Poslovni broj: Pn-113/2023-11
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 zastupani po punomoćniku ZG, dipl.iur protiv tuženika NEVKOŠ d.o.o. Vinkovci, Ulica Martina Ballinga 5, OIB: 76173743169 zastupani po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku iz Osijeka radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja FG i punomoćnika tuženika, odvjetnika Davora Petrovića, 24. veljače 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku NEVKOŠ d.o.o. Vinkovci, Ulica Martina Ballinga 5, OIB: 76173743169, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 12.918,81 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do 31.12.2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja ŠG zadobio teške tjelesne ozljede prilikom ozljede na radu koja se dogodila dana 6. ožujka 2018. godine te da je po tom osnovu tužitelj osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog ozljede na radu 100% kao i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Dalje navodi da se ozljeda na radu dogodila na način da je ŠG kao radnik tuženika na radnom mjestu poslužitelj komunalnih vozila – nalagač, obavljajući poslove prikupljanja komunalnog otpada prilikom vožnje unatrag pregažen tuženikovim kamionom za skupljanje otpada kojim je upravljao drugi radnik tuženika, uslijed čega je ŠG zadobio višestruke teške tjelesne ozljede. Inspekcijskim nadzorom su utvrđeni propusti tuženika kao poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu i lošu organizaciju rada koja kao uzrok navedene ozljede na radu. Tužitelj navodi da je isplatom navedene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje nastala šteta te stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže da sud temeljem čl. 161. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranu naloži tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 12.918,81 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti ističući prigovor isključive krivnje osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja te ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik navodi da je osiguranik tužitelja u cijelosti bio osposobljen za rad od strane tuženika te da je do štetnog događaja došlo krajnjom nepažnjom osiguranika tužitelja na koju tuženik nije mogao utjecati. Tuženik u bitnome opisuje svoje viđenje nastanka štetnog događaja pozivajući se pritom na nalaz vještaka u spisu predmeta ovog suda P-1369/19 pa stoga već u odgovoru na tužbu predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu P-1369/19 gdje je na strani tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje a da se radi o istom štetnog događaju te da su u postupku provedena vještačenja i saslušani i u ovom postupku predloženi svjedoci.
3. Raspravnim rješenjem od 23. svibnja 2023. godine sud je odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno okonča postupka u predmetu ovog suda poslovni broj P-1369/2019.
4. Rješenjem od 13. prosinca 2023. godine nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari budući je utvrđeno da je postupak u predmetu P-1369/2019 pravomoćno okončan te da su time prestali razlozi zbog kojih je određen prekid postupka.
5. Na ročištu od 18. siječnja 2024. godine stranke su suglasno predložile da se zbog načela ekonomičnosti u ovom predmetu koriste dokazi izvedeni u spisu predmeta P-1369/2019 i to kombinirano vještačenje, da se pročitaju iskazi svjedoka kao i iskazi svjedoka u predmetu Pr-874/2021.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik (list 4-16 spisa), prijavu (list 17-21 spisa), izvješće i prijave ozljede na radu (list 22-24 spisa), pregled realiziranih recepata (list 23-26 spisa), troškovi liječenja (list 25-53 spisa), specifikacija (list 36 spisa), zahtjev s povratnicom (list 37-38 spisa), uputnica (list 39- 40 spisa), rješenje (list 41-42 spisa), polica (list 52 spisa), polica (list 154 spisa), službena bilješka (list 161-163 spisa), fotografije (list 164-166 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda posl.br. P-1369/2019. Izvršen je uvid i pročitan je nalaz i mišljenje vještaka te iskazi svjedoka saslušanih u predmetima P-1369/2019 i Pr-874/2021.
7. Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka IG budući meritornu odluku može donijeti bez tog dokaza koji se ukazuje suvišnim.
8. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP-a).
9. Nesporan je nastanak štetnog događaja od 6. ožujka 2018., kao i činjenica da je tužitelj isplatio osiguraniku CG invalidsku mirovinu za razdoblje od 8. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2021. iznos od 89.216,40 kuna te naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. prosinca 2021. godine iznos od 8.120,36 kuna, odnosno ukupno 97.336,76 kuna, što čini iznos od 12.918,81 eura.
10. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja kao i zastara potraživanja.
11. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare tužiteljeva potraživanja budući je iz rješenja o priznanju i određivanju prava na invalidsku mirovinu i naknadu zbog tjelesnog oštećenja (list 3-11 spisa) vidljivo da su ista postala pravomoćna 5. kolovoza 2019. i 29. kolovoza 2019. godine, a da je najstarija isplata po svim rješenjima uslijedila 2. rujna 2019. godine za mirovinu odnosno 18. studenog 2019. godine naknada za tjelesno oštećenje. Budući je tužba podnesena 2. kolovoza 2022. godine proistječe da nije protekao trogodišnji zastarni rok za naknadu štete iz čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 dalje ZMO)
13. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 6. srpnja 2018, kojeg je sastavio OG, inspektor rada u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava inspektorat rada, Područni ured Osijek, Ispostava u Vukovaru, u bitnom proistječe da je neposredno prije ozljeđivanja radnik DG na temelju ugovora s poslodavcem obavljao poslove upravljanja motornim vozilom za sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, deponiranja otpada iz vozila na odlagalištu otpada, brige o tehničkoj ispravnosti, higijeni i održavanju vozila i te vrši manje popravke vozila, da je u vrijeme ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen. U zapisniku je navedeno da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu zbog koji je izdano usmeno rješenje kojim se naređuje poslodavcu, odnosno tuženiku da zabrani obavljanje radnih postupka protivno zakonu i drugim propisima (vožnja kamiona u natrag sa radnicima koji su raspoređeni na poslove i zadatke nalagača).
14. Izveden je dokaz čitanjem spisa predmeta ovog suda posl. br. P-1369/2019, u kojem su saslušani svjedoci DG, te svjedoci ŠG, JG, RG i OG, te je izveden dokaz kombiniranim vještačenjem po vještaku zaštite na radu Pavi Dragičević i vještaku prometne struke GG.
15. Čitanjem iskaza svjedoka danih u predmetu ovog suda posl. br. P-1369/2019, sud je utvrdio: - da je prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 6. srpnja 2018., ozlijeđeni radnik ŠG obavljao poslove poslužitelja komunalnih vozila - nalagač, da je u vrijeme ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen, da je radnik DG na temelju ugovora s poslodavcem obavljao poslove upravljanja motornim vozilom za sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, deponiranja otpada iz vozila na odlagalištu otpada, brige o tehničkoj ispravnosti, higijeni i održavanju vozila i te vrši manje popravke vozila, da je u vrijeme ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen, da je tijekom nadzora naređeno tuženiku da zabrani obavljanje radnih postupka protivno zakonu i drugim propisima (vožnja kamiona u natrag sa radnicima koji su raspoređeni na poslove i zadatke nalagača)
- iz dopisa Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 19. rujna 2018., upućenog tužitelju proistječe da je napravljena rekonstrukcija događaja vezana za ozljedu na radu radnika CG, kojom prilikom je utvrđeno da ozlijeđeni radnik nije kriv za nastalu ozljedu, da je do ozljede došlo uslijed propusta u organizaciji i primjeni zaštite na radu kod poslodavca, da je vozač kamiona za skupljanje otpada vozio unatrag s radnicima, te im naredio da ga navode dok on vozi unatrag.
- da je prema iskazima svjedoka ozlijeđeni radnik tužitelja ŠG našao pod zadnjim kotačima kamiona komunalnog otpada dok se kamion kretao vožnjom unatrag, kojim kamionom je upravljao radnik DG, da je neposredno prije šetnog događaja stajao na stajalištu (papučici, gazištu),
- da su prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka prilikom kretanja kamiona unatrag oba radnika stajala na stojnim platformama sa lijeve i desne strane na mjestima vidljivim iz pozicije vozača teretnog vozila, da do nesreće ne bi došlo u slučaju da se radnik ŠG nije nalazio na desnom stojnom mjestu
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu ozlijeđeni radnik morao biti upoznat sa zabranom stajanja na stajalištima kada se komunalni kamion kreće unatrag, da je vozač bio dužan ne pokretati vozilo ukoliko se na njemu nalazi radnici– nalagači - da je nakon štetnog događaja poslodavac donio odluku o zabrani vožnje unatrag s radnicima koji stoje na papučici kamiona.
- iz zajedničkog zaključka vještaka prometne struke i vještaka zaštite na radu proistječe da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere u smislu propisa o zaštiti na radu u odnosu na CG, da je radnik obavljao poslove nalagača po pravilima i uputama za rad tuženika. Okolnost koja je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama radnika, prema zajedničkom zaključku vještaka, je zabranjena vožnja u natrag s radnicima na stajalištima, da je ozlijeđeni radnik kroz postupak osposobljavanja za rad na siguran način morao znati da ne smije biti na "stajalištu" pri kretanju vozila unatrag, da su isto morali znati, prvenstveno vozač o kojem ovisi hoće li ili neće okrenuti kamion unatrag, te da je vozač, kao rukovoditelj sredstvom za rad, zabranio nalagačima stajanja za vrijeme vožnje , ozljede se ne bi niti dogodile. Dalje navode da radnik ŠG nije morao znati hoće li vozač krenuti unatrag ukoliko to vozač nije na neki način rekao ili pokazao, ukoliko je vozač, kao organizator posla isto rekao ozlijeđenom radniku, onda se krivnja ozlijeđenog radnika sastoji u pristanku na zabranjeni način vožnje, međutim ako ozlijeđeni radnik nije imao spoznaju da će vozač voziti unatrag, da je onda krivnja isključivo na vozaču, koji osigurava uredno izvršavanje i raspored radnih zadataka. Nadalje iz zajedničkog zaključka vještaka proistječe da je za prvi propust odgovorna osoba koja rukuje sredstvom rada i koja rukovodi s radom ostalih radnika, da prema usmenim izjavama poslodavca i utvrđenom u procjeni rizika, osoba koja rukovodi radom drugih radnika je vozač kamiona; koji kao odgovoran osoba za pravilno korištenja sredstva rada, nije smio dopustiti vožnju radnika nalagača za vrijeme kretanja kamiona u natrag, da je na taj način doprinio stvaranju još jednog rizika, a to je gaženje radnika. Vještaci navode da svi kasnije nastali propusti koji su rezultirali realizacijom novonastalog rizika ( rizik koji je nastao pozicijom radnika i kretanjem vozila unatrag) su rezultat prvog propusta, odnosno pojašnjavaju, da nije bilo prvog propusta vozača, ne bi se dogodili niti ostali propusti.
- u usmenom obrazloženju svoga nalaza HG je izjavio da se prema dobivenoj dokumentaciju u sudskom spisu i činjenicama utvrđenim u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru ozlijeđeni radnik neposredno prije nastanka štetnog događaja nalazio na desnom stajalištu ili papuči sredstva rada, kamiona za odvoz otpada gledano sa stražnje strane sredstva rada. Punomoćnik tužitelja predočio je vještaku fotografiju papučice kamiona, te na postavljeni upit da li je papučica gazišta bila ispravna, vještak navodi, naravno da je gazište trebalo biti ispravno, a prema stanju koje je vidljivo na fotografijama, može se zaključiti da je radnik mogao stajati na gazištu s tim da se morao pridržavati s obje ruke za rukohvat. Nadalje navodi da što se tiče pravila i uputa za siguran rad na vozilu, da je on bio kod poslodavca i vidio znakove, sigurnosne na samom vozilu, da se na kamionu nalazi sigurnosni znak koji upozorava radnike da ne stavljaju ruku ili bilo koji dio tijela u prostor prese, jer je jedino taj dio na tom sredstvu rada uređaj s povećanim opasnostima. Navodi da je njegovo mišljenje da je ozlijeđeni radnik neposredno prije nastanka ozljede nalazio na gazištu, da se nije držao s obje ruke za rukohvat, točnije otpustio se desnom rukom i držao se samo lijevom rukom za rukohvat, a što je logično da bi mogao gledati otraga gdje se kreće kamion. Uslijed kretanja kamiona i nejednake brzine kretanja eventualno nekih trzaja on se zarotirao s lijevom rukom oko rukohvata i udario leđima na dio na koji se nalazi presa i u pao dolje i kamion je prešao preko njega. Navodi da što se tiče osposobljenosti za rad na siguran način, da su svi radnici tuženika osposobljeni, a da je nakon ovoga štetnog događaja poslodavac donio odluku o zabrani vožnje unatrag s radnicima koji stoje na papučici kamiona. Na poseban upit punomoćnika tužitelja vještaku; smatra li vještak da je poslodavac učinio propust u organizaciji rada a svezi zaštite na radu ukoliko je bio upoznat sa načinom postupanja radnika u konkretnom slučaju vožnjom unatrag za vrijeme dok se radnik nalazi na gazištu i postoji li odgovornost poslodavca, ukoliko bi tim istim radnicima bilo naloženo odstupanje koje očigledno u suprotnosti sa Zakonom i svim propisima vezanim za zaštitom na radu , vještak je odgovorio da ukoliko se uzmu u obzir sve izjave, koje kažu da je takav način rada uobičajen, što znači suprotno pravilima struke i pravilima zaštite na radu, onda je svakako odgovoran poslodavac, u tom smislu citira čl. 19 ZZR- u koji propisuje da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. Nadalje je izjavio, da koliko je njemu poznato na kamionu ne postoji kamera za snimanje kretanja unazad, ali da ona nije ni potrebna, međutim da postoji zvučni signal koji se oglašava kretnjom unazad i upozorava sve osobe koje se nalaze u tom trenutku na mjestu kretanja vozila, da vozila iako imaju zvučni signal nisu potrebna imati kameru za snimanje kretanja unazad , da on ne zna da li je vozilo nakon štetnog događaj prošlo tehnički pregled. Nadalje je izjavio da s aspekta zaštite na radu gazište ne predstavlja uređaj ili stroj koji bi bio svrstan u kategoriju povećane opasnosti, da na konkretnom kamionu se samo presa tretira kao uređaj s povećanom opasnosti, da kako će se obavljati poslovi na teretnu odlučuje neposredni rukovoditelj, da je u konkretnom slučaju ta obveza prenesena na vozača kamiona, a da li je doista prenesena do on to ne zna, s tim da je u temeljem aktu poslodavca zaštite na radu navedeno da vozač kamiona osigurava uredno izvršavanje i raspored radnih zadataka. Nadalje ističe da se vozač kamiona nije smio kretati unazad, ako je znao da na gazištima stoje radnici, da je on to trebao provjeriti, jer da je on taj koji koristiti sredstvo rada, te da se isto tako radnici nisu smjeli nalaziti na gazištima ukoliko se vozač kretao unazad.
16. Na temelju iskaza svjedoka, koji se u bitom podudaraju, sud nalazi da je ozlijeđeni radnik tužitelja ŠG, ( osiguranik tuženika) zadobio teške ozljede na radu dana 6. 3. 2018. na način, da se našao pod zadnjim kotačima kamiona komunalnog otpada dok se isti kretao vožnjom unatrag, da je neposredno prije šetnog događaja stajao na stajalištu (papučici, gazištu) iza kamiona što je prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke i vještak zaštite na radu u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama radnika, obzirom na činjenicu da je zabranjena vožnja unatrag s radnicima na stajalištima.
17. Podneskom od 26. siječnja 2024. godine tuženik je u spis dostavio zapisnike sa sjednice Odbora za zaštite na radu od 31. ožujka 2017. godine, koji zapisnik sud ne prihvaća kao vjerodostojan jer da je takav zapisnik postojao u svakom slučaju bi bio predmet vještačenja po vještaku zaštite na radu. Pored navedenog dostavljeni zapisnik ne odgovara sadržaju propisanom čl. 34. st.3. Zakona o zaštiti na radu koji propisuje da član Odbora treba biti između ostalih i specijalist medicine rada, što u konkretnom slučaju nedostaje.
18. Sukladno odredbi čl. 157. ZMO, zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, a ako je štetu prouzročio radnik na radu ili u vezi s radom odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, dok za štetu odgovara poslodavac ako je nastala zbog toga što nisu provedene mjere zašite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.
19. Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine RH br.71/14, 118/14, 154/14, dalje ZZR) ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti, a prema st. 2. poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
20. Prema članku 44. stavak 1 ZZR, poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Inspekcijskim nadzorom i provedenim vještačenjem po vještaku zaštite na radu, utvrđeno je da je tuženik propustio zabraniti radnicima-nalagačima (vozači kamiona komunalnog otpada) vožnju kaminom unatrag za vrijeme dok radnici sakupljači otpada stoje na papučici kamiona. Tehnološko-zaštitne mjere iz članka 44. ZZR, podrazumijevaju ne samo obvezu poslodavca provođenja propisanih mjera, već i svih onih mjera kojima se štite radnici u radnom procesu, a koje se prema općem iskustvu ukazuju potrebnim prema općepriznatim pravilima o zaštiti života i zdravlja zaposlenika. Vožnja kamionom unatrag za vrijeme dok radnici sakupljači otpada stoje na papučici kamiona predstavlja situaciju značajnog i izravnog rizika za sigurnost i zdravlje radnika. Izričita zabrana poslodavca kojom se zabranjuje takva vožnja bila je potrebna, što više i nužna radi izbjegavanja ozljeđivanja na radu. Izostanak zabrane rizične vožnje predstavlja propust tuženika u poduzimanju mjera zaštite na radu iz članka 44. stavak 1. ZZR.
21. U smislu odredbe članka 25. stavak 2. ZZR, poslodavac se može osloboditi objektivne odgovornosti za štetu ako dokaže da je proveo sve mjere zaštite na radu i da je unatoč tako provedenim mjerama šteta nastala zbog jednog od ekskulpacijskih razloga na koje nije mogao utjecati (viša sila, namjera ili krajnja nepažnja radnika ili treće osobe).Namjera i gruba nepažnja u izvršavanju radnih zadataka otklanjaju odgovornost onog poslodavca koji je proveo sve mjere zaštite na radu. Dakle, na ekskulpacijske razloge može se pozivati samo poslodavac koji je proveo sve mjere zaštite na radu. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da je proveo mjere zaštite na radu i da je unatoč tako provedenim mjerama došlo do ozljeđivanja oštećenika. Naime, nije bilo sporno da je tuženik tek nakon štetnog događaja donio odluku o zabrani vožnje unatrag za vrijeme dok radnici sakupljači otpada stoje na papučici kamiona. Budući tuženik nije proveo potrebne mjere zaštite na radu i osigurao obavljanje radnog procesa na siguran način, neosnovano se poziva na razloge isključenja svoje odgovornosti. Navedeno proizlazi iz odluke Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-485/2023-2 od 12. srpnja 2023., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda ovog suda posl. br. P-1369/2019-36 od 18.04.2023.
22. Glede ispunjenja uvjeta iz čl. 136. ZOZO-a, sud je uzeo u obzir zajednički zaključak vještaka prometne struke i vještaka zaštite na radu iz kojeg protječe da je zabranjena vožnja u natrag s radnicima na stajalištima u uzročno posljedičnoj vezi s nastalim ozljedama radnika kao i činjenicu da je ozlijeđeni radnik kroz postupak osposobljavanja za rad na siguran način morao znati da ne smije biti na stajalištu pri kretanju vozila u natrag, kao i činjenicu da je vozač kao rukovatelj sredstvom rada propustio zabraniti nalagačima stajanje na "stajalištu za vrijeme vožnje u natrag", a da se u suprotnom ozljede ne bi niti dogodile.
23. Vještak, posebno ističe, da se vozač kamiona nije smio kretati unazad, ako je znao da na gazištima stoje radnici, da je on to trebao provjeriti, i da je on taj koji koristi sredstvo rada, a glede navoda da je takav način rada uobičajen, vještak ističe da je to suprotno pravilima struke i pravilima zaštite na radu , te da je u tom slučaju svakako odgovoran poslodavac i pri tome citira odredbu čl. 19. ZZR koji propisuje da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.
24. Propust ozlijeđenog radnika koji je u trenutku štetnog događaja stajao na stajalištu iza kamiona iako je znao da to nije dopušteno, kao i propusta vozača koji je upravljao kamionom zabranjenom vožnjom unazad, sami po sebi ne ukazuju na grubu nepažnju.
25. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito okolnosti koje su prethodile događaju, sud nalazi da su navedeni zabranjeni postupci radnik- nalagač i kretanje vozača kamiona unatrag u uobičajeni način rada i rukovanja sredstvima rada, koji poslodavac znajući za učestale propiste nije otklonio i spriječio zabranu obavljanja radnih zadataka ili drugim mjerama koje ima raspolaganju ( provođenje zaštite na radu prenijeti na vozača kamina u slučaju čl. 23. ZZR), slijedom čega ne postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za nastanka štetnog događaja.
26. Temeljem navedenih utvrđenja sud je ocijenio, da je predmetna šteta u smislu čl. 1063. ZOO-a, nastala u vezi s opasnom djelatnošću odnosno opasne stvari, za koju štetu odgovara njezin vlasnik, ovdje tuženik, a sve u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a, i u svezi čl. 25. st. 1. ZZR. Pri tome tuženik nije dokazao postojanje zakonom propisanih pretpostavki za oslobođenje od navedene odgovornosti, propisane odredbom čl. 1067. ZOO-a , odnosno nije dokazao da bi predmeta šteta potjecala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koja se nije mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti, da bi šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili pak da bi oštećenik DG djelomično pridonio nastanku štete.
27. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je iz dostavljenih obračuna isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje (list 120-140 spisa). Navedenim ispravama tužitelj dokazuje isplatu odnosno visinu tužbenog zahtjeva obzirom da je obračun isplaćenih davanja na temelju prethodno donesenih pravomoćnih rješenja koja imaju značenje javne isprave u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku te se njome dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi. Tužitelj je dostavio i izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja iz kojih su vidljivi iznosi koji su isplaćeni vjerodostojnost kojih isprava tuženik nije osporio niti jednim dokazom.
28. Odluka o troškovima je izostala budući tužitelj trošak nije tražio.
29. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim i odlučio kao u izreci presude.
U Vinkovcima, 24. ožujka 2026.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb – tužitelj
2. Odvjetnik Davor Petrović iz Osijeka – punomoćnik tuženika
