REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1257/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodožića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika Matijane Paljetak, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Anić & partneri d.o.o. u Zagrebu, dana 24. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, isplatiti tužitelju GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 1.769,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 4.05.2021. godine do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GE u preostalom dijelu za iznos od 230,84 EUR zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, isplatiti tužitelju GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.939,96 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja GE za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 2. siječnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. svibnja 2022. navodi da je zadobio tjelesne ozljede kao vozač bicikla dana 10. siječnja 2020. u prometnoj nezgodi u [adresa], koju je prouzrokovala ŠE kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod tuženika. Nakon nezgode tužitelju je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Zbog navedenog štetnog događaja, tužitelj je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja, tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 3.05.2021. nakon čega mu je tuženik isplatio iznos od 15.000,00 kn s osnova naknade štete, no isti iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete tužitelju, te tužbom potražuje od tuženika na ime neimovinske i imovinske štete daljnji iznos od 10.100,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4.05.2021. godine do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 2.01.2026. godine (list 89-90 spisa) potražuje s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 2.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4.05.2021. godine do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Nadalje, sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 2.01.2026. godine, iako se preinaci tuženik protivio, a sve temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a, budući da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je vještačenje provedeno tek nakon toga.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 15.000,00 kn, te osporava zatraženi tijek kamata na daljnji iznos od 2.000,00 eura od 4.05.2021. do isplate. Naime, na zadnjem ročištu tuženik ističe da nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija te odgovornost, već da je sporna samo visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 15.000,00 kn, a koji iznos je isplaćen prije utuženja na ime cjelokupne neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. Nadalje, tuženik ističe da nije sporno da je tuženiku tužitelj dostavio odštetni zahtjev dana 3.05.2021. godine, međutim tuženik osporava zatraženi tijek kamata na daljnji iznos od 2.000,00 eura od 4.05.2021. do isplate iz razloga što zahtjev u navedenom iznosu nije postojao u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako tuženik ne osporava da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, međutim ističe da je sporna cijena jednog sata za tuđu pomoć i njegu od 7,00 eura.

3. U dokaznom postupku, sud je izveo dokaz uvidom u zapisnik o očevidu (list 6- 9 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 11-40 spisa), u račune (list 41-45 spisa), u dopis ODO u Varaždinu od 16. ožujka 2020. godine (list 46 spisa), u policu automobilske odgovornosti broj 04400570505 (list 54 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću (list 74-76 i 79 spisa), te je saslušan vještak dr. Žarko Rašić (list 92-93 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP). Naime, na zadnjem ročištu stranke su izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, a da od eventualno predloženih, a neizvedenih odustaju.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 15.000,00 kn / 1.990,84 eur te zatraženi tijek zateznih kamata na utuženi iznos od 2.000,00 eur. Isto tako nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani. Sporna cijena jednog sata za tuđu pomoć i njegu od 7,00 eura.

8. Vještak Žarko Rašić u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj stradao u štetnom događaju dana 10.01.2020. godine, te da je pritom zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i to istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice, natučenje desne strane prsnog kuša, natučenje desnog ramena, natučenje desnog lakta, natučenje desnog kuka. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su 45 dana sumarno tijekom dana. Povremeni bolovi slabijeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, dr. Rašić navodi da je tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio kratkotrajan i jakog intenziteta, da je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana. Nadalje, dr. Rašić navodi da je stanje po istegnuću mišića vratne i slabinske kralješnice, natučenje desnog ramena, natučenje desne strane prsnog koša, natučenje desnog lakta i natučenje desnog kuka. Navedena ozljeda kralješnice i desnog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 5%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod dužeg stajanja, vožnje u osobom vozilu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir životna dob tužitelja te degenerativne promjene vratnog i slabinskog segmenta kralješnice, vezana za životnu dob tužitelja. Navedene degenerativne promjene niti ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu te se navedena ocjena odnosi na predmetni štetni događaj. Degenerativnim procesom oštećena kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Također posljedice ozljeđivanja su bolovi i ograničena pokretljivost desnog ramena. Nadalje, vještak navodi da su pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete u obzir na UZV opisane degenerativne promjene u području desnog ramena, te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi isključivo na stanje po predmetnom štetnom događaju. Zaključno, vještak navodi da je nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, a nakon toga trajno sumarno 10 dana po 1 sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

9. Saslušan na ročištu dana 25. veljače 2026. godine vještak dr. Žarko Rašić, a nakon uvida u podnesak tuženika gdje se prigovara nalazu i mišljenju vještaka ističe da u svom podnesku tuženik navodi da su se prve tegobe sa desnim ramenom javile i opisane pri pregledu fizijatra 19.02.2020. godine. Nakon uvida u medicinsku dokumentaciju navodi da je i neposredno nakon štetnog događaja navedeno da postoji bolnost u području desne strane prsnog koša, kasnije se navodi u nalazu kirurga od 17.01.2020. otok i krvni podljev u području desnog lakta, dakle i prije kliničkog pregleda kod fizijatra postojali su elementi koji su upućivali na ozljedu desne strane tijela, dakle bolnost lakta, bolnost desne strane prsnog koša uz već navedene tegobe s vratnom kralježnicom. Dakle postojale su dominantne tegobe, a nakon smirivanja tegoba sa bolnošću prsnog koša i desnog lakta, ostale su tegobe sa desnim ramenom. Također nakon toga kroz medicinsku dokumentaciju stalno su opisane tegobe u vidu bolova i ograničenje pokretljivosti desnog ramena. U zdravstvenom kartonu koji je kasnije dostavljen, nema podataka o ozljeđivanju desnog ramena nakon predmetnog štetnog događaja. Kao što je i naveo u pisanom nalazu i mišljenju, a kasnije i potvrđeno, postojale su ranije tegobe sa desnim ramenom što su i zabilježene u zdravstvenom kartonu i to 1998. godine. Naime, vještak navodi da je prošlo sasvim dovoljno vremena između opisa pada s bicikla i mogućih tegoba s ramenom. Kod pada s bicikla došlo je do ozljede lijevog ramena, dok u predmetnom štetnom događaju opisane su tegobe s desnim ramenom. Prema tome, uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja postoji u spisu, kako navodi dr. Rašić, utvrđena je uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i kasnije opisanih tegoba s desnim ramenom, ali također je i navedeno kako su na ultrazvuku opisane degenerativne promjene u području desnog ramena uzete pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti. Vještak nadalje navodi da je tužitelj proveo dugotrajnu fizikalnu terapiju i nakon provedene fizikalne terapije postojali su subjektivno bolovi u desnom ramenu. Nadalje, vještak ističe da tuženik navodi da je nakon provedenog liječenja funkcionalni status desnog ramena uredan. Dr. Rašić ističe da je to navedeno u nalazu fizijatra od 29.07.2020. i to nakon liječenja po fizijatru. U nalazu fizijatra nema opisa pokretljivosti ramena, dok je pri kliničkom pregledu kod vještaka opisana pokretljivost u području oba ramena zgloba i utvrđena razlika u pokretljivosti između desnog i lijevog ramenog zgloba. Na postavljeno pitanje kada je liječenje tužitelja završeno, odnosno kada se stanje stabiliziralo, vještak ističe da je to bilo nakon kontrole fizijatra 29.07.2020. godine.

10. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje dr. Žarka Rašića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tuženika te time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje.

11. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha te smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, koje će tužitelj koji je relativno mlada osoba, (rođen 1975. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka, pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 3.600,00 EUR.

14. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć u trajanju od ukupno 40 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR, pa bi po ovoj osnovi tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 160,00 eur, dok bi dio zahtjeva po toj osnovi od 120,00 eur bio neosnovan. Naime, tužitelj je tražio po satu 7,00 eur, jer je to, kako navodi, prosječna NKV satnica prema podacima DZS-a za prethodnu godinu, čemu se tuženik protivio, pa je sud imajući u vidu uobičajenu sudsku praksu tužitelju ipak dosudio 4,00 eur po satu.

15. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći ocijenjen osnovanim ukupan iznos od 3.760,00 eur (3.600,00 eur za neimovinsku štetu i 160,00 eur za tuđu pomoć). Međutim, kako je tuženik prije utuženja na ime nesporne neimovinske i imovinske štete već isplatio tužitelju 15.000,00 kn / 1.990,84 eur, tužitelju je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći dosuđen daljnji iznos od 1.769,16 eur, dok je dio zahtjeva od 230,84 eur odbijen kao neosnovan.

16. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

17. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

18. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev dana 3.05.2021. godine, a što među strankama nije sporno. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđeni iznos od 1.769,16 eur dosuđena zatezna kamata od 4.05.2021. do isplate, kako je i tražio, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Rašića proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 29.07.2020. godine.

19. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Glede istaknutog prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, a glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, valja reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, po kojem naknada štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, pa s obzirom da se štetni događaj zbio 10.01.2020. godine, a da je tužba podnesena 4.05.2022. godine, jasno je da je prigovor zastare neosnovan. Isto tako, nije nastupila zastara ni u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva glede neimovinske štete, budući da se skladno stavu VSRH u konkretnom slučaju zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

21. Glede prigovora tuženika da kamata ne može teći na povećani dio zahtjeva (659,60 eur) od 4.05.2021. godine jer tada, kako navodi, isti nije postojao, pa tuženik ne može biti u zakašnjenju, valja reći da je navedeni prigovor tuženika neosnovan. Naime, ovaj sud je mišljenja da se zastara cijeni, ali i zatezna kamata na preinačeni (povišeni dio zahtjeva) da teče također od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Naime, tužitelj je tužbom utužio neimovinsku i imovinsku štetu, za čiju visinu je saznao tek nakon provedenog vještačenja, pa je nelogično zaključivati da iz razloga što su vještaci koje je odredio sud, su primjerice ocijenili nešto teže posljedice, pa je tužitelj povisio zahtjev, odnosno preinačio tužbu, da bi za taj preinačeni dio nastupila zastara. Ovdje je važno za reći da sud u pravilu ne priznaje tužiteljima trošak „privatnog“ vještačenja prije pokretanja parničnog postupka, kojim bi eventualno mogli preciznije postaviti tužbeni zahtjev, iako je opet upitno bi li taj nalaz i mišljenje bio približno isti s ocjenama vještaka koje u postupku odredi sud.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur. Tako je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva za koji tuženik ne osporava da ga je zaprimio 3.05.2021. godine 100 bodova (Tbr. 7. Toč. 1. OT), za sastav tužbe od 4.05.2022. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 5.05.2022. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska od 5.01.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 22.03.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 19.04.2023. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska od 7.10.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 29.10.2025. godine 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za sastav podneska od 2.01.2026. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu 25.02.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu dana 24.03.2026. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 750 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.875,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,54 eur, koliko je već platio tužitelj i trošak sudske pristojbe na presudu od 66,45 eur, dobije se iznos od 1.967,99 eur.

23. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj uspio u sporu glede osnova u cijelosti, a glede visine 88,46%, a tuženik 11,54% (1.769,16 : 2.000,00 eur) te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja glede visine 76,92 % (176,92 : 2 = 88,46 % - ukupan uspjeh u sporu) istom je priznat trošak od 1.740,88 eur.

24. Kada se gore navedenom iznosu doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eur, koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 1.939,96 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude.

25. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu od 66,45 eur

2. pun. tuženika