Poslovni broj P-9/2024-51
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, OIB 14036333877, Slavonske avenije 6, zastupan po punomoćniku Branku Bulat, odvjetniku u ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 4. Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između tužitelja ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i Slavonske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora, solemniziran kod javnog bilježnika Kate Marošević, Županja, pod brojem: OU-14/07 od 18.1.2007., i to u dijelu u kojem se određuje promjenjivost kamatne stope na način da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovora.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da isplati tužitelju ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika
u iznosu
od 5.401,77
eura
(pettisućačetiristojedaneuroisedamdesetsedamcenti), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
na iznos od 23,88 eura od 01.4.2008. do isplate,
na iznos od 23,06 eura od 01.5.2008. do isplate,
na iznos od 23,79 eura od 01.6.2008. do isplate,
na iznos od 23,01 eura od 01 7.2008. do isplate,
na iznos od 23,70 eura od 01.8.2008. do isplate,
na iznos od 23,31 eura od 01.9.2008. do isplate,
na iznos od 22,56 eura od 01.10.2008. do isplate,
na iznos od 23,52 eura od 01.11.2008. do isplate,
na iznos od 22,62 eura od 01.12.2008. do isplate,
na iznos od 42,50 eura od 01.1.2009. do isplate,
na iznos od 42,85 eura od 01.2 2009. do isplate,
na iznos od 38,87 eura od 01.3.2009. do isplate,
na iznos od 43,36 eura od 01.4.2009. do isplate,
na iznos od 39,74 eura od 01.5.2009. do isplate,
na iznos od 54,35 eura od 01.6.2009. do isplate,
na iznos od 52,25 eura od 01.7.2009. do isplate,
na iznos od 54,48 eura od 01.8.2009. do isplate,
na iznos od 54,49 eura od 01.9.2009. do isplate,
na iznos od 52,17 eura od 01.10.2009. do isplate,
na iznos od 53,57 eura od 01.11.2009. do isplate,
na iznos od 52,50 eura od 01.12.2009. do isplate,
na iznos od 54,07 eura od 01.1.2010. do isplate,
na iznos od 54,20 eura od 01.2.2010. do isplate,
na iznos od 48,67 eura od 01.3.2010. do isplate,
na iznos od 53,74 eura od 01.4.2010. do isplate,
na iznos od 51,90 eura od 01.5.2010. do isplate,
na iznos od 53,78 eura od 01.6.2010. do isplate,
na iznos od 51,47 eura od 01.7.2010. do isplate,
na iznos od 53,61 eura od 01.8.2010. do isplate,
na iznos od 53,79 eura od 01.9.2010. do isplate,
na iznos od 52,19 eura od 01.10.2010. do isplate,
na iznos od 54,26 eura od 01.11.2010. do isplate,
na iznos od 53,08 eura od 01.12.2010. do isplate,
na iznos od 54,56 eura od 01.1.2011. do isplate,
na iznos od 54,78 eura od 01.2.2011. do isplate,
na iznos od 49,50 eura od 01.03.2011. do isplate,
na iznos od 54,43 eura od 01.4.2011. do isplate,
na iznos od 52,50 eura od 01.5.2011. do isplate,
na iznos od 54,84 eura od 01.6.2011. do isplate,
na iznos od 52,87 eura od 01.7.2011. do isplate,
na iznos od 54,90 eura od 01.8.2011. do isplate,
na iznos od 55,03 eura od 01.9.2011. do isplate,
na iznos od 53,39 eura od 01.10.2011. do isplate,
na iznos od 55,11 eura od 01.11.2011. do isplate,
na iznos od 53,45 eura od 01.12.2011. do isplate,
na iznos od 55,38 eura od 01.1.2012. do isplate,
na iznos od 55,53 eura od 01.2.2012. do isplate,
na iznos od 51,94 eura od 01.3.2012. do isplate,
na iznos od 54,97 eura od 01.4.2012. do isplate,
na iznos od 53,23 eura od 01.5.2012. do isplate,
na iznos od 55,26 eura od 01.6.2012. do isplate,
na iznos od 53,14 eura od 01.7.2012. do isplate,
na iznos od 54,90 eura od 01.8.2012. do isplate,
na iznos od 54,55 eura od 01.9.2012. do isplate,
na iznos od 52,63 eura od 01.10.2012. do isplate,
na iznos od 54,93 eura od 01.11.2012. do isplate,
na iznos od 53,22 eura od 01.12.2012. do isplate,
na iznos od 54,98 eura od 01.1.2013. do isplate,
na iznos od 55,40 eura od 01.2.2013. do isplate,
na iznos od 50,03 eura od 01.3.2013. do isplate,
na iznos od 55,30 eura od 01.4.2013. do isplate,
na iznos od 53,53 eura od 01.5.2013. do isplate,
na iznos od 55,04 eura od 01.6.2013. do isplate,
na iznos od 52,45 eura od 01.7.2013. do isplate,
na iznos od 54,50 eura od 01.8.2013. do isplate,
na iznos od 54,88 eura od 01.9.2013. do isplate,
na iznos od 53,46 eura od 01.10.2013. do isplate,
na iznos od 55,24 eura od 01.11.2013. do isplate,
na iznos od 53,55 eura od 01.12.2013. do isplate,
na iznos od 55,24 eura od 01.1.2014. do isplate,
na iznos od 55,39 eura od 01.2.2014. do isplate,
na iznos od 50,02 eura od 01.3.2014. do isplate,
na iznos od 55,27 eura od 01.4.2014. do isplate,
na iznos od 53,11 eura od 01.5.2014. do isplate,
na iznos od 54,71 eura od 01.6.2014. do isplate,
na iznos od 52,75 eura od 01.7.2014. do isplate,
na iznos od 54,95 eura od 01.8.2014. do isplate,
na iznos od 54,85 eura od 01.9.2014. do isplate,
na iznos od 53,03 eura od 01.10.2014. do isplate,
na iznos od 54,96 eura od 01.11.2014. do isplate,
na iznos od 53,25 eura od 01.12.2014. do isplate,
na iznos od 54,85 eura od 01.1.2015. do isplate,
na iznos od 48,97 eura od 01.2.2015. do isplate,
na iznos od 44,15 eura od 01.3.2015. do isplate,
na iznos od 48,49 eura od 01.4 2015. do isplate,
na iznos od 46,48 eura od 01.5.2015. do isplate,
na iznos od 48,00 eura od 01.6.2015. do isplate,
na iznos od 46,41 eura od 01.7.2015. do isplate,
na iznos od 43,14 eura od 01.8.2015. do isplate,
na iznos od 42,92 eura od 01.9.2015. do isplate,
na iznos od 42,02 eura od 01.10.2015. do isplate,
na iznos od 43,08 eura od 01.11.2015. do isplate,
na iznos od 41,75 eura od 01.12.2015. do isplate,
na iznos od 43,17 eura od 01.1.2016. do isplate,
na iznos od 41,01 eura od 01.2.2016. do isplate,
na iznos od 38,12 eura od 01.3.2016. do isplate,
na iznos od 40,13 eura od 01.4.2016. do isplate,
na iznos od 38,57 eura od 01.5.2016. do isplate,
na iznos od 39,81 eura od 01.6.2016. do isplate,
na iznos od 38,66 eura od 01.7.2016. do isplate,
na iznos od 37,18 eura od 01.8.2016. do isplate,
na iznos od 37,14 eura od 01.9.2016. do isplate,
na iznos od 36,03 eura od 01.10.2016. do isplate,
na iznos od 37,11 eura od 01.11.2016. do isplate,
na iznos od 36,26 eura od 01.12.2016. do isplate,
na iznos od 37,26 eura od 01.1.2017. do isplate,
na iznos od 35,33 eura od 01.2.2017. do isplate,
na iznos od 31,67 eura od 01.3.2017. do isplate,
na iznos od 38,01 eura od 01.4.2017. do isplate,
na iznos od 33,98 eura od 01.5.2017. do isplate,
na iznos od 34,77 eura od 01.6.2017. do isplate,
na iznos od 33,55 eura od 01.7.2017. do isplate,
na iznos od 30,94 eura od 01.8.2017. do isplate,
na iznos od 30,88 eura od 01.9.2017. do isplate,
na iznos od 30,18 eura od 01.10.2017. do isplate,
na iznos od 31,18 eura od 01.11.2017. do isplate,
na iznos od 4,30 eura od 09.11.2017. do isplate,
i to za razdoblje od 01. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 7. Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između tužitelja ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i Slavonske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora, solemniziran kod javnog bilježnika Kate Marošević, Županja, pod brojem: OU-14/07 od 18.1.2007., i to u dijelu u kojem se određuje da se korisnik kredita obvezuje jednokratno i unaprijed platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da isplati tužitelju RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi naknade za obradu kredita u iznosu od 386,77 eura (tristoosamdesetšesteuraisedamdesetsedamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana“.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od
2.603,10 (dvijetisućešestotrieuraidesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. ožujka 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa Slavonskom bankom d.d. kao kreditorom i pravnim prednikom tuženika 12. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran kod javnog bilježnika Kate Marošević, [adresa], pod brojem: OU-14/07 od 18.1.2007. (u daljem tekstu Ugovor o kreditu), na temelju kojeg mu je pravni prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje stambeni kredit za kupnju obiteljske kuće u iznosu od 33.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita i s rokom vraćanja od 25 godina.
1.1. Za Ugovor o kreditu tužitelj navodi da je unaprijed formuliran i standardiziran te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama tuženika, a što je regulirano odredbom članka 4. Ugovora o kreditu, te da sadrži i odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, a što je regulirano odredbom članka 7. Ugovora o kreditu, s tim da prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom otplate kredita, a kamatna stopa je u više navrata jednostrano mijenjana bez da je kreditor omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a što je uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih anuiteta.
1.2. Nadalje tužitelj navodi da je tuženik promjenjivu kamatnu stopu i ulaznu naknadu uglavio u unaprijed sačinjeni (standardni) ugovor o kreditu koji je sam sastavljao i nije o istima pregovarao s korisnikom kredita niti je korisnik imao utjecaj na njihov sadržaj, što je tužitelja stavilo u neravnopravan položaj u ugovornom odnosu, budući da stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ugovor o kreditu ne sadrži precizne odredbe o kriterijima, parametrima i načinu na koji se kamatna stopa mijenja, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja propisanome u čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05).
1.3. Također tužitelj navodi da s obzirom na izloženo, nepoštene odredbe Ugovora o kreditu – o promjeni kamatne stope i o ulaznoj naknadi su protivne čl. 96. i drugim člancima Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07 dalje ZZP/07) što je pogrešno budući da je u ovoj pravnoj stvari mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 ,,,, jer je Ugovor o kreditu sklopljen 18. siječnja 2007., dalje tužitelj navodi da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu u suprotnosti i sa odredbama čl. 4., čl. 270. st.1. i čl. 322. st. 1. ZOO/05, te su iste ništetne ex tunc, od samog sklapanja pravnog posla, radi čega tužitelj zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa i to razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po Ugovoru o kreditu (početno ugovorene kamatne stope) i iznosa kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke kao i povrat plaćene „naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita“ (ulazne naknade), s kamatom od dana stjecanja jer je tuženik nepošten stjecatelj, pri tom se poziva na odredbe čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO/05, navodeći da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom (početni otplatni plan, svi naknadni otplatni planovi, knjigovodstvena kartica, specifikacija uplata) i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tuženik mora vratiti, a tu dokumentaciju ima tuženik, što je dužan dati tužitelju prema sadržaju građanskopravnog odnosa i prema Općoj uredbi o zaštiti podataka EU 2016/679.
1.4. S obzirom na gore navedeno, tužitelj navodi da ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do potrebnih podataka i prije nego što se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega se obvezuje odrediti visinu novčane tražbine, pri tom ukazuje da je prije podnošenja tužbe obratio se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i dostavu dokumentacije, ali tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja, radi čega tužitelj predlaže da sud sukladno odredbi čl. 186. b Z Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju navedenu koja se odnosi na Ugovor o kreditu te da se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje kako bi se utvrdila razlika između onoga što bi tužitelj platio po prvotnom otplatnom planu i onoga što je uistinu platio uslijed promjene kamatne stope, kao i iznos koji je tužitelj platio tuženiku na ime tzv. ulazne naknade.
1.5. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu, da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu te obvezati tuženika da tužitelju isplati preplaćene iznose kamata, te ulaznu naknadu s kamatama od datuma uplate uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani te da su navodi iz tužbe paušalni, a tužitelj nije naveo nijednu odlučnu činjenicu niti priložio ijedan relevantan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tužbeni zahtjev osnovan. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare budući da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, za što se primjenjuje zastarni rok iz članka 226. ZOO/05 koji navodi da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužitelj ne može pozivati niti na učinak koji po mišljenju VSRH tužba u kolektivnom sporu „Potrošač“ ima na tijek i prekid zastare, a zastara temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZOO/05 počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a podnošenjem tzv. kolektivne tužbe „Potrošač“ ne dovodi do prekida zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO/05.
2.2. U odnosu na pitanje zastare zahtjeva za isplatu na temelju navodne ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, tuženik navodi da je prema navodima iz tužbe on tužitelju navodno naplatio naknadu za obradu kredita 2007. godine, dok je tužba podnesena 2024. godine, tako da je očigledno nastupila zastara potraživanja sukladno općem zastarom roku iz članka 225. ZOO/05.
2.3. U odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, tuženik navodi kako nije primjenjiva presuda u tzv. slučaju potrošač jer je riječ o kreditu s valutnom klauzulom euro, a u Ugovoru o kreditu odredba o kamatnoj stopi temelji na odredbi čl. 26. ZOO/05, te je odredba o promjenjivosti kamatne stope valjana i temeljem odredaba čl. 102., čl. 96. i čl. 99. ZZP/07, dalje navodeći da bi odredba o promjenjivoj kamati u Ugovoru o kreditu bila ništetna potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.4. U smislu gore navedenog, tuženik smatra da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi, na koju okolnost je predložio provođenje dokaza saslušanje svjedoka zaposlenika tuženika, a ukazuje da je odredba čl. 4. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i lako razumljiva.
2.5. Vezano za znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tuženik navodi da kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja, a u prilog svojih navoda tuženik se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Puli Gž-2658/12 od 11. studenog 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u presudi Pž-2462/03, također navodi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo dozvoljeno i u skladu sa zakonom, što je potvrdila i Hrvatska narodna banka (dalje u tekstu: „HNB“) kao nadležno regulatorno tijelo u svom stručnom članku.
2.6. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako bi tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo odbiti budući da je po Ugovoru o kreditu od siječnja 2013. godine redovna kamata se utvrđivala uz primjenu objektivnih parametara, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
2.7. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da čak i kad bi sud ustanovio da je odredba Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope ništetna, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona redovna kamatna stopa koja je ugovorena (jer bi isto značilo da je sama odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, odnosno da je kamatna stopa fiksna, što nedvojbeno nije tako) nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika. Pritom, tuženik ističe da bi takva početna kamatna stopa (sukladno općim načelima obveznog prava) trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumna kamatna stopa, kao što je prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite.
2.8. Vezano za naknadu za obradu kredita, tuženik čini nespornim da je ista ugovorena u iznosu od 1,20 % iznosa kredita tako da nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3. ZOO/05, tako da navedena odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03, budući da je nesporno da je tuženik imao troškove obrade kredita te su navedeni troškovi navedeni u točno određenom iznosu u odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu kao i način na koji će tuženik naplatiti navedene troškove, koja odredba je u potpunosti jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odnosno tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu samim čitanjem navedene odredbe bio upoznat koju obvezu i u kojem iznosu preuzima. Nadalje tuženik navodi da neosnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi i temeljem odredbe čl. 84. ZZP/03 a u svezi s odredbom čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03, na koje okolnosti tuženik predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka zaposlenika tuženika koji je radio na obradi kredita, a čije podatke se tuženik obvezao naknadno dostaviti. Također se tuženik poziva na odredbu čl. 59. st. 1. alineje 3. ZZP/2003.
2.9. Obrazlažući troškove obrade kredita, tuženik navodi da isti se odnose na troškove osoblja uključenih u pregovaranje sa strankama za što je predviđeno minimalno vrijeme od 20 minuta, iza čega slijedi stadij obrade na način da tuženik informira klijenta o vrstama kredita za što tuženik troši minimalno vrijeme od 30 minuta, nakon čega slijedi stadij obrade u vidu potpisivanja dokumentacije što traje minimalno 2 sata, potom slijedi davanje pravnog mišljenja o sredstvima osiguranja plaćanja i kreditnoj sposobnosti nakon čega kredit ide na odobrenje, te slijedi sastavljanje ugovora o kreditu za što je potrebno minimalno dva sata iza čega slijedi pozivanje korisnika kredita na sklapanje ugovora, za što je potrebno minimalno jedan sat čemu treba dodati trošak odjela tuženika koje obavlja obradu kredita nakon odobravanja kredita, (tzv. „Back office“), što zahtjeva daljnjih jedan do dva sata rada na koje okolnost predlaže provođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještaku za bankarstvo i financije u uvidom u uputu za rad s internim sustavom obrade kredita, Procedura za rad u lom@s-u, te se u prilog svojih navoda poziva na čl. 4. st. 1. Direktive 93/13/EEZ, te na sudsku praksu suda Europske unije izraženu u presudi od **.**.2013. VM v Caixa d’Estalvis de Catalunya, Tarragona i Manresa (Catalunyacaixa), C-415/11, t. 68., u presudi od 16. siječnja 2014., Constructora Principado SA protiv RMJH, C-226/12, t. 30., u presudi Europskog suda od 3. listopada 2019. godine u predmetu C-621/17 (Gyula Kiss vs. CIB Bank Trt., OM, FM) i u presudi C-84/19 od dana 3. rujna 2020., također, tuženik ukazuje na praksu Županijskog suda u Splitu, izraženu u presudi pod posl. br. Gž-1215/2020-2 od 24.veljače 2021. i u presudi posl. br. P-Gž-279/2023.
2.10. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa i dvostruke litispendencije (što ni na koji način nije dokazao) a podredno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku sa kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke.
3. Tužitelj u podnesku od 5. ožujka 2024. očitujući se na odgovor na tužbu navodi da osnov tužbenog zahtjeva se zasniva na osnovnim načelima ZOO/05 i ZZP/03 što je navedeno i u tužbi, prigovor zastare smatra neosnovan s obzirom na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i s obzirom na sudsku praksu izraženu u odlukama Županijskog suda u Varaždinu Gž-503/2020 od 19.05.2020., Županijskog suda u Zagrebu Gž-2406/19 od 01.07.2020. i Županijskog suda u Šibeniku Gž- 286/2020 od 21.12.2020.
3.1. U ostalom dijelu iz podneska od 5. ožujka 2024. tužitelj ponavlja navode iz tužbe.
4. Tuženik u podnesku od 21. veljače 2025. navodi da predlaže saslušanje tužitelja na okolnost statusa potrošača, i saslušanje svjedoka BM i na okolnosti navedene u odgovoru na tužbu, te uz navedeni podnesak dostavlja izvadak iz sudskog registra za društvo SKLADIŠTE NAFTNIH DERIVATA ŽUPANJA d.o.o. u stečaju.
5. Tužitelj u podnesku od 9. travnja 2025. navodi da tuženik neosnovano osporava tužitelju status potrošača, u prilog kojih netočnih navoda prilaže „Povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo SKLADIŠTE NAFTNIH DERIVATA ŽUPANJA d.o.o. u stečaju“, tužitelj ukazuje da se nigdje u Ugovoru o kreditu ne spominje da je isti sklopljen radi „refinanciranja i adaptacije objekta u kojem se obavlja poslovna djelatnost“.
6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu s stranice 7-14 sudskog spisa, uvidom u priloženi izvadak iz zemljišnih knjiga i punomoć s stranice 15-19 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju priloženu uz odg. na tužbu sa stranice 40-120 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju tuženika sa stranice 141- 217 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju sa stranice 225-234 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Marijane Ilišević, kao i saslušanjem sudskog vještaka te saslušanjem svjedoka BM i saslušanjem tužitelja.
7. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.
8. Nesporno je:
- da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 33.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita,
- da je kredit zaključen na rok otplate od 25 godina,
- da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 5,60% godišnje, s tim da je člankom 4. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa, te da je ista promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu,
- da je ugovorena naknada s osnova troškova i to prema odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja iznosi 1,20%,
- da je Slavonska banka d.d. Osijek, a koja je sa tužiteljem zaključila Ugovor o kreditu tijekom 2008., pripojena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb i to temeljem ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., a da je potom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2, Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb nastavila svoje daljnje poslovanje pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.
9. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu:
- dio kojim se određuje promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru,
- dio u kojem se ugovara naknada za obradu kredita,
- je li nastupila zastara,
- je li tužitelj po Ugovoru o kreditu potrošač.
10. Nesporno je da je tužitelj pri podnošenja tužbe podnio tuženiku zahtjev 3. studenog 2023. po kopjem potražuje dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu čemu tuženik nije udovoljio.
11. Nesporno je da je tužitelj podnio tužbu u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) što je mogao učiniti jer ne raspolaže s podacima niti stručnim znanjem da u tužbi bez pribavljanja potrebne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev, stoga njegovo postavljanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja podneskom od 12. ožujka 2025. i podneskom od 8. prosinca 2025. u smislu odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP-a nije preinaka tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a nego je određivanje tužbenog zahtjeva nakon pribavljanja dokumentacije i provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem.
12. U odnosu na tužiteljev status potrošača, uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je riječ o stambenom kreditu za kupovinu obiteljske kuće
13. Uvidom u procjenu vrijednosti nekretnina od 2. siječnja 2007. sa stranice 225-226 sudskog spisa utvrđeno je da je izvršena procjena obiteljske kuće u izgradnji na adresi [adresa], koju dokumentaciju je dostavio tuženik te na kojoj se nalaze podaci procjenitelju Hypo Alpe-Adria nekretnine d.o.o., dok je iz priloženog troškovnika PVC Stolarije što je također dostavio tuženik vidljivo da je troškovnik izdan tužitelju u [adresa] 24. siječnja 2007.
14. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra sa stranice 228-234 sudskog spis, što je također dostavio tuženik vidljivo je da je tvrtka Skladište naftnih derivata Županja d.o.o. imala sjedište u [adresa], te da za navedenu tvrtku osnivački akt predstavlja izjava o osnivanju d.o.o. od 2. listopada 2007.
15. Tužitelj u svom iskazu vezano za namjenu sredstava iz ugovora o kreditu navodi da je sredstva namjenski potrošio za kupovinu obiteljske kuće za stanovanje njegove obitelji gdje i sad živi sa svojom obitelji, te da u toj kući se nije nikad obavljala nikakva registrirana djelatnost, a vezano za sjedište gore navedene tvrtke na adresi [adresa], naveo je da je njegov tadašnji poslodavac JM koji se bavio prodajom naftnih derivata i imao benzinsku stanicu u blizini graničnog prijelaza [adresa] te mu je rekao da je registrirao drugu pravnu osobu na adresi tužiteljeve kuće samo radi dostavljanja pošte za tu pravnu osobu na navedenu adresu, dok je njegov poslodavac u isto to vrijeme pri registraciji te tvrtke kupio jedno zemljište u [adresa] gdje je mislio izgraditi skladište naftnih derivata što nikada nije realizirao, tako da je navedena adresa sjedišta pravne osobe fiktivna radi primanja pošte, dalje navodeći da on i članovi njegove obitelji na adresi kupljene kuće nisu nikada obavljali neku registriranu djelatnost.
16. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja što nije u suprotnosti sa priloženim dokazima osim sa gore navedenim podacima Trgovačkog suda, stoga proizilazi da je Ugovor o kreditu potrošački kredit kako to i stoji u čl. 2. Ugovora o kreditu, a u prilog navodima tužitelja idu i odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu po kojim odredbama je kreditor imao pravo tražiti raskid ugovora ako korisnik kredita odobreni kredit ne koristi u svrhu kupovine obiteljske kuće. Nadalje u prilog navoda tužitelja da je Ugovor o kreditu potrošački ugovor ide i nesporna činjenica da je prilikom odobravanja Ugovora o kreditu a za potrebe kredita izvršena i procjena nekretnine te tuženik nije utvrdio da se u toj nekretnini nalazi poslovni prostor te odobrio potrošački kredit.
17. S obzirom na gore navedeno tužitelj po Ugovoru o kreditu ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 12. siječnja 2007., a tuženik status trgovca u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. ZZP/03, odnosno pružatelja usluge te se u tom smislu ima primijeniti pored ZOO/05 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i mjerodavno potrošačko pravo.
18. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BM.
19. Tužitelj u svom iskazu navodi da se interesirao i u drugim bankama za kredit ali da je njegov poslodavac poslovao sa Slavonskom bankom te je po njegovoj preporuci sklopio ugovor o kreditu u Slavonskoj banci, s tim da mu je BM iz Slavonske banke rekao da imaju u ponudi kredite s valutnom klauzulom CHF i euro ali da mu on u tom trenutku može ponuditi kredita samo s valutnom klauzulom Euro "jer su ispunili kvotu za ugovore o kreditu za chf". Nadalje je naveo da je proces podnošenja zahtjeva i odobravanja kredita kratko trajao te da mu nitko nije tumačio mehanizme promjene kamatne stope niti je mogao utjecati na odredbe ugovora u smislu pregovaranja o uvjetima nego je mogao prihvatiti ili ne prihvatiti ponuđeni kredit, kredit je vraćao na način da su mu vršene uskrate na plaći a u to vrijeme je radio na benzinskoj stanici kao konobar gdje je puno radio tako da prvo povećanje rate kredita nije primijetio ali je oko pola godine nakon dobivanja kredita primijetio da mu je rata značajno porasla radi čega je išao u Slavonsku banku kod BM koji mu nije mogao pomoći.
19.1. Što se tiče naknade za obradu kredita naveo je da misli da mu je tuženik kod isplate kredita uskratio dio sredstava s osnova plaćanja troškova obrade kredita, ne sjeća se da mu je u banci rečeno da će platiti trošak obrade kredita.
19.2. Na pitanje tuženika tužitelj je naveo da je prije potpisivanja na brzinu pročitao ugovor o kreditu, da je razumio termin promjenjive kamatne stope s tim da se kamatna stopa na njegov kredit neprestano povećavala a on je tijekom otplate kredita primijetio da banke nude kredite s manjim kamatnim stopama i do 3% radi čega je ponovno išao kod BM u banku tražiti objašnjenje zašto se na njegov kredit ne smanji kamatna stopa na što mu je BM rekao da se to odnosi samo na nove kredite a on se sjeća da je u tom vrijeme plaćao kamatu koja je iznosila i 7% što je kod njega izazvalo nezadovoljstvo.
20. Svjedok BM u svom iskazu navodi da je radio u Slavonskoj banci od 2002. s tim da zbog proteka vremena se ne sjeća koje kredite je Slavonska banka nudila 12. siječnja 2007., ali pretpostavlja da je u to vrijeme već imala u ponudi i kredite s valutnom klauzulom CHF, te misli da u to vrijeme nije imala kredite u kunama bez valutne klauzule. Samih okolnosti oko sklapanja ugovora o kreditu na kojem se nalazi njegov potpis se ne sjeća, iako je u opisu njegovih poslova bilo da tumači zainteresiranim osobama uvijete ugovora što bi npr. značilo da je ugovor o kreditu koji je s valutnom klauzulom euro tumačio da je povrat kredita vezan za tečaj eura na dan vraćanja a također je klijente upoznavao da je kamatna stopa promjenjiva ali im je također govorio da od 2002. je prisutan trend smanjenja kamatne stope na kredite, s tim da je otprilike 2008. kada je počela kriza došlo do povećanja kamate na kredite, s tim da niti on u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu nije znao kakav će tijekom otplate kredita biti "trend" kamatnih stopa nego je iskustveno znao da je do tada kamatna stopa na kredite se smanjivala a ne povećavala. Sjeća se da nakon što su se uočili problemi zbog povećanja kamatnih stopa na kredite i zbog problema za tzv. R, Slavonska banka je negdje otprilike 2012. dobila upute od HNB-a nakon čega su korisnike kredita detaljnije upoznavali sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.
20.1. Na pitanje tuženika ovaj svjedok je naveo da svaki korisnik kredita što znači i tužitelj je mogao prije potpisivanja ugovora isti pročitati, te je mogao postavljati pitanja ako ima nejasnoća, je li tužitelj pročitao ugovor i je li imao pitanja on se zbog proteka vremena ne sjeća, s tim da se sjeća da je tijekom otplate kredita tužitelj dolazio u banku ali se ne sjeća kojim povodom, nadalje je naveo da je on korisnike kredita upoznavao da moraju platiti naknadu za obradu kredita što se najčešće događalo u praksi da se taj iznos zadržavao u banci kod isplate kredita.
21. U ovom slučaju se ne mogu primijeniti utvrđenja iz tzv. presude franak donesene kod Trgovačkog suda u Zagrebu budući da je u ovom slučaju ugovorena valutna klauzula euro, a na koju presudu se tužitelj niti ne poziva nego tuženik navodi da navedena presuda nije primjenjiva u ovom slučaju.
22. Sukladno čl. 322. ZOO/05, Ugovor koji je protivan ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
23. Odredbom članka 324. st. 1. ZOO/05 propisano je kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. citirane odredbe propisano kako će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
25. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovori, koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.
26. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
27. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) propisano je: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…)."
28. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
29. Analizirajući sporne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a gdje izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno temeljem Odluke o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknada za usluge banke, sud izvodi zaključak da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO/05. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope.
29.1. Stoga proizlazi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu, naknadu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.
30. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 4. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
31. Što se tiče odredbi iz čl. 7. Ugovora o kreditu o naknadi za obavljanje bankarskih usluga također proizlazi da je riječ o ništetnoj odredbi iz istih razloga iz kojih je ništetna i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tj. zbog toga što je riječ o tipskom ugovoru te tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o odredbama ugovora tako da je plaćanje navedene naknade također prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,
32. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je provo dokaz knjigovodstvenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Marijani Ilišević.
33. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 23. travnja 2025. proizilazi da je u skladu sa zadatkom iz rješenja od 26. veljače 2025. očitovala se o razlici u uplatama u odnosu na anuitete po početnom otplatnom planu s ugovorenom kamatom iz anuiteta koji su plaćeni zbog promjene kamatne stope, te iskazala ulaznu naknadu, te da je utvrdila da je tuženik svojim odlukama mijenjao kamatnu stopu tijekom otplate kredita jednostranom odlukom banke u odnosu na početnu kamatnu stopu koja je iznosila 5,60 %, tako da je od 01.03.2008. godine kamatna stopa iznosila 6,50%, od 01.12.2008. godine kamatna stopa je iznosila 7,20%, od 01.05.2009. godine kamatna stopa je iznosila 7,65%, od 01.01.2015. godine kamatna stopa je iznosila 7,40%, od 01.07.2015. godine kamatna stopa je iznosila 7,20%, od 01.01.2016. godine kamatna stopa je iznosila 7,11%, od 01.07.2016. godine kamatna stopa je iznosila 7,00%, od 01.01.2017. godine kamatna stopa je iznosila 6,93% i od 01.07.2017. godine kamatna stopa je iznosila 6,76%, odnosno kamatna stopa se nikada nije promijenila na način da je bila niža od prvotno ugovorene kamatne stope, tako da ukupna razlika u uplatama u odnosu na promjenu kamatne stope iznosi 5.401,77 €.
34. Tužitelj u podnesku od 15. svibnja 2025. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, ali ističe da je isti nepotpun iz razloga što vještak nije iskazao tzv. ulaznu naknadu i datum kada je ista naplaćena, stoga predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje u odnosu na ulaznu naknadu, nakon čega će po toj osnovi postaviti tužbeni zahtjev, s tim da na temelju odredbe čl. 186. b. i čl. 190. st. 2. ZPP-a postavlja tužbeni zahtjev po pitanju isplate zbog promjene kamatne stope potražujući iznos od 5.401,77 eura s kamatom od datuma uplate svakog više plaćenog iznosa.
35. Tuženik u podnesku od 12. lipnja 2025. prigovara zadatku kojeg je sud dao vještaku kod izrade nakaza i mišljenja te predlaže da se nalaz nadopuni na način da se primjeni kamatna stopa koja se naplaćivala na kredite bez valutne klauzule, dok u podnesku od 20. lipnja 2025. navodi da je sudski vještak u nalazu i mišljenju trebao navesti točne datume kada je nastala pretplata, umjesto datuma dospijeća, što su netočni podaci i ne odgovaraju stvarnom stanju.
36. Sudski vještak Marijana Ilišević u očitovanju 20. kolovoza 2025. navodi da je tuženik dostavio dokument „Specifikacija uplata „ koji dokument je bio u spisu u vrijeme vještačenja ali ga nije mogla koristiti iz razloga što su iznosi uplata u ukupnom iznosu (kamata, glavnica, zatezna kamata, trošak i drugo), a nije specificirano u svakoj uplati što je uplaćeno (kamata, glavnica, zatezna kamata, trošak i drugo), ukazujući da je izričito tražila izvod banke u kojem su evidentirane uplate i u kojem je navedeno što je i kada uplaćeno (kamata, glavnica, zatezna kamata, trošak i drugo), sve to iz razloga što se zatezna kamata, troškovi opomene, neki drugi troškovi ne trebaju potraživati kao pretplaćeni iznos, tako da ostaje kod svog već dostavljenog nalaza i mišljenja, koji je sastavljen u skladu sa dostupnim podacima u spisu.
37. Sudski vještak Marijana Ilišević u svom očitovanju 6. studeni 2025. navodi da je tuženik dostavio dokument „Otplatni plan„ i dokument „Pregled prometa za klijenta“, koja dokumentacija je bila u spisu u vrijeme vještačenja, radi čega i nadalje ostaje kod Nalaza i mišljenja, te i dalje navodi da je tuženik dostavio podatak o iznosu naplaćene naknade radi obrade kredita u iznosu od 2.914,13 kuna, što po službenom tečaju za EURO iznosi 386,77 €.
38. Tužitelj u podnesku od 8. prosinca 2025. navodi da s osnova naplate naknade za obradu kredita potražuje iznos od 386,77 eura sa kamatom od 1. ožujka 2007. do isplate
39. Sudski vještak Marijana Ilišević prilikom usmenom iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu navodi da je upoznata sa primjedbama tuženika i sa dokumentacijom koju je tuženik dostavio kako na traženje suda tako i naknadno nakon što je iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje, te da je za izradu nalaza i mišljenja imala dovoljno podataka naglasivši da se kod izrade nalaza i mišljenja rukovodila pregledom prometa za klijenta sa stranice 170-187 sudskog spisa, što je sa knjigovodstvene struke mjerodavniji dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja nego specifikacija uplata s lista 213-217 sudskog spisa.
39.1. Učinila je nespornim da postoje u jednom dijelu različiti podaci o datumu uplata dospjele rate u pregledu prometa za klijenta s stranice 170-187 spisa i specifikacije uplata s lista 213-217 spisa, ali naglasila je da je u više navrata ukazivala da se nalaz i mišljenje ne može sačiniti na temelju specifikacije uplata s lista 213-217 spisa jer iz istog nije vidljivo što se u anuitetu odnosi na glavnicu, što na kamate, što na zatezne kamate i eventualno troškova, a što je vidljivo iz pregleda prometa za klijenta sa stranice 170-187 sudskog spisa, a tuženik nakon njezinih navoda tijekom postupka koje je iznijela i na ročištu uporno i nadalje dostavljao specifikaciju uplata u obliku u kojem se nalazi na listu 213-217 spisa a ne izvod banke što je tražila. U ovom slučaju s obzirom da iz specifikacije uplata sa stranice 170-187 spisa nije vidljivo što se u anuitetu odnosi na glavnicu, što na kamate, što na zatezne kamate i eventualne troškove je datum uplate kojeg tuženik navodi u specifikaciji nije niti od značaja, ali izražava čuđenje da ista osoba u svojoj dokumentaciji (s lista 213-217 spisa i 170/187) dostavlja različite podatke o datumima uplata.
39.2. Na pitanje tužitelja sudski vještak navodi da je tuženik dostavio podatke o visini naplaćene naknade za obradu kredita ali nije dostavio podatke kada je ta naknada naplaćena, s tim da je ona utvrdila da je kredit realiziran odnosno isplaćen 16. veljače 2007. tako da je vjerojatno tada i naplaćena ulazna naknada.
39.3. Na pitanje tuženika sudski vještak navodi da je kod izrade nalaza i mišljenja koristila kamatnu stopu koja je navedena u ugovor o kreditu a to je kamatna stopa od 5,60%, te tečaj važeći na dan 16. veljače 2007. što je datum realizacije kredita, dalje na pitanje tuženika navela je da je razliku više plaćenog utvrdila na način da je koristila prvotni otplatni plan uručen prilikom sklapanja ugovora i stvarne uplate pri tom uzimajući u obzir iznos glavnice i kamate bez eventualno uplaćenih zateznih kamata po tom anuitetu i eventualno naplaćenih troškova tuženika što nije uzimala u obzir kao više plaćeno.
40. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti kao stručan i objektivan, te primjedbe tuženika ne dovode u pitanje valjanost nalaza i mišljenja jer tuženik na traženje sudskog vještaka nije dostavio dokumentaciju na temelju koje bi sudski vještak izmijenio dostavljeni nalaz i mišljenje.
41. Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 5.401,77 eura, te po osnovi naknade troškova za obradu kredita iznos od 386,77 eura.
42. Prema članku 295. ZOO/05 opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
43. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.
44. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu.
45. Sukladno čl. 1115. ZOO/05, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
46. Sud smatra da je tuženik nesavjestan kao što je gore obrazloženo tako da je dužan vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO/05.
47. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu na način na koji su koncipirane suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, radi čega su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO/05, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 322. st. 1. ZOO/05, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
48. Prigovor zastare nije osnovan, budući da je usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, i odredba o naknadi za trošak obrade kredita nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 8. siječnja 2024., po čl. 225. ZOO/05 kakav stav je izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.
49. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.
50. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 151. st. 1. i 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa).
50.1. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 25. travnja 2024., 25. svibnja 2025., 19. listopada 2025., 18. prosinca 2205. i 12. veljače 2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište i trošak pristupa njegovog punomoćnika za objavu presude za što se temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova.
50.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 5. ožujka 2024., u kojem se očitovao na odgovor na tužbu za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, te trošak sastava obrazloženih podnesaka od 8. travnja 2025., 15. svibnja 2025., 19. studeni 2025. i 8. prosinca 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, tako da je tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat iznos od 2.300,00 eura.
50.3. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura, što ukupno iznosi s osnova parničnog troška tužitelja 2.603,10 eura.
51. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.
U Županji, 24. ožujka 2026.
Sudac
Anica Pastović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
1. Ivana Jurčević, odvjetnica u Vinkovcima,
2. Branko Bulat, odvjetniku u ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb.
