne kao prizemnica, kako to netočno tvrde tužitelji. Gradnja kuće je dovršena do Božića 1978. godine, time da je prizemlje bilo u potpunosti dovršeno i podobno za stanovanje, a na katu je bila postavljena vanjska stolarija. Za izgradnju kuće OE i DE podigli su više kredita, a DE je prodao neke svoje nekretnine te su dobili znatna novčana sredstva od strica 1. tuženice koji je bio imućan. U to vrijeme je tužitelj bio dijete u dobi od 16 godina, školovao se te je bio uzdržavana osoba. Ni 2. tužiteljica nije bila jedan od graditelja kuće, niti je po bilo kojoj osnovi stekla kakva stvarna prava na predmetnim nekretninama. Nisu osporile činjenicu da se tužitelj 1986. godine uz dopuštenje roditelja kao vlasnika nekretnine, sa svojom suprugom uselio u predmetnu kuću te da stambeni prostor na prvom katu uz dopuštenje vlasnika i danas koristi. No, u trenutku njihova useljenja kuća je bila dovršena te se u njoj moglo stanovati. Troškove dodatnog uređenja i dogradnje već izgrađenog objekta snosili su do 1989. svi koji su u kući stanovali, uključujući i 2. tuženicu te njezina tadašnjeg supruga PE. Od 1989. pa nadalje u kuću su ulagali 1. tuženica i njezin suprug, a manjim dijelom i tužitelji, no osporile su da bi on i njegova supruga samostalno financirali bilo kakvu dogradnju. 1. tuženica i suprug su financirali ili sudjelovali financijski u svakom segmentu dogradnje i uređenja kuće. DE je bio vlasnik više nekretnina na području Risvice i Razvora koje je prodao te ostvarenu kupovninu uložio u izgradnju i dogradnju kuće. Nisu osporile ni činjenicu da su I. tuženica i njezin suprug dopustili tužitelju da garažu koja je predstavljala sastavni dio kuće preurede u poslovni prostor, no ni ovom preinakom namjene jedne prostorije u kući, nije stekao pravo vlasništva ili suvlasništva nekretnine.

2.1. Tuženice smatraju da se odredbe o građenju na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti na konkretni slučaj jer je ZOVO stupio na snagu tek 1. rujna 1980. i zato jer se iste odredbe mogu primijeniti samo na situacije u kojima graditelj na tuđem zemljištu izgradi novi, samostalni objekt. Tužitelj i njegova supruga nisu izgradili novi objekt, već su samo uložili određena novčana sredstva prilikom dogradnje i adaptacije već postojećeg objekta u vlasništvu trećih osoba, pri čemu su adaptaciju primarno financirali vlasnici objekta. Dogradnja ne predstavlja građevinu u smislu pravila građevinske struke i odredbi Zakona o građenju, niti se može koristiti kao samostalna uporabna cjelina bez ostatka građevine. Tuženice nisu osporile ni činjenicu da su tužitelj i njegova supruga financijski i radom sudjelovali u uređenju kuće u kojoj su uz dopuštenje vlasnika živjeli, no nisu stekli nikakva stvarna prava na istoj jer se dogradnjom i prigradnjom ne može steći pravo vlasništva. Identitet nekretnine nije u bitnom promijenjen dogradnjom, niti su dogradnju poduzeli isključivo tužitelji, već vlasnici nekretnine.

2.2. 2. tuženica je naknadno podneskom od 3. prosinca 2025. navela da je svoj suvlasnički udio u nekretnini kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 73-A i dvorište od 121 čhv (435 m2) stekla naplatnim pravnim poslom te je uknjižbu prava suvlasništva ishodila 10. lipnja 2020. godine, dok su tužitelji zabilježbu konkretnog spora ishodili tek 27. studenoga 2020. U trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je 2. tuženica stekla svoj suvlasnički udio, ni u trenutku uknjižbe njezina prava vlasništva, nisu postojale predbilježbe ili zabilježbe koje bi upućivale na moguće pretenzije trećih osoba u odnosu na suvlasnički udio pravnog prednika 2. tuženice. Predložila je u odnosu na nju primijeniti čl. 122 i čl. 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i odbiti u odnosu na nju tužbeni zahtjev tužitelja. Posebno s obzirom na nespornu činjenicu da sa zemljišnoknjižnim vlasnikom ŠE nisu zaključili ugovor o darovanju ili neki drugi pravni posao kojim bi stekli pravo suvlasništva njegovog suvlasničkog udjela u predmetnim nekretninama.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u fotografije na str. broj 6 do 10 spisa, u vjenčani list na str. broj 11 spisa, u prijepise posjedovnog lista i preslik dijela Geoportala na str. broj 14 do 16 spisa, u izvatke iz zemljišne knjige na str. broj 17 i 18 spisa, u ugovor o doživotnom uzdržavanju na str. broj 19 do 23 spisa, u zapisnik na str. broj 25 spisa, u rješenje o građevinskoj dozvoli na str. broj 27 spisa, u rješenju o građevinskoj dozvoli na str. broj 40 spisa, u izvadak i ugovore o kreditu i oročavanju dinarskih sredstava na str. broj 42 do 55 spisa, u izvještaj o stavljanju kredita u otplatu na str. broj 56 i 57 spisa, u troškovnik na str. broj 58 spisa, u dokumentaciju na str. broj 61 do 99 spisa, u zapisnik o očevidu i nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, u nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ĐE, u očitovanje građevinskog vještaka na prigovore stranaka, saslušao stranke u svrhu dokazivanja, građevinske vještake te svjedoke ZE, EE, JE, LE, NE, UE, CE, proveo novi očevid s građevinskom vještakinjom ing. građ. TE, izvršio uvid u nalaz i mišljenje građevinske vještakinje TE iz Hagma plan d.o.o. te iskaze građevinske vještakinje i u dopunu građevinske vještakinje – očitovanje te saslušao građevinsku vještakinju na glavnoj raspravi.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženica za izvođenjem dokaza novim građevinskim vještačenjem, sve u skladu s čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP-a), budući da smatra da je isto nepotrebno s obzirom da je provedenim ponovljenim vještačenjem utvrđeno činjenično stanje vezano uz odlučne činjenice u ovom predmetu, a varijante po kojima je nalaz i mišljenje izrađen ocjena su suda, a ne vještaka.

3.2. Podneskom od 8. studenoga 2025. tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev na način pobliže naveden u izreci ove presude.

3.3. Nesporne su bile činjenice da je zemljište na kojem se nalazi predmetna kuća s prigradnjom bilo prije izgradnje iste u vlasništvu 1. tuženice OE, da je 1. tuženica 2013. godine u cijelosti promijenila krov predmetnog objekta te da su tužitelji u predmetni objekt ulagali u određenoj mjeri te da su 1. tuženica i njezin pok. suprug dopustili tužitelju da garažu koja je predstavljala sastavni dio kuće preurede u poslovni prostor.

3.4. Uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine utvrđeno je da su obje tuženice upisane u zemljišnu knjigu kao suvlasnice u ½ dijela svaka na kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 73-A i dvorište od 121 čhv ili 435 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Na kčbr. [katastarska čestica] livada od 211 čhv ili 759 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao vlasnica je upisana 1. tuženica u cijelosti.

3.5. Uvidom u rješenje o građevinskoj dozvoli od 22. kolovoza 1988. na str. 27 spisa i zapisnik upravnog tijela na str. 26 spisa utvrđeno je da je istim tužiteljima odobrena adaptacija garaže u poslovni prostor za trgovinu mješovitom robom korisne površine 30,5 m2 na zemljištu kčbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za što su tužiteljima suglasnost dali tadašnji suvlasnici iste nekretnine – 1. tuženica OE i pok. DE.

3.6. Uvidom u rješenje o građevinskoj dozvoli od 19. travnja 1978. na str. 40 spisa utvrđeno je da je 1. tuženici OE i RE odobrena gradnja stambene zgrade sa skloništem dopunske zaštite na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

3.7. Uvidom u ugovore o kreditu na ime 1. tuženice i pok. RE koji su priloženi odgovoru na tužbu utvrđeno je da se isti ugovori o kreditu odnose na razdoblje od 1978. godine do 1982. godine, dakle na vrijeme prije no što su tužitelji počeli ulagati u predmetnu kuću i garažu.

3.8. Uvidom u vjenčani list na str. 11 spisa utvrđeno je da su tužitelji zaključili brak 18. siječnja 1986.

4. 1. tuženica OE u svom je iskazu navela da su prije 50 ili 60 godina njezin suprug i ona živjeli u iznajmljenom stanu. Njihova djeca su išla u školu te su odlučiti da će graditi kuću. Zemljište na kojem su gradili kuću je pripadalo njezinom ocu i majci. Kod banke su digli prvi kredit i to kod Zagrebačke banke, posuđivali su novce i radili i mučili se, a djeca su išla u školu. Najveći zajam im je bio 30.000 DEM. To je bio ujedno i prvi zajam. U roku od 7 mjeseci su podigli kuću pod krov i postavili parket na podove. Za Novu godinu su se uselili u tu kuću. Na pitanje kada je to bilo navela je da za sve postoje papiri i da je sve na katastru. Nadalje je navela da je ona kuhala za radnike i po noći i po danu, nosila ciglu iako je bila zaposlena, mučila se cijeli život, a djeca su bila samo dvije godine razlike u starosti. Djeci je plaćala instrukcije. Na banci su nakon prvog kredita odlučili da će učešće za kredit ostaviti u banci i na taj način steći uvjete za novi kredit. Također je navela da je u građevinskoj dozvoli bila obuhvaćena i struja i voda i kanalizacija odnosno priključci za iste. Sve to stoji i u projektu koji se radio u Krapini i kojeg su dva mjeseca čekali, a unutar ta dva mjeseca je tri puta požurivala izdavanje tog projekta. Njezin suprug i ona kupili su lopate i tačke. Sve su radili na ruke. Radnike su ponekad angažirali, a zidari su bili iz [adresa]. Njezin suprug je nakon toga rekao da ako tako nastave da neće nikad vidjeti more, a ona mu je na to rekla da će oni ipak podići kat kuće, kad se već planiralo raditi krov. Rekla je da imaju dvoje djece pa neka jedan kat bude jednom djetetu, a drugi kat drugom djetetu. Zato su podigli na izgrađenom prizemlju i zidove na katu, a potom i krov. Cijeli život su radili jer je to bila velika kuća. U kući su bile velike sobe te je trebalo zbog toga jako puno cigle za izgradnju. Majstor AE koji je bio vozač kamiona je prije nego je išao na jedan put dovezao im još dva kamiona cigle za izgradnju. Od kvadara su izradili garažu kako bi imali kuda pospremiti lopate, tačke i spremiti drva. Nakon toga se dogodilo da im je "pukla" deka na mjestu gdje su bili kvadri odnosno na dograđenom te je došlo do curenja vode na tom dijelu kao i u verandi koja nije bila natkrita. Majstor je to malo popravio, ali je rekao da će im to cijeli život curiti odnosno prokišnjavati. Tada je odlučila da će "pod jedno pero" staviti i prostor nad garažom. Nad garažom je bio samo tavan i više oni nisu mogli "gutati" brojne kredite koje su imali. Nakon toga je njezin muž potom kasnije obolio, ali ona nikad nije bila dužna državi ništa. Njezin sin je pio i ranije pušio cigarete, a njegova žena je njezinom sinu rekla na način da mu je zaprijetila riječima "ili te zakoljem ili te slušam". Također je navela da je supruga njezinog sina sa svojim prijateljima željela praznu kuću i dvorište. Suprug i ona su imali prostor iznad garaže, podigli su ga na način da su istog zazidali od cigle. To je bilo za dvije godine nakon što je taj prostor nad garažom bio izgrađen "pod jedno pero". Također je navela da su prije 10 godine mijenjali do kraja krov jer je bio uništen crijep, a na stari vez su dodali nove letve i postavili novi krov od lima, a ujedno su nad terasom stavili također pleh. Prije 5 ili 6 godina zamijenili su stolariju i to u prizemlju kuće. Na katu kuće gdje živi sin je bila novija stolarija te ju nije bilo potrebno mijenjati. Također je navela da su dali u najam sinu dućan te su za to potpisali suglasnost na staroj općini, a nakon tri dana nakon što su sinu to potpisali više nije htio čuti za njih. Nadalje je navela da su njezin sin i snaha od radova na katu uredili sebi kuhinju i šank, obojali prostorije i uredili te su si napravili prostor u koji mogu postaviti veći stol za više mjesta. Kupili su si također tepih. Evo to je bilo njihovo. Nadalje je navela da joj je njezin stric SE posudio novac za učešće za kredit u banci te su za tri tjedna kad su dobili kredit njemu odmah vratili i učešće od 5.000 ili 10.000 DEM. To je tada bilo puno. Njezin suprug je prodao zemlju u [adresa] u vrijeme kad su gradili kuću, a kao što je rekla, oboje su bili zaposleni, i dvije krave koje je njezin suprug imao u [adresa] dok je ranije živio u [adresa]. Suprug je dohranio svoje roditelje i čak svojeg djeda. Suprug je imao 14-tero braće. Smatra da ju se nema pravo pitati kad su se vjenčali tužitelji, a to je sve znao njezin pok. suprug. Ne pamti datume kad je suprug prodao zemljište i krave. Na posebno pitanje jesu li ona i suprug tražili građevnu dozvolu za dograđeni dio, navela je da kasnije građevinske dozvole nije bilo.

5. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica BE u svom je iskazu navela da se u siječnju 1986. udala za svog supruga i došla živjeti u [adresa] u predmetnu kuću. 6 mjeseci su živjeli zajedno s njegovim roditeljima u prizemlju jer kat nije bio dovršen za stanovanje. Suprug je još prije zaključenja njihovog braka počeo uređivati gornju etažu pa je tako prije zaključenja braka postavio stolariju, žbukao, postavio instalacije, struju, vodu, odvode, a nakon zaključenja njihovog braka je ostalo još za obojati prostorije, postaviti pločice, opremiti prostor, postaviti šaltere i sl. U 6 mjeseci zajedničkog života s roditeljima u prizemlju ona i suprug su sve sređivali na katu kuće i kupovali namještaj te sve to i sami financirali. Suprugova majka je radnicima znala skuhati npr. kobase ili sl., a napominje da ona tome nije bila prisutna jer je radila. Roditelji njezinog supruga su im uvijek govorili da "kak si bumo napravili da ćemo tako i imati i da će sve ionako biti njihovo". Ranije su imali zajednički ulaz s roditeljima, a naknadno su si napravili vanjske stepenice i poseban ulaz na kat kuće. To je bilo izgrađeno prije zidane garaže. Ranije je bila postojala drvena garaža koju su izgradili tužiteljevi roditelji, a oni su ju potom srušili i na istom mjestu izgradili zidanu garažu od temelja, a kako su oni prodavači u struci u tom prostoru su otvorili 1988. trgovinu građevinskim materijalom i mješovitom robom te je za trgovinu bila izgrađena zidana garaža. U toj trgovini suprug i ona su zajedno radili, a trgovina je radila do 2016., a ona se 2002. godine zbog smanjenja posla u trgovini zaposlila u drugoj firmi. Suprug je i dalje radio u trgovini sve do 2016. S roditeljima tužitelja nisu zaključivali nikakav ugovor, ali su im oni morali potpisati suglasnost za preuređenje prostora garaže u poslovni prostor i dozvoliti im rad. Kako je taj prostor garaže bio samo "pod dekom", inspekcija im je naložila da taj prostor moraju natkriti. Oni su uslijed takvog naloga dozidali na garažu još zidove i tamo su si kasnije napravili dnevni boravak i kuhinju i sve su to ona i suprug financirali. Nešto su radili majstori koje su oni plaćali, a nešto su im pomagali i prijatelji. Potom su na te zidove postavili krovište i isto krovište spojili s postojećim krovom nad ostalim dijelom kuće. Krov su produžili iznad terase koja se nalazi na verandi i nad prostorom trgovine. Uveli su centralno grijanje za cijelu kuću dakle i za prizemlje i za kat i plaćali plin za cijelu kuću. Ranije je grijanje u kući bilo na lož ulje. Sa strujom se nisu mogli dogovoriti s roditeljima njezinog supruga te su si 1996. postavili zaseban priključak. Voda im je ostala zajednička, ali ako nisu platili vodu, bili bi isključeni. Također su financirali u cijelosti fasadu na cijeloj kući te od nikog nisu tražili da nešto plati od toga. Jedna polovina prostora iznad verande bila je zazidana i postala dio hodnika povezano s prvim dijelom kuće. Taj prvi dio kuće su gradili tužiteljevi roditelji na katu, a kad su ona i suprug zazidali prostor iznad verande onda se sve to spojilo u jedan jedinstveni prostor na katu kuće. Tu imaju boravak, kuhinju, špajzu. Prostor namijenjen za kupaonicu bio je zazidan u starom dijelu kata kuće, a oni su kupaonicu potom u cijelosti uredili i opremili. Za dogradnju i uređenje predmetne kuće potrošili su oko 300.000 DEM uglavnom od zarade koju su ostvarili radom u trgovini, kao i otkupom građevinskog materijala kojeg su i prodavali u toj trgovini. 1990. digli su kredit od banke na 20.000 tadašnjih DEM. Za centralno grijanje je suprug još dok je radio ranije na odjelu robne kuće kupovao sve potrebno za uvođenje centralnog grijanja. Naime, suprug je ranije radio u robnoj kući Poljoprivredne zadruge Začretje, a ona u nekoj drugoj firmi. Sve što su zaradili uložili su u kuću, pomagali su i roditeljima njezinog supruga te je tako majka od supruga uzimala u njihovoj trgovini sve što joj je bilo potrebno za kuću pa i više, a oni joj to nisu naplaćivali. Nakon 2002. odnosno nakon njezinog zaposlenja u poduzeću Kotka više od 5 godina kuhala je svaki dan ručak i za roditelje njezinog supruga i nosila im ručak. Navela je da 1986. kad je došla živjeti u predmetnu kuću, bilo je na gornjem katu 70 m2 stambenog prostora, a nakon što su oni dozidali dio od oko 35 m2, sada imaju oko 105 m2 prostora na katu. Nakon što joj je predočena fotografija na listu broj 8 spisa navela je da je veranda koja je vidljiva u tamnoj boji na predmetnoj kući postojala od ranije, a sve desno od te verande uključujući prizemlje, kat i krovište su dogradili ona i njezin suprug. Nakon što joj je predočena fotografija na listu broj 6 spisa navela je da su ona i suprug nakon što je ona došla živjeti u tu kuću uređivali kat predmetne kuće. U starom dijelu kuće njezin suprug i ona su napravili pregradni zid između dvije sobe koje su postojale u starijem dijelu kuće. 1986. kad je došla živjeti u tu kuću, zajedno s roditeljima su stanovali u prostoru koji je obuhvaćao 2 sobe, kuhinju, kupaonicu, hodnik, i jedna mala spavaća soba u prostoru verande koju su nakon što su se odselili u svoj dio kuće kasnije pretvorili u kotlovnicu. 1986. su imali unutarnje stubište od prizemlja do kata kuće i zajednički ulaz. Vanjsko stubište izgradili su kad su počeli zidati garažu. Suprug i ona su platili troškove priključka plina za cijelu kuću kao i telefonski priključak kojeg su oni platili ali su ga i samo oni koristili. Plaćali su vodu, struju i smeće za cijelu kuću. Računi za vodu glasili su na OE i RE, ali su oni primali sve račune. Kad su bili veliki računi tražili su od suprugove majke da pomogne u plaćanju dijela računa za vodu, pa kako tu vodu onda nisu platili isključena im je bila voda. Navela je da je 1986. kuća imala kat i tavan i krovište sa crijepom. U prizemlju kuće kad je ona došla živjeli su roditelji njezinog supruga te sestra i suprug s djecom, jer su u to vrijeme gradili svoju kuću. Suprugovi roditelji su u to vrijeme bili zaposleni u Renovi u [adresa]. Roditelji njezinog supruga nisu im dali ni darovali ni prodali bilo koji dio kuće, ali su im dozvolili na prostoru ranije drvene garaže izgraditi zidanu garažu za poslovni prostor. Dozvolili su im i dogradnju prostorija na katu kuće. Naime, na to se nisu bunili. 2013. su roditelji njezinog supruga zamijenili krov kuće. Ona i suprug su htjeli da 2013. promijene krov samo na prvom dijelu kuće, ali majka OE za to nije htjela čuti te su promijenili cijeli krov kuće. Ona i suprug s obzirom na to nisu poduzeli nikakve pravne radnje niti ih tužili. 1986. kuća je imala i vodu i struju i odvod. Garaža nikad nije bila natkrivena "pod jedno pero".

6. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj KE u svom je iskazu naveo da kad su se supruga i on vjenčali postojao je prvi dio predmetne kuće koji je obuhvaćao prizemlje, kat, tavan i krov time da je uređeno bilo prizemlje, a kat kuće je bio neuređen i bez stolarije. On je postavio stolariju i ugradio na kat kuće, on je istu platio 35.000 DEM uz dopremu iz Logarske doline. Nakon vjenčanja su sve izgradili dalje supruga i on. Uveli su priključak plina, centralnog grijanja, fasadu na cijelu kuću, a ranije drvenu garažu zamijenili zidanom garažom jer su htjeli otvoriti trgovinu. Zidana garaža je napravljena 1987., i nikad nije bila prekrivena "pod jednim perom". Kad su dobili dozvolu za rad trgovine, naloženo im je da u godinu dana moraju natkriti tu garažu. Kako je tada imao puno novaca te je trgovina dobro radila zazidali su kat kuće iznad garaže te na tom prostoru imaju dnevni boravak veličine 7x7 m na koji su potom stavili i krovište za koje je on drvo dopremao iz Slovenije. Sve je to on financirao. Trgovina je radila od 1988. do 2016. godine. Puno obrtnika koje je naveo u tužbi su radili na dogradnji i uređenju te kuće. Majka je na svoju inicijativu izmijenila cijeli krov kuće, ne zna kada, jer ga to ne interesira. Još u vrijeme njemačkih DEM podigao je kredit od 20.000 DEM to je bilo sigurno prije 22 ili 25 godina te su taj novac također utrošili za kuću. Osporava navode tuženica. Kad su se vjenčali on i supruga živjeli su s njegovim roditeljima, a u prizemlju kuće postojale su dvije sobe, kuhinja i kupaonica. U jednoj od soba su boravili njegova sestra i šogor, a njegova supruga i on su spavali u prostoru tzv. špajze što je predstavljalo prostoriju 3x2 m koja je poslije bila pretvorena u kotlovnicu. Na katu kuće napravili su stan površine 75 m2, bio je povezan s prizemljem kuće unutarnjim ulazom i unutarnjim stepeništem, a vanjske stepenice izgradili su prije nego su otvorili trgovinu, dakle 1987. Kasnije su dogradili i prostor verande do trgovine oko 50 m2 kata kuće, a što obuhvaća dnevni boravak, kuhinju i špajzu. Taj dio je povezan s prvim katom stare kuće. Tužitelji koriste i taj dio kata kuće. Njemu su roditelji govorili da on neka samo radi i da će sve biti njegovo, a na kraju su 5 rali zemlje dali njegovoj sestri u [adresa] i cijelu imovinu u Svetom Križu Začretje. On nije tražio od oca da mu bilo što da, kad je imao novaca, i on je sam ulagao u tu kuću. Prilikom postavljanja priključka plina u predmetnu kuću koristio je bakrene cijevi po koje je išao u Graz i dopremio mu ih je suprug 2. tuženice PE. On je sam uveo priključak plina. Roditelji su u njihovoj trgovini 7-8 godina velike količine kućnih potrepština ponekad i za 3.000 kn mjesečno uzimali te mu je bilo čudno što uzimaju tolike količine jer ih ne bi mogli potrošiti te je shvatio da te količine njegova majka nosi njegovoj sestri u [adresa]. Kasnije je saznao da je njegova majka nosila i tu robu sestri u [adresa]. Roditelji nisu plaćali tu robu, već je tu robu platio on. Majka i sestra su mu uništile trgovinu koja je radila do 2016. jer su postavljale barikade odnosno nisu puštale kupce u trgovinu. To i danas rade. Na posebno pitanje konzumira li alkohol i izaziva li sukobe naveo je da on ne izaziva sukobe, već sukobe izazivaju majka i sestra. Dogradnju iznad garaže i verande vršio je nakon što je otvorio dućan 1988., što znači da je to moglo biti 1989. i to je bilo brzo gotovo jer je bilo puno novaca. Trgovina je imala svojstvo obrta. U trgovini odnosno obrtu bili su zaposleni supruga i on i još trećih osoba i to 2 trgovkinje i 2 vježbenika jer je bilo puno posla. Centralno grijanje su uveli 1989. ili 1990. ME je radio centralno grijanje i FE koji je radio fasadu, a sada je pokojni. Fasada je koštala 40.000 DEM.

7. Saslušana u svrhu dokazivanja tuženica BEE u svom je iskazu navela da joj je ovaj proces čudan jer je javni bilježnik obavio svoj posao kako spada i ne zna zašto u sudstvu postoji mogućnost da netko to osporava. Njezini roditelji su 1978. podigli kredite, a u 5. ili 6. mjesecu su ona i suprug počeli kopati temelje za predmetnu kuću. Kuća je izgrađena do Božića 1978. kada su oni već ušli u tu kuću. Bilo je izgrađeno prizemlje, kat, tavan, krovište i dvije zidane garaže te tvrdi da nikad nije bilo drvene garaže. Majka joj je dala da sakrije papire o kreditima u klijet jer se bojala da će joj tužitelj to uzeti. 1. ili 2. rujna 1988. otac je prodao zemlju u [adresa] i šumu, a ona je imala svoju cvjećarnicu, voćarnu i ugostiteljski objekt u Sv. Križu Začretje na drugoj lokaciji, a potom i u Razdrtu Tuheljskom. Od strica je također znala pozajmiti određeni novčani iznos, kojeg joj je uvijek dao jer mu je to uvijek i vraćala. Roditelji su 1984. podigli još jedan kredit. Ona je u predmetnoj kući živjela do 1989. kada joj je suprug nakon razvoda kupio stan u [adresa] od kada živi u [adresa]. Napominje da je njezin otac tužitelju otvorio trgovinu i dao suglasnost za rad trgovine, time da je otac prodao osobni auto marke Yugo, dobio je od Croatia osiguranja neke

1 0

novce i postavio krov „pod jedno pero" nad tu trgovinu kako ne bi curila voda u trgovinu. Njezini roditelji su također napravili limenu garažu u pozadini te zidane garaže. Navela je da je brat novce potrošio na kartanje i društvo, da je starce "htio zatuči", da su roditelji bili maltretirani od strane njega, a i nju je psovao i psuje još i danas i govori uvredljive riječi. U predmetnoj kući su brat i njegova supruga na katu kuće postavili samo jedna ili dvoja vrata. Sve ostalo je izgradio i financirao njezin otac. Čak je i spavaću sobu u kojoj oni danas spavaju namjestio njezin otac. Tužitelj je tada imao 16 godina, a u predmetnu kuću ulagali su njezin bivši suprug i ona te je njezin bivši suprug postavio parket i pločice u prizemlju kuće te su u tu kuću ulagali ona i njezin bivši suprug 10 godina. Misli da su se brat i supruga vjenčali 1986. Koji mjesec su možda spavali u prizemlju kuće jer je kat kuće trebalo bojati. Supruga od brata radila je kao konobarica, a brat je bio trgovac u Pačetini te nisu imali novaca te im je ona nosila stvari iz voćarne. Nije sigurna tko je namjestio kat kuće, osim što je sigurna da je njezin otac kupio spavaću sobu tužiteljima. Nekih stvari se ne sjeća jer su suprug i ona tada radili kao obrtnici i ne sjeća se toga. Njezini roditelji su tužitelju potpisali suglasnost za trgovinu, na predmetnoj nekretnini te je tužitelj preuzeo obvezu plaćati im mjesečno 500 DEM što im nije plaćao tijekom 28 godina, već ih je tukao. Majka joj je rekla da je tužitelj u kuću uveo centralno grijanje, koje je potom odrezao tako da je majka morala tražiti novi priključak plina. Nije sigurna tko je financirao fasadu kuće, nije sigurna je li to financirao tužitelj pa ne želi lagati. Majka joj je rekla da su roditelji financirali sve i majka još dan- danas plaća vodu za tužitelje. Struju su isključili kad je otac bio u bolnici i ne zna na koji način sad tužitelj plaća struju s obzirom da kuća na njega ne glasi. Vlasništvo kuće glasi u ½ na nju i u drugoj na majku te joj je nedavno stigla ovrha od Zagorskog vodovoda od neplaćenog iznosa vode od 600,00 kn. Ona mamu hrani jer majka ima 2.000,00 kn mirovine mjesečno time da u zimskim mjesecima 1.000,00 kn plaća trošak plina, zatim vode, a od tužitelja ne dobiva ništa. Navela je da je 1978. imala 18 godina. Udala se 1979. s 19 godina te je živjela sa svojim roditeljima najprije u kući bake i ujaka, a potom i u stanu. Od 1989. kad se odselila od roditelja nije često dolazila k roditeljima, već su oni često dolazili k njoj. Ne zna koliko je otac dobio novaca za prodanu zemlju u [adresa], ali je to bilo dosta novaca. Ne zna koliko je novaca stric pozajmio ocu. Od 1989. do 2017. bila je u lošim odnosima s bratom jer je tukao oca. Sa šogoricom se znala pozdraviti i ništa više. Na pitanje koliko je ona roditeljima mjesečno pomagala navela je da su roditelji pomagali njoj jer je do 1989. bilo jako puno novaca. Nakon 1989. je otac imao novaca jer je prodavao zemlju kao što je prodavao i rakiju. I ona je prije dva, tri mjeseca kad joj je umro suprug u klijeti pronašla papire i ugovore o kreditima na koje je njezina majka zaboravila. Ona sada pomaže majci, a otac je pri prodaji određenog zemljišta dio novaca dao i njoj kao i bratu. Kad se brat oženio na katu kuće je bila postavljena stolarija i bilo je ožbukano, ali je trebalo obojati zidove. Na katu kuće je bila fešta za njegovo vjenčanje. Nakon što joj je predočena fotografija na listu broj 10 spisa navela je da kad navodi "pod jedno pero" da pri tome misli na krov kuće koji je vidljiv na toj fotografiji, kuća je dimenzija 8x12 m, a taj dograđeni dio s kosim krovom "pod jedno pero" iznosi 6x5 m. Oko 90-tih godina izgrađen je dio kuće iznad dućana. Otac je puno novaca pozajmljivao od strica, a zapravo je njezin otac bio nadničar stricu te je morao raditi sve što je stric htio i kada je htio. Prije 10 ili 12 godina krovište je zamijenila njezina majka na cijeloj kući, zamijenila je i stolariju u prizemlju. Na pitanje kako je izgledao kat kuće u lipnju 1985. navela je da to ne zna.

8. Svjedok ZE u svom je iskazu naveo da on ne zna tko je gradio predmetni objekt niti dogradio, a on je vozio beton za temelje predmetnog objekta i za temeljnu

1 1

ploču i za obje deke. Naravno to je bilo dovezeno više puta. To je naručio VE i platio je VE u poduzeću Graditelj u Krapini, a na novcima nije pisalo čiji su to novci. To je bilo prije 30 godina negdje u razdoblju od 1985. do 1990. Ništa mu drugo nije poznato o tome tko bi vršio bilo kakve daljnje radove na tom objektu. U to vrijeme KE je već bio u braku. Beton za deke odnosio se na tzv. aneks objekta, a za izgradnju kuće ispočetka on nema saznanja. Nije poznavao RE. Njegova sestrična OE je imala onda muža, ali mu se ne može sjetiti ime. Živjeli su u toj kući, ali ne zna čija je to kuća. Ne sjeća se je li uz kuću prije nego je on dovozio beton postojala garaža ili više njih. Nije previše kontaktirao sa svojom sestričnom, tuženicom, ona je starija, a kad je naveo da su ona i njen suprug živjeli u toj kući misli na predmetni objekt i to na dio koji je već bio izgrađen.

9. Svjedok EE u svom je iskazu naveo da je sudjelovao u izgradnji vanjskih stepenica i balkona na predmetnom objektu i to nekih 80-tih godina, ne može se izjasniti kada. Za te poslove angažirao ga je KE i on mu je te poslove platio. "Navlačili" su kulir na stepenice i balkone odnosno na podest i ne sjeća se je li u tom trenutku objekt na katu bio podoban za stanovanje. Ti radovi su trajali dva-tri tjedna, time da se u međuvremenu treba čekati da se stegne podloga i sl. Misli da je objekt tzv. aneks objekt bio pod krovom. Ne zna je li bio završen. Ne bi se gradile stepenice da gornji kat nije bio zatvoren. Na pitanje kako je izgledala kuća prije njegovih radova na toj kući i je li tamo bio prije njegovih radova naveo je da je tamo bio često, ali se teško može sjetiti kako je ta kuća izgledala. Ne zna čija je to bila kuća, ali roditelji su živjeli u stanu u toj kući. Misli u prizemlju kuće. Ne zna jesu li uz kuću postojale kakve garaže prije nego je on radio radove. Ne zna tko je financirao dogradnju kuće. Njegovi radovi na predmetnoj kući odnosili su se na navlačenje kulira na već postojeće izbetonirane stepenice i balkone.

10. Svjedok JE u svom je iskazu naveo da je on vozio kamionom materijal KE u obliku raznih tereta npr. šoder za izgradnju dućana, zemlju za dvorište, materijal za žbukanje gornjeg dijela stana, materijal za fasadu iz Golubovca, budući da je on bio prijevoznik. Materijal je kupovao KE, a ponekad i on pa mu je KE vratio novce npr. za šoder iz Golubovca. Za te poslove ga je angažirao KE i platio ga. To je bilo negdje 1985. do 1990., a KE je već tada bio u braku. Ranije je uz kuću postojala drvena garaža odnosno nadstrešnica za auto, a on je potom uredio dućan i vršio dogradnju kuće. U kući su zajednički živjeli i roditelji i KE i njegova supruga i djeca. Na kratko je tamo živjela i BEE. Postojeća kuća je u to vrijeme već bila napravljena, a onda ju je KE dogradio. Često je bio tamo kada je trebalo dopremiti određeni materijal. Sigurno se radilo o 20 kamiona materijala, a zemlje da i ne govori, radi nasipavanja dvorišta. Pok. FE gradio je fasadu na predmetnoj kući, a čini mu se da je FE i čak unutarnje žbukanje radio, jer je u to vrijeme imao obrt. Danas bi kamion materijala s prijevozom koštao 150 do 200 EUR ovisno o vrsti materijala. Prevozio je i drvenu građu i gredice. Garaža odnosno nadstrešnica maknula se s mjesta gdje je postojala te se na tom mjestu izgradio dućan, a iznad dućana stan. Kad je postojala ta garaža stara kuća nije bila ožbukana. Kad je napravljen dućan i ostalo onda se kuća žbukala. Kuća je građena valjda prije 80-tih godina, to nije siguran. Misli da su svi zajedno u to vrijeme živjeli u donjem dijelu kuće, a ne može znati koji dio gornjeg kata je bio ožbukan, ali kompletno sigurno nije. U kući u prizemlju su živjeli Vladimirovi roditelji, sestra i šogor na kratko i KE i BE i njihovo dijete. KE je rođen 1960. ili 1961. Ne zna je li KE gradio kuću. To ne može

1 2

znati. KE i OEE te njihovi roditelji doselili su se iz [adresa] na majčinu "domovinu" u Sveti Križ Začretje. KE i OEE su bili školarci u osnovnoj školi. Tad je građena ta kuća. Kratko vrijeme prije adaptacije u poslovni prostor postojala je zidana garaža, možda dvije godine i to bez stana na katu kuće. Kad se gradio taj dućan KE je bio zaposlen u Poljoprivrednoj zadruzi Začretje, a nakon toga je uslijedilo kompletno uređenje svega izvana. Materijal za zidanu garažu je on također dopremao po narudžbi KE i nikog drugog. On mu je to platio i ne zna čiji su to bili novci.

11. Svjedok LE je u svom iskazu naveo da je njega KE pozvao kako bi mu radio radove na krovu i kako bi radio limariju na krovu, vodu u kupaonici i na mjestu gdje je bio dućan. Radio je kompletnu limariju na cijeloj kući što uključuje i opšave, žljebove i oluke. Uvodio mu je vodu u kupaonici na katu gdje su postojali samo zidovi i misli da je te zidove zidao zidar NE i ne zna tko ga je angažirao, vjerojatno gazda KE. Za njegove radove platio ga je KE i to je bilo negdje 1987. ili 1988. a radovi koje je radio trajali su 7 dana. Ne poznaje BEE. OE je znao vidjeti na dvorištu kad je radio. DE je znao doći na dvorište, ali nisu komunicirali. Kad je "vukao" vodu u prostor gdje je kasnije bio dućan, u vrijeme njegovih radova taj dućan još nije radio. U vrijeme dok je radio limariju na krovu, kuća je bila pokrivena krovom, a naknadno se po njegovim saznanjima radio prostor nad garažom. Tužitelj KE je kupio građevinski materijal, a on mu je samo vršio montažu. Kasnije nije ništa radio na prostoru iznad dućana, jer je otišao u Njemačku. Kasnije je dolazio u njihov dućan jer su susjedi i kasnije je vidio da je bila izgrađena prostorija nad dućanom koja nije postojala za vrijeme kad je on "vukao" vodu. Ne zna u kakvom su odnosu u to vrijeme bili tužitelji i OE i DE. OE i DE živjeli su u kući u prizemlju, a tužitelji su bili na katu. OE i RE vidio je kako izlaze van kroz ulaz, a on je bio na krovu. Kompletan krov je tužitelj mijenjao te su postavljeni novi žljebovi.

12. Svjedok NE u svom je iskazu naveo da je radio na fasadi radove pomaganja na cijeloj predmetnoj kući, gradio je dimnjak za centralno grijanje, obavljao radove sepa i žbuke u prostoriji iznad dućana te ga je za te radove angažirao KE i iste mu platio. Također je s njim išao u Ivanec po kamene klupčice za prozore za cijelu kuću. Radovi su se odvijali negdje 90-tih godina. Fasada je trajala 7 dana, izgradnja dimnjaka 2 dana, a ostalo 3 ili 4 dana. U toj kući su živjeli tužitelji i roditelji. Ne zna tko je gradio kuću, ali kuća je već bila izgrađena kad je on obavljao te radove. Zna da je prostoriju iznad dućana izgradio odnosno zidao pok. IE, kao i krov iznad te prostorije. To je bilo prije fasade. Cijelu fasadu je gradio FE, a on mu je bio pomoć. Ne zna koja je bila vrijednost tih radova. U to vrijeme je već postojao dućan. Centralno grijanje za kojeg je gradio dimnjak s vanjske strane kuće služilo je za grijanje cijele kuće, prizemlja, kata, dućana i ostalo. Pomagao mu je pri postavljanju klupčice koje su se postavljale u vrijeme kad se i radila fasada. VE je kupovao materijal za fasadu i klupčice. VE je pred njim plaćao klupčice u Ivancu kad su ih tovarili na kamion. Znao je kasnije dolaziti K u dućan, a rijetko i k njima u kuću. BE i KE živjeli su na katu kuće i to na cijelom katu uključujući i dio iznad dućana. Prostorije na katu kuće su bile dvije spavaće sobe koje je vidio dok su bile otvorena vrata, kuhinja, kupaonica, dnevni boravak iznad dućana i mala kuhinjica. Zna da su tužitelji koristili cijeli kat kuće. Roditelji su živjeli u prizemlju kuće. Teško mu je reći u kakvim su odnosima bili tužitelji i roditelji, a nekad su se svađali, a

1 3

nekad su si bili dobri. DE je znao sjediti ispred dućana pa ga je on znao viđati, a nekad je čuo i da se deru roditelji i tužitelj KE. Ne zna zbog čega. Nije bio prisutan kad su radovi fasade plaćeni FE. FE je potom njega platio. Fasada se radila nova.

13. Svjedok UE u svom je iskazu naveo da je bio trgovac u robnoj kući u [adresa] te zna da je KE kod njega kupovao robu i to boje i lakove, sve za centralno grijanje, za vodovod i keramičke pločice za cijelu kuću. To je bilo negdje između 80-tih i 90-tih godina. Tu robu je KE i plaćao, ali ne zna koja je to bila vrijednost robe. Ne sjeća se. U njihovoj kući bio je jednom ili dva puta, ali ne zna gdje je tko živio u toj kući. Ne zna za koje dijelove kuće je kupovao koju robu. Njegov šogor je LE te mu je rekao da je obavljao određene radove kod tužitelja te mu je isto rekao i NE koji mu je prijatelj. Šogor je vodoinstalater i limar te je valjda radio kupaonicu. Kad je bio u njihovoj kući kuća je već bila gotova. Što se tiče količina može reći da je tužitelj kupovao puno toga, valjda za cijeli kat, ali ne zna točno koliko. Za veće količine kupljene robe KE izvršena je dostava njihovim kamionom, a manje količine materijala si je odvozio sam. Za utovar su imali dva radnika, a i on je nešto utovarivao u dostavni kamiončić. Na tom odjelu je radio kao trgovac 30 godina. Ne zna koliko je kupaca prošlo u tih 30 godina kroz njegov odjel, ali valjda puno. Na pitanje od kud se sjeća što je KE kupio u tom mnoštvu kupaca naveo je da su se oni znali, a i jedno vrijeme je radio s njim u robnoj kući. Ne zna je li radio s njim prije predmetne kupovine ili nakon nje.

14. Svjedok CE u svom je iskazu naveo da je njegov ujak bio FE koji je radio fasade te je on njemu bio poslovođa. Počeli su raditi fasadu, izvršili tzv. špricanje, a onda se to sušilo dva tjedna kada se navukla fasada i sep. Ne zna koliko su točno ti radovi trajali. Bila je velika kuća te im je pomagao i NE, a njih je bilo četvorica, a nekad trojica. Ujak FE mu je rekao da kad god što treba da se javi KE i da će on dopeljati što treba. KE je nabavljao materijal, a njihove su bile "ruke". To je bilo negdje 90-tih godina, misli da 1993. Radove je platio KE ali on nije bio prisutan plaćanju jer je to gazda imao "prek sebe". U toj kući na katu živjeli su tužitelji i njihova djeca, a dolje su bili baka i djed. On ih je vidio. Nije čuo njihove svađe. On je s KE bio dobar i posjećivali su se. Ne zna tko je gradio tu kuću. Oni su došli već kad je kuća bila gotova, radi fasade. Fasadu su postavljali na cijelu kuću, pa tako i na prostor cijelog dućana. Nakon što mu je predočena fotografija na listu broj 8 spisa naveo je da je to ta kuća na kojoj su postavljali fasadu. Misli da su njihovi radovi i bili radovi postavljanja klupčica ali ne zna je li te radove možda radio i svjedok NE. Ne zna tko je gradio kuću. Misli da nisu ranije postojale starije klupčice koje bi se mijenjale. Na pitanje koliko je star predmetni objekt, naveo je da ne zna koliko je bio star kad su oni radili fasadu. Ne zna je li se radilo o novogradnji ili starijem objektu, to ga nije interesiralo.

15. Svjedok HE u svom je iskazu naveo da je on prije 40-tak godina pomagao kod obavljanja poslova konstrukcije krovišta na predmetnoj kući. Angažirao ga je pok. PE. Ne zna je li on u to vrijeme tamo živio ili ne. Pomagao mu je besplatno i par dana su trajali radovi. Tri do četiri dana, ali se ne sjeća točno koliko dugo. Također se ne sjeća na kojem dijelu kuće se postavljalo krovište, niti zna je li to bilo na cijeloj kući ili na dijelu. Također se ne sjeća je li već tada kuća bila dograđena. Uz njega je pomagao i Željkov brat NE i još neki ljudi koje je angažirao PE. Ne zna čija je bila ta kuća, ali je PE u toj kući imao curu – II. tuženicu.

1 4

Kasnije su znali dolaziti u tu kuću, ali ništa nisu radili. Ne zna tko je izvršio dogradnju kuće, niti zna tko je napravio tu kuću. Ne zna tko je financirao nabavku materijala za krovište.

16. Svjedok ŽE u svom je iskazu naveo da je on dva dana pomagao pri obavljanju poslova na krovu predmetne kuće. Za to ga je angažirao pok. brat PE. Radio je bez naknade. Misli da je njegov brat tada živio u toj kući. Uz njega je u tim poslovima pomagao i HE i još neki ljudi koje se sada ne sjeća. Misli da je to bilo prije 40 godina. Nema saznanja tko je gradio predmetnu kuću, ni dogradio, a ni o tome tko je kupovao materijal za krovište. U toj kući su živjeli B, njegov pok. brat i šogorica u to vrijeme. Ne zna je li u to vrijeme u kući živio KE. On je radio na predmetnom krovu u vrijeme kad su se postavljale letve i pokrivalo crijepom. Primijetio je da je objekt bio novi jer je cigla objekta bila nova. Ne zna kako objekt danas izgleda. Ne zna je li objekt sada drukčijeg izgleda nego u vrijeme kad je on obavljao poslove na krovu.

17. Svjedokinja ĆE u svom je iskazu navela da ona može reći da zbog studija i posla nije bila puno uključena u situaciju kod stranaka. Nema nikakve konkretne informacije. Zna da su najprije gradili kuću I. tuženica i njezin suprug, za kojeg se ne sjeća kako se zvao, a kasnije su sin i snaha dogradili dio kuće i stanovali u tom dograđenom dijelu. Čini joj se, iako nije sigurna da su svi u prvo vrijeme živjeli u zajedničkoj kući. Pretpostavlja da su sin i snaha financirali dogradnju kuće. Vrlo rijetko je bila tamo i nije pomagala kod nikakvih radova. U dograđenom dijelu bila je trgovina sina i snahe, ali ne zna jesu li roditelji s tim bili suglasni. Prvi oblik kuće bio je okrenut prema cesti, a dogradnja se obavljala u pozadini i sa strane kuće. U prvom dijelu kuće živjela je njezina sestrična OE sa svojim mužem, a jedno vrijeme živjela je i njihova kći s mužem u toj prvoj osnovnoj kući. Ne zna kada ni do kada su u toj kući živjeli II. tuženica i njezin bivši suprug. Ne zna tko je nabavljao materijal za gradnju i dogradnju objekta. Njezin otac je bio trgovac i više je kontaktirao s njihovom obitelji te je teoretski moguće da je njezin otac pomagao u nabavi materijala. Otac je radio u poljoprivrednoj zadruzi u [adresa] i ne zna je li ta zadruga imala i trgovinu s materijalom. Teoretski je moguće da je preko poslovnih partnera poslovao pri nabavci materijala za I. tuženicu i njezinog supruga. Pretpostavlja da su sin i snaha financirali dogradnju kuće zato što je prilikom razgovora u obiteljskim susretima i to iz razgovora svog oca i možda njegovog brata čula da sin i snaha grade kuću, da situacija nije harmonična i da će se oni odvojiti. Nema saznanja niti sjećanja je li u financiranju i u radovima dogradnje kuće sudjelovala OE i njezin suprug ili OEE i njezin suprug. Iz obiteljskih razgovora zna da se kuća dograđivala tamo gdje je.

18. Svjedokinja ČE u svom je iskazu navela da ona zna da se predmetna kuća gradila, a nikakve druge pojedinosti ne zna. OEE i KE su bili još djeca, a ničeg drugog se ne sjeća. Ne zna tko je gradio kuću. Kuća se kasnije dograđivala i promijenila je oblik, ali ne zna tko ju je dograđivao. Zna da u toj kući sada živi I. tuženica i tužitelji, a tako je i stalno bilo ranije. Ne zna ništa o dogradnji i financiranju o dogradnji. Na svojoj adresi u Svetom Križu Začretje živi 40 i nešto godina. Živi u sporednoj ulici, a njihove kuće su udaljene oko 300 m. 1995. se njezin suprug razbolio i od tada nije ni u kakvim odnosima sa strankama osim što se pozdrave kad se vide i mahnu si ako se vide. A do 1995. su se znali podružiti kad su njihova djeca bila mala te su zalazili u kuću GE, a oni i u njihovu. Dolazili su u kuću OEE i njezine djece. Kad su se oni odselili, izgubili su kontakt. Kad su dolazili u tu kuću dolje

1 5

u prizemlju je bila kupaonica, dvije spavaće sobe, hodnik i kuhinja. Nikad nije bila na katu kuće.

19. Svjedok KR u svom je iskazu naveo da je on kao obrtnik za centralno grijanje uvodio centralno grijanje u predmetnu kući i to u kompletnu kuću tamo gdje živi KE i u dućan. To je bilo 1990. ili 1991., u to nije siguran, ali zna da je bila još Jugoslavija. Radove mu je platio KE. Materijal si je KE sam kupio. On mu je došao izmjeriti kuću i popisati potreban materijal, a kad je KE materijal nabavio, zvao ga je da dođe ugraditi centralno grijanje. Ne zna gdje je nabavljao materijal, ne zna jesu li u nabavci materijala sudjelovali otac i majka KE. U toj kući su vjerojatno živjeli i roditelji KE. On ih je vidio, a znali su biti i s njima na gablecu kojeg im je pripremila Vladimirova supruga. On je postavljao radijatore u sve sobe, a ne zna tko je gdje spavao. Ne zna tko je dograđivao kuću. Ne sjeća se kako se ulazilo u gornji kat, bilo je stubište, ali ne zna je li bilo vanjsko ili unutarnje.

20. Svjedok BR u svom je iskazu naveo da se sjeća dogradnje predmetne kuće. Dogradnju je izvodio OR. KE je dograđivao kuću te mu je on vršio prijevoz cigle, šljunka, a i jednom mu je prevozio stolariju iz Slovenije i to pun kamion stolarije. Stolarija je bila za cijelu kuću, tako da je promijenjena stolarija na cijeloj kući. Angažirao ga je KE. Kad su bili u Sloveniji vidio je da KE plaća stolariju jer je on bio s njim. Njegov prijevoz je uvijek plaćao KE. Kad je vozio ciglu svojim kamionom nije vidio da KE plaća ciglu jer je nabavke cigle išla preko PZ Začretje preko koje je KE nabavljao istu preko svojeg dućana u Pačetini u kojoj je bio šef. On u radovima nije sudjelovao kao radnik. Ne zna jesu li u predmetnim radovima dogradnje sudjelovali roditelji KE. Sjeća se da je dopremao kamionom drva iz šume u Razvoru, Klanjcu ili [adresa], valjda je ta šuma bila Vladimirova i njegovog oca, a tata je tamo prije živio. Prijevoz drva je platio također KE. Drva su bila za sve njih, što znači za majku, oca i KE. U vrijeme dogradnje KE je živio s roditeljima. Bili su u dobrim odnosima i on je tamo dolazio, a bio je i u dobrim odnosima i s njima i sa OEE i njezinim suprugom. S Đurđinim suprugom je išao u školu. Na pitanje je li dogradnja kuće bila zajednički projekt obitelji ili samo projekt KE naveo je da je KE sve to financirao i plaćao te da je on neka plaćanja i vidio, a njemu nikad nitko drugi nije od obitelji plaćao. Poznato mu je ime DR, čuo je za njega, ali koliko on zna, nije imao nikakve veze sa Poljoprivrednom zadrugom Začretje. Ne zna je li bio u rodu s obitelji KE. Ne zna što je radio, a valjda je bio u rodu s OE. Ne sjeća se zbog proteka preko 40 godina jesu li garaže odnosno kasnije trgovina bile izgrađene prije ili u vrijeme dogradnje kuće ili kasnije.

21. Svi saslušani svjedoci, osim HE i ŽE, potvrdili su tvrdnje tužitelja o vremenu ulaganja, naručivanju radova na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja, financiranju tih radova i vrsti radova, dok svjedokinje ĆE i ČE nisu imale saznanja o dogradnji predmetnog objekta i odlučnim činjenicama vezanima uz dogradnju, zbog čega sud njihove iskaze nije posebno ocjenjivao. Sud nije imao razloga posumnjati u iskaze svjedoka koji su pomagali tužitelju na radovima dogradnje te je iste ocijenio životno logičnima, uvjerljivima i sukladnima pismenim dokazima u spisu te su istima potvrđene činjenične tvrdnje tužitelja i sadržaj iskaza oba tužitelja.

1 6

21.1. Svjedoci HE i ŽE također nisu imali saznanja o dogradnji, već su samo potvrdili da su suprugu 2. tuženice pomagali kod radova na krovu objekta, a izgradnja tog prvopostavljenog krova nesporno nije izvršena u vrijeme tužiteljevih ulaganja u predmetni objekt.

21.2. Iskaz 1. tuženice da su ona i suprug dizali kredite odnosi se na vrijeme početka gradnje kuće, a što potvrđuju i pismeni dokazi o kreditima u spisu i evidentno se ne odnose na razdoblje dogradnje objekta. Razdoblje početka gradnje kuće, nije relevantno razdoblje za ovaj predmet. Dio njezinog iskaza da su ona i suprug adaptirali i dogradili kuću i garažu suprotna je sadržaju rješenja o građevinskoj dozvoli tužiteljima za adaptaciju garaže, a životno je nelogična i netočna tvrdnja da kasnije nije bilo građevinske dozvole.

21.2. U odnosu na iskaz 2. tuženice valja reći da nije uvjerljiva tvrdnja 2. tuženice da bi ona i njezin suprug ulagali u predmetnu nekretninu istovremeno dok su gradili svoju kuću. Ako su doista ona i suprug u 5. ili 6. mjesecu 1978. počeli kopati temelje za predmetnu kuću, valja opet reći da se to odnosi na početak gradnje kuće, a ne i na razdoblje dogradnje i adaptacije kuće.

21.3. U odnosu na navode 2. tuženice vezane uz zaštitu povjerenja u zemljišne knjige i djelovanje tog načela, sud smatra da se ova tuženica na navedeno načelo ne može pozivati jer se bez obzira na činjenicu što u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu nije bila upisana zabilježba spora na predmetnim nekretninama. To iz razloga što 2. tuženici nije moglo ostati nepoznato da u drugom dijelu predmetnog objekta živi njezin brat s obitelji koji je i izgradio i prenamijenio drugi dio tog objekta i stvorio novu vrijednost i novi bitno drukčiji i veći izgled objekta te se nije mogla pozivati na činjenicu da je to njoj bilo nepoznato, niti joj je to moglo biti nepoznato, budući da joj u istom objektu stanuje majka, a u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i otac, koje je kako i sama tvrdi redovito posjećivala.

22. Ranijim nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka nije bilo moguće vještačenje provesti na način kako to zahtijeva ZPP, vještak nije odgovorio na dodatne zahtjeve suda te su se stranke usuglasile da se nalaz i mišljenje vještaka ĐE ne koristi u ovom predmetu i da se provede novo građevinsko vještačenje.

23. Nalazom i mišljenjem građevinske vještakinje ing. građ. TE nakon svih ispravaka i dopuna te očitovanja na prigovore utvrđeno je da procijenjena vrijednost zemljišta kčbr. [katastarska čestica] površine od 435 m2 iznosi 8.265,00 EUR, a kčbr. [katastarska čestica] površine od 759 m2 iznosi 14.421,00 EUR, računajući vrijednost od 19,00 EUR/m2, što ukupno iznosi 22.686,00 EUR ili zaokruženo 22.700,00 EUR.

23.1. Vrijednost stambene zgrade po troškovnoj metodi za dilataciju A iznosi 133.180,00 EUR (prizemlje od 65,71 m2 – 53.225,10 EUR, kat od 65,71 m2 – 53.225,10 EUR i potkrovlje od 33,00 m2 – 26.730,00 EUR). Uz smanjenje vrijednosti zbog starosti i preostali vijek korištenja vrijednost stambene zgrade umanjena je za 52% iznosi 64.000,00 EUR pri čemu 1 m2 ima cijenu od 390 EUR. Od toga na prizemlje otpada vrijednost od 25.548,00 EUR, na kat 25.548,00 EUR i na potkrovlje 12.830,00 EUR.

1 7

23.2. Vrijednost stambene zgrade po troškovnoj metodi za dilataciju 2 (B) iznosi 138.487,50 EUR (prizemlje od 50,80 m2 – 68.122,80 EUR, kat od 60,87 m2 – 49.304,70 EUR i potkrovlje od 26,00 m2 – 21.060,00 EUR). Uz smanjenje vrijednosti zbog starosti i preostali vijek korištenja vrijednost stambene zgrade umanjena je za 43% iznosi 79.000,00 EUR pri čemu 1 m2 ima cijenu od 573,00 EUR. Od toga na prizemlje otpada vrijednost od 38.830,00 EUR, na kat 28.104,00 EUR, na potkrovlje 12.315,00 EUR i na garažu 798,00 EUR.

23.3. Međutim, sud smatra da u izračune ulaganja u objekt ne ulazi vrijednost montažne limene garaže koja se dijelom nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a dijelom na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], budući da se montažni limeni objekt ne može smatrati sastavnim dijelom nekretnine jer ga je moguće u svako doba demontirati, niti pak na račun dijela postavljene montažne limene garaže, analogno tome, tužiteljima pripada razmjerni dio zemljišta na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

23.4. Građevinska vještakinja je također izradila izračun novčanih iznosa prema postocima koje je odredila za tužitelje i tuženice, budući da su se njihovi iskazi i tvrdnje u tom pogledu razlikovali.

23.5. Građevinska vještakinja TE u svom je iskazu pred sudom navela da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja od 13. ožujka 2024. i 12. rujna 2024. te je dodatno istaknula da je točno da joj se na jednom mjestu u nalazu potkrala greška da bi kuća bila izgrađena 1968., a ispravno treba stajati 1986. godina. Radi lakše identifikacije i snalaženja u nalazu i mišljenju odvojila je dijelove zgrade na A i B prema godinama izgradnje. Na jednom mjestu je pogrešno napisala da je kuća izgrađena na česticama 2302/3 i 2302/4, a ispravno treba stajati samo na kčbr. [katastarska čestica]. Bila je na očevidu i telefonom se čula s tuženicom ŽE te su se dogovorile da će se čuti za točan termin očevida, no naknadno je više nije mogla dobiti telefonskim putem. Na očevidu je bila s tužiteljem, a za nalaz i mišljenje koristila je podatke iz spisa te neke podatke iz nalaza i mišljenja kolege ĐE. Očite omaške nisu utjecale na njezin nalaz i mišljenje. Navela je da zgrada B nema kupaonice, međutim valja uzeti u obzir da se radi o jednoj zgradi te da stan na gornjoj etaži ima kupaonicu te može biti samostalna uporabna cjelina. Predmetni objekt nije etažiran te nema građevinsku niti uporabnu dozvolu. Što se tiče stanja unutar objekta i pitanja postoje li u predmetnom objektu dva priključka za struju, dva priključka za vodu, dva priključka za plin, dva odvoda za kanalizaciju, navela je da je njoj rečeno da postoje. To joj je rekao tužitelj. Nije provjeravala tu tvrdnju. Na pitanje kako je vještačenje utvrđeno da je 1978. izgrađen objekt A do faze roh-bau sistema, a prizemlje kuće B 1986. navela je da je to utvrdila iz podataka iz spisa. Postoji građevinska dozvola iz 1978. i projekti iz 1976. te joj je tužitelj rekao da je dogradnja do krova izvršena 1978. godine i to objekt A. Dograđeni dio je napravljen 1986. Na pitanje iz kojeg dijela spisa slijede podaci o novčanim sudjelovanjima stranaka u dogradnji navela je da joj je tužitelj rekao tko je i što i koliko financirao, a i iz podataka vještaka ĐE je napravljena ista takva podjela. Tužitelj joj je također rekao da su tuženice priznale da su tužitelji financirali određene radove i u spisu je vidjela neke prigovore na iskaze svjedoka. Dio zgrade označen u njezinom nalazu kao B može opstati kao samostalna uporabna cjelina bez prizemlja u dijelu zgrade B. Na str. 18. njezinog nalaza navedeno je da kat na dijelu B nema kupaonice, a na str. 19. i 20. nalaze tlocrti iz kojih nije vidljivo gdje se nalaze pojedine prostorije jer je u toj grafici navela godine izgradnje pojedinih dijelova, a na str. 17 i 18 su pobrojane prostorije. Na pitanje može li kat na dijelu B predmetnog objekta opstati

1 8

bez prizemlja u naravi poslovnog prostora i bez kupaonice koja se nalazi na katu objekta A navela je da takav dio bi morao imati kupaonicu. Ostale instalacije ima. Na pitanje čemu pripada kat stambene zgrade izgrađene 1978. na str. 20. nalaza i mišljenja, a završen 1986. označeno plavom bojom navela je da pripada stambenom dijelu kata B. Ako ne postoje priključci koji bi bili odvojeni, ista se može ishoditi nakon legalizacije objekta. Na očevidu je utvrdila da dio označen plavom bojom na str. 20 nalaza i mišljenja pripada katu objekta izgrađenom na dijelu B. Očevidom je utvrdila da se radi o jednoj stambenoj cjelini. Vještakinja je navela da je OE o njezinom prvom izlasku na teren obavijestila telefonom, a ne pismeno kao niti punomoćnika, a da je telefonom dobila i KE. Na adresi OE joj se javio netko od tuženica, ne zna tko, jer ih ne poznaje, a dok je s 2. tuženicom razgovarala, cijelo vrijeme je sa strane dolazila sugestija druge osobe. Nakon toga, a s obzirom da više nije imala mogućnost kontakta s 2. tuženicom, otišla je sama na očevid. Svoj nalaz je utemeljila na podacima koje je pronašla u spisu. Na pitanje na koji način je došla do podatka o tvrdnji tuženice da je ulaganje tužitelja iznosila 47.000 EUR odnosno 38% navela je da je do toga došla uvidom u nalaz vještaka ĐE koji se nalazi u spisu, iz tvrdnje tužitelja na očevidu i onoga što je vidjela na očevidu. Na pitanje o kojoj se tuženici radi, kada navodi da je tvrdnja tuženice 38% ulaganja tužitelja odnosno 47.000 EUR navela je da se radi o tvrdnji obje tuženice, ali ona s njima nije razgovarala. Takav podatak je proizašao iz proračuna. Također to proizlazi i iz svih svjedoka koji su tvrdili da su sudjelovali u gradnji. Prema tvrdnjama tih svjedoka radove je naplaćivao i isplaćivao tužitelj. Na pitanje odakle crpi podatak da su temelji garaže i sama garaža izgrađeni 1986., a ne 1978. navela je da je dozvola za rekonstrukciju izdana 1986. što znači da je taj dio izgrađen 1986. Prema podacima u spisu prije toga je postojala limena garaža koja je maknuta. Ističe da se radi o rješenju o građevinskoj dozvoli Klasa i Urbroja kako je to navedeno na dokumentu na stranici 27 i 28 spisa od 22. kolovoza 1988. U tom smislu ispravlja naznačenu godinu 1986. u 1988. Građevinska dozvola izdana je za rekonstrukciju odnosno adaptaciju garaže u poslovni prostor. Na pitanje radi li se o adaptaciji limenog objekta garaže, montažnog ili fiksnog navela je da u rješenju piše da se radi o adaptaciji garaže. U odnosu na korištene kupoprodajne ugovore odnosno cijene iz kupoprodajnih ugovora navela je da isti ugovori po pravilima struke ne smiju biti stariji od 4 godine, a kod svake nove dopune uzela je u obzir novu procjene i nove ugovore. Ugovori su međuvremenski izjednačeni odnosno svedeni su na vrijednost u današnje vrijeme.

U odnosu na godine izgrađenosti ističe da je uzela sljedeće godine:

- dilatacija A građena je od 1978. do 1986.

- dilatacija B građena je 1986.

Navela je da se ništa ne mijenja u njezinom nalazu ukoliko se nalazi o razlici od jedne ili dvije godine. Kod izračuna površine pojedinih dijelova objekta navela je da se ista površina ne množi na način AxB, već se utvrđuje neto površina, odbijaju se zidovi, a pojedine prostorije ovisno o visini i namjeni računaju se u koeficijentima. Smatra da su u zadnjoj dopuni ispravljene sve greške i upotpunjen nalaz te ostaje u cijelosti kod iste. Na pitanje iz kojih podataka crpi činjenicu da je dilatacija A građena od 1978. do 1986. navela je da je te podatke crpila iz spisa i od ranijeg vještaka. S obzirom na korištenje različitih usporednih ugovora kod različitih nalaza odnosno dopuna, u njezinim nalazima i dopunama se isti podaci razlikuju. Na pitanje da objasni što znači međuvremensko izjednačavanje vrijednosti navela je da vještaci svaka tri mjeseca dobivaju nove koeficijente odnosno novi korekcijski faktor vezan uz indeks cijena stambenih nekretnina koje koriste za zemljište pa je tako npr. cijena iz ugovora iz 2022. bila npr. 10,00 EUR po m2, a danas je korekcijski faktor 1.3. pa današnja cijena iznosi

1 9

13,00 EUR po m2. To je samo primjer. To je zapravo svođenje vrijednosti na današnju cijenu. Međuvremensko izjednačavanje cijena propisano je Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina.

23.6. Na str. 479-480 spisa nalazi se dio nalaza i mišljenja građevinske vještakinje koji sadrži izračune u obje varijante i to s uključenim zemljištem budući da su zemljište i zgrada jedna neodvojiva cjelina sukladno načelu superficies solo cedit.

23.7. Prema navodima tužitelja tužitelji su izveli na tzv. dilataciji A ulaganja u iznosu 22.993,00 EUR, a na dilataciji B 73.734,00 EUR, no ako se od toga oduzme vrijednost montažne limene garaže od 798,00 EUR, tada ukupni iznos ulaganja tužitelja iznosi 95.929,00 EUR. Ukupna vrijednost s uključenom vrijednošću montažne limene garaže iznosi 143.662,00 EUR, odnosno bez te vrijednosti – 142.864,00 EUR.

23.8. U preostalom dijelu je radove izvodila tuženica i to 40.933,00 EUR na dilataciji A i 6.002,00 EUR na dilataciji B. Kad se tome pribroji vrijednost zemljišta kčbr. [katastarska čestica] od 8.265,00 EUR, vrijednost radova tuženice sa zemljištem iznosi 55.200,00 EUR.

23.9. Zbrajanjem iznosa od 95.929,00 EUR i 55.200,00 EUR, dobiven je iznos od 151.129,00 EUR za kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Pritom je udio tužitelja jednak 63,47%, dok preostali udio tuženica iznosi 36,53%.

24. Kako je prema rezultatima dokaznog postupka posebice iskazima svjedoka i tužitelja, a i temeljem dokumentacije u spisu, utvrđeno da je u odnosu na vrijednost ulaganja dokazana tužiteljeva varijanta, dok tuženice ničim nisu dokazale svoje navode u odnosu na dogradnju i adaptaciju kuće, to je sud prihvatio nalaz i mišljenje građevinske vještakinje u varijanti tužiteljevih tvrdnji, pri čemu je isti nalaz i mišljenje sud korigirao zbog dijela montažne limene garaže, koja se nalazi dijelom na nekretnini kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

24.1. Sud je konačno dopunjeni i ispravljeni nalaz i mišljenje građevinske vještakinje prihvatio kao obrazložen i stručan, a vještakinja je argumentirano otklonila sve prigovore stranaka i u nekoliko navrata nadopunjavala nalaz i mišljenje po svim prijedlozima stranaka.

25. Udio od 63,47% na predmetnoj nekretnini nedvojbeno opravdava odgovarajući suvlasnički udio u istoj. Sud je zato utvrdio da tužiteljima na jednake dijelove pripada suvlasnički udio od 63/100 dijela na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što je dobiveno zaokruživanjem, dok je u preostalom dijelu njihov tužbeni zahtjev za tu kčbr. [katastarska čestica] odbijen. U odnosu na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti zbog razloga obrazloženih u čl. 23.3. ove presude.

26. Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da se nadogradnja i preuređenje kuće obavljalo u razdoblju od 1986. nadalje, to je za stjecanje vlasničkih prava mjerodavan tadašnji Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 92/94, u daljnjem tekstu ZOVO).

27. Naime, prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni

2 0

učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

28. Prema čl. 21. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80, 36/90, "Narodne novine" br. 53/91, 91/96, u daljnjem tekstu: ZOVO) po samom zakonu pravo vlasništva stječe se stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.

28.1. Prema čl. 24. st. 1. ZOVO-a osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

29. Iz konteksta iskaza tužitelja i tuženica utvrđeno je da su 1. tuženica i njezin pok. suprug nedvojbeno znali za tužiteljevu nadogradnju kuće (i istu nisu zabranili niti joj se protivili). Upravo suprotno, za adaptaciju garaže u poslovni prostor dali su im izričitu suglasnost. Logično je da je za takve radove unutar obiteljske zajednice prednika stranaka i stranaka, posebno tužitelja, postojala suglasnost vlasnika jer se dogradnja i adaptacija odnose na kuću u kojoj je i on živio i boravio sa svojom suprugom. Tužitelj je sa svojom suprugom posve očito ulagao u predmetne nekretnine smatrajući da iste uređuje za sebe odnosno za svoju obitelj koja u dograđenom dijelu doista i živi. Isto je potvrđeno i iskazima tužitelja u dijelu u kojem su naveli da su im tužiteljevi roditelji govorili da će sve ionako biti njihovo. Temeljem fotografija u spisu, neposrednog opažanja i građevinskog vještačenja utvrđeno je da je nova kuća s dograđenim dijelom predstavljala posve novo izdanje ranije kuće.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25). Sud smatra da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, budući da su svi troškovi u pretežnom dijelu nastali u odnosu na fiksni objekt koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Vrijednost predmeta spora se odlukom suda tijekom postupka nije mijenjala.

30.1. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sastava tužbe (tbr. 7/1-250 bodova), trošak zastupanja na ročištima 4. ožujka 2021., 6. travnja 2022., 9. lipnja 2022., 9. studenoga 2022., 18. siječnja 2023., 23. travnja 2024., 30. rujna 2024., 26. studenoga 2025. i 11. veljače 2026. (tbr. 9/1-250 bodova), trošak zastupanja na očevidima 7. svibnja 2021. i 14. siječnja 2025. (tbr. 9/7-250 bodova), trošak sastava podnesaka od 22. veljače 2021., 23. studenoga 2021., 28. travnja 2023. i 8. studenoga 2025. (tbr. 8/1-250 bodova), što ukupno iznosi 4.000,00 bodova ili 8.000,00 EUR, računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR. PDV na taj iznos jest 2.000,00 EUR, što ukupno iznosi 10.000,00 EUR.

30.2. Trošak sudskih pristojbi priznat je tužiteljicama u iznosu od 245,54 EUR na tužbu, u iznosu od 245,21 EUR na presudu, zatim trošak predujma za građevinsko

2 1

vještačenje u iznosima od po 663,61 EUR, 750,00 EUR, 750,00 EUR, što ukupno daje iznos parničnog troška od 12.654,36 EUR.

30.3. Trošak sastava podnesaka od 27. studenoga 2020., 18. svibnja 2023., 20. srpnja 2023. i 8. rujna 2023. nije ocijenjen neophodnim troškovima postupka koje bi bila dužna snositi suprotna stranka jer je uplata troškova vještačenja vidljiva u evidencijama računovodstva ovoga suda, a uz dostavu uplatnice nije bilo potrebno sastavljati podnesak, dok je u evidencijama ovoga suda vidljiva i uplata sudske pristojbe. Podnesci kojima je prije konačno postavljenog tužbenog zahtjeva preciziran tužbeni zahtjev nisu ocijenjeni potrebnima dok vještačenje nije provedeno do kraja, obrazlaganjem svih prigovora i dostavom svih dopuna, dok je podnesak od 12. veljače 2024. bio nepotreban jer suvlasnički omjer stranaka određuje sud tijekom dokaznog postupka.

30.4. Trošak sastava prijedloga zemljišnoknjižnom sudu u odgovarajućem redovnom zemljišnoknjižnom postupku radi zabilježbe spora, kao i sudska pristojba za isti, nije sastavni dio parničnog troška.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 24. ožujka 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1. Odvj. Irena Tušak – Miletić, Zagreb, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvj. Romeo Herceg, Zabok

3. BEE, [adresa]