Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-62/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković, odvjetnicima iz Slavonskog Broda, protiv tužen ika-protutužitelja SIMPLEX d.o.o. za montažu i održavanje dizala, Gornja Vrba, Vrbska ulica 6, OIB: 50530083841, zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida i naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave dana 17. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženika JBD uz punomoćnicu, a presude javno objavljene dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužitelj DB odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. kolovoza 2024. godine kojom je tuženik SIMPLEX, d.o.o. za montažu i održavanje dizala, OIB 50530083841, Vrbska ulica 6, Gornja Vrba izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2024. godine radniku DB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao i Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 24. rujna 2024. godine.

II.Raskida se Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2024. godine kojim je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu pomoćni monter s danom 20. prosinca 2024. godine.

III.Nalaže se tuženiku SIMPLEX, d.o.o. za montažu i održavanje dizala, OIB 50530083841, Vrbska ulica 6, Gornja Vrba da tužitelju DB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati naknadu štete u neto iznosu od 5.933,22 EUR što odgovara bruto iznosu od 3 prosječne plaće radnika računajući prema iznosima s tri posljednje liste isplate plaće prije prestanka radnog odnosa sa zateznim kamatama po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 8 dana.

IV.Nalaže se tuženiku SIMPLEX, d.o.o. za montažu i održavanje dizala, OIB 50530083841, Vrbska ulica 6, Gornja Vrba da tužitelju DB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime dospjelih, a neisplaćenih plaća od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do dana sudskog raskida radnog odnosa isplati ukupan iznos od 8.240,58 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe kako slijedi:

na bruto iznos 988,87 EUR od 16.09.2024. godine do isplate,

na bruto iznos 1.977,74 EUR od 16.10.2024. godine do isplate,

na bruto iznos 1.977,74 EUR od 16.11.2024. godine do isplate,

na bruto iznos 1.977,74 EUR od 16.12.2024. godine do isplate,

na bruto iznos 1.318,49 EUR od 16.01.2025. godine do isplate.

V.Nalaže se tuženiku SIMPLEX, d.o.o. za montažu i održavanje dizala, OIB 50530083841, Vrbska ulica 6, Gornja Vrba da tužitelju DB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove ovog postupka prema iskazanom troškovniku i odmjeri suda sa zateznim kamatama po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 8 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se protutužba tuženika-protutužitelja zbog nedostatka pravnog interesa za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu tužitelju u ovom predmetu.

II. Svaka strana snosi svoje troškove postupka

III. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 16. veljače 2024. do 14. kolovoza 2024. godine na poslovima pomoćnog montera, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Ističe da mu je radni odnos prestao Odlukom o izvanrednom otkazu od 14. kolovoza 2024. godine, koju je zaprimio 3. rujna 2024. godine, te je protiv nje pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava. Tužitelj tvrdi da je otkaz nedopušten jer su razlozi navedeni u Odluci i to neopravdani izostanak s rada 12., 13. i 14. kolovoza 2024. godine neistiniti, budući da je u tom razdoblju bio na medicinski opravdanom bolovanju. Navodi da je poslodavac o njegovoj privremenoj nesposobnosti za rad bio obaviješten putem aplikacije WhatsApp kroz komunikaciju s AB, osobom zaduženom za ljudske resurse. Tužitelj posebno naglašava povredu postupka otkazivanja, navodeći da mu nije omogućeno pravo na obranu jer ga je poslodavac pozvao da opravda izostanak već prvog dana (12. kolovoza), dok ga je s mirovinskog osiguranja odjavio 14. kolovoza u 13:14 sati, dakle prije isteka trećeg dana izostanka i prije završetka radnog vremena. Smatra sumnjivim što je "nekakav sporazum o prestanku ugovora" bio spreman za potpis već 12. kolovoza, što upućuje na unaprijed stvorenu namjeru poslodavca da mu otkaže ugovor. Dodatno navodi da mu je odluka o godišnjem odmoru antidatirana te da mu nikada nije dostavljena odluka o prenamjeni mjesta rada na Republiku Hrvatsku, zbog čega, s obzirom na to da je imao ugovor za rad u Francuskoj, nije mogao znati gdje se točno treba pojaviti na poslu. Ukazuje i na to da je Odluka o otkazu manjkava jer ne sadrži uputu o pravnom lijeku. Također, ističe probleme s internim sustavom tuženika zbog kojih nije mogao otvarati isplatne liste plaća, što je bio razlog za postavljanje manifestacijskog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj je postavio i konačno uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje: utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu od 14. kolovoza 2024. godine i Očitovanja na zahtjev za zaštitu prava od 24. rujna 2024. godine; sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s danom 20. prosinca 2024. godine; isplatu naknade štete zbog nedopuštenog otkaza u neto iznosu od 5.933,22 EUR (što odgovara bruto iznosu od 3 prosječne plaće) sa zakonskim zateznim kamatama; isplatu dospjelih, a neisplaćenih plaća od dana otkaza do dana sudskog raskida u ukupnom bruto iznosu od 8.240,58 EUR (pojedinačno specificiranih po mjesecima od rujna 2024. do siječnja 2025.) sa zakonskim zateznim kamatama i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba u cijelosti neosnovana i nedopuštena te osporava tužbeni zahtjev u svim dijelovima. Prvenstveno ukazuje na procesnu zapreku nepravodobnosti podnesenog zahtjeva za zaštitu prava, navodeći da je tužitelj o prestanku radnog odnosa saznao 19. kolovoza 2024., pa je zahtjev morao podnijeti najkasnije 3. rujna 2024., a učinio je to tek 18. rujna 2024. Dalje tuženik ističe da je Odluka o izvanrednom otkazu zakonita jer tužitelj neopravdano nije došao na posao tri uzastopna dana (12., 13. i 14. kolovoza 2024.). Tvrdi da tužitelj nije obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad u zakonskom roku od tri dana niti je dostavio liječničku potvrdu, a poslodavac ga je višekratno (12. i 14. kolovoza) pozivao da opravda izostanak. Tuženik navodi da je tužitelj 13. kolovoza 2024. putem aplikacije WhatsApp javio da je na "godišnjem odmoru" koji mu nikada nije bio odobren niti je za njega podnio zahtjev. Kao dokaz zlouporabe prava i teške povrede radne obveze, tuženik prilaže fotografije s društvenih mreža (Facebook) na kojima je vidljivo da se tužitelj tijekom spornih dana nalazio na moru (Promajna) i na raftingu (Neretva), što je nespojivo s tvrdnjama o medicinski opravdanom bolovanju. Ističe da je tužitelj bolovanje ishodio tek nakon što je saznao za otkaz, a o "puštenim doznakama" obavijestio poslodavca tek 22. kolovoza 2024.. Zbog takvog neprofesionalnog ponašanja, tuženik je izgubio povjerenje u radnika te smatra da nastavak radnog odnosa više nije moguć. Također, osporava navode o nefunkcionalnosti internog sustava, tvrdeći da su isplatne liste redovito slane na tužiteljevu službenu e-mail adresu.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom dana 30. travnja 2025. godine postavio protutužbeni zahtjev temeljem članka 125. stavka 2. i 3. Zakona o radu. U protutužbi navodi da, s obzirom na kratko trajanje radnog odnosa, gubitak povjerenja i neprofesionalan odnos tužitelja prema radu, ne postoji interes za nastavak suradnje. Tuženik ističe da čak i u slučaju da sud utvrdi nedopuštenost otkaza, radni odnos treba prestati sudskim raskidom jer je povjerenje nepovratno narušeno tužiteljevim samovoljnim odlaskom na odmor tijekom navodnog bolovanja. Slijedom navedenog, tuženik je postavio protutužbeni zahtjev koji glasi: "Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 29.3.2024.g. između tužitelja JB i tuženika SIMPLEX d.o.o., s danom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno s danom 14. kolovoza 2024. godine."

4. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 16. veljače 2024. godine. Radni odnos je bio zasnovan temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta pomoćni monter. Također je nesporno da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s datumom 14. kolovoza 2024. Među strankama nije sporna ni činjenica da tužitelj 12., 13. i 14. kolovoza 2024. nije bio nazočan na radnom mjestu. Dalje je nesporno da je tužitelj protiv navedene Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava dana 18. rujna 2024. godine.

5. Između stranaka je sporno: pravodobnost podnesenog zahtjeva za zaštitu prava, s obzirom na navode tuženika da je tužitelj o prestanku radnog odnosa saznao već 19. kolovoza 2024. godine, zatim dopuštenost i zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. kolovoza 2024. godine, opravdanost izostanka s rada u razdoblju od 12. do 14. kolovoza 2024. godine, je li tužitelju u postupku otkazivanja bilo omogućeno pravo na obranu, je li tužitelju znao gdje se treba pojaviti na radnom mjestu s obzirom na raniji ugovor za rad u Francuskoj, osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu sudskog raskida s danom 20. prosinca 2024. godine, isplate naknade štete i dospjelih plaća te osnovanost protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu s danom 14. kolovoza 2024. godine zbog gubitka povjerenja i neprofesionalnog ponašanja tužitelja.

6. U postupku su provedeni dokazi i to čitanje i uvid u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2024. godine, Potvrdu poslodavca o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa od 14. kolovoza 2024. godine, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. kolovoza 2024. godine, Prijavu o prestanku osiguranja na Obrascu eM-2P s naznačenim vremenom obrade od 14. kolovoza 2024. u 13:14:45 sati, Zahtjev za zaštitu prava od 18. rujna 2024. godine, Očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 24. rujna 2024. godine, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od svibnja do kolovoza 2024. godine, ispis poruka s WhatsApp aplikacije između tužitelja i radnika tuženika AB i DBD, obračune isplate plaće za veljaču, ožujak i travanj 2024. godine, izvadak iz prometa po računu tužitelja, Ugovor o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16. veljače 2024. godine, Pravilnik o radu tuženika, Dopis HZZO-a o provedenoj kontroli bolovanja od 6. kolovoza 2024. godine, fotografije tužitelja s društvene mreže Facebook s lokacija Neretva i Promajna, potvrde Hrvatske pošte o primitku i pokušanim dostavama pismena, tužiteljevu izjavu o upoznatosti s Pravilnikom o radu te Odluku o trajanju i razdoblju korištenja godišnjeg odmora za 2024. godinu od 9. kolovoza 2024. godine.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari saslušan je tužitelj- protutuženik DB, svjedok AB, svjedokinja RB, svjedokinja ABD, te je saslušana zakonska zastupnica tuženika JBD.

8. Na ročištu održanom 3. prosinca 2025. godine sud je donio rješenje kojim je odlučio da neće uzeti u obzir dokaze koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 21. listopada 2025. godine. Uvidom u navedeni podnesak utvrđeno je da se radi o dokaznim prijedlozima koji uključuju preslik komunikacije putem aplikacije WhatsApp i e-mail korespondenciju s liječničkom ambulantom (tim bez nositelja). Sud je navedene dokaze izuzeo iz razmatranja primjenom odredbe članka 299. stavka 2. Zakona o parničnom postupku jer je utvrđeno da su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka. Pri donošenju takve odluke sud je uvažio prigovor tuženika koji se izričito protivio ovim dokaznim prijedlozima, navodeći da su predani prekasno te da tuženik zbog toga nije bio u mogućnosti ispitati svjedoke o autentičnosti i sadržaju navedenih poruka i korespondencije. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da te dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, sud ih sukladno zakonskim odredbama nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

9. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2024. godine utvrđeno je da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu pomoćni monter.

11. Uvidom i čitanjem Potvrde poslodavca od 14. kolovoza 2024. godine utvrđeno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 16. veljače 2024. do 14. kolovoza 2024. godine, s kojim danom mu je prestao radni odnos.

12. Uvidom i čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. kolovoza 2024. godine utvrđeno je da je tuženik SIMPLEX d.o.o., zastupan po direktoru ĆB, otkazao ugovor o radu tužitelju FB zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Otkaz se odnosi na ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je bio sklopljen dana 29. ožujka 2024. godine za obavljanje poslova radnog mjesta pomoćni monter. Odlukom je određeno da tužitelju radni odnos prestaje danom donošenja odluke, odnosno 14. kolovoza 2024. godine. U izreci odluke izričito je navedeno da tužitelj nema pravo na godišnji odmor, otkazni rok niti otpremninu. U obrazloženju odluke navodi se da je na temelju evidencije radnog vremena utvrđeno da tužitelj od 12. kolovoza 2024. godine ne dolazi na posao te da je do dana donošenja odluke izostao ukupno tri radna dana. Ističe se da je poslodavac pozvao tužitelja 12. i 14. kolovoza 2024. godine da dođe na posao i iznese svoju obranu, odnosno da opravda izostanak, ali da se tužitelj na te pozive nije odazvao. Nadalje, u odluci se navodi da je zbog tužiteljeva neopravdanog izostanka poslodavac izgubio povjerenje u radnika te da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, više nije moguć. Poslodavac je u odluci konstatirao da je tužitelj u cijelosti iskoristio pravo na godišnji odmor za 2024. godinu. Pravni temelj za donošenje odluke je članak 116. stavak 1. Zakona o radu, dok je gubitak prava na otpremninu utemeljen na članku 126. stavku 2. istog Zakona jer je otkaz uvjetovan ponašanjem radnika.

13. Uvidom i čitanjem Prijave o prestanku osiguranja (Obrazac eM-2P) utvrđeno je da je tužitelj odjavljen s mirovinskog osiguranja dana 14. kolovoza 2024. godine, a da je elektronička obrada prijave izvršena u 13:14:45 sati.

14. Uvidom i čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava od 18. rujna 2024. godine utvrđeno je da je tužitelj putem punomoćnika osporio zakonitost otkaza, navodeći da je bio na opravdanom bolovanju i da mu nije omogućeno pravo na obranu.

15. Uvidom i čitanjem Očitovanja na zahtjev za zaštitu prava od 24. rujna 2024. godine utvrđeno je da je tuženik odbio zahtjev tužitelja, ističući prvenstveno nepravodobnost zahtjeva te zlouporabu prava na bolovanje s obzirom na tužiteljeve objave s godišnjeg odmora na društvenim mrežama.

16. Uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (doznake) utvrđeno je da je za razdoblje od 12. do 16. kolovoza 2024. godine tužitelju otvoreno bolovanje, ali da je doznaka ishođena tek 16. kolovoza 2024. godine, dakle nakon donošenja Odluke o otkazu.

17. Uvidom u ispis poruka s WhatsApp aplikacije utvrđeno je da je tužitelj 13. kolovoza 2024. godine poslodavcu napisao: "ja sam trenutno na godišnjem odmoru, molim vas nemojte dozvoliti da se stresam tokom mog boravka na godišnjem odmoru", dok je AB **.**.2024. pozvao tuži telja da opravda izostanak.

18. Uvidom u Dopis HZZO-a od 6. kolovoza 2024. godine utvrđeno je da je po zahtjevu tuženika provedena izvanredna kontrola ranijeg bolovanja tužitelja, kojom je utvrđeno da je privremena nesposobnost bila opravdana do 5. kolovoza 2024. godine.

19. Uvidom u fotografije s društvene mreže Facebook utvrđeno je da je tužitelj 31. srpnja 2024. godine objavio fotografiju s raftinga na Neretvi, a 13. kolovoza 2024. godine fotografiju s mora iz mjesta Promajna.

20. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika utvrđeno je da se neopravdani izostanak s posla tri dana uzastopno smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Uvidom u Odluku o trajanju i razdoblju korištenja godišnjeg odmora za 2024. godinu od 9. kolovoza 2024. godine utvrđeno je da je tužitelju bio odobren godišnji odmor u trajanju od 4 dana, zaključno s 9. kolovoza 2024. godine (petak), uz obvezu povratka na posao u ponedjeljak, 12. kolovoza 2024. godine.

22. Tužitelj DB je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio zaposlen kod tuženika od veljače 2024. godine na poslovima pomoćnog montera. Pojasnio je da je u srpnju 2024. bio na bolovanju zbog ozljede ramena, a nakon liječničke komisije 5. kolovoza 2024. godine javio se telefonski upraviteljici ABD s kojom je, prema njegovim tvrdnjama, dogovorio korištenje godišnjeg odmora do 18. kolovoza. Priznao je da je tijekom tog razdoblja bio na moru i na raftingu, no istaknuo je da ga je 12. kolovoza nazvao AB i rekao mu da su u tvrtki vidjeli njegove objave na Facebooku te da više ne žele da radi za njih. Tužitelj tvrdi da se potom vratio s mora u [adresa], gdje je dobio jake bolove u trbuhu zbog kojih se javio na Hitnu pomoć, a o zdravstvenim problemima je naknadno, 22. kolovoza, obavijestio poslodavca porukom da su "doznake puštene". Također je naveo da mu nitko nije rekao gd je se točno treba pojaviti na poslu 12. kolovoza, s obzirom na to da je ranije radio u inozemstvu, a novu e-mail adresu koju su mu tražili smatra načinom na koji su mu pokušali dostaviti otkaz.

23. Svjedok AB je u svom iskazu u bitnome naveo da radi kao administrativni referent u ljudskim resursima kod tuženika te da je s tužiteljem komunicirao prvenstveno telefonski i putem WhatsAppa. Izjavio je da je 12. kolovoza 2024. nazvao tužitelja jer je vidio njegove fotografije s raftinga dok je formalno još trebao biti na bolovanju, na što mu je tužitelj u razgovoru rekao da je na moru. Svjedok mu je tada priopćio da je poslodavac zbog takvog ponašanja izgubio povjerenje u njega i ponudio mu sporazumni raskid ugovora, koji je tužitelj u tom trenutku prihvatio, pa mu je 13. kolovoza poslao prijedlog na e-mail. Međutim, 14. kolovoza ujutro poslao je tužitelju poruku kao zaključak u kojem ga izvještava da mu je godišnji odmor istekao 9. kolovoza te da se, budući da se treći dan nije pojavio na poslu niti opravdao izostanak, pokreće postupak odjave. Naglasio je da mu ABD nikada nije spomenula dogovor o godišnjem odmoru do 18. kolovoza, već samo da je tužitelj ranije bio na bolovanju.

24. Svjedokinja dr. RB je u svom iskazu u bitnome navela da je u kolovozu 2024. godine radila kao zamjena u ambulanti koju tužitelj posjećuje te da pacijenta nikada nije osobno vidjela. Pojasnila je da joj je tužitelj 15. kolovoza poslao e -mail s nalazom kirurške ambulante iz Bosne i Hercegovine u kojem su navedeni bolovi u trbuhu. Na temelju tog nalaza i navoda samog pacijenta, ona je 16. kolovoza retroaktivno otvorila i u sustav pustila bolovanje za razdoblje od 12. do 16. kolovoza 2024. godine. Napomenula je da je pacijente koji se nalaze u BiH teško kontrolirati zbog prostorne udaljenosti te da je doznake izdala jer nije imala razloga sumnjati u istinitost dostavljenog nalaza, no potvrdila je da tužitelj nije bio naručen na kontrolni pregled kod nje.

25. Svjedokinja ABD je u svom iskazu u bitnome navela da je u spornom razdoblju bila upraviteljica poslovne cjeline kod tuženika i da je bila izravno uključena u komunikaciju s tužiteljem. Potvrdila je da mu je bio odobren godišnji odmor do 9. kolovoza 2024. godine, uz obvezu da se u ponedjeljak, 12. kolovoza, javi u sjedište tvrtke radi rasporeda na teren. Izričito je porekla tužiteljeve navode o dogovoru za godišnji odmor do 18. kolovoza, navodeći da je tužitelj inzistirao na odlasku u Italiju, za što u tom trenutku nije bilo kapaciteta niti potrebe. Izjavila je da joj je poznato da se tužitelj 12. kolovoza nije pojavio na poslu niti se javljao na pozive AB, a da je tek naknadno porukom odgovorio da ga se "ne smeta na godišnjem odmoru". Također je pojasnila da se radnici, kada nema aktivne promjene lokacije, moraju javiti u sjedište tvrtke, što tužitelj nije učinio.

26. Zakonska zastupnica tuženika JBD je u svom iskazu u bitnome navela da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i očitovanjima tuženika. Istaknula je da je poslodavac u cijelosti postupio po zakonu, uzevši u obzir da radnik tri dana uzastopno nije došao na posao niti je u zakonskom roku od tri dana dostavio liječničku potvrdu o bolovanju. Naglasila je gubitak povjerenja kao ključni razlog za izvanredni otkaz, s obzirom na to da je radnik tijekom navodnog bolovanja i samovoljnog odmora objavljivao fotografije s mora, što smatra neprofesionalnim ponašanjem koje je onemogućilo nastavak radnog odnosa.

27. Sud iskaze svjedoka AB i ABD cijeni uvjerljivima, istinitima i dosljednima jer su njihovi navodi suglasni, logični te u bitnome potkrijepljeni materijalnim dokazima. Pri ocjeni iskaza svjedokinje ABD, sud je posebno uzeo u obzir činjenicu da ona od 31. kolovoza 2025. godine više nije zaposlenica tuženika. Upravo ta okolnost njezin iskaz čini dodatno objektivnim i nepristranim, budući da svjedokinja ima bilo kakav osobni ili materijalni interes za ishod ove parnice.

28. Nasuprot tome, iskaz tužitelja JB sud smatra nevjerodostojnim i usmjerenim na uspjeh u parnici, budući da su njegovi navodi o navodnom dogovoru za godišnji odmor do 18. kolovoza izravno opovrgnuti iskazom svjedokinje ABD, dok su njegove tvrdnje o bolovanju u suprotnosti s vlastitom porukom od 13. kolovoza u kojoj navodi da je na godišnjem odmoru te objavljenim fotografijama s mora. Iskaz svjedokinje dr. RB potvrdio je da je bolovanje otvoreno retroaktivno tek 16. kolovoza 2024. na temelju e-maila, bez osobnog pregleda pacijenta, što dodatno potkrepljuje zaključak da tužitelj nije pravodobno niti opravdano izvijestio poslodavca o nesposobnosti za rad.

29. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanog opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. U konkretnom slučaju poslodavac, ovdje tuženik je izvanrednim otkazao ugovor o radu radniku, ovdje tužitelju, pa je na poslodavcu teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

30. Prvenstveno sud smatra prigovor tuženika o nepravodobnosti zahtjeva za zaštitu prava neosnovanim. Prema odredbi članka 133. stavka 1. Zakona o radu, rok od petnaest dana za zahtijevanje zaštite prava teče od dostave odluke kojom je povrijeđeno radnikovo pravo. Budući da Odluka o otkazu ugovora o radu, sukladno članku 120. stavku 1. i 2. istog Zakona, mora biti u pisanom obliku i obrazložena, rok za njezino pobijanje računa se od formalne dostave tog pismena radniku. Iz navoda tužitelja i dokaza u spisu proizlazi da je pisanu Odluku o izvanrednom otkazu od 14. kolovoza 2024. godine zaprimio 3. rujna 2024. godine. Kako je zahtjev za zaštitu prava podnesen elektroničkom poštom i preporučeno poštom 18. rujna 2024. godine, razvidno je da je isti upućen unutar zakonskog roka od petnaest dana od primitka odluke. Neformalna saznanja o prestanku radnog odnosa ili usmene obavijesti ne mogu nadomjestiti zakonsku obvezu dostave pisanog otpravka odluke.

31. Odredba članka 119. stavka 2. ZR-a propisuje obvezu poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane prije otkazivanja, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je poslodavac opravdano držao da takva iznimka postoji. Naime, tužitelj ne samo da se nije pojavio na radnom mjestu tri uzastopna dana (12., 13. i 14. kolovoza 2024. godine), već je na upite poslodavca putem aplikacije WhatsApp dana 13. kolovoza 2024. odgovorio da se nalazi na „godišnjem odmoru“ te zahtijevao da ga se „ne stresa“ tijekom boravka na istom, iako mu takav odmor nije bio službeno odobren niti je za njega podnio zahtjev. Istovremeno, tužitelj je na društvenoj mreži Facebook objavljivao fotografije s mora (lokacija Promajna, 13. kolovoza), što je u potpunosti nespojivo s njegovim kasnijim tvrdnjama o medicinski opravdanoj nesposobnosti za rad u tom razdoblju. Budući da su doznake za bolovanje ishođene retroaktivno tek 16. kolovoza 2024. godine, dakle nakon što je tuženik već donio odluku o otkazu, poslodavac u trenutku otkazivanja nije imao nikakvih saznanja o navodnim zdravstvenim problemima, već isključivo o radnikovom samovoljnom odlasku na more. Opravdano je stoga poslodavac držao da takvo postupanje, uz istovremeno objavljivanje fotografija s odmora, predstavlja okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati da mu se omogući daljnja obrana, niti bi takva obrana tužitelja dovela do drugačije odluke poslodavca s obzirom na nepovratno narušeno povjerenje i svjesno kršenje radnih obveza. Sud je, ocjenjujući dopuštenost otkaza, uzeo u obzir cjelokupnu situaciju i kontekst u kojem je poslodavac donio odluku. Iako je formalni razlog za izvanredni otkaz osobito teška povreda obveze zbog neopravdanog neodlaska na posao, sud je utvrdio da su razlozi izneseni u Odluci o otkazu u potpunosti opravdani jer ponašanje radnika jasno ukazuje na nedostatak volje za nastavkom radnog odnosa i uvažavanjem interesa poslodavca.

32. Izvanredni otkaz ugovora o radu najteža je mjera koja se može izreći radniku i u svojoj biti je namijenjena za najteže slučajeve kršenja obveza iz radnog odnosa, a pri tome valja voditi računa o interesima i okolnostima zbog kojih radni odnos više nije moguć. Iz dokaznog postupka je sud utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa neopravdanim izostankom s rada dana 12., 13. i 14. kolovoza 2024. godine. Navedeno je utvrđeno iz iskaza svjedokinje ABD, koja je potvrdila da je s tužiteljem postojao dogovor o korištenju godišnjeg odmora samo do 9. kolovoza te da se on 12. kolovoza trebao javiti na posao, što nije učinio niti se javljao na pozive. Isto potvrđuje i iskaz svjedoka AB te ispis WhatsApp komunikacije od 13. kolovoza 2024. godine, u kojoj tužitelj sam navodi da je "na godišnjem odmoru" i traži da ga se ne smeta, iako mu takav odmor nije bio odobren. Uzevši u obzir sve, uključujući i fotografije s društvenih mreža koje tužitelja prikazuju na moru tijekom spornih dana, navedeno postupanje predstavlja tešku povredu obveza jer je radnik dužan dolaziti na posao i uredno ispunjavati svoje obveze, zbog čega je postojao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sukladno članku 116. ZR-a.

33. Nadalje, uzimajući u obzir navedeno za potrebe ovog spora, irelevantno je pozivanje tuženika na fotografije s društvene mreže Facebook od 31. srpnja 2024. godine (rafting na Neretvi) u kontekstu izravnih otkaznih razloga, budući da ta okolnost nije navedena u samoj Odluci o izvanrednom otkazu od 14. kolovoza 2024. godine. Međutim, navedene okolnosti, kao i sumnja poslodavca u zlouporabu ranijeg bolovanja koja je prethodila spornom razdoblju, svakako daju sudu uvid u narušeni odnos radnika i poslodavca te opravdanost gubitka povjerenja prije donošenja konačne odluke o otkazu.

34. Iako je tužitelj uz Zahtjev za zaštitu prava priložio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 12. do 16. kolovoza 2024. godine, iz dokaza u spisu i iskaza svjedokinje dr. RB vidljivo je da je bolovanje otvoreno retroaktivno tek 16. kolovoza 2024. godine, dakle nakon donošenja Odluke o izvanrednom otkazu. Što se tiče prigovora u pogledu bolovanja, točno je da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz u smislu čl. 117. st. 1. ZOR-a. To međutim ne znači da se radniku ne može dati otkaz dok je na bolovanju, jer bolovanje ne sprječava davanje izvanrednog otkaza ako je razlog otkazivanja skrivljeno ponašanje radnika, a ne sama nesposobnost za rad. Ujedno se napominje kako je radnik sukladno čl. 37. Zakona o radu dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu. Kako je tužitelj o "puštenim doznakama" poslodavca obavijestio putem WhatsApp aplikacije tek 22. kolovoza 2024. godine, razvidno je da poslodavca nije pravodobno obavijestio u zakonskom roku, niti je do trenutka odjave s osiguranja 14. kolovoza 2024. godine u 13:14 sati poslodavac imao bilo kakva saznanja o medicinskoj opravdanosti njegova izostanka.

35. Zaključak je ovog suda da ponašanje radnika opisano u odluci o otkazu i utvrđeno u ovom postupku predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, radnik neopravdanim izostankom s rada tri uzastopna dana (12., 13. i 14. kolovoza 2024. godine) uzrokuje poremećaje u radu i organizaciji rada poslodavca, čime čini osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa opisanu u odluci o otkazu. Sud je ocijenio da je razlog poslodavca koji je obrazložen u odluci o otkazu bio opravdan, budući da tužitelj ne samo da nije došao na posao, nego se nije odazvao pozivima da opravda izostanak, već je štoviše putem aplikacije WhatsApp izričito naveo da je na "godišnjem odmoru" koji mu nije bio odobren.

36. Na osnovu provedenog dokaznog postupka, a posebno iskaza svjedoka AB i ABD, te materijalnih dokaza u vidu ispisa komunikacije i fotografija s društvenih mreža, sud je ocijenio da je razlog poslodavca opravdan te stoga utvrdio da je Odluka o otkazu dopuštena i zakonita, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Navodi tužitelja da je izostanak bio medicinski opravdan zbog bolovanja nisu dokazani u mjeri koja bi isključila radnikovu krivnju. Iz iskaza svjedokinje dr. RB i dokumentacije u spisu proizlazi da je bolovanje otvoreno retroaktivno tek 16. kolovoza 2024., dok je tužitelj kritičnih dana na društvenim mrežama objavljivao fotografije s mora, što jasno ukazuje na ponašanje tužitelja koji nije želio nastaviti radni odnos niti dolaziti na posao. Činjenica da tužitelju nije dostavljena odluka o prenamjeni mjesta rada nije od utjecaja na razloge otkaza, jer je radnik bio dužan javiti se u sjedište poslodavca radi rasporeda po isteku odobrenog odmora, što je on svjesno propustio učiniti.

37. Imajući u vidu sve naprijed naznačeno, tj. da je tužbeni zahtjev odbijen, odnosno da Odluka o izvanrednom otkazu nije utvrđena nedopuštenom, sud je odbio tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti: i to pod točkom 2. da se ugovor o radu raskine s danom 20. prosinca 2024., pod točkom 3. da se naloži tuženiku isplata naknade štete u iznosu od 5.933,22 EUR, te pod točkom 4. zahtjev za isplatu dospjelih, a neisplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 8.240,58 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

38. Imajući u vidu naprijed naznačeno, tj. da je tužbeni zahtjev odbijen, odnosno da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. kolovoza 2024. godine nije utvrđena nedopuštenom, sud je odbacio protutužbu tuženika smatrajući da, s obzirom na odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik nema pravni interes za takvu protutužbu. Naime, prema odredbi iz članka 125. stavka 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete. Prema odredbi iz članka 125. stavka 2. ZR-a, navedenu odluku o sudskom raskidu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, ali isključivo pod uvjetom da je prethodno utvrđeno da je otkaz poslodavca bio nedopušten. Kako je u ovom postupku tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, jer je sud utvrdio da je otkaz bio dopušten i zakonit, to nije bilo niti potrebe niti zakonske osnove za donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu koji je već zakonito prestao. Slijedom navedenog, protutužbu tuženika kojom je tražio sudski raskid s danom 14. kolovoza 2024. trebalo je odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa u smislu odredbi iz članka 187. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a, prema kojoj sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Sud je donio ovu odluku uzimajući u obzir činjenicu da je odlučivao o dva postavljena zahtjeva, i to o tužbenom zahtjevu tužitelja JB koji je odbijen (budući da je Odluka o izvanrednom otkazu utvrđena dopuštenom) te o protutužbi tuženika SIMPLEX d.o.o. koja je odbačena (zbog nedostatka pravnog interesa za sudski raskid ugovora koji je već zakonito prestao). Obzirom na navedeno, kako svaka od stranaka nije uspjela s postavljenim zahtjevom, sud je ocijenio da je uspjeh u parnici podijeljen na način koji opravdava primjenu navedene zakonske odredbe, slijedom čega je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

40. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku