Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1002/2025-21

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i Partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 2305709320, zastupana po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja s zamjenikom punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, na ročištu određenom radi objave presude, 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51401652-5102885625 od dana 7. ožujka 2006., sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, kao kreditora i tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (članak 8. Ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi preplaćenih kamata iznos od 4.941,39 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 0,01 eur od 2. kolovoza 2006. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. listopada 2006. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. studenog 2006. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. veljače 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. ožujka 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. travnja 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. lipnja 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. srpnja 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. kolovoza 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. rujna 2007. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. siječnja 2008. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. travnja 2008. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. kolovoza 2008. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. listopada 2008. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. studenog 2008. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. prosinca 2008. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. siječnja 2009. godine do isplate,

- 0,01 eur od 2. ožujka 2009. godine do isplate,

-73,87 eur od 2. svibnja 2009. godine do isplate,

-72,77 eur od 2. lipnja 2009. godine do isplate,

-71,49 eur od 2. srpnja 2009. godine do isplate,

-71,95 eur od 2. kolovoza 2009. godine do isplate,

-72,80 eur od 2. rujna 2009. godine do isplate,

-71,88 eur od 2. listopada 2009. godine do isplate,

-71,74 eur od 2. studenog 2009. godine do isplate,

-72,73 eur od 2. prosinca 2009. godine do isplate,

-73,50 eur od 2. siječnja 2010. godine do isplate,

-74,52 eur od 2. veljače 2010. godine do isplate,

-74,20 eur od 2. ožujka 2010. godine do isplate,

-76,00 eur od 2. travnja 2010. godine do isplate,

-75,53 eur od 2. svibnja 2010. godine do isplate,

-75,90 eur od 2. lipnja 2010. godine do isplate,

-80,77 eur od 2. srpnja 2010. godine do isplate,

-79,60 eur od 2. kolovoza 2010. godine do isplate,

-83,52 eur od 2. rujna 2010. godine do isplate,

-81,46 eur od 2. listopada 2010. godine do isplate,

-79,65 eur od 2. studenog 2010. godine do isplate,

-84,68 eur od 2. prosinca 2010. godine do isplate

-87,19 eur od 2. siječnja 2011. godine do isplate,

-85,14 eur od 2. veljače 2011. godine do isplate,

-85,64 eur od 2. ožujka 2011. godine do isplate,

-83,91 eur od 2. travnja 2011. godine do isplate,

-83,99 eur od 2. svibnja 2011. godine do isplate,

-89,02 eur od 2. lipnja 2011. godine do isplate,

-89,76 eur od 2. srpnja 2011. godine do isplate,

-95,47 eur od 2. kolovoza 2011. godine do isplate,

-94,51 eur od 2. rujna 2011. godine do isplate,

-89,81 eur od 2. listopada 2011. godine do isplate

-58,53 eur od 2. studenog 2011. godine do isplate,

-58,23 eur od 2. prosinca 2011. godine do isplate,

-58,90 eur od 2. siječnja 2012. godine do isplate,

-59,65 eur od 2. veljače 2012. godine do isplate,

-59,57 eur od 2. ožujka 2012. godine do isplate,

-58,93 eur od 2. travnja 2012. godine do isplate,

-58,99 eur od 2. svibnja 2012. godine do isplate,

-59,21 eur od 2. lipnja 2012. godine do isplate,

-58,79 eur od 2. srpnja 2012. godine do isplate,

-58,70 eur od 2. kolovoza 2012. godine do isplate,

-58,27 eur od 2. rujna 2012. godine do isplate,

-57,57 eur od 2. listopada 2012. godine do isplate,

-58,12 eur od 2. studenog 2012. godine do isplate,

-58,19 eur od 2. prosinca 2012. godine do isplate,

-58,07 eur od 2. siječnja 2013. godine do isplate,

-56,97 eur od 2. veljače 2013. godine do isplate,

-57,47 eur od 2. ožujka 2013. godine do isplate,

-57,50 eur od 2. travnja 2013. godine do isplate,

-57,00 eur od 2. svibnja 2013. godine do isplate,

-55,80 eur od 2. lipnja 2013. godine do isplate,

-55,26 eur od 2. srpnja 2013. godine do isplate,

-55,62 eur od 2. kolovoza 2013. godine do isplate,

-55,84 eur od 2. rujna 2013. godine do isplate,

-56,58 eur od 2. listopada 2013. godine do isplate,

-55,94 eur od 2. studenog 2013. godine do isplate,

-55,99 eur od 2. prosinca 2013. godine do isplate,

-56,02 eur od 2. siječnja 2014. godine do isplate

-56,20 eur od 2. veljače 2014. godine do isplate,

-56,38 eur od 2. ožujka 2014. godine do isplate,

-56,04 eur od 2. travnja 2014. godine do isplate,

-55,51 eur od 2. svibnja 2014. godine do isplate,

-55,18 eur od 2. lipnja 2014. godine do isplate,

-55,07 eur od 2. srpnja 2014. godine do isplate,

-54,78 eur od 2. kolovoza 2014. godine do isplate,

-55,04 eur od 2. rujna 2014. godine do isplate,

-54,81 eur od 2. listopada 2014. godine do isplate,

-54,84 eur od 2. studenog 2014. godine do isplate,

-54,97 eur od 2. prosinca 2014. godine do isplate,

-54,64 eur od 2. siječnja 2015. godine do isplate,

-53,69 eur od 2. veljače 2015. godine do isplate,

-53,49 eur od 2. ožujka 2015. godine do isplate,

-53,29 eur od 2. travnja 2015. godine do isplate,

-53,07eur od 2. svibnja 2015. godine do isplate,

-52,86 eur od 2. lipnja 2015. godine do isplate,

-52,64 eur od 2. srpnja 2015. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3a,OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovoga postupka u iznosu od 2.437,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio 7. ožujka 2006. ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102885625, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 156.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s rokom vraćanja 216 mjeseci, kojim je ugovorom je ugovorena kamata od 8,250 % godišnje, i promjenjiva kamatna stopa vezana je za određenu valutnu klauzulu, uz naznaku da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključenja aneksa ugovoru, o čemu stranke nisu posebno pregovarale, obzirom da se radilo o tipskom ugovoru kreditora/tuženika na koji sadržaj tužitelj nije imao mogućnosti utjecati. Tvrdi da je tuženik za vrijeme trajanja otplate jednostrano mijenjao kamatnu stopu, bez da je pojedinačno pregovarao, te je ista od dana isplate kredita do 1. siječnja 2014., kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) višekratno mijenjana jednostranom odlukom tuženika, na štetu tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora tuženik i korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzatne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječe na odluku tuženika o promijeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđena ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., to je sukladno čl.323.Zakona o obveznim odnosima u vezi sa čl.1111., čl.1115., te čl.1046. Istog Zakona, dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Nadalje tvrdi da je čl.502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će ta osoba na njih pozvati, čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 78/09) odnosno čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15) propisano da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje tvrdi da je s tuženikom 8. veljače 2016. sklopio Aneks br. 1 i uz ugovor o kreditu broj: 5103873660, temeljem odredbi čl.19.a do 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 12/15), kojim Aneksom je izvršena konverzija tužiteljevog kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, unatoč ugovorenoj konverziji, tužitelj i nadalje ima pravni interes ustati s tužbom na utvrđenje štetnih ugovorenih odredbi Ugovora o kreditu od 9. ožujka 2005., kojim je kamatna stopa određena kao promjenjiva, kao i s kondemnatornim zahtjevom za isplatu, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl.326.st.1.ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koji propisuje čl.326.st.2.ZOO-a, koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (daje zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), te traži da se predmetni ugovor o kreditu u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva utvrdi ništetnim, te da se tuženiku naloži da isplati tužitelju na ime stečenog bez osnove iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a nakon izvršenog vještačenja po vještaku financijske struke, tuženik traži utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je stopa ugovorena kao promjenjiva, te da naloži tuženiku isplatiti iznos od 37.230,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama svakog pojedinačnog iznosa koji je tužitelj pretplatio, te potražuje troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženica je u svom odgovoru na tužbu, cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Predmetni ugovor o kreditu da nije potrošački kredit jer da se radi o gotovinskom kreditu iz kojeg su sredstva iskorištena u poslovne svrhe, konkretno u opremanje vlastite sirane radi unaprjeđenja proizvodnje sira. Isti da je bio namijenjen poduzetničkoj djelatnosti tužitelja za potrebe obrta poljoprivredno- [obrt]" te OPG Zvonimir Oliverić. Ističe prigovor zastare navodnog potraživanja tužitelja. Navedenim aneksom ugovora o kreditu stranke da su izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značajne obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja da je izjednačen položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran kredit s valutnom klauzulom u EUR. Aneksom da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora, čime da je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu, a koja kamatna stopa da se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Potpisivanju aneksa da je sukladno zakonskom obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Prilikom konverzije kredita da su uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF, te da su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu EUR po tečaju primjenjivom na dan datum uplate te je pri izračunu konverzije uzeta valuta kredita i tijek zateznih kamata, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Tuženica da je prilikom konverzije predmetnog kredita, početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama, zamijenila s novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. Tužitelj da je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženicom, tako da se ima smatrati eurskim korisnikom kredita od početka. Intervencijom zakonodavca da su stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope već i prije sklapanja aneksa, pa da tužitelj nema prava tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke da su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje primjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženica osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi ona ikakvu štetu prouzročila svojim postupanjem tužitelju. Tuženica kao pružatelj financijskih usluga je u prvoj mogućoj prilici izvijestila tužitelja o izmjeni kamatne stope i tužitelj je pri tome imao pravo na raskidni ugovor. Stoga sve i da je nastala šteta na strani tužitelja, njegov doprinos istoj da je više nego očigledan.

3. Rješenjem Županijskog suda u Splitu ukinuta je presuda i u točki II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1217/2020-38 od 5. rujna 2022. i predmet je vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom sud prvog stupnja treba otkloniti učinjenu bitnu povredu, sa strankama raspraviti na ono na što je ukazano (je li tužitelj nastupa kao potrošač kod sklapanja predmetnog ugovora, je li se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a ovisno o tome i je li je osnovan deklaratorni i kondemnatorni zahjtev tužitelja kao korisnika predmetnog kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, vodeći računa o odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a, kako bi donio novu, valjanu obrazloženu odluku o tužbenom zahjtevu i o troškovima cjelokupnog postupka.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave priložene spisu i to:

Ugovor o kreditu od 7. ožujka 2006. broj 2402006-1031262160/51401652- 5102885625 (38-42), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102885625, od 8. veljače 2016. (l.s. 101-105), presliku kreditnog zahtjeva (l.s. 201-203), preslika službene internet stranice obrta „ [obrt]“ (l.s. 208-210).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahjtev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koji je tužitelj s tuženicom sklopio 7. ožujka 2006. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika, te za isplatu uslijed tih odredbi preplaćenih iznosa kredita.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu od 7. ožujka 2006. kojim je tuženica na rok od 216 mjeseci odobrila gotovinski kredit uz hipoteku u iznosu od 156.000,00 CHF, da je u članku 8. predmetnog ugovora kamatna stopa određena kao promjenjiva i u trenutku ugovaranja da iznosi 8,250 % godišnje, a da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja tog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama banke, da se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojim se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak (CHF) i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i da su stranke zaključile 8. veljače 2016. Aneks ugovora o kreditu radi provedbe konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

8. U odnosu na predmet spora, prvenstveno je sporno je li tužitelj ima svojstvo potrošača.

9. Čitanjem članka 3. predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj uzeo kredit s namjenom - gotovinski kredit uz hipoteku.

10. Sud je tijekom postupka saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a i svom iskazu u bitnom navodi da je kredit digao kao stambeni kredit za uređenje prostora gdje živi. Banka da mu je ponudila kredit CHF, a on da je prihvatio jer da jedino mogao dignuti kredit u švicarcima, nije bilo moguće dignuti kredit u eurima i kunama. Banka ga nije obavijestila o promjenjivoj kamatnoj stopi, otišao je kod javnog bilježnika koji mu je pročitao ugovora i on ga je potpisao. Kredit da nije digao zato što je vlasnik OPG- a i bavi se proizvodnjom sira, već za uređenje stambenog prostora. Živi u istom objektu gdje ima OPG. Prostorije OPG-a u zgradi gdje stanuje odvojena su cjelina od njegovog stana na katu. OPG je naslijedio od svog oca i bio je mnogo prije osnovan nego što je počeo raditi. Na ročištu od 30. siječnja 2026. tužitelj je nadoslušan te je naveo da se sa službenikom banke nisu uopće mogli pregovarati o nekim povoljnijim uvjetima za njega i nije bila mogućnost pregovaranja već da je morao prihvatiti što mu je ponuđeno. OPG je već bio na njegovom imenu u trenutku podizanja kredita. Novac od kredita da je uložio za renovaciju stana gdje živi sa svojom obitelji, da godinu dana od isplate kredita nije ulagao u OPG.

11. Tuženica je istakla prigovor da se ne radi o potrošačkom ugovoru odnosno da tužitelj nema svojstvo potrošača i sukladno tome da ne uživa zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13 i 41/14. dalje ZZP), te s osnove Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13. i 9/15. dalje ZPK). Nadalje ističe da se zapravo radi o kreditu čija je svrha bila opremanje poslovnog prostora u mjestu [adresa], odnosno pokretanje proizvodnje i dodatno ulaganje u poljoprivredni-ugostiteljski obrt „Figurica“ te da su sredstva kredita korištena za opremanje i ulaganje u poljoprivredno gospodarstvo, a za osiguranje kredita upisano je pravo zaloga na nekretnini u kojoj se nalaze poslovni prostori odnosno konoba i sirana tužitelja. Obrt „ [obrt]“ u vlasništvu tužitelja da je osnovana 1. veljače 2006., dok je Ugovor o kreditu zaključen 7. ožujka 2006., te da su sredstva kredita korištena za opremanje i ulaganje u poljoprivredno gospodarstvo, a za osiguranje kredita upisano je pravo zaloga na nekretnini u kojoj se nalaze poslovni prostori odnosno konoba i sirana tužitelja. U prilog svojih tvrdnji tuženica je u spis priložila presliku kreditnog zahtjeva (l.s. 201-203), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 211-212), izvadak iz obrtnog registra (l.s. 213), preslika službene internet stranice obrta „ [obrt]“ (l.s. 208-210).

12. Čitanjem kreditnog zahtjeva – gotovinski kredit uz hipoteku utvrđeno je da je zaprimljen 12. veljače 2006. od strane tužitelja koji je označen kao dužnik te sudužnici supruga TH i otac LH, da je zatraženi iznos od 156.000,00 CHF. Što se tiče namjene navedeno je da su sredstva kredita zatražena zbog unapređenja proizvodnje sira jer domaćinstvo ima veliko stado ovaca (180 ovaca). U vlastitoj kući da će napraviti malu siranu i u proizvodnju sira da će biti uključena cijela obitelj. Za osiguranje kredita ponuđena je nekretnina koja je 2. veljače 2006. od služenog procjenitelja banke procijenjena na iznos od 302.897,06 EUR. Kredit je zatražen jer su od Solane Pag kupili povoljno opremu za kuhinju sa svim aparatima po vrlo povoljnoj cijeni. Ostatak sredstava iz kredita bit će upotrijebljeni za opremanje i uređenje sirane kako bi zadovoljili uvjete stočarskog saveza.

13. Čitanjem zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je upisano pravo zaloga u korist tuženice po predmetnom kreditu.

14. Čitanjem izvatka iz obrtnog registra od 11. rujna 2020. utvrđeno je poljoprivredno-ugostiteljski obrt „ [obrt]“ osnovan 1. veljače 2006. od strane vlasnika CH.

15. Člankom 3. stavak. 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti.

16. Na temelju provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da tužitelj nema svojstvo potrošača.

17. Naime, nesporno je da u kući u kojoj tužitelj živi sa obitelji da se nalazi sirana i konoba, a da je to tako proizlazi i iz iskaza tužitelja te je na internet stranicama gdje se oglašava obrt „Figurica“ navedena je ista adresa stanovanja tužitelja i obrta. Tužitelj tvrdi da je kredit digao kao stambeni kredit za uređenje prostora gdje živi, dok je u ugovoru o kreditu napisano da se radi o gotovinskom kreditu uz hipoteku, a u kreditnom zahtjevu je navedeno da su sredstva kredita zatražena zbog unapređenja proizvodnje sira, odnosno da će u vlastitoj kući napraviti malu siranu, a ostatak sredstava iz kredita da će biti iskorišteni za opremanje i uređenje sirane. Ovaj sud nalazi da je iskaz tužitelja u suprotnosti s materijalnim dokazima dostavljenim od strane tuženice. Tako je tuženica na temelju predloženih dokaza i to kreditnog zahtjeva, zk. izvatka i izvatka iz obrtnog registra dokazala da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije koristio kredit za uređenje svog stambenog prostora već isključivo za pokretanje proizvodnje i ulaganje u poljoprivredno-ugostiteljski obrt „ [obrt]“ koji je osnovan 1. veljače 2006. Stoga ovaj sud zaključuje da tužitelj nema svojstvo potrošača po navedenoj odredbi članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača.

18. Dakle, tužba se u cijelosti u činjeničnom dijelu zasniva na utvrđenjima iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kako tužitelj u vrijeme sklapanje predmetnog ugovora o kreditu nije imao status potrošača i stoga se isti ne može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. S obzirom na navedeno tužbeni zahtjev je odbijena kao neosnovan, a ostalo sporno među strankama nije posebno obrazlagano.

19. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. dalje ZPP.) i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. dalje Tarifa) , a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (5.308,91 EUR). Tako je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu od 26. listopada 2022. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 2. listopada 2020. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 8. listopada 2020. po Tbr. 9/2 – 100,00 EUR, sastav podneska od 30. studenog 2020. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, pristup na ročište 3. veljače 2022. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 22. veljače 2022. po Tbr. 8/4 – 50,00 EUR, sastav podneska od 22. ožujka 2022. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 13. lipnja 2022. po Tbr. 8/4 – 50,00 EUR, pristup na ročište 21. srpnja 2022. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav žalbe od 20. rujna 2022. po Tbr. 10/1 – 250,00 EUR, sastav podneska od 1. prosinca 2025. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, pristup na ročište 9. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 30. siječnja 2026. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, što iznosi 1.950,00 EUR, uvećano za PDV 25 % iznosi 2.437,50 EUR.

19.1. Nije tuženici priznat trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2019., jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. ZPP-a.

Pag, 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženici pp