REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-623/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Džepine, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 24. ožujka 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2008 od 7. veljače 2008. sklopljenog između Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnica Slavonski Brod, Kralja P. Krešimira IV 32, MB: 3013626, pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora i tužitelja ĆD iz [adresa], a koje u članku 2. glase:

„...od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisućeCHF), odnosno u protuvrijednsoti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita” u čl. 3.”...u kunskoj protuvrijednsoti iznosa od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisućeCHF)…

Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja….”

u čl. 4. „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.”

Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.”

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 tužitelju ĆD iz [adresa] isplatiti iznos od ukupno 3.352,14 eura (tritisuće tristo pedeset dva eura i četrnaest centi) na ime stečenog bez osnove i to:

- zbog naplate anuiteta po ništetnim odredbama na ime razlike zbog naplate anuiteta po ništetnim odredbama o „valutnoj klauzuli”, sa zateznim kamatama koje teku do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- od dana 01.04.2008.god. na iznos od 4,52 eura pa do isplate,

- od dana 01.11.2008.god. na iznos od 21,05 eura pa do isplate,

- od dana 01.12.2008.god. na iznos od 4,31 eura pa do isplate,

- od dana 01.01.2009.god. na iznos od 22,89 eura pa do isplate,

- od dana 01.02.2009.god. na iznos od 25,41 eura pa do isplate

- od dana 01.03.2009.god. na iznos od 27,18 eura pa do isplate

- od dana 01.04.2009.god. na iznos od 23,66 eura pa do isplate

- od dana 01.05.2009.god. na iznos od 23,23 eura pa do isplate,

- od dana 01.06.2009.god. na iznos od 18,49 eura pa do isplate,

- od dana 01.07.2009.god. na iznos od 14,33 eura pa do isplate,

- od dana 01.08.2009.god. na iznos od 15,79 eura pa do isplate,

- od dana 01.09.2009.god. na iznos od 18,87 eura pa do isplate,

- od dana 01.10.2009.god. na iznos od 17,11 eura pa do isplate,

- od dana 01.11.2009.god. na iznos od 15,40 eura pa do isplate,

- od dana 01.12.2009.god. na iznos od 19,34 eura pa do isplate,

- od dana 01.01.2010.god. na iznos od 23,07 eura pa do isplate,

- od dana 01.02.2010.god. na iznos od 26,99 eura pa do isplate,

- od dana 01.03.2010.god. na iznos od 25,96 eura pa do isplate,

- od dana 01.04.2010.god. na iznos od 32,58 eura pa do isplate,

- od dana 01.05.2010.god. na iznos od 30,87 eura pa do isplate,

- od dana 01.06.2010.god. na iznos od 34,20 eura pa do isplate,

- od dana 01.07.2010.god. na iznos od 52,93 eura pa do isplate,

- od dana 01.08.2010.god. na iznos od 48,67 eura pa do isplate,

- od dana 01.09.2010.god. na iznos od 64,66 eura pa do isplate,

- od dana 01.10.2010.god. na iznos od 56,22 eura pa do isplate,

- od dana 01.11.2010.god. na iznos od 49,88 eura pa do isplate,

- od dana 01.12.2010.god. na iznos od 69,17 eura pa do isplate,

- od dana 01.01.2011.god. na iznos od 81,10 eura pa do isplate,

- od dana 01.02.2011.god. na iznos od 72,45 eura pa do isplate,

- od dana 01.03.2011.god. na iznos od 73,72 eura pa do isplate,

- od dana 01.04.2011.god. na iznos od 67,51 eura pa do isplate,

- od dana 01.05.2011.god. na iznos od 69,42 eura pa do isplate,

- od dana 01.06.2011.god. na iznos od 90,54 eura pa do isplate,

- od dana 01.07.2011.god. na iznos od 93,51 eura pa do isplate,

- od dana 01.08.2011.god. na iznos od 116,88 eura pa do isplate,

- od dana 01.09.2011.god. na iznos od 108,40 eura pa do isplate,

- od dana 01.10.2011.god. na iznos od 95,17 eura pa do isplate,

- od dana 01.11.2011.god. na iznos od 94.83 eura pa do isplate,

- od dana 01.12.2011.god. na iznos od 93,38 eura pa do isplate,

- od dana 01.01.2012.god. na iznos od 98,19 eura pa do isplate,

- od dana 01.02.2012.god. na iznos od 103,47 eura pa do isplate,

- od dana 01.03.2012.god. na iznos od 103,63eura pa do isplate,

- od dana 01.04.2012.god. na iznos od 100,31 eura pa do isplate,

- od dana 01.05.2012.god. na iznos od 101,65 eura pa do isplate,

- od dana 01.06.2012.god. na iznos od 103,64 eura pa do isplate,

- od dana 01.07.2012.god. na iznos od 101,50 eura pa do isplate,

- od dana 01.08.2012.god. na iznos od 101,68 eura pa do isplate,

- od dana 01.09.2012.god. na iznos od 99,71 eura pa do isplate,

- od dana 01.10.2012.god. na iznos od 96,07 eura pa do isplate,

- od dana 01.11.2012.god. na iznos od 100,51 eura pa do isplate,

- od dana 01.12.2012.god. na iznos od 102,13 eura pa do isplate,

- od dana 01.01.2013.god. na iznos od 101,48 eura pa do isplate,

- od dana 01.02.2013.god. na iznos od 94,99 eura pa do isplate,

- od dana 01.03.2013.god. na iznos od 99,49 eura pa do isplate,

sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 tužitelju ĆD iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se prigovor prijeboja koji je istaknuo tuženik Addiko bank d.d., Zagreb,

Slavonska avenija 6, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev za naknadu troškova tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja ĆD iz [adresa], od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je 30. travnja 2007. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom banka d.d. Osijek sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2008, temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita iznos kredita za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti od po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Čl.3. ugovoren je rok vraćanja kredita od 5 (pet) godina, te da se kredit otplaćuje u jednakim anuitetima, a da se kamate obračunavaju u CHF. Čl. 4. ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Pored iznosa glavnice tužitelj je tuženiku temeljem članka 3. stavka 2. ugovora bio u obvezi platiti i kamatu, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,80% godišnje. O uvjetima kredita stranke nisu posebno pregovarale, s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru tuženika, a kredit u švicarskim francima je tada prezentiran tužitelju kao najpovoljniji kredit. Tuženik je za vrijeme trajanja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, te je ista od dana isplate kredita do otplate kredita višekratno mijenjana jednostranom odlukom tuženika, na štetu tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž - 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. u točki 5. izreke, utvrđuje se da je tuženik (u presudi naveden s ranijom tvrtkom) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke , a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, u vezi i s člankom 1111., člankom 1115., te člankom 1046. istog Zakona, dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), odnosno člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. S obzirom na navedeno tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe i iznesena tumačenja tužitelja. Ističe kako je predmetnom tužbom na aktivnoj strani trebala biti obuhvaćena i UD, kao sudužnik . Kako je tužba podnesena dana 13. lipnja 2023. tuženik ističe materijalno pravni prigovor zastare. Naime, na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godine, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 13.06.2018. godine nastupila je zastara potraživanja. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Osim toga, na pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 dopušteno je pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe. Ugovor o kreditu imao je vrlo jasan i uočljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se radi o valutnoj klauzuli CHF, što je tužitelj po vlastitom izboru prihvatio, iako je imao mogućnost izbora drugih oblika, vrste, ugovora o kreditu, bilo kunski, bilo u EUR-ima, bilo s fiksnom kamatom, bilo s promjenjivom kamatom. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Također, tuženik posebno ističe da tužitelj nijednom za vrijeme trajanja ugovornog odnosa nije doveo u pitanje valjanost ugovora, niti pokrenuo postupak utvrđenja ništetnosti samog ugovora koja bi ništetnost bila preduvjet utvrđivanja ništetnosti i pojedine odredbe ugovora. Očigledno je da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik. Ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno je pravnim standardima i pravnom uređenju do donošenja izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, kada je uvedena obveza glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se uvode egzaktni parametri za promjenu kamatne stope. Tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se tijeku zateznih kamata. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podnesku od 13. siječnja 2025. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 3.352,14 eura. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu koji je prvo postavio potraživao isplatu iznosa od 1.327,41 eura, pa je podneskom od 13. siječnja 2025. izvršio preinaku tužbe. Tuženik je u podnesku od 8. travnja 2025.naveo da se protivi preinaci tužbe i sud je istu dopustio jer je preinaka tužbe dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26. studenog 2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U skladu sa zaključkom s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ 4. Tuženik je istakao prigovor prijeboja u svezi tzv. negativne razlike kada je tečaj CHF bio manji od početno ugovorenog u iznosu od 270,00 eura, vještak je u nalazu i mišljenju navela da je manje je plaćeno zbog promjene tečaja 17,96 eura. Tuženik nije prema nalazu i mišljenju vještaka u svezi tzv. negativne razlike postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci presude i odbio prigovor tuženika kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 7. veljače 2008. iz kojeg je vidljivo da ga je zaključio tužitelj kao korisnik kredita sa Slavonskom bankom d.d. Osijek u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (str. 7 do 13 spisa), a uvidom u otplatni plan je vidljivo da je cijelo vrijeme otplate kredita bila predviđena ista rata otplate (str. 14 do 15 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirno Tot Nužda.

5.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je 2008. zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom na iznos od 23.000,00 CHF. Trebao mu je kredit za dovršenje kuće, fasade, ograde i prilaza, to je obiteljska kuća, nije korištena za potrebe obrta ili poslovnih udjela, nije nikada bila iznajmljivana, osobno je vratio sve rate kredita. Kredit je otplaćen i nije bio u konverziji. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. Pročitao je Ugovor i bio mu je jasan. Uzeo je kredit u CHF jer mu je od strane djelatnika banke rečeno da je najpovoljnije. Osim toga novci su mu trebali hitno, a to je tako mogao i ostvariti, a kredit u eurima bi morao čekati. Bio je u banci kada su počele rasti rate kredita, rečeno mu je da mu se ne isplati zatvarati taj kredit jer bi morao podići novi kredit, a troškovi koji bi nastali za zatvaranje jednog i podizanje drugog kredita bi bili neisplativi za taj kredit u CHF. U vrijeme kada je zaključio Ugovor, rata mu je bila 1.800,00 kn, a povećala se do iznosa od 3.200,00 kn. Da je znao da će doći do tolike promjene rate, ne bi podigao taj kredit. Nitko ga nije upozorio na rizik da može doći do ovolikog povećanja rata . Laik je, ranije je isto dizao kredite, ako bi bilo promjene kamate, bila bi to mala promjena, ali nitko ga nije upozorio da može doći do ovolikih promjena. Niti djelatnik u banci niti javni bilježnik mu nije objašnjavao značajke Ugovora koji je potpisao, kod javnog bilježnika je izvršena solemnizacija, ali s obzirom na protek vremena ne sjeća se detalja, koliko zna nitko mu ništa nije objašnjavao.

5.2. Vještak Mirna Tot Nužda u nalazu i mišljenju je navela da je nakon detaljno izvršenog uvida u spis izvršenih kontrola i potrebnih izračuna utvrdila da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen je Ugovor o kreditu 7. veljače 2008. na iznos 23.000,00 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 5,80% godišnje. Iznos kredita prenesen u otplatu: 23.058,31 CHF. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 3.334,18 EUR. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 3.352,14 eura, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 17,96 eura. U potpunosti je isključen utjecaj promjene kamatne stope.

5.3. Podneskom od 8. travnja 2025. tuženik je istakao prigovor na nalaz vještaka. U podnesku od 29. prosinca 2025. u svezi navoda tuženika da je nalaz i mišljenje vještaka neodređeno obzirom vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Vještak je navela da je nalaz vještačenja u potpunosti izradila prema rješenju suda, a izračun je jasno prikazan u Tablici 1 Nalaza te pojašnjen na stranici 6 Nalaza. Nadalje je tuženik naveo da je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu. Vještak je navela je nalaz vještačenja u potpunosti izradila prema rješenju suda. Zatim je tuženik naveo da je vještak nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te s fiksnim tečajem. Vještak je navela da je izračun u nalazu i mišljenju utvrđen u skladu sa zadatkom iz rješenja suda kojim je jasno određeno da se utvrdi visinu tražbine na okolnosti preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike - razlike s obzirom na srednji tečaj tuženika za CHF na dan plaćanja anuiteta i dan korištenja.

5.4. Nadalje na ročištu održanom kod ovog suda 3. ožujka 2026. vještak je navela da je način izračuna koji se temelji na tablici 1 na str. 3 – 5 nalaza. Izračunom je prikazano u stupcu 20 iznosi više plaćenog po osnovi valutne klauzule što je bilo predmetom vještačenja, a određeno rješenjem suda. Utvrđena je razlika između anuiteta po početnom otplatnom planu i tečaj na dan plaćanja kredita i anuiteta po početnom otplatnom planu i tečaju na dan isplate kredita. Izračunom su utvrđeni iznosi manje plaćenog po osnovi valutne klauzule što je prikazano u tablici 2 na stranici 7 i 8 nalaza u stupcu 6 i to u ukupnom iznosu od 17,96 eura.

5.5. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. zaključili Ugovor o kreditu 7.veljače 2008. u iznosu od 23.000,0 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi dovršenja kuće (što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru i uvidom u Ugovor o kreditu),

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio konverziji,

- je Ustavni sud u svojim odlukama U-III-7002/2021, U-III-2558/2022,U-III- 1359/2022 i dr. naveo da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. u svezi navedenog nesporna pasivna legitimacija tuženika

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P -1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli, i promjenjivoj kamatnoj stopi, odlukom prednika tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane prednika tuženika kao kreditora,

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri , unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik objasnio tužitelju niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

8. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa radi valutne klauzule, pa prigovori tuženika nisu osnovani.

9. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

11. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 13. lipnja 2023.

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

13. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača i prednika tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) rata kredita, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

14. Prednik tuženika je kao banka kreditor, bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi valutna klauzula u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

15. S obzirom da je prednik tuženika i tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

16. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

17. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu za uređenja obiteljske kuće. U tom dijelu su je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, a podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

18. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje - ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

19. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 14. studenog 2023. (tbr. 8.t.1.OT), trošak sastava obrazloženog podnesaka od 9. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 11. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 8. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 19. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 9.veljače 2026. u iznosu od 200,0 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 3.ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9.t.1. OT), troška zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), što ukupno iznosi 2.100,00 eura, kao je to i navedeno u izreci presude.

20. Pristojbu na tužbu i presudu tužitelj nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

21. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 24. ožujka 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).

22. Tuženik je bio predložio da se provede financijsko vještačenje u kojem će se za izračun uzeti kao da je ugovoreni kredit u kunama s promjenjivom kamatnom stopom, a sud je odbio taj prijedlog jer isti po ocjeni ovog suda nesporno nije osnovan budući da tužitelj i prednik tuženika nisu ugovorili kredit u kunama pa nema niti osnove provoditi vještačenja na predložene okolnosti. Sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika jer u skladu sa sudskom praksom – odluka Ustavnog suda broj U-III-4372/21, više nema osnove izvoditi taj dokaz. Sud je odbio prijedlog za saslušanje svjedoka UD, sudužnika na okolnosti upotrebe sredstava predmetnim ugovorom o kreditu jer je, po ocjeni ovog suda to utvrđeno iz iskaza tužitelja, kojem tuženiku tom dijelu nije osporio iskaz, pa nema potrebe saslušavati njegovu suprugu na iste okolnosti.

23. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Slavonski Brod, 24. ožujka 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.