REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4470/2020-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari 1.-tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.-tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.-tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Semianu Mejaku Puhariću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti 1.-tužiteljice, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 14. veljače 2020. godine između pokojne HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao primateljice uzdržavanja i tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren kod javnog bilježnika ČČ, [adresa]. pod brojem ovjere: Ov-615/2020 dana 14. veljače 2020. godine ništav.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 14. veljače 2020. godine između pokojne HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao primateljice uzdržavanja i tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren kod javnog bilježnika ČČ, [adresa] pod brojem ovjere: Ov-615/2020 dana 14. veljače 2020. godine u predmetu broj: Z-8674/2020 kojim je izvršena zabilježba citiranog ugovora na nekretninama koje se sastoje od 16. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-16) stana na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 55,30 m2 s pripadajućim spremištem u razizemlju, poseban dio s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u stambenoj zgradi [adresa] površine 64,8 čhv, odnosno 233 m2, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 14. veljače 2020. godine između pokojne HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao primateljice uzdržavanja i tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren kod javnog bilježnika ČČ, [adresa]. pod brojem ovjere: Ov-615/2020 dana 14. veljače 2020. godine i izvoda iz matične knjige umrlih za primateljicu uzdržavanja, u predmetu Z-39372/2020 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 16. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-16) stana na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 55,30m2 s pripadajućim spremištem u razizemlju, poseban dio s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u stambenoj zagradi [adresa] površine 64,8 čhv, odnosno 233 m2, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (otok [adresa]) [adresa].".

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 6.000,00 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.625,00 eura.

dana 11. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 220.000,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli, u bitnom, da su djeca pok. HČ s kojom je, kao primateljicom uzdržavanja, tuženik, kao davatelj uzdržavanja, 14. veljače 2020. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pod brojem Ov-615/2020 14. veljače 2020. kod javnog bilježnika ČČ, [adresa]. Člankom 2. citiranog Ugovora određen je prijenos prava vlasništva nekretnine koja se sastoji od: 16. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-16) stana na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 55,30 m2 s pripadajućim spremištem u razizemlju, poseban dio s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u stambenoj zgradi [adresa] površine 64,8 čhv, odnosno 233 m2, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je izvršio zabilježbu predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama u predmetu pod brojem Z-8674/2020, a 11. rujna 2020. predao je i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u predmetu pod brojem Z-39372/2020. Majka tužitelja, primateljica uzdržavanja, je osoba koja je dugo bolovala od teških psihijatrijskih bolesti, tako da u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila svjesna, niti mogla biti svjesna što potpisuje. Primateljica uzdržavanja je imala znakove poremećenog zdravstvenog stanja vidljive svakom laiku, te je u više navrata bila liječena i hospitalizirana u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Tuženik, davatelj uzdržavanja, obvezao se odredbom članka 3. predmetnog Ugovora uplaćivati mjesečno iznos od po 3.000,00 kuna, te se obvezao na uplatu dva iznosa od po 3.000,00 kuna u roku od 2 dana od dana sklapanja ugovora. Tužitelji nemaju direktnih saznanja je li tuženik izvršio sve obveze iz razloga što nemaju pravo uvida u račune pokojne majke. Nadalje su naveli da iako je njihova majka 14. veljače 2020. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, očito ne shvaćajući značenje istoga, te zanemarujući uopće da isti postoji, angažirala se i 20. kolovoza 2020. podnijela tužbu ovom sudu. Predmet se vodi pod brojem P-Ob-646/2020. U tom je predmetu primateljica uzdržavanja tužila svoje kćeri, ovdje 1.-tužiteljicu PČ i 2.-tužiteljicu JČ, radi uzdržavanja. Ovakva tužba potvrđuje stajalište tužitelja da primateljica uzdržavanja, njihova majka, nije bila sposobna shvatiti značenje sklopljenog ugovora, obzirom da je nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, upravo ne znajući njegovo značenje i njih dvije tužila za mjesečni doprinos njenom uzdržavanju. U tužbi tužiteljica nije navela ni da je sklopila Ugovor o doživotnom, niti da temeljem istoga prima mjesečnu naknadu. Navedeno upućuje na nedvojben zaključak da primateljica uzdržavanja pokojna HČ nije bila svjesna niti je mogla biti svjesna da je uopće sklopila predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ističu i da je 1.-tužiteljica PČ i nakon što više nije živjela s majkom u domaćinstvu, istu materijalno pomagala, na način da je plaćala dio njenih mjesečnih troškova režija i hrane. Primateljica uzdržavanja, majka tužitelja umrla je 30. kolovoza 2020., a pogreb je bio 3. rujna 2020. godine. Tuženik nije bio nazočan pogrebu pokojne primateljice uzdržavanja, niti je snosio troškove pogreba, iako se obvezao primateljicu uzdržavanja sahraniti, već su ovu obvezu izvršili tužitelji.

2. Stoga, zahtijeva od suda utvrditi ništetnim predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i naložiti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u predmetu broj: Z-8674/2020, kojim je izvršena zabilježba predmetnog Ugovora na nekretnini opisanoj u toč. I. izreke ove presude, kao i zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i izvoda iz matične knjige umrlih za primateljicu uzdržavanja, u predmetu Z- 39372/2020 i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini opisanoj u toč. I. izreke ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom, naveo da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u formi solemnizirane privatne isprave, što je redovito potrebno za sklapanje takvog ugovora (čl. 580. Zakona o obveznim odnosima). Taj oblik upravo je predviđen kako bi se izbjegle situacije kakvu opisuju tužitelji u tužbi. Naime, sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.) u vezi sa čl. 59. istog Zakona, javni bilježnik mora ispitati jesu li stranke sposobne i ovlaštene za sklapanje ugovora, mora im objasniti smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik je prilikom potvrđivanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju upravo to i učinio, te nije utvrdio da postoje vidljivi znakovi poremećenog zdravstvenog stanja, vidljivi svakom laiku, kako to neosnovano navode tužitelji. Osim javnog bilježnika, sklapanju predmetnog ugovora bio je nazočan i punomoćnik primateljice uzdržavanja, koji bi svakako poduzeo radnje za zaštitu svih njezinih interesa za slučaj da je utvrdio da primateljica uzdržavanja nije svjesna što potpisuje. Obzirom da se to nije dogodilo, očito je da je primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora bila svjesna što potpisuje i znala je značenje tog ugovora, te je isti vlastoručno potpisala. Tužitelji očito žele pod svaku cijenu spriječiti provođenje predmetnog ugovora, implicirajući da javni bilježnik i punomoćnik pokojne primateljice uzdržavanja posve nesavjesno obavljaju svoju službu, te pritom potencijalno rade kaznena djela. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen 14. veljače 2020., a vremenski posljednji dokument koji su dostavili tužitelji odnosi se odnosi na psihijatrijsko liječenje primateljice uzdržavanja u rujnu 2015. godine. Iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je primateljica uzdržavanja primljena na liječenje nakon 2015. godine niti da je imala bilo kakvih psihijatrijskih problema. Iz vremenski posljednjeg dokumenta proizlazi da se primateljica uzdržavanja liječila od depresije, a nigdje nije navedeno, niti proizlazi da bi joj zbog toga sposobnost za rasuđivanje bila ograničena. Naglasio je i da primateljici uzdržavanja nije oduzeta poslovna sposobnost, niti je pokrenut takav postupak, iako su tužitelji imali dostatno vrijeme da to i učine obzirom da najraniji dokument koji se odnosi na liječenje potječe iz 2009. godine. Navodi iz tužbe u predmetu pokrenutom pod poslovnim brojem Ob-646/2020 ne mogu biti dokaz da primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila svjesna, niti mogla biti svjesna što potpisuje, jer je moguće da su navodi iz tužbe rezultat laičkog poimanja i neshvaćanja pravnih termina. Također, taj postupak je pokrenut više od pola godine nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa ni to nije indikacija da primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila svjesna, odnosno da nije niti mogla biti svjesna što potpisuje. Ako tužitelji već tvrde da im je majka bila psihički bolesnik i to duži niz godina, zar nisu onda isti kao njena djeca trebali voditi računa o njoj?

4. Nadalje je tuženik istaknuo da je pravovremeno ispunjavao sve svoje ugovorne obveze. Iznosi na ime uzdržavanja isplaćivani su u skladu s dinamikom određenom u ugovoru, te je tuženik redovito kontaktirao primateljicu uzdržavanja krajem mjeseca kako bi provjerio je li joj potrebno išta dodatno. U pogledu sahrane primateljice uzdržavanja, točno je da je obvezu sahrane u skladu sa željama primateljice uzdržavanja preuzeo tuženik, te je istu i kanio ispuniti. No tuženik zbog dva objektivna razloga nije mogao ispuniti navedenu obvezu. Prvi razlog je taj da ga nitko nije obavijestio o smrti primateljice uzdržavanja. Obzirom da su se tuženik i pokojna primateljica uzdržavanja redovito čuli oko svakog 25. u mjesecu, tuženik nije bio pravovremeno obavješten o činjenici da je pok. primateljica uzdržavanja preminula u međuvremenu. Drugi razlog je taj što tuženik ne živi u [adresa], veći živi i radi u Švicarskoj, a zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19, stanovnicima [adresa] je bilo zabranjeno putovati u Hrvatsku. Slijedom navedenog, te činjenice da se pogreb dogodio samo tri dana nakon dana smrti primateljice uzdržavanja, tuženik nije bio u mogućnosti sahraniti primateljicu uzdržavanja u skladu sa njenim željama: javno ne objaviti obavijest o smrti i da na ispraćaju ne bude posmrtnog govora, već da bude puštena snimka 5 (pet) pjesama grupe Queen. Tužitelji su javno objavili obavijest o smrti i nisu pustili snimku 5 pjesama grupe Queen. Pokojna primateljica uzdržavanja imala je u cijelosti plaćenu posmrtnu pripomoć, pa je stoga nejasno koje troškove su tužitelji i zašto snosili. Međutim, spreman je podmiriti sve troškove sahrane primateljice uzdržavanja ukoliko se dokaže da su isti bili nužni za sahranu pokojne primateljice uzdržavanja. Opreza radi, ističe da je neispunjenje ugovorne obveze isključivo razlog za raskid ugovora (čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima), a ne ništetnost ugovora. Netočna je i irelevantna tvrdnja tužitelja da je 1.-tužiteljica PČ i nakon što više nije živjela s majkom u domaćinstvu, istu materijalno pomagala, na način da je plaćala dio njenih mjesečnih troškova režija i hrane. Naime, pokojna primateljica uzdržavanja je tuženiku često u razgovorima spominjala kako ima loš odnos sa svojom djecom, da je zapostavljena od svoje djece i da su joj branili susrete s unucima, te da su je generalno djeca "izbacila" iz svog života. Sina (3.-tužitelja FČ) nikada nije niti spomenula tuženiku. Osim toga, da je 1. tužiteljica PČ doista materijalno pomagala svojoj majci, primateljica uzdržavanja onda ne bi tražila uzdržavanje i financijsku pomoć od tuženika, njoj nepoznate osobe u trenutku kada je tražila uzdržavanje. Nadalje, da je pokojna primateljica uzdržavanja bila u lošim odnosima sa svojom djecom, jasno je vidljivo iz tvrdnje tužitelja da je podnijela tužbu protiv tužiteljica, kao i iz činjenice da nije htjela da se javno objavi obavijest o njenoj smrti, kako djeca ne bi saznala za njenu smrt i došla joj na sahranu.

5. Naveo je i da je pokojna primateljica uzdržavanja od prvog trenutka kada su se tuženik i pokojna primateljica uzdržavanja upoznali, što je bilo kada se tuženik javio na njen oglas objavljen na internet portalu www.oglasnik.hr (kojim je ista tražila osobu koja bi ju uzdržavala), pa do organizacije sklapanja predmetnog ugovora (pri čemu je pok. primateljica uzdržavanja zahtIjevala i organizirala da ju zastupa odvjetnik Letica), sve do zadnjeg međusobnog razgovora, bila razumna i po svemu normalna osoba. Iz ničega se nije dalo naslutiti da ista ne bi bila svjesna značenja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6. Tuženik je prigovorio i da je vrijednost predmeta spora od 220.000,00 kuna suviše nisko naznačena, imajući u vidu sadržaj predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je predložio da sud naznači istu u skladu s tržišnom vrijednosti stana koji je predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u elektronički zapis iz matice rođenih - s podacima izvatka (str. 6-9 spisa), rodni list (str. 10 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju s izvatkom iz zemljišne knjige (str. 11-18, 527-533 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, neslužbena kopija (str. 19-20 spisa), pregled statusa predmeta (str. 21 spisa), smrtni list (str. 22 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 23-34, 549 spisa), račune i uplatnicu (str. 36-40 spisa), detalje transakcija (str. 53-59 spisa), prijenos između računa (str. 60 spisa), otvaranje trajnog naloga (str. 61 spisa), švicarsku osobnu iskaznicu tuženika (str. 62-63 spisa), novinski članak (str. 64 spisa), informacije o pogrebu (str. 65 spisa), psihijatrijski nalaz prim. Jadrana Morovića, dr. med., psihijatra od 11.2.2021. (str. 70-74 spisa), potvrdu MUP-a, PU Zagrebačke, II. PP Zagreb od 18.12.2020. (str. 75-76 spisa), obdukcijski nalaz dr. SČ (str. 77-78 spisa), karton pacijenta (str. 79-317 spisa), pregled prometa po računu (str. 318-407 spisa), ispis prometa po računu 1.-tužiteljice PČ za razdoblje od 1.1.2005. do 1.1.2018. (str. 411-442 spisa), pregled izvršenih kunskih plaćanja 1. -tužiteljice PČ (str. 443- 520 spis), SMS poruke (str. 534-535 spisa), Gmail korespondenciju (str. 536 spisa) i dopis Klinike za psihijatriju Vrapče od 11.10.2021. (str. 550 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČČ (str. 602-603 spisa), UČ (str. 603-604 spisa), Frana Letice (str. 624-625 spisa) i PČZ (str. 625-626 spisa), saslušanjem 1.-tužiteljice PČ (str. 630-632 spisa) i tuženika (str. 632-634 spisa), te medicinskim vještačenjem (str. 554-561 i 588-590 spisa).

8. Nije izveden dokaz saslušanjem 2. -tužiteljice JČ i 3. -tužitelja FČ, jer su se oni odrekli prava na svoje saslušanje (str. 626 spisa).

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Naime, među strankama nije sporno da je pok. majka tužitelja HČ, kao primateljica uzdržavanja, sklopila s tuženikom, kao davateljem uzdržavanja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. veljače 2020., koji je isti dan ovjeren kod javnog bilježnika ČČ iz [adresa] pod brojem ovjere: Ov-615/2020, a kojim su, u bitnom, ugovorili:

- da nekretnina pok. HČ i sve pokretnine koje se nalaze u toj nekretnini, a koja je u zemljišnim knjigama ovoga suda upisana kao 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-16) Stan na III (trećem) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 55,30 m2, s pripadajućim spremištem u razizemlju, poseban dio s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u stambenoj zgradi [adresa] površine 64.8 čhv, 233 m2 sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, prelazi u vlasništvo tuženika, kao davatelja uzdržavanja, časom smrti primateljice uzdržavanja (čl. 1. i 2. Ugovora),

- da se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, obvezuje svakog mjeseca do 10. dana u mjesecu, počevši s ožujkom te godine, na račun pok. HČ, kao primateljice uzdržavanja uplaćivati mjesečni iznos od 3.000,00 kuna, odnosno nakon što EUR postane službeno sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj mjesečni iznos od 410,00 eura, te iznos od 3.000,00 kuna, na račun pok. HČ, u roku od 2 dana od sklapanja tog Ugovora (a koji iznos će primateljica uzdržavanja iskoristiti samo i isključivo za podmirivanje režijskih troškova za nekretninu koja je predmetom Ugovora), kao i još jedan jednokratni iznos od 3.000,00 kuna, na račun pok. HČ, u roku od 2 dana od potpisa tog Ugovora, te da se tuženik obvezuje sahraniti pok. HČ u skladu s njenim željama, a to su javno ne objaviti obavijest o smrti i da na ispraćaju ne bude posmrtnog govora, već da bude puštena snimka 5 pjesama grupe Queen (čl. 4. Ugovora),

- da se pok. HČ, kao primateljica uzdržavanja, obvezuje dostavljati tuženiku, kao davatelju uzdržavanja, potvrde da uredno podmiruje režijske troškove koje terete nekretninu koja je predmetom tog Ugovora, a ukoliko ne bude uredno podmirivala režijske troškove da će ih podmiriti tuženik, s tim da će za iznos koji po toj osnovi plati biti umanjen iznos koji idući mjesec plaća primateljici uzdržavanja (čl. 6. Ugovora) i

- da javnobilježnički trošak tog Ugovora snosi tuženik, kao davatelj uzdržavanja (čl. 8. Ugovora).

11. Sporno je da li je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, budući da tužitelji tvrde da pok. HČ nije bila sposobna shvatiti značenje sklopljenog ugovora, a što tuženik osporava.

12. Odredbom čl. 18. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) propisano je da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.

13. Odredbom čl. 276. st. 1. ZOO-a propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, a odredbom čl. 247. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je odredbom čl. 249. st. 3. ZOO-a propisano da izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

14. U smislu naprijed navedenih odredaba odredaba ZOO-a, izjava volje da bi bila pravovaljana i stvarala učinke potrebne za sklapanje valjanog ugovora mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje.

15. Kako je poslovna sposobnost, o kojoj je riječ u odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-a, svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, osoba koja nije sposobna štititi svoje interese, te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno koja nije svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i (time) nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može u smislu te odredbe sklapati pravovaljane ugovore neovisno o tome što joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost.

16. Budući da je odredba čl. 276. st. 1. ZOO-a prisilne prirode, pravni posao sklopljen po osobi nesposobnoj za rasuđivanje valja smatrati pravnim poslom koji je protivan prisilnom propisu i zbog toga ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

17. Ovaj sud je radi utvrđenja sposobnosti za rasuđivanje pok. HČ u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju izveo dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo, u bitnom, da od psihijatrijski relevantnih podataka, sadržanih u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, izdvaja da se pok. HČ počela psihijatrijski liječiti krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, prvotno pod dijagnozama Graničnog poremećaja ličnosti (F60.3) i Sindroma ovisnosti o alkoholu (F10), kasnije pod dijagnozom Shizofrenije (F20). U medicinskoj dokumentaciji od travnja 2009., pa nadalje, navode se dijagnoze Shizoafektivnog poremećaja, mješoviti tip (F25.2); Sindroma ovisnosti o alkoholu (F10.2); Psihoorganskog sindroma (F07.9), Graničnog poremećaja ličnosti (F60.3), u sklopu višekratnih bolničkih liječenja. U posljednjem priloženom otpusnom pismu (18.8. -30.9.2015), između ostalog bilježi se "…kognitivno mnestičke funkcije doimaju se blaže organski reducirane…", a u nastavnoj priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne bilježi se opisa eventualne daljnje kognitivne smetnje. U nalazu psihijatra od 8.1.2020. bilježi se "Upućena na psihijatrijski pregled radi mišljenja za kardiološku operaciju. Nakon dužeg vremena dolazi na pregled. Bez produktivne psihopatologije. Emocionalno stabilna. Sama korigirala terapiju. Uzima samo Velafax i Apaurin. Od aripiprazola imala nuspojave. Th. Apaurin 10mg 1,1,1pp; Fluzepam 30mg 0,0,1pp; Velafax XL 150mg 1,1,0. S psihijatrijske strane nema kontraindikacija za operativni zahvat…". U nalazu psihijatra od 24.4.2020. bilježi "telefonska konzultacija. Ranije propisanu terapiju ne uzima (Aripirazol, Velafax, Apaurin i Fluzepam uzima ali u neprimjerenim količinama). Trebala je imati operaciju srca, koja je odgođena. Sada se javlja da uzima i do 150mg Apaurina u jednoj dozi, ne često, 2-3 puta mjesečno, zbog jake napetosti. Traži da joj se ordinira terapija telefonski što nije moguće. Preporuča se da se odmah javi na psihijatrijski pregled u našu ambulantu.".

18. Nadalje je vještak naveo da je Shizoafektivni poremećaj, mješoviti tip (F25.2) karakteriziran koegzistiranjem simptoma shizofrenije (F20) sa simptomima mješovitog bipolarnog afektivnog poremećaja (F31.6). Psihoorganski sindrom (F07.9) je dijagnoza koja je prema suvremenoj klasifikaciji (MKB-10) podvedena pod grupu demencija. Da bi se navedena dijagnoza definirala, jedan od osnovnih kriterija je i to da simptomatika traje najmanje šest mjeseci. Bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik. Navedeno je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a što katkad može i prethoditi. Navedenu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmana osjeta, te osobito, noćnih delirantnih epizoda. Temeljem analize svih relevantnih podataka smatra da je pok. HČ bolovala od prave i trajne duševne bolesti Shizoafektivnog poremećaja, mješoviti tip (F25.2), te da je takvo stanje bilo prisutno prije, no i za vrijeme potpisivanja spornog ugovora. U nalazu psihijatra od 8.1.2020. se između ostalog opisuje "…Bez produktivne psihopatologije. Emocionalno stabilna…". Razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja prilikom sastava spornog ugovora, a prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bila je takva da se ne nalazi medicinsko utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na neospornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku tempore acti. U medicinskoj se dokumentaciji, doduše, opisuju određene kognitivne smetnje, no navedena simptomatika nije takvih dimenzija i jačine, a koja bi bila od značajnijeg utjecaja na njezine intelektualne i voljne sposobnosti. Također se ne nalazi jasnih i nedvojbenih podataka u pravcu psihotične distorzije realiteta. Na temelju svega navedenog ne postoje decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjenje bilo kojeg pravnog akta imenovane, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjenje akta.

19. Zaključno je vještak naveo da na kraju, uzevši u obzir prije navedene argumente, smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. HČ u trenutku sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. veljače 2020., odnosno smatra da je mogla shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog Ugovora.

20. Tužitelji su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka navodeći, u bitnom, da drže da liječnički nalazi koji su naznačeni i u nalazu i mišljenju jasno ukazuju na pogoršanje stanja bolesti kod pokojne HČ, posebice: 20.8.2009., pa nadalje: Dg. F25.2; F07.9; F10.2; F60.3, uz propisivanje navedenih psihofarmaka kao i navedenog liječenja; 5.11.2019. nakon dužeg vremena dolazi u ambulantu; Dg. F25.2; ThTh. Velafax, Apaurin; 17.1.2020. pacijentica zove Pacijentici sam napisala jednu kutiju Apaurina (tražila je dvije) jer ima dovoljno za 4 dana do kontrole. Prijetila je tužbom ministarstvu. Već duži period ju molim; 24.3.2020. nema volje jesti, niti kuhati. Jako je smršavila i sada se brine za budućnost. Savjetovanje o prehrani; 9.4.2020. sinoć u kasnijim večernjim satima me nazvala kući da me “optuži“ kako joj nisam dala lijek koji joj je prepisan u bolnici "Sveti Duh"; 29.4.2020. u razgovoru s dr. P dozvoljeno je uzimanje Akinetona 3x dnevno (po iskazu pacijenta). Vrlo je teško komunicirati s pacijenticom. Dg. F25.2; Th. J; 23.6.2020. zove me da bi mi prijetila jer joj ne šaljem lijekove (koje bio ona trebala naručiti kad dođe pred kraj potrošnje), a ona ne zove. Dakle ja bi trebala svaki dan pregledavati sve kartone i vidjeti kome što fali!!! Pacijentica svaki puta kad nazove prijeti tužbama, pa bi bilo dobro da već jednom promijeni ordinarijusa kad nije zadovoljna; Dg. F25.2; Th. Apauri; 28.1.2019. kontrola psihijatra: molim pacijentici izdati D1 uputnicu radi češćih kontrola… Uključena u intermitentno liječenje. Bez produktivne psihopatologije. Dobro tolerira aripiprazol, tremor znatno manji. Emocionalno stabilna. Th. Apaurin 10mg 1,1,1+1pp; Fluzepam 30mg 0,0,1; Velafax 150mg 1,1,0; Ariprazol 10mg 1,0,0; Akineton 2mg 1,0,0; 24.4.2020. kontrola psihijatra: telefonska konzultacija. Ranije propisanu terapiju ne uzima (Aripirazol, Velafax, Apaurin i Fluzepam uzima ali u neprimjerenim količibnama). Trebala je imati operaciju srca, koja je odgođena. Sada se javlja da uzima i do 150mg Apaurina u jednoj dozi, ne često, 2-3 puta mjesečno, zbog jake napetosti. Traži da joj se ordinira terapija telefonski što nije moguće. Preporuča se da se odmah javi na psihijatrijski pregled u našu ambulantu. Nadalje su naveli da je pogoršanje bolesti potvrđeno nizom postupaka koji su dokumentirani, ali pokojnica nije radi tih svojih postupaka bila kod liječnika i nisu zabilježeni u liječničkoj dokumentaciji. Stoga, smatraju da bi vještak morao u svoju ocjenu uzeti i postupke pokojne HČ i na temelju istih ocijeniti da li je u odnosu na njenu medicinsku dokumentaciju, koja je priložena u spis, došlo do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja. Posebno su napomenuli da je u terapiju pokojnice uveden antipsihotik, no u nalazu se navodi kako je pokojna samostalno uvodila ili isključivala lijekove koje je uzimala. Stoga su postavili pitanje da li u praksi takva stanja završavaju hospitalizacijom, dakle, pogoršanjem bolesti ili kako je kod pokojne slučaj završavaju predoziranjem lijekovima i smrću?. Postavili su i pitanje da li konstatacija obdukcijskog nalaza o uzroku smrti (Intoxicatio acuta cum metadono et venlafixino et diazepamo) govori u prilog pogoršanja stanja bolesti od kojih je bolovala pokojnica?

21. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovore i pitanja, vještak dr. Gordan Makarić je ustrajao u svom pisanom nalazu i mišljenju. Pritom je objasnio da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka i spisu priložene medicinske dokumentacije, uključujući i presliku osobnog zdravstvenog kartona. Nesumnjivo je da je pok. HČ bolovala od trajne duševne bolesti shizoafektivnog poremećaja (F.25) a isto tako se u dokumentaciji bilježi i dijagnoza psihoorganskog sindroma (F.07.9), no bez detaljnijeg i pobližeg opisa simptomatike navedenog psihičkog poremećaja. Od medicinske dokumentacije ističe nalaz psihijatra od 8. siječnja 2020. u kojem se navodi bez produktivne psihopatologije, emocionalno stabilna. 17.1.2020. u preslici osobnog zdravstvenog kartona bilježi se da traži lijek za smirenje jer da apaurin od 10 mg ne djeluje, te doktorica notira da je prijetila tužbom ministarstvu, jer joj doktorica nije udovoljila da joj napiše recept. Nadalje u preslici osobnog zdravstvenog kartona od 24.1.2020. pa do 25.2.2020. bilježi se samo dijagnoza osobnog poremećaja uz propisivanje apaurina, velafax i akimetona bez ikakvih eventualnih opisa, a 5.3. zapis je da je napisana uputnica psihijatru, no bez eventualne povratne informacije. Pritom je vještak napomenuo da se ovakva vrsta medicinskog vještačenja temelji isključivo na analizi i vrednovanju podataka iz medicinske dokumentacije, te nije moguće zaključivati na temelju eventualnih pretpostavki, već isključivo, ponavlja, na temelju podataka. Isto tako je istaknuo da vještak nije u mogućnosti ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost suda. Posebno upitan da li podatak da je pokojna samovoljno korigirala svoju terapiju može upućivati na moguće pogoršanje statusa njenih psihičkih funkcija, odnosno pogoršanja bolesti odgovorio je potvrdno (da). Međutim, usto je naveo da posljednji zapis o statusu njezinih psihičkih funkcija datira od 8.1.2020., u kojem, a kao što je već naveo, stoji bez produktivne psihopatologije, emocionalno stabilna, sama korigirala terapiju, uzima samo velafax i aupaurin od aripiprazola imala nuspojave, te joj je psihijatar dalje predložio istu terapiju. Objasnio je i da je Aripriprazol antipsihotik, ali i da slijedom analize podatka koje je već prije opisao nije utvrđeno nedvojbenih simptoma u smislu pogoršanja psihičkog poremećaja. U čestim kontaktima s liječnicom jedino se bilježi propisivanje anksiolitika apaurina, antidepresiva velafaxa, te antiparkinsonika akimetona, što predstavlja uobičajenu kroničnu terapiju. Objasnio je i da podatak da je nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom tužila svoju djecu da je uzdržavaju spada u obiteljsku dinamiku, a razlozi za isto su izvan okvira ovog medicinskog vještačenja, te ih ne može pripisivati izravno eventualnom pogoršanju njene psihičke bolesti. Objasnio je i da je pokojna bolovala od prave i trajne duševne bolesti koja je kroničnog karaktera, dakle cjeloživotna. Po otpustu s bolničkog liječenja postignuto je poboljšanje koje je dostatno za nastavak ambulantnog liječenja, što je uobičajena psihijatrijska praksa. Izliječena nema. Jedan od simptoma navedene bolesti je i nerealno testiranje realiteta pod uplivom psihopatoloških doživljavanja, međutim u nalazu od siječnja 2020. navedeno je bez produktivne psihopatologije, što navedeno uključuje. Posebno upitan je li s psihološkog stanovišta pokojnici bio potreban punomoćnik odgovorio je da pokojnica nije imala oduzetu poslovnu sposobnost, pa joj skrbnik nije bio potreban. Postupak procjene poslovne sposobnosti radi možebitnog lišenja poslovne sposobnosti može pokrenuti liječnik obiteljske medicine, obitelj, odnosno nadležni psihijatar. Objasnio je i da je iz psihijatrijske prakse poznato da bolesnici često znaju sami po svom nahođenju uzimati terapiju, ali da nema izričitog podatka o eventualnoj psihopatologiji.

22. Ovaj sud je ocijenio da je vještak dr. Gordan Makarić svoj pisani nalaz i mišljenje izradio jasno, stručno i objektivno i da je usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja u cijelosti otklonio prigovore tužitelja, pa je njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, a odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim psihijatrijskim vještačenjem.

23. Pritom valja kazati da nalaz i mišljenje vještaka s iskazima svjedoka koji su bili u kontaktu s pok. HČ na dan sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i s iskazom tuženika, čini jednu, u bitnom, neproturječnu činjeničnu cjelinu iz koje proizlazi da je pok. HČ u trenutku sklapanja i ovjere predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju mogla shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog Ugovora.

1 0

24. Naime, svjedok TČ, odvjetnik, iskazao je da mu imena stranaka na pozivu nisu ništa značila, pa je nazvao odvjetnika obaju strana da ih pita o čemu je riječ. Kada je saznao da je riječ o pok. HČ i ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je ona sklopila s tuženikom onda se sjetio da se taj pravni posao odvio prije jedno prije 5,6 ili 7 godina, misli da nije bilo ranije. Ne može se točno sjetiti na koji način je ona došla do njega, ali su dogovorili sastanak da joj napravi ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je bio po njenim prijedlozima, vrlo simplificiran. Ako se ne vara, jedino što je davatelj uzdržavanja po tom ugovoru trebao napraviti je isplaćivati joj 3.000,00 kuna mjesečno. Vjerojatno je bilo i nekih drugih odredbi, ali ovo je bila njena motivacija za ugovor i to joj je bilo najbitnije. Misli da je primala mirovinu, ali ta mirovina nije bila dovoljna za njeno funkcioniranje. On joj je objasnio što znači ugovor o doživotnom uzdržavanju i objasnio joj je posljedice ovog ugovora, dakle da njenim zakonskim nasljednicima nakon njene smrti neće pripasti predmetni stan u vlasništvo. Ona je sve to razumjela i bila je neobična u smislu da je bila osobena, ali nije primijetio da ne bi bila prisebna i da ne bi razumjela ono što joj je govorio, upravo suprotno. Ona je čak njemu nudila da sklopi s njom ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa je on i bio u njenom stanu, ali nije to htio sklopiti, jer se nije želio upustiti u takvu situaciju. Decidirano je naveo da je ona potpuno razumjela predmetni pravni posao i njegove posljedice. O svim drugim tamama je mogla razgovarati posve normalno i ravnopravno. Pok. HČ mu je spomenula da je srčani bolesnik. Nije mu spominjala da bi bila duševni bolesnik. Uvjeti za davatelja uzdržavanja su bili korektni. U razgovoru mu je objasnila da njene dvije kćeri nisu dulje vrijeme bliske s njom i da ju financijski ne mogu pomagati. Ne može se sjetiti da bi mu spominjala da ima sina u Njemačkoj. Ona se njemu obratila nakon što je dala oglas na njuškalu ili negdje u tiskanom obliku, ne sjeća se sada točno, a na koji način je stupila u kontakt s davateljem uzdržavanja. Dakle, ovi osnovni uvjeti vezani za ugovor o doživotnom uzdržavanju dogovoreni su između pok. HČ i davatelja uzdržavanja prije nego što se njemu pok. HČ obratila radi sklapanja tog ugovora. Između njenog dolaska u njegov ured i sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i odlaska kod javnog bilježnika proteklo je malo vremena, pa se ovo što je rekao da je pok. HČ potpuno razumjela predmetni pravni posao i njegove posljedice odnosi i na vrijeme kada je bila kod javnog bilježnika na ovjeri ugovora. On je osobno vozio gosp. HČ kod javnog bilježnika, kojega je izabrao davatelj uzdržavanja. On je nazvao pok. HČ jedno 2 ili 3 mjeseca nakon sklapanja ugovora, jer ona njemu nije ništa platila za taj posao, ali mu se ona tada nije javila na telefon. Više ju nije zvao, već je njega nazvao javni bilježnik i obavijestio ga da je pok. HČ umrla.

25. Svjedok ČČ, javni bilježnik, iskazao je da je on potvrdio predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali se ne sjeća stranaka tog ugovora budući da mu dnevno kroz javnobilježnički ured prođe puno stranaka, a i proteklo je određeno vrijeme od potvrde. Kada potvrđuju ugovore, onda ugovor pročita strankama i objasni im posljedice ugovaranja. Uvjeri se u volju stranaka, time da ima običaj kod ovakvih ugovora koji su osjetljive naravi primatelja uzdržavanja pozvati sa strane i pitati ga par pitanja, primjerice kad ste rođeni, gdje ste rođeni, koliko djece imate, kakav je vaš odnos s davateljem uzdržavanja, jeste li svjesni da prenosite imovinu i sl., a sve kako bi stekao dojam o tome da li osoba svojom voljom potpisuje ugovor ili pod nečijim pritiskom i da li je svjesna posljedica koje će to za nju proizvesti ili nije. Bilo je situacija kada je odbio potvrditi ugovore, pa je tada uputio stranke da ili donesu neku liječniku potvrdu iz koje će biti razvidno da nisu psihijatrijski tretirani ili da nije u tijeku postupak oduzimanja poslovne sposobnosti i sl. ili da naprave neko vještačenje, ali se te stranke nisu nikada vratile. Ne sjeća se odgovora pok. HČ, ali budući da je ugovor potvrdio, onda zaključuje da u razgovoru s njom nije dobio dojam da ne bi mogla sklopiti

1 1

ugovor o doživotnom uzdržavanju iz nekog razloga. Ne sjeća se da li je prilikom potpisivanja tog ugovora bio prisutan TČ. On ne zna točno na koji način šizofrenija utječe na poslovnu (ne)sposobnost, ali da je u trenutku potvrđivanja znao da tužiteljica boluje od šizofrenije zatražio bi neku potvrdu liječnika da je poslovno sposobna, odnosno sposobna za rasuđivanje.

26. Tuženik je iskazao, u bitnom, da je nedugo prije nego što je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s pok. HČ on s bratom uzdržavao svoje roditelje koji su bili poljoprivrednici i u starosti bez primanja, jer tada nije postojalo obvezno osiguranje. Mama je umrla od raka, a tatu su uzdržavali iz Švicarske, gdje su živjeli, na način da su mu slali novac. On je bio samostalan, pokretan i priseban. Kasnije, nakon moždanog udara su ga smjestili u starački dom u Bjelovaru, gdje je bio u dijelu za pokretne i sam u sobi. Umro je s 84 godine. On je inače privatnik, bavi se špedicijom. Budući da je imao takvog iskustva u uzdržavanju i novaca, tako je jedan dan dok je čitao Plavi oglasnik na Internetu naišao na oglas HČ koja je tražila nekoga tko bi joj pomagao i tko bi živio s njom. Ostavila je broj mobitela, on ju je nazvao, objasnio je da je on u Švicarskoj, da je može uzdržavati na način da joj šalje novce, pa ako bi ona umjesto da živi s njom pristala da se taj novčani iznos povisi, a da ona za razliku nađe nekoga tko će živjeti s njom da bi onda možda mogli sklopiti ugovor, na što je ona rekla da će se javiti i to je učinila za jedno 5 dana kada ga je nazvala i rekla da pristaje. On ju je pitao da li je ona ozbiljna, jer bi on radi tog ugovora trebao doći iz Švicarske, što nije mali i jeftini put, a ona ga je na to upitala da li ona njemu djeluje neozbiljno. Njemu ona nije djelovala neozbiljno, dapače on je kroz telefonski razgovor stekao dojam da se radi o smirenoj i razumnoj osobi, pa su zato supruga i on kupili avionske karte, rezervirali apartman i došli u Zagreb kako bi ju posjetili i sklopili s njom ugovor. Oni su ju posjetili i on je u razgovoru s njom stekao dojam da se radi o pravoj zagrebačkoj gospođi, nije imao dojam da s njom nešto nije u redu. Počeli su dogovarati njihov odnos i on je rekao da će sklopiti ugovor o doživotnom, a ne dosmrtnom, uzdržavanju. Ona je imala nekog svog tko ju je savjetovao, misli da je bio odvjetnik koji je sastavio taj ugovor, a on se bojao da ga netko u tom poslu ne izigra, pa se dogovorio da odu kod javnog bilježnika u [adresa]. Bilo mu je bitno da ne bude javni bilježnik u Zagrebu i to je objasnio odvjetniku HČ, gospodinu TČ. Supruga i on su taj dan otišli u [adresa] autobusom, a pok. HČ je došla s odvjetnikom TČ automobilom i kod javnog bilježnika su dodali još njegovu obvezu da uplati odmah 1.000,00 eura gospođi HČ, a na što je on pristao. Javni bilježnik je čitao ugovor, pitao je da li su razumjeli, ponavljao je neke stvari iz ugovora i oni su taj ugovor potpisali. Ni tada, a ni u svim razgovorima tijekom tjedan dana koliko su supruga i on bili u Zagrebu, on nije stekao dojam da s gosp. HČ ne bi bilo nešto u redu, upravo obrnuto, ona je njemu djelovala pristojno, komunikativno, smireno i kao prava dama. Dakle, oni su tih tjedan dana više puta dolazili u stan gosp. HČ, pa su tako došli i nakon što su potpisali ugovor kod javnog bilježnika, jer je ona odbila njihov poziv da odu negdje na večeru. Tada je ona odbila proslaviti uz bilo kakav alkohol, rekla je da ona alkohol ne pije. Taj dan je on s pok. HČ otišao na Erste banku u blizini stana pok. HČ kako bi napravio trajni nalog, čini mu se na iznos od 400,00 eura mjesečno i tada joj je sa svog računa uplatio na njen račun iznos od 1.000,00 eura. Tijekom njegovog boravka u Zagrebu on je saznao od pok. HČ ima problema sa srcem i da čeka neku rutinsku operaciju. Nakon što su se vratili u Švicarsku, on se s njom čuo minimalno jedanput mjesečno telefonom, pretežito krajem mjeseca, a i ona je njega znala zvati u početku da provjeri da li će joj doći novci. Nikada ništa nije dodatno tražila. Jedan mjesec ga više nije zvala, njemu je bilo neobično što ga ne zove, pa je on nazvao nju i zvao ju je jedno tri dana na mobitel, ali se ona nije javljala. Pomislio je da nije valjda otišla na operaciju, a da mu nije rekla. Nazvao je bratića F koji živi na

1 2

L da ode do HČ i provjeri što se događa, a on mu je rekao da je pozvonio na vrata satna i da mu ona nije otvorila. Potom mu je rekao da pozvoni nekom susjedu i da se raspita što se događa s HČ, nakon čega mu je on rekao da je to učinio i da mu je susjed rekao da je HČ umrla prije 2 ili 3 dana. Potom je on nazvao javnog bilježnika u [adresa] i zamolio ga da mu provjeri da li je točno da je HČ umrla, a on je to provjerio i povratno mu javio da je doista umrla. Javio mu je i da je već sahranjena i da su to odradile njene kćeri. Njemu pok. HČ nije ni rekla da ima dvije kćeri, već je spominjala samo jednu kćer koja ima obitelj, živi s djecom i mužem i nema baš nekih imovinskih prilika. Spomenula je da je s njom živjela jedna podstanarka koja je otišla. Ni sina nije uopće spomenula. Njemu je to bio jedini ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je imao sklopljen. Roditelje je uzdržavao bez ugovora. Nikad prije i nikad poslije nije sklopio s nekim ugovor o doživotnom uzdržavanju. Procijenio je da bi stan u to vrijeme vrijedio 70.000,00 do 80.000,00 eura i da HČ ima nešto manje od 70 godina, pa da bi se taj iznos potrošio do nekih njenih 90 godina. Da je ona bila mlađa, za njega bi rizik bio veći ili da je svota bila veća. Njemu je pok. HČ rekla da ona ima grobno mjesto i da postoji jedna agencija koja je plaćena za njen pogreb i rekla mu je da ne želi da itko bude na njenom sprovodu osim njega i njegove supruge i da joj se pusti pet pjesama od grupe Queen. Nije mu bilo čudno da ona ne želi nikoga na svom sprovodu, jer je on iz njene priče shvatio da ona ima jednu kćer s kojom nije u najboljim odnosima. On nije kontaktirao s nikim od obitelji pok. HČ, pa im tako nije ni predlagao platiti trošak sahrane ako su ga imali. Da je znao za smrt pok. HČ naravno da bi organizirao njen sprovod i platio ga. Koliko mu je poznato, pok. HČ je nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju imala samo jednog podstanara i taj ju je podstanar vjerojatno pronašao mrtvu. Prije nego što je uzela tog podstanara ona je njega pitala bi li to njemu smetalo i on joj je rekao da ne bi. Nakon što je sklopio s pok. HČ ugovor o doživotnom uzdržavanju još jednom je bio u Zagrebu negdje u 5. ili 6.mjesecu i tada ona nije imala nikakvog podstanara, misli da je imala samo dvije mačke.

27. Nadalje, iz iskaza liječnice i same 1.-tužiteljice PČ jasno proizlazi da je pok. HČ bila bolesna, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića, te da se pok. HČ brinula o svojim interesima na osebujan način, ali se ne može zaključiti da bi pok. HČ bila bolesna u toj mjeri da ne bi bila u stanju shvatiti sadržaj, smisao i posljedice sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

28. Naime, svjedokinja PČZ, liječnica tužiteljice, iskazala je, u bitnom, da se sjeća pok. HČ kao svoje pacijentice. Ona je bila psihički bolesna, imala je dijagnozu šizofrenije. Ta dijagnoza joj je postavljena puno prije 2020. godine. Njihovi kontakti su uglavnom bili takvi što je ona nju telefonski zvala. Zna da su ponekad znale doći njene kćeri po uputnicu ili recept ili pitati za savjet, ali detalja se ne može sjetiti. Šizofrenija je bolest koja ima svoje faze, pa je bolesnik u nekim fazama pribran, a u nekim i ne. U nekima je sposoban za rasuđivanje, a u nekima nije. Kada bi pok. HČ telefonski kontaktirala njenu ambulantu onda bi razgovarala sa sestrom koja bi joj izdala odgovarajući recept za terapiju koja joj je stalno propisana. Međutim, kako liječnici psihijatri obično uz terapiju navedu da je potrebno uzimati lijek po potrebi i više, to je ona kontaktirala i nju kada joj sestra ne bi izdala propisanu stalnu terapiju a kako bi onda ona rekla da joj se izda recept za ovaj dio koji se odnosi na češću i veću terapiju. Pok. HČ je bila prisebna i komunikativna. Ne može tvrditi da bi pok. HČ bila nesposobna za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora, jer ju ona tada nije vidjela, pa ne može ni znati je li bila nesposobna za rasuđivanje.

1 3

29. Nadalje, 1.-tužtieljica PČ iskazala je da je njena pokojna majka imala dva braka i 3.-tužitelj FČ je njeno dijete iz prvog braka sa RČ, dakle to je njen polubrat. U drugom braku sa BČ njena majka je dobila nju i njenu sestru JČ, koja je starija od nje. Od njenog rođenja pa do kraja lipnja 2019. ona je živjela u kućanstvu zajedno s njenom majkom. Tata je otišao od njih 1994. ili 1995. godine. Njena sestra je 1998. otišla iz njihovog kućanstva kada je imala 16 godina, preselila se kod bake (mamine mame) i tamo je živjela jedno 3 ili 4 godine kada je otišla živjeti s tadašnjim dečkom, a sadašnjim suprugom. Njoj je tada bilo 14 godina i ona je bila premlada da bi se odselila i bilo joj je žao mame. Tada je majka imala probleme s alkoholom i molila je baku da to ne prijavljuje socijalnoj službi da ne bi ostala bez njih, jer je govorila da su joj one svrha života. U lipnju 2019. ona nije bila udata, bila je u vezi, ali su njen partner i ona živjeli odvojeno. Osim nje i njene majke u zajedničkom kućanstvu u Domobranskoj 21 u Zagrebu nije živio nitko drugi. Jednu večer u lipnju 2019. se vraćala u stan i mama je bila zaključana u stanu i nije joj htjela otvoriti. Ona je pokušavala otključati vrata, ali nije mogla, jer je bio ključ s druge strane, zvonila je, ali joj nije otvarala, ali po zvukovima je shvatila da je bila u stanu. Kako nije mogla ući u stan, vratila se je kod svog partnera. To se nije dugo dešavalo, zadnji put prije toga ju nije pustila u kuću kada je imala 17 godina. Očekivala je da će se to smiriti i sljedeći dan ju je nazvala da se vrati u stan i ona se vratila, a ona je imala cijelu listu zahtjeva koje bi ona (1.-tužiteljica) trebala ispuniti. Do tada je ona (1.-tužiteljica) plaćala cjelokupne režije i dio hrane, a ona je plaćala neki manji dio hrane i njen zahtjev je bio da hranu više ne plaća. Glavni zahtjev je bio da se mora postaviti klima i to odmah. Slijedeći dan je otišla u dućan potražiti klimu i rekli su joj da klimu imaju, ali je montaža tek za 4 do 6 tjedana i ona je procijenila da će imati problema ako mami to kaže, jer bi njoj bilo predugo čekati i počela bi ju vrijeđati, jer to nije uspjela realizirati odmah, pa joj je rekla da mora još malo pogledati po dućanima. Tu večer je peglala u svojoj sobi, a ona je njoj počela ulaziti u sobu i govoriti joj da će ju istjerati van. To je bilo oko 10 sati navečer. Tada nije bila u alkoholiziranom stanu, a niti se zadnjih 10 godina dovodila do toga da zbog alkohola bude u krevetu danima. Ne zna što se dogodilo, ali uspjela se maknuti od toga. Ona je sljedeći dan otišla na posao i shvatila je da je samo pitanje vremena kada će ostati bez onoga što ima zbog toga što je ona njoj prijetila da joj neće dati da ponese stvari kada ju istjera van i igrom slučaja je našla garsonijeru taj dan i dogovorila se sa sestrom da joj pomogne da se preseli. Sestra je trebala biti zajedno s njom tako da jedna bude u stanu dok druga preseljava stvari, a kako mama ne bi zaključala vrata u slučaju da je samo ona selila stvari i onemogućila joj daljnje seljenje stvari. Mama je bila mirna i iznenađena. Ona je inače bila takva da je znala zvati po 100 puta na dan u bilo koje doba tako da je stavila zabranu poziva na mobitel kada se odselila, pa ju ona nije mogla dobiti. Sve obavijesti o tome kako je ona i što radi dobivala je od susjede VČ. Tako je saznala i da mama ima podstanara u njenoj sobi, promijenila ih je par. Ponekad je znala napraviti jelo i odnijeti ga ispred zgrade i njoj pozvoniti kako bi ga ona mogla uzeti, ali ju nije na mobitel zvala tada, niti joj je unaprijed rekla da će donijeti hranu. Ona je to radila da bude sigurna. Ona je mogla sama sebi skuhati. Mogla je sama i pospremati, ali nije pospremala. U jednom momentu ona je završila na hitnoj zbog aritmije srca. Ona je prvo otišla do [adresa] da vidi da li podstanar može sam biti, a potom je otišla u bolnicu Sv. Duh, ali je nije vidjela, tražila je doktora, sestru kako bi se raspitala o njenom stanju i naišao je medicinski brat koji joj je objasnio da će majci morati biti ugrađen stent i da će je zadržati par dana u bolnici. Početkom 4. mjeseca 2020. za vrijeme korone vidjela je kako majka izlazi iz automobila s jednim čovjekom, pretpostavlja njenim podstanarom, kako se nije bila najavila, to je ona otišla u kupaonicu i rekla je svom partneru da ona nju ne može vidjeti, a ona je došla

1 4

nenajavljeno. Ona je u kupaonici sjela na pod, privinula si koljena, nije mogla disati i plakala je. Partner ju nije pustio unutra i ona je otišla. Jutro kada je bio potres, ona je nazvala mamu na mobitel, ali se ona nije javila, a susjeda joj je rekla da je s njom sve u redu. Kada se odselila, ona je plaćala račun za B net koji je ostao na nju, a njime je plaćala TV, Internet, telefon u stanu u kojemu je mama živjela, ostale račune nije plaćala, a mami nije davala ni novce, budući da je ona trošila na nepotrebne stvari, dakle na marihuanu, kupovala je aparate koje nije upotrebljavala i knjige koje nije čitala. O smrti njene majke nju je obavijestila susjeda. Majku su sahranili oni, imala je grobno mjesto, pa su snosili troškove sprovoda. Majka je bila položena u urni. Tijekom 2019. majku nije vodila ni u kakvu bolnicu, ali ona je sama trebala ići 2 puta godišnje na kontrole radi različitih psihičkih bolesti, u ovom trenutku se može sjetiti depresije, psihoze i šizofrenije. Dan nakon polaganja urne ona je dobila tužbu kojom ona nju i sestru tuži za uzdržavanje. Nakon sprovoda su ju mamine prijateljice pitale što se dešava sa stanom, te su joj rekle da je mama pričala da će sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju za taj stan, pa su sestra i ona otišle u gruntovnicu i vidjele da je mama sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom kojemu su putem odvjetnika ponudile da snose troškove koje je imao, ali on na to nije pristao. Nadalje je navela da je njena majka zvala policiju onu večer kad ju nije puštala u stan i kasnije su došli do zapisa u kojemu je navedeno da je izjavljivala da ju ona maltretira. Oni su jedno mjesec dana kada je majka preminula, otišli u policiju tražiti sve pozive policiji s njenog telefona. Tada su saznali da je 2 mjeseca prije nego što je umrla policiji prijavila da je njen ujak ušao u stan, ukrao joj terapiju i sl., a što nije mogla biti istina budući da njena majka nije u kontaktu s ujakom od bakine smrti, 13 godina prije majčine smrti i da ujak živi u drugom gradu. Dakle, radilo se o stvari koja je bila samo u maminoj glavi. Misli da je čak dva puta zvala u razmaku od par dana zbog ujaka. Majka je imala propisanu terapiju ali neke lijekove nije uopće uzimala, a neke nije uzimala par godina, a neke je uzimala prekomjerno. Koji su lijekovi mami propisani to je utvrdila kasnije nakon njene smrti uvidom u dokumente liječnika opće prakse. Onda je to usporedila s onim što je vidjela dok je živjela s njom.

30. Ni iz iskaza svjedokinje UČ koja je upoznala pok. HČ nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a prije nego što je kao zastupnica pok. HČ podnijela tužbu protiv 1. -tuženice JČ (ovdje 2.-tužiteljice) i 2.-tuženice PČ (ovdje 1. -tužiteljice), radi uzdržavanja, u predmetu ovoga suda poslovni broj: P Ob-646/20, ne može se zaključiti da bi pok. HČ bila bolesna u toj mjeri da ne bi bila sposobna za rasuđivanje.

31. Naime, svjedokinja UČ, odvjetnica, iskazala je, u bitnom, da je zastupala pok. HČ u predmetu u kojem je ona tužila njene kćeri JČ i PČ za uzdržavanje. Naime, ona je određena rješenjem Ureda Grada Zagreba, Sektora za besplatnu pomoć da zastupa pok. HČ. Između rješenja kojim je određena pružiti besplatnu pravnu pomoć pok. HČ pa do kada su se one našle radi podnošenja tužbe proteklo je svega par dana zbog toga što je ona inzistirala da to bude što brže i da vidi sadržaj tužbe. Našla se s pok. HČ na Črnomercu u jednom kafiću gdje joj je ona u razgovoru spomenula da je bolesna, ali se ne sjeća koju bolest je spominjala. Sjeća se da joj je rekla da je završila fakultet i sjeća se da je bila ogorčena na kćeri, jer joj ne daju viđati unuke i spomenula je da nema novaca. Posebno je bila ogorčena na jednu kćer, i nešto se zbivalo s tom kćeri na koju je bila više ogorčena, time da se ne može sjetiti da joj je rekla da ju je izbacila ili iselila. Nije spomenula da ima sina, pa se iznenadila kada je na pozivu vidjela da je uz dvije kćeri kao tužitelj i muška osoba, pretpostavila je da je to njen sin. Inače, prolazi obuke u okviru kaznenog postupka gdje ju imenuju za branitelja bolesnih osoba, primjerice osoba koje boluju od šizofrenije i drugih bolesti. Kod pok. HČ nije

1 5

primijetila da ona ne bi bila prisebna. Njoj je pok. HČ spominjala nekog čovjeka i govorila je da će tom čovjeku sve ostaviti, time da joj nije navodila nikakav poseban razlog zbog čega je to učinila. Ne može se zbog proteka vremena sjetiti je li ona spominjala da je sklopila s tim čovjekom ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nije joj pokazala taj ugovor o doživotnom uzdržavanju. Htjela je da pok. HČ nagodbom sve to sa kćerima riješi, ali ona je pružala otpor. Nije htjela da pozove njene kćeri u svoj ured da svi porazgovaraju o viđanju unuka i o uzdržavanju. Tužbu je podnijela vjerojatno jedan dan nakon što se našla s pok. HČ radi dogovora radi podnošenja tužbe. O tome ju je telefonskim putem obavijestila. Pravna osnova tužbe radi uzdržavanja je bila ta da ona nema dovoljno sredstava pa su je dužne uzdržavati njene kćeri. Ni u jednom trenutku nije dobila dojam da pok. HČ nije sposobna shvatiti značenje svog postupanja. Njoj je ona djelovala sposobna shvatiti značenje svog postupanja.

32. Zaključak vještaka dr. Gordana Makarića ne dovodi u sumnju ni sadržaj potvrde II. PP Zagreb od 18. prosinca 2020. iz koje proizlazi:

- da je pok. HČ u lipnju 2019. dva puta zatražila intervenciju policije i to prvi put 23. lipnja 2019., navodeći da ima problema s kćeri, te je u razgovoru s policijskim službenicima koji su izašli na mjesto dojave navela da želi odjaviti kćer s adrese na kojoj su obje prijavljene ([adresa]) i koja često izbiva s te adrese i drugi put 28. lipnja 2019. navodeći da joj je netko uzeo psa, time da je u razgovoru s policijskim službenicima koji su izašli na mjesto dojave navela da je njena kćer navedenog dana uzela svoje osobne stvari iz stana i psa,

- da je pok. HČ u siječnju 2020. zatražila intervenciju policije navodeći da ima problema s jednom osobom, a policijski službenici koji su izašli na mjesto dojave zatekli su HČ i ZČ koja je bila u vidno alkoholiziranom stanju i koja je kolima hitne pomoći prevezena u Kliniku za psihijatriju Vrapče,

- da je pok. HČ **.**.2020. zatražila intervenciju policije navodeći da se u njenom stanu nalazi gospodin koji joj diže tlak, a policijski službenici koji su izašli na mjesto dojave zatekli su HČ i mušku osobu DČ i u razgovoru s HČ doznali da DČ brine o njoj i da joj ide na živce i

- da je pok. HČ **.**.2020. zatražila intervenciju policije navodeći da joj je izvršena provala u stan, te je policijskim službenicima koji su izašli na mjesto dojave navela da je od 15. srpnja 2020. do 19. srpnja 2020. boravila izvan stana kod brata IČ, koji ima rezervne ključeve od stana iz kojega je uzeo medicinsku dokumentaciju i lijekove.

33. Dakle, na temelju izloženog sadržaja potvrde, a kada ga se poveže s iskazom 1.- tužiteljice PČ o zbivanjima u lipnju 2019., može se zaključiti samo to da je pok. HČ u vremenskom razdoblju koje je prethodilo sklapanju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju (14.2.2020.), a i nakon toga zvala policiju kada su joj se poremetili međuljudski odnosi, ali se ne može zaključiti da bi ona zbog toga bila nesposobna za rasuđivanje.

34. Pritom valja kazati i da možebitno neistinita optužba pok. HČ da joj je brat uzeo medicinsku dokumentaciju i lijekove od 20. srpnja 2020. ne može dovesti u sumnju nalaz i mišljenje vještaka, budući da se radi o događaju koji se zbio više od pet mjeseci nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

35. Nadalje, ni nesporna činjenica da je pok. HČ, zastupana po odvjetnici UČ, podnijela tužbu ovom sudu protiv svojih kćeri (ovdje tužiteljica) radi uzdržavanja (a što proizlazi i iz e-predmeta ovoga suda poslovni broj: P Ob-646/2020), a u kojoj nije ni spomenula predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ne dovodi u sumnju nalaz i mišljenje vještaka, budući da je spomenutu tužbu podnijela 21. kolovoza

1 6

2020., dakle nakon više od pola godine od njegovog sklapanja i da iz samog iskaza 1.- tužiteljice PČ jasno proizlazi da je pok. HČ govorila svojim prijateljicama da će sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju za predmetni stan, što upućuje na zaključak da je znala za posljedice sklapanja takvog ugovora, odnosno da će za dobiveno uzdržavanje tuženiku u trenutku njene smrti pripasti u vlasništvo njezin stan.

36. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića ne dovodi u sumnju nalaz i mišljenje vještaka dr. Jadrana Morovića, budući da su potonjeg vještaka privatno angažirali tužitelji tijekom ovog postupka, što već samo po sebi dovodi u sumnju njegovu nepristranost i budući da je ovaj sud na temelju ostalih izvedenih i sadržajno izloženih dokaza stekao uvjerenje da se ponašanje pok. HČ ne može okarakterizirati kao submisivno ponašanje (sklona poslušati drugu osobu bez mogućnosti adekvatnog razmišljanja i adekvatnog uvida u situaciju), a koje ponašanje spominje vještak Jadran Morović u svom nalazu i mišljenju, kao argument postojanja teškoća u procjenjivanju vlastite koristi ili štete od poduzetog pravnog posla.

37. Nadalje, sama činjenica podnošenja naprijed spomenute tužbe protiv kćeri, radi uzdržavanja, po ocjeni ovoga suda, ne upućuje nužno na zaključak da pok. HČ nije razumjela posljedice sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ili da je zaboravila kakav je ugovor potpisala, a kako bi to proizlazilo iz nalaza i mišljenja vještaka Jadrana Morovića.

38. Naime, imajući u vidu da iz iskaza 1. -tužiteljice PČ jasno proizlazi da je njezina majka novac trošila na nepotrebne stvari (marihuanu, aparate koje nije upotrebljavala i knjige koje nije čitala), to bi se prije moglo zaključiti da je navedena parnica bila motivirana stjecanjem dodatnih prihoda radi omogućavanja rastrošnijeg života.

39. Ni činjenica da je pok. HČ, a kako to proizlazi iz obdukcijskog nalaza dr. SČ, umrla uslijed akutnog otrovanja metadonom, venlafaksinom i diazepamom, te uvećanja i proširenja srca i vezivno promijenjenog srčanog mišića ne dovodi u sumnju nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića, budući da je opisana smrt pok. HČ nastupila nakon više od šest mjeseci nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a i iz usmenog objašnjenja vještaka je razvidno da je iz psihijatrijske prakse poznato da bolesnici često znaju sami po svom nahođenju uzimati terapiju.

40. Budući da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka i izvedenih dokaza jasno proizlazi da je pok. HČ bila bolesna, ali da je mogla shvatiti značaj i posljedice sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, to je ovaj sud odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji tužitelji temelje na tvrdnji da je pok. HČ u trenutku sklapanja tog Ugovora bila nesposobna za rasuđivanje.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

42. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 29.199,02 eura (ranijih 220.000,00 kuna), priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podnesaka od 10.5.2021., 16.3.2022. i 12.12.2022. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 11.5.2021., 8.5.2024., 11.9.2024., 6.12.2024. i 28.1.2026. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), pristupa ročištima od 6.12.2023. i 12.3.2024. od po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT) i pristupa ročištu za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), ukupno 2.400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 4.800,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.200,00 eura) 6.000,00 eura.

43. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 4.6.2021. (predan 2.6.2021.), budući da nije bilo objektivne zapreke da tuženik sve navedeno u tom podnesku iznese već u

1 7

podnesku od 10.5.2021. za koji mu je priznat trošak po Tar. br. 8. toč. 1. OT (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

44. Pritom valja kazati da je ovaj sud na ročištu održanom 11. svibnja 2021. donio rješenje kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora od 220.000,00 kuna, kako su tužitelji to označili u tužbi, budući da nije našao da je taj zahtjev očito suviše nisko određen, pri čemu je imao u vidu da predmet spora nije isplata vrijednosti stana s pokretninama u njemu, već utvrđenje ništetnosti ugovora predmetom kojega nije samo stan s pokretninama u njemu, već i obveze uzdržavanja, pa se vrijednost predmeta spora ne može temeljiti isključivo na tržišnoj vrijednosti stana.

45. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. Pun. tuženika